REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-1332/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Mariju Skejiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 13. svibnja 2026. godine u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice, dana 25. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.8.2018.godine do 30.9.2024.godine u ukupnom iznosu od 2.296,01 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a koje na iznos od:

- 38,49 EUR teku od 15. listopada 2018. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. studenog 2018. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. prosinca 2018. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. siječnja 2019. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. veljače 2019. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. ožujka 2019. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. travnja 2019. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. svibnja 2019. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. lipnja 2019. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. srpnja 2019. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. kolovoza 2019. godine do isplate,

- 27,21 EUR teku od 15. listopada 2019. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. studenog 2019. godine do isplate,

- 31,72 EUR teku od 15. prosinca 2019. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. siječnja 2020. godine do isplate,

- 29,46 EUR teku od 15. veljače 2020. godine do isplate,

- 0,13 EUR teku od 15. ožujka 2020. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. travnja 2020. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. svibnja 2020. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. lipnja 2020. godine do isplate,

- 33,98 EUR teku od 15. srpnja 2020. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. rujna 2020. godine do isplate,

- 29,46 EUR teku od 15. listopada 2020. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. siječnja 2021. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. veljače 2021. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. ožujka 2021. godine do isplate,

- 27,21 EUR teku od 15. travnja 2021. godine do isplate,

- 33,98 EUR teku od 15. svibnja 2021. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. lipnja 2021. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. srpnja 2021. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. rujna 2021. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. listopada 2021. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. studenog 2021. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. prosinca 2021. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. siječnja 2022. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. veljače 2022. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. ožujka 2022. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. travnja 2022. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. svibnja 2022. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. lipnja 2022. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. srpnja 2022. godine do isplate,

- 38,49 EUR teku od 15. kolovoza 2022. godine do isplate,

- 35,84 EUR teku od 15. listopada 2022. godine do isplate,

- 35,84 EUR teku od 15. studenog 2022. godine do isplate,

- 35,84 EUR teku od 15. prosinca 2022. godine do isplate,

- 35,84 EUR teku od 15. siječnja 2023. godine do isplate,

- 35,84 EUR teku od 15. veljače 2023. godine do isplate,

- 35,00 EUR teku od 15. ožujka 2023. godine do isplate,

- 35,00 EUR teku od 15. travnja 2023. godine do isplate,

- 35,00 EUR teku od 15. svibnja 2023. godine do isplate,

- 35,00 EUR teku od 15. lipnja 2023. godine do isplate,

- 35,00 EUR teku od 15. srpnja 2023. godine do isplate,

- 35,00 EUR teku od 15. kolovoza 2023. godine do isplate,

- 35,00 EUR teku od 15. listopada 2023. godine do isplate,

- 35,00 EUR teku od 15. studenog 2023. godine do isplate,

- 35,00 EUR teku od 15. prosinca 2023. godine do isplate,

- 35,00 EUR teku od 15. siječnja 2024. godine do isplate,

- 35,00 EUR teku od 15. veljače 2024. godine do isplate,

- 35,00 EUR teku od 15. ožujka 2024. godine do isplate,

- 35,00 EUR teku od 15. travnja 2024. godine do isplate,

- 35,00 EUR teku od 15. svibnja 2024. godine do isplate,

- 35,00 EUR teku od 15. lipnja 2024. godine do isplate,

- 35,00 EUR teku od 15. srpnja 2024. godine do isplate,

- 35,00 EUR teku od 15. rujna 2024. godine do isplate.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.827,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se odbija zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku platiti dosuđeni parnični trošak na račun punomoćnika tužitelja odvjetnika Maria Skejića koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa].

Obrazloženje

1. Dana 13.rujna 2023.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine - specijalista Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, te da ima prebivalište na adresi [adresa], koja je udaljena više od 2 km od mjesta rada Split, Spinčićeva 1. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva PROMET d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta da pripada I.tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 290,00 kuna mjesečno. Odredbom iz čl.66.st.1.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.1.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23) koji se primjenjuju od 01.12.2017.g. da je propisano zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Odredbom iz čl.66.st.7.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.9.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23) koji se primjenjuju od 01.12.2017.g., da je propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Obzirom na činjenicu da tužitelj ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a tužitelj da ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za I. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 290,00 kuna, koji iznos da nije isplaćivan tužitelju, već umanjeni. Naime, obzirom da tužitelj ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, sukladno odredbi iz čl.66.st.17.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.23 TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23) koji se primjenjuju od 01.12.2017.g., je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, tužitelju je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Nadalje, mjesečna karata da se kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini, pa naknadu troškova mjesečne karte da nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kada je tužitelj zbog opravdanih razloga bio spriječen dolaziti na posao (napr.bolovanje), kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Radi navedenog, tužitelj ovom tužbom potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što mu je trebalo biti plaćeno sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a. Tužitelj podnosi stupnjevitu tužbu, postavlja manifestacijski zahtjev, traži da sud naloži tuženiku da mu dostavi, platne liste, evidenciju rada i raspored (plan rada), kako bi postavio određen tužbeni zahtjev. Kako je sud držao da manifestacijski zahtjev nije osnovan, to je naloženo tužitelju dopuniti tužbu i postaviti određen tužbeni zahtjev, što je tužitelj i napravio svojim podneskom od 11.veljače 2025.godine te potražuje ukupan iznos od 1.387,00 EUR za period od 1.kolovoza 2018.godine do 30.rujna 2024,godine, sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, osnovu i visini istog.

3. Nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oecc UĆ, tužitelj je svojim podneskom od 22.listopada 2025.godine uredio svoj tužbeni zahtjev, povećao isti te potražuje iznos od ukupno 2.296,01 EUR za isti period, sa zakonskim zateznim kamatama. Tuženik navodi da je ovim podneskom tužitelj povukao tužbu u dijelu zahtjeva pa se tome protivi.

4. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu, postavio manifestacijski zahtjev, zahtjev na isplatu nije bio određen, sud je naložio tužitelju dopuniti tužbu i odrediti tužbeni zahtjev, to je tužitelj napravila podneskom od 11.veljače 2025.godine. Nakon provedenog dokaza knjigovodstvenim vještačenjem, svojim podneskom od 22.listopada 2025.godine tužitelj je povećao glavnicu svog zahtjeva, na što je isi i ovlašten, dakle, prema stavu ovog sda, nakon provedenog dokaza vještačenjem na okolnosti visine zahtjeva tužitelj je ovlašten preinačiti tužbu i povećati zahtjev, pa sud odlučuje po tako uređenom zahtjevu. Tuženik se i u slučaju da je zahtjev smanjen nakon vještačenja, prema stavu ovog suda, tome ne može sa uspjehom protiviti. Naime, prema stavu ovog suda, smanjenje tužbenog zahtjeva inače zaista predstavlja djelomično povlačenje tužbe, tuženik se takvom smanjenju može protiviti, ali u ovim slučajevima, vezano za posebnu narav spora i sve okolnosti slučaja, ne sa uspjehom. Smanjenje zahtjeva koje uslijedi nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, a prije izvođenja tog dokaza sud poziva tuženika da za potrebe vještačenja dostavi platne liste i evidencije radnog vremena, tu cjelokupnu potrebnu dokumentaciju za vještačenje, tužitelj nema, prije toga i prije vještačenja tužitelji kao radnici nemaju sve potrebne podatke za određivanje visine zahtjeva. Svakako se u ovim slučajevima može analogno primijeniti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezano za ovlaštenje tužitelja povećati zahtjev nakon vještačenja (što je i ovdje slučaj) i da nije potreban pristanak tuženika za to (preinaka tužbe) te da prigovor zastare za taj dio (povećanog zahtjeva) nije osnovan jer se smatra da je čitav zahtjev, pa i povećani dio nakon vještačenja, podnesen već u tužbi. Dakle, ista je, prema stavu ovog suda, situacija i vezano za djelomično povlačenje tužbe smanjenjem zahtjeva nakon vještačenja kada se u biti utvrdi visina potraživanja, pa se tuženik ne može tome sa uspjehom protiviti i ne bi ni imao pravo na naknadu troškova radi djelomičnog povlačenja tužbe, a sud ne treba odbiti kao neosnovan onaj dio zahtjeva koji je smanjen niti o tome treba odlučiti, već treba odlučiti o konačno smanjenom odnosno postavljenom zahtjevu nakon vještačenja (bio isti veći ili manji od prethodno postavljenog). Za ponoviti je da je tužitelj u ovom postupku ovlaštena nakon provedenog dokaza vještačenjem, a za potrebe vještačenja naloženo je tuženiku dostaviti cjelokupnu potrebnu dokumentaciju kojom tuženik raspolaže, povećati svoj tužbeni zahtjev ili smanjiti isti, tuženik se ne može tome sa uspjehom protiviti. Svakako, sud drži da je tužitelj bila ovlaštena nakon vještačenja, svojim podneskom od 22.listopada 2025.godine urediti i postaviti tužbeni zahtjev kako je isti i postavljen i da se tome tuženik ne može sa uspjehom protiviti, pa je sud bio dužan odlučiti o takvim zahtjevu tužitelja, iz njenog podneska od 22.listopada 2025.godine.

5. Dakle, predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatu razlike putnog troška za razdoblje od 1.kolovoza 2018.godine do 30.rujna 2024.godine u ukupnom iznosu od 2.296,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

6. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom odluke tuženika od 27.kolovoza 2018.godine (list 26 spisa); podataka HAK-a o udaljenosti od Smiljanićeve 20, Split do Spinčićeve 1, Split; radnopravne dokumentacije za tužitelja i vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodostvo i financije dipl.oecc UĆ.

7. Tužitelj je popisao parnični trošak.

8. Zahtjev tužitelja je osnovan.

9. Naime, nesporno je, a to proizlazi iz izvedenih dokaza, da je tužitelj radnik tuženika, zaposlen na radnom mjestu doktora medicine – specijalista, da ima prebivalište na adresi u [adresa], koja je nesporno od mjesta rada (Spinčićeva 1, Split), udaljena više od 2 km. Dakle, prebivalište tužitelja od mjesta rada spada u I. tarifnu zonu mjesnog autobusnog prijevoznika Promet d.o.o. Split, a što je vidljivo i iz pregledane odluke tuženika od (list 26 spisa). Nije sporno ni to da za vrijeme lockdowna radi pandemije bolesti COVID-19, nije bilo organiziranog prijevoza od prebivališta tužitelja do mjesta rada, dakle, tužitelj u tom periodu za dolazak na posao i odlazak sa posla kući nije mogao koristiti autobus, bez obzira je li koristio osobni automobil ili pješačio.

10. Tužitelj svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

11. Odredbom čl.66.st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosnočl.65.st. 1.TKU-a („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Odredbom čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 11. TKU/22 propisuje da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta. Odredbom čl. 66. st. 12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Prema odredbama čl. 52. st.18. TKU/22, udaljenost u smislu tog članka računa se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) i to u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru (st. 14. i 16.), odnosno 0,19 eur od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden eur. Odredbom čl. 66. st. 16. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 21. TKU/22 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Trenutno važeći je TKU/24 (NN 29/2024), koji u čl.75. propisuje da, ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplatiti će se: 1. za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran, kao i u slučaju kad organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, 2. za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, a kojeg zaposlenik koristio, u visini cijene karte organiziranog prijevoza, a ako ga ne koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije.

12. Sud je proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oecc UĆ. Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi:

„Zadaća vještaka je izračunati neisplaćenu razliku naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01. kolovoza 2018. do 30.09.2024.g. sukladno tužbenom zahtjevu i to prema cijeni karte za prvu zonu Promet Split d.o.o. u odnosu na isplaćene naknade. Tužitelj je 13.09.2023. g. podnio tužbu zbog pogrešno isplaćene naknade troškova prijevoza u razdoblju od 01.08.2018. do 30.09.2024.g. Tužitelj smatra kako je imao pravo primiti naknadu prijevoza po cijeni mjesečne karte za I tarifnu zonu prijevoznika Promet Split, dok mu je tuženik istu isplaćivao u manjem iznosu. U svrhu izrade mišljenja je bilo potrebno izvršiti uvid u evidenciju rada tužitelja i platne liste u kojima je evidentan isplaćeni iznos naknade troškova prijevoza. Uvidom u dokumentaciju u spisu evidentno je da je tuženik tužitelju tek u pojedinim mjesecima isplaćivao naknadu prijevoza po cijeni mjesečne karte I tarifnu zonu koju je umanjivao za dane izostanka s posla. U većini mjeseci uopće nije isplaćivao naknadu, a iz platnih lista i evidencije rada se ne može zaključiti u kojoj je bolnici tužiteljica radila jer je organizacijska jedinica uvijek bila identična. U tablici koja prileži Nalazu je prikazan iznos isplaćene naknade prijevoza, izračun zaslužene naknade po traženju tužitelja, te razlika između istih. Mjeseci u kojima je tužiteljica koristila pretežiti dio godišnjeg odmora nisu uvršteni u izračun manje plaćenih naknada. Evidentno je kako je tuženik manje isplatio tužiteljici naknade za prijevoz u gotovo svim mjesecima, osim u pojedinim mjesecima koji su isključeni iz izračuna. Iznosi manje isplaćenih naknada po mjesecima su prikazani u nastavku.“ Temeljem kvalitetnog nalaza i mišljenja, sudski vještak daje konačno mišljenje i navodi:

„Prilikom izrade vještva izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju u spisu. Na osnovi podataka i izvršenog obračuna mišljenja sam:

U periodu obračuna plaća od 01.08.2018. g. do 30.09.2024. g. Tuženik kao poslodavac je Tužiteljici sveukupno isplatio manju naknadu troška prijevoza u odnosu na tužbeni zahtjev za:

=2.296,01 Eur

Mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih naknada su prikazani u rekapitulaciji nalaza vještaka.“

13. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka UĆ u cijelosti, sudski vještak je u potpunosti odgovorio na zadatak vještačenja, njegovo vještvo je stručno, logično i uvjerljivo i nije preostalo nerazjašnjenih, a bitnih, pitanja na koje vještak nije dao kvalitetan odgovor, vještaka nije bilo potrebe pozvati radi dodatnog pisanog niti usmenog očitovanja niti razjašnjenja bilo kojeg pitanja.

14. Dakle, sukladno nalazu i mišljenju vještaka tužitelj konačno postavlja svoj tužbeni zahtjev, sud drži da mu zaista pripada iznos od 2.296,01 EUR, ukupno, neto, za utuženi period, tuženik je bio u obvezi tužitelju na ime troška prijevoza isplatiti za svaki mjesec puni iznos mjesečne pokazne karte I. tarifne zone prijevoznika Promet d.o.o. Split, osim za mjesec kada je tužitelj koristio pretežiti dio godišnjeg odmora. Tuženik nije tako postupio i došlo je do razlike naknade troška prijevoza, koji je tuženik obvezan isplatiti tužitelju, upravo kako to vještak iskazuje u svom vještvu, a tužitelj konačno i potražuje. Dakle, tužitelju je valjalo dosuditi zatraženi iznos od 2.296,01 EUR na ime razlike troška prijevoza, razliku između pune cijene pokazne karte I.tarifne zone Promet d.o.o. Split (pa i za period lockdowna po istom kriteriju) i isplaćenog putnog troška za svaki pojedini mjesec, osim za mjesec kada je koristio pretežiti dio godišnjeg odmora. Na svaki pojedini iznos razlike troška koji zbrojeni tvore glavnicu potraživanja, tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate radi zakašnjenja, temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO). Na svaki mjesec razlike putnog troška tužitelju pripada pravo na zakonske zatezne kamate za mjesec u kojem je razlika nastala, u ovom slučaju 15.og u slijedećem mjesecu, do isplate.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-a, sud je u cijelosti uspio u tužbenom zahtjevu, a vezano za v.p.s., za svaku radnju tužitelju pripada pravo na 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje iznos od 200,00 EUR za svaku potrebnu radnju zastupanja. Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe, sastava podnesaka od 11.veljače 2025.godine i 22.listopada 2025.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 10.lipnja 2025.godine, 2.rujna 2025.godine i 13.svibnja 2026.godine; za svaku radnju po 200,00 EUR; trošak pristupa na odgođeno ročište od 3.veljače 2025.godine u iznosu od 50,00 EUR (25%); što ukupno zbrojeno daje iznos od 1.250,00 EUR. Na ovaj iznos valjalo je dodati 25% PDV-a u iznosu od 312,50 EUR; trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR; tako da je konačno na ime naknade parničnog troška potrebnog za vođenje postupka tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 1.827,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužitelju nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka. Za navesti je i to da je tužitelj ispustio punomoć svom punomoćniku za zastupanje u ovom postupku, ovlastio ga je da ga zastupa u ovom postupku i da na svoj račun prima troškove postupka. Sud drži da zahtjev nije osnovan u dijelu kojim se traži da se naloži tuženiku parnični trošak isplatiti na račun punomoćnika tužitelja, taj dio zahtjeva valjalo je odbiti i odlučiti kao u izreci ove odluke, tuženik je obvezan ovom odlukom trošak naknaditi tužitelju. Naime, u punomoći za zastupanje, između ostalog, navedeno je da je punomoćnik tužitelja ovlašten primati novac i novčane vrijednosti i o tome izdavati potvrde, međutim, sud drži da se ne može odlukom suda naložiti tuženiku trošak koji pripada stranci u postupku isplatiti punomoćniku stranke na račun punomoćnika. Radi se o odnosu između stranke i punomoćnika, ali to za tuženika ne proizvodi obvezu platiti parnični trošak na račun punomoćnika, tako nešto se tuženiku ne može naložiti odlukom suda, pa i u slučaju postojanja punomoći takvog sadržaja i navoda tužiteljice kao stranke pred sudom. Punomoćnik je ovlašten primiti novac za stranku ukoliko mu to protivna stranka dobrovoljno plati, ali nije ovlašten tražiti da sud odlukom naloži drugoj stranci da novac isplati na račun punomoćnika tužitelja po odluci suda, a ne stranci kojoj taj trošak pripada po odluci suda. Takvu obvezu za tuženika vezano za odluku suda ne može proizvesti punomoć tužitelja ispuštena punomoćniku tužitelja. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke i po ovom pitanju.

U Splitu, 25. lipnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku