REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-823/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Mariju Skejiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, zastupanog po pun. Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 13. svibnja 2026. godine u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice i pun. tuženika, dana 25. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade plaće za razdoblje od 1.5.2020.godine do 30.9.2024.godine u ukupnom iznosu od 228,01 EUR bruto sa zakonskom zateznom kamatom do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja na iznos od:

- 0,01 EUR teče od 15. veljače 2021. godine do isplate,

- 0,03 EUR teče od 15. travnja 2021. godine do isplate,

- 85,07 EUR teče od 15. rujna 2021. godine do isplate,

-120,57 EUR teče od 15. listopada 2021. godine do isplate,

-18,67 EUR teče od 15. prosinca 2021. godine do isplate,

- 2,01 EUR teče od 15. siječnja 2022. godine do isplate,

- 1,65 EUR teče od 15. veljače 2022. godine do isplate; bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 765,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se odbija zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku ovaj parnični trošak isplatiti na račun punomoćnika tužitelja AČ koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa].

Obrazloženje

1. Dana 14.srpnja 2023.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu inženjera medicinske radiologije na Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće, a što da je utvrđeno u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod posl.br.Pr-974/2020. Tužitelju je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Tužiteljica obrazlaže pravni okvir svog potraživanja, navodi da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica podnosi stupnjevitu tužbu, postavlja manifestacijski zahtjev i traži da sud naloži tuženiku dostaviti platne liste i ostalu dokumentaciju potrebnu za određivanje zahtjeva na isplatu odnosno za provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, za razdoblje od 1.svibnja 2020.godine do dana dostave podataka.

2. Tuženik se, između ostalog, u odgovoru na tužbu usprotivio i osnovu i visini potraživanja.

3. Sud je naložio tužiteljici dopuniti tužbu postavljanjem određenog zahtjeva, tužiteljica je to i napravila podneskom od dana 28.studenog 2024.godine, te za period od 1.svibnja 2020.godine do 30.rujna 2024.godine potražuje iznos od 583,00 EUR bruto sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Nakon što je sud proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oecc GČ, tužiteljica je u svom podnesku od 15.rujna 2025.godine navela da nema primjedbi na to vještvo i sukladno istom uređuje odnosno smanjuje svoj tužbeni zahtjev na iznos od 228,01 EUR, za isti period. Tuženik navodi da se protivi smanjenju zahtjeva, u odnosu na svaki pojedini mjesečni utuženi iznos koji prelazi iznos od 11,00 EUR, navodi da se radi o preinaci tužbe i da se tome izričito protivi.

5. Za navesti je da je tužitelj prvenstveno podnio stupnjevitu tužbu, postavio manifestacijski zahtjev, zahtjev na isplatu nije bio određen, sud je naložio tužitelj dopuniti tužbu i odrediti tužbeni zahtjev, to je tužitelj napravio podneskom nakon rješenja suda, zatražio je iznos od 583,00 EUR bruto sa zakonskim zateznim kamatama. Nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, svojim podneskom je tužitelj uredio zahtjev, isti je smanjio na iznos od 228,01 EUR, sud drži da mu taj iznos i pripada. Nakon provedenog dokaza vještačenjem na okolnosti visine zahtjeva tužitelj je ovlašten urediti zahtjev, smanjiti isti, a tuženik se tome ne može sa uspjehom protiviti. Dakle, tuženik se u slučaju da je zahtjev smanjen nakon vještačenja, prema stavu ovog suda, tome može protiviti, ali ne sa uspjehom. Naime, prema stavu ovog suda, smanjenje tužbenog zahtjeva inače zaista predstavlja djelomično povlačenje tužbe, tuženik može dati izjavu da se djelomičnom povlačenju tužbe protivi, ali u ovim slučajevima, vezano za posebnu narav spora i sve okolnosti slučaja, ne sa uspjehom. Smanjenje zahtjeva uslijedilo je nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, a prije izvođenja tog dokaza sud poziva tuženika da za potrebe vještačenja dostavi platne liste i evidencije radnog vremena, cjelokupnu potrebnu dokumentaciju za vještačenje, prije toga i prije vještačenja tužitelji u ovakvim slučajevima nemaju sve potrebne podatke za određivanje visine zahtjeva. Svakako se u ovim slučajevima, pa i u ovom konkretnom slučaju, može analogno primijeniti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezano za ovlaštenje tužitelja povećati zahtjev nakon vještačenja i da nije potreban pristanak tuženika za to (preinaka tužbe) te da prigovor zastare za taj dio (povećanog zahtjeva) nije osnovan jer se smatra da je čitav zahtjev, pa i povećani dio nakon vještačenja, podnesen već u tužbi. Dakle, ista je, prema stavu ovog suda, situacija i vezano za djelomično povlačenje tužbe smanjenjem zahtjeva nakon vještačenja (po mjesecima) kada se u biti i utvrdi visina potraživanja, pa se tuženik ne može tome sa uspjehom protiviti i ne bi ni imao pravo na naknadu troškova radi djelomičnog povlačenja tužbe kada bi trošak zatražio za ovaj dio zahtjeva, a sud ne treba odbiti kao neosnovan onaj dio zahtjeva koji je smanjen niti o tome treba odlučiti, već treba odlučiti o konačno smanjenom odnosno postavljenom zahtjevu nakon vještačenja (bio isti veći ili manji od prethodno postavljenog). Za ponoviti je da je tužitelj u ovom postupku ovlašten nakon provedenog dokaza vještačenjem, a za potrebe vještačenja naloženo je tuženiku dostaviti cjelokupnu potrebnu dokumentaciju kojom tuženik raspolaže, povećati svoj tužbeni zahtjev ili smanjiti isti, tuženik se ne može tome sa uspjehom protiviti. Sud odlučuje o zahtjevu tužitelja od 15.rujna 2025.godine.

6. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom platnih lista i evidencije radnog vremena za tužitelja, ostale radnopravne dokumentacije za tužitelja te vještačenjem po sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije dipl.oecc GČ.

7. Tužitelj je popisao parnični trošak.

8. Zahtjev tužitelja je osnovan.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika, na radnom mjestu inženjera medicinske radiologije na Kliničkom zavodu za dijagnostiku i intervencijsku radiologiju.

10. Među strankama je sporno je li tuženik pogrešno obračunao pa time isplatio umanjenu plaću odnosno dodatke plaće tužitelju i naknadu plaće, po osnovama i stavkama, kako to navodi i precizira tužitelj.

11. Tužitelju je radni odnos reguliran Zakonom o radu ("Narodne novine" br., 93/14., 127/17. i 98/19., dalje: ZR/14), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13., dalje: KU/13), Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 96/15., dalje: Dodatak I KU), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine br. 29/18., dalje KU/18), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12., dalje: TKU/12, "Narodne novine" br. 128/17., dalje: TKU/17), Dodatkom II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 92/19., dalje: Dodatak II KU), Dodatkom III Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 56/20., dalje: Dodatak III KU),

12. Odredbom čl. 47. KU/13 odnosno, čl. 45. KU/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17. Dodatak za rad noću iznosi 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% i za rad u drugoj smjeni 10%.

13. Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17. U odredbama čl. 51. i 57. KU/13, čl. 59a Dodatka I KU te čl. 54. TKU/12, odnosno čl. 53. TKU/17, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata. U skladu s navedenim odredbama tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća te uvećanja i dodaci na koje je u tome satu ostvario pravo.

14. Prekovremenim radom se u skladu s čl. 58. st. 9. KU/13, čl. 51. st. 9. KU/13 i čl. 49. st. 9. KU/18 smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovan plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%.

15. Odredba čl. 59.a Dodatka I KU koja se primjenjuje od 1. listopada 2015. propisuje, da iznimno od čl. 59. tog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatka na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Nadalje, odredba čl. 24. Dodatka II KU koja se primjenjuje od 1. rujna 2019. propisuje da zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće.

16. Prema odredbi čl. 57. KU/13, čl. 55. KU/18, čl. 21. Dodatka II KU i čl. 2. Dodatka III KU, tužitelj kao zdravstvenom radniku pripada pravo na uvećanje plaće na ime posebnih uvjeta rada.

17. S obzirom je tužitelj u utuženome razdoblju obavljao poslove radnog mjesta inženjera medicinske radiologije na Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, tužitelj je radio u posebnim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom pa kao zdravstveni radnik koji sudjeluje u procesu i liječenju ima pravo na uvećanje plaće zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi; te na ime posebnih uvjeta rada.

18. Nadalje, kako je među strankama sporno je li tuženik u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaće tužitelju u skladu važećim pravnim propisima proizlazi, da ukoliko nije, da bi u tom slučaju i naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja bila pogrešno obračunata i isplaćena.

19. Naime, čl. 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

20. Članak 37. KU/13 propisuje da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

21. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12, odnosno čl. 58. st. 2. TKU/17 propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

22. Sud je proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oecc GČ, sudski vještak u svom nalazu navodi:

„Zadatak vještaka je izrada nalaza i mišljenja na okolnost neisplaćene razlike plaće, za razdoblje od 01. svibnja 2020. do 30. rujna 2024. godine, na način da se: a) utvrde neisplaćene bruto razlike za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate;

b) utvrde neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate;

c) utvrde neisplaćene bruto razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate;

d) utvrde i sva druga primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad;

e) utvrdi ostvarena prosječna puna plaća za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje na koju tužitelj ima pravo, a zatim utvrdi razliku između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužitelj ima pravo sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a.“ Sudski vještak daje opsežan i obrazložen nalaz, te sukladno nalazu daje mišljenje u kojem navodi:

„Na zahtjev Naslova izvršen je uvid u predmetni spis sa dokumentacijom koja je stavljena na raspolaganje vještaku. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljeno pitanje:

Za razdoblje od 01.05.2020. do 30.09.2024. godine tužitelju je dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunat na sve sate rada iskazane na Obračunskim ispravama slijedom čega potraživanje po toj osnovi iznosi 0,00 EUR.

Pod pretpostavkom da Sud zauzme stav da tužitelju pripada pravo potraživanja za cjelokupno razdoblje i temeljem manje obračunatih naknada obračunatih temeljem obračunatih i isplaćenih plaća (bez prethodno prikazanih dodataka i naknada koje iz istih proizlaze)

− manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privremenu nesposobnost za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca iznosi 228,01 EUR.“

23. Dakle, prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka GČ, koje sud prihvaća u cijelosti kao stručno, logično i uvjerljivo, tuženik tužitelju nije isplatio iznos od 228,01 EUR na ime manje obračunate naknade za vrijeme godišnjeg odmora i privremenu nesposobnost za rad, pa je ovaj iznos valjalo dosuditi tužitelju i obvezati tuženika da mu isti isplati.

24. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., dalje: ZOO) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), bez zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći.

25. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP). Obistinjeni trošak tužitelju, s obzirom na v.p.s. od 228,01 EUR, odnosi se na trošak sastava tužbe; sastava podnesaka od 28.studenog 2024.godine i 15.rujna 2025.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 5.lipnja 2024.godine, 10.ožujka 2025.godine, 12.svibnja 2025.godine, 16.rujna 2025.godine i 13.svibnja 2026.godine; za svaku radnju po 25 bodova; što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje iznos od 50,00 EUR za svaku radnju. Na tako dobiven iznos od 400,00 EUR tužitelju pripada i 25% PDV-a u iznosu od 100,00 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR; pa je konačno tuženik obvezan na ime parničnog troška potrebnog za vođenje postupka isplatiti tužitelju iznos od ukupno 765,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužitelju nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka. Za navesti je i to da je tužitelj ispustio punomoć svojoj punomoćnici za zastupanje u ovom postupku, sud drži da se radi o valjanoj punomoći, u istoj je, između ostalog navedeno, da ovlašćuje svoju punomoćnicu primati novac i novčane vrijednosti i da o tome izdaje potvrde. Sud drži da zahtjev nije osnovan u dijelu kojim se traži da se naloži tuženiku parnični trošak isplatiti na račun punomoćnice tužitelja, taj dio zahtjeva valjalo je odbiti i odlučiti kao u izreci ove odluke, tuženik je obvezan ovom odlukom trošak naknaditi tužitelju kao stranci. Naime, u punomoći za zastupanje, između ostalog, navedeno je da je punomoćnica tužitelja ovlaštena primati novac i novčane vrijednosti i o tome izdavati potvrde, međutim, sud drži da se ne može odlukom suda naložiti tuženiku trošak koji pripada stranci u postupku isplatiti punomoćniku stranke na račun punomoćnika. Radi se o odnosu između stranke i punomoćnika, ali to za tuženika ne proizvodi obvezu platiti parnični trošak na račun punomoćnika, tako nešto se tuženiku ne može naložiti odlukom suda, pa i u slučaju postojanja specijalne punomoći takvog sadržaja. Punomoćnik je ovlašten primiti novac za stranku ukoliko mu to protivna stranka dobrovoljno plati, ali nije ovlašten tražiti da sud odlukom naloži drugoj stranci da novac isplati na račun punomoćnika tužitelja po odluci suda, a ne stranci kojoj taj trošak pripada po odluci suda. Takvu obvezu za tuženika vezano za odluku suda ne može proizvesti punomoć tužitelja ispuštena punomoćniku tužitelja. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke i po ovom pitanju.

U Splitu, 25. lipnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika