REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-1592/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 13. svibnja 2026. godine u nazočnosti pun. tužiteljice, dana 25. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.10.2018.godine do 30.9.2024.godine ukupan iznos od 1.174,36 EUR neto sa zakonskom zateznom kamatom do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a koja na iznos od:

-5,84 EUR teče od 15. studenog 2018. godine do isplate,

-9,29 EUR teče od 15. siječnja 2019. godine do isplate,

-2,39 EUR teče od 15. veljače 2019. godine do isplate,

-9,29 EUR teče od 15. ožujka 2019. godine do isplate,

-9,29 EUR teče od 15. travnja 2019. godine do isplate,

-16,19 EUR teče od 15. svibnja 2019. godine do isplate,

-23,09 EUR teče od 15. srpnja 2019. godine do isplate,

-12,74 EUR teče od 15. kolovoza 2019. godine do isplate,

-69,63 EUR teče od 15. rujna 2019. godine do isplate,

-22,80 EUR teče od 15. listopada 2019. godine do isplate,

-14,80 EUR teče od 15. studenog 2019. godine do isplate,

-31,44 EUR teče od 15. prosinca 2019. godine do isplate,

-22,80 EUR teče od 15. siječnja 2020. godine do isplate,

-10,32 EUR teče od 15. veljače 2020. godine do isplate,

-24,09 EUR teče od 15. ožujka 2020. godine do isplate,

-46,09 EUR teče od 15. travnja 2020. godine do isplate,

-42,22 EUR teče od 15. svibnja 2020. godine do isplate,

-53,86 EUR teče od 15. lipnja 2020. godine do isplate,

-16,80 EUR teče od 15. srpnja 2020. godine do isplate,

-16,77 EUR teče od 15. kolovoza 2020. godine do isplate,

-15,48 EUR teče od 15. rujna 2020. godine do isplate,

-19,35 EUR teče od 15. listopada 2020. godine do isplate,

-20,64 EUR teče od 15. studenog 2020. godine do isplate,

-24,09 EUR teče od 15. prosinca 2020. godine do isplate,

-20,64 EUR teče od 15. siječnja 2021. godine do isplate,

-19,35 EUR teče od 15. veljače 2021. godine do isplate,

-22,80 EUR teče od 15. ožujka 2021. godine do isplate,

-19,35 EUR teče od 15. travnja 2021. godine do isplate,

-21,93 EUR teče od 15. svibnja 2021. godine do isplate,

-15,90 EUR teče od 15. lipnja 2021. godine do isplate,

-10,32 EUR teče od 15. srpnja 2021. godine do isplate,

-12,90 EUR teče od 15. kolovoza 2021. godine do isplate,

-10,74 EUR teče od 15. rujna 2021. godine do isplate,

-20,64 EUR teče od 15. listopada 2021. godine do isplate,

-15,90 EUR teče od 15. studenog 2021. godine do isplate,

-15,90 EUR teče od 15. prosinca 2021. godine do isplate,

-12,45 EUR teče od 15. siječnja 2022. godine do isplate,

-25,38 EUR teče od 15. veljače 2022. godine do isplate,

-15,48 EUR teče od 15. ožujka 2022. godine do isplate,

-5,16 EUR teče od 15. travnja 2022. godine do isplate,

-33,76 EUR teče od 15. svibnja 2022. godine do isplate,

-60,55 EUR teče od 15. lipnja 2022. godine do isplate,

-29,49 EUR teče od 15. srpnja 2022. godine do isplate,

-24,54 EUR teče od 15. kolovoza 2022. godine do isplate,

-20,76 EUR teče od 15. rujna 2022. godine do isplate,

-5,57 EUR teče od 15. listopada 2022. godine do isplate,

-21,51 EUR teče od 15. siječnja 2023. godine do isplate,

-12,00 EUR teče od 15. ožujka 2023. godine do isplate,

-12,00 EUR teče od 15. svibnja 2023. godine do isplate,

-9,00 EUR teče od 15. lipnja 2023. godine do isplate,

-30,00 EUR teče od 15. srpnja 2023. godine do isplate,

-9,00 EUR teče od 15. rujna 2023. godine do isplate,

-21,00 EUR teče od 15. listopada 2023. godine do isplate,

-18,00 EUR teče od 15. studenog 2023. godine do isplate,

-21,00 EUR teče od 15. prosinca 2023. godine do isplate,

-12,00 EUR teče od 15. siječnja 2024. godine do isplate,

-6,00 EUR teče od 15. veljače 2024. godine do isplate,

-6,00 EUR teče od 15. ožujka 2024. godine do isplate,

-3,00 EUR teče od 15. svibnja 2024. godine do isplate,

-12,00 EUR teče od 15. srpnja 2024. godine do isplate,

-3,00 EUR teče od 15. rujna 2024. do isplate. godine do isplate.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.952,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se odbija zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da ovaj dosuđeni parnični trošak isplati na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa].

Obrazloženje

1. Dana 30.listopada 2023.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radom mjestu više medicinske sestre/tehničara na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, te da ima prebivalište na adresi [adresa] (Općina Dugi Rat), koja je udaljena 17,14 km od mjesta rada Spinčićeva 1, Split. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva PROMET d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta da pripada III.tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 61,05 EUR-a/460,00 kuna mjesečno. Tužitelj da ima pravo na isplatu razlike naknade troškova prijevoza, po prijeđenom kilometru u razdoblju od 08.08.2019.g. do 31.08.2022.godine. Obzirom na činjenicu da Općina Dugi Rat (kojoj pripada mjesto prebivališta tužitelja) nije potpisala ugovor s javnim prijevoznikom, trgovačkim društvom PROMET d.o.o. Split, autobusna linija br.60 da se u razdoblju od 08.08.2019.g. do 31.08.2022.g. nije zaustavljala na autobusnim stajalištima na području Općine Dugi Rat, slijedom čega da tužitelj nije imao organizirani međumjesni prijevoz, pa da je bio prisiljen koristiti osobni automobil, te sukladno odredbama TKU- a, da ima pravo na isplatu troškova prijevoza (za dolazak i povratak s posla) prem prijeđenom kilometru. Tužitelj napominje da u razdoblju od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. uopće nije postojala redovila linija međumjesnog javnog prijevoza prijevoza zbog pandemije COVID -19, radi čega da tužitelj u navedenom razdoblju ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Tuženik da je pogrešno vršio umanjivanje naknade troškova prijevoza; pa to tužitelj posebno i obrazlaže. Tuženik da je protivno odredbama TKU-a, pogrešno obračunavao i isplaćivao umanjenu naknadu troškova prijevoza. Radi navedenog, tužitelj da potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što mu je trebalo biti plaćeno sukladno citiranim odredbama TKU-a, smatrajući da ima pravo na isplatu naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru u razdoblju od 08.08.2019.g. do 31.08.2022.g., a u razdoblju od 01.02.2018.g. do 07.08.2019.g., te od 01.09.2022.g. do dana udovoljenja nalogu u visini mjesečne pokazne karte. Tužitelj podnosi stupnjevitu tužbu, postavlja manifestacijski zahtjev te predlaže da sud naloži tuženiku dostaviti potrebnu dokumentaciju, kojom tuženik raspolaže, za uređenje zahtjeva odnosno provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu, kako osnovu tako i visini istog.

2. Sukladno nalogu i rješenju suda, tužitelj svojim podneskom od dana 1.listopada 2024.godine dopunjuje tužbu na način da postavlja određen tužbeni zahtjev, za period od 1.listopada 2018.godine do 30.rujna 2024.godine potražuje iznos od ukupno 1.368,00 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama, na ime razlike naknade troškova prijevoza. Nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oecc ĆC, tužitelj podneskom od dana 22.kolovoza 2025.godine uređuje svoj zahtjev, navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, potražuje ukupan iznos od 1.174,36 EUR za period od 1.listopada 2018.godine do 30.rujna 2024.godine, sa zakonskim zateznim kamatama. Tuženik navodi da se izričito protivi djelomičnom povlačenju tužbe, smanjenjem tužbenog zahtjeva.

3. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu, postavio manifestacijski zahtjev, zahtjev na isplatu nije bio određen, sud je naložio tužitelju dopuniti tužbu i odrediti tužbeni zahtjev, to je tužitelj napravio podneskom od 1.listopada 2024.godine. Nakon provedenog dokaza knjigovodstvenim vještačenjem, svojim podneskom od 22.kolovoza 2025.godine tužitelj smanjuje svoj zahtjev, uređuje isti sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka. Sud drži da je tužitelj na ovo ovlašten i da se tuženik može smanjenju zahtjeva, djelomičnom povlačenju tužbe smanjenjem zahtjeva, protiviti, ali ne sa uspjehom. Sud odlučuje po konačno postavljenom zahtjevu nakon vještačenja. Tuženik se u slučaju da je zahtjev smanjen nakon vještačenja, prema stavu ovog suda, tome ne može sa uspjehom protiviti. Naime, prema stavu ovog suda, smanjenje tužbenog zahtjeva inače zaista predstavlja djelomično povlačenje tužbe, tuženik se takvom smanjenju može protiviti, ali u ovim slučajevima, vezano za posebnu narav spora i sve okolnosti slučaja, ne sa uspjehom. Smanjenje zahtjeva koje uslijedi nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, a prije izvođenja tog dokaza sud poziva tuženika da za potrebe vještačenja dostavi platne liste i evidencije radnog vremena, a tu cjelokupnu potrebnu dokumentaciju za vještačenje, tužitelj kao radnik logično nema. Dakle, prije tog naloga suda i dostave dokumentacije od strane tuženika, prije vještačenja, tužitelji kao radnici nemaju sve potrebne podatke za određivanje visine zahtjeva, a tuženik ima i treba imati, pa je svakako tužitelj kao radnik ovlašten smanjiti zahtjev nakon dostave dokumentacije i provedenog dokaza vještačenjem radi utvrđenja visine potraživanja, tome se tuženik ne može sa uspjehom protiviti. Svakako se u ovim slučajevima može analogno primijeniti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezano za ovlaštenje tužitelja povećati zahtjev nakon vještačenja (što je i ovdje slučaj) i da nije potreban pristanak tuženika za to (preinaka tužbe) te da prigovor zastare za taj dio (povećanog zahtjeva) nije osnovan jer se smatra da je čitav zahtjev, pa i povećani dio nakon vještačenja, podnesen već u tužbi. Dakle, ista je, prema stavu ovog suda, situacija i vezano za djelomično povlačenje tužbe smanjenjem zahtjeva nakon vještačenja kada se u biti utvrdi visina potraživanja, pa se tuženik ne može tome sa uspjehom protiviti i ne bi ni imao pravo na naknadu troškova radi djelomičnog povlačenja tužbe, a sud ne treba odbiti kao neosnovan onaj dio zahtjeva koji je smanjen niti o tome treba odlučiti, već treba odlučiti o konačno smanjenom odnosno postavljenom zahtjevu nakon vještačenja (bio isti veći ili manji od prethodno postavljenog). Za ponoviti je da je tužitelj u ovom postupku ovlašten nakon provedenog dokaza vještačenjem, a za potrebe vještačenja naloženo je tuženiku dostaviti cjelokupnu potrebnu dokumentaciju kojom tuženik kao poslodavac raspolaže, povećati svoj tužbeni zahtjev ili smanjiti isti, tuženik se ne može tome sa uspjehom protiviti. Svakako, sud drži da je tužitelj bio ovlašten nakon vještačenja, svojim podneskom od 22.kolovoza 2025.godine urediti i postaviti tužbeni zahtjev kako je isti i postavljen i da se tome tuženik ne može sa uspjehom protiviti, pa je sud bio dužan odlučiti o takvom zahtjevu tužitelja.

4. Dakle, predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatu razlike putnog troška za razdoblje od 1.listopada 2018.godine do 30.rujna 2024.godine u ukupnom iznosu od 1.174,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

5. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom radno-pravne dokumentacije za tužitelja; podataka o udaljenosti mjesta prebivališta od mjesta rada; cijena karata prijevoznika PROMET d.o.o. Split i karte tarifnih zona tog prijevoznika); saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije dipl.oecc ĆC.

6. Tužitelj je popisao parnični trošak.

7. Zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Tužiteljica, mr.sestrinstva, u svom iskazu navodi kako je izdala punomoć odvjetnici Radić Šunjić za zastupanje u predmetnom postupku. Cijelo utuženo razdoblje da živi na adresi prijavljenoj kao adresa prebivanja, a kako se to navodi u osobnoj iskaznici. Navodi da u razdoblju od 8.8.2019. do 31.8.2022. Promet d.d. Split nije imao autobusnu liniju broj 60 koja se zaustavljala na autobusnim stajalištima općine Dugi Rat pa da je tada odlazila na posao i vraćala se na posao na adresu prebivanja koristeći osobni automobil. To da je bila razdaljina od oko 16 km u jednom smjeru. Unatoč tome tuženik da je za to razdoblje obračunavao i isplaćivao troškove prijevoza prema visini mjesečne pokazne karte za treću tarifnu zonu, kao što je to bilo i za preostalo utuženo razdoblje pa tako i za razdoblje Covida od 21.3.2020. do 11.5.2020., a kada uopće nije prometovao autobus broj 60, a nije bio organiziran ni neki drugi međumjesni prijevoz kako bi došla na posao unutar vremena čekanja od 45 minuta. Dakle, za razdoblje kada autobusna linija broj 60 nije prometovala da traži stvarni trošak prijevoza koji joj je nastao i to po prijeđenom kilometru. S druge strane, da i dalje ustraje, da joj tuženik naknadi troškove prijevoza za one dane kada je bila opravdano odsutna s posla jedna ili dva dana. Naime, u pravilu da se uvijek radilo o situacijama kada bi nakon dežurstva po zakonu imala pravo na jedan slobodan dan te da bi to pravo i koristila. Za cijelo utuženo razdoblje u svakom mjesecu da odradi sedam ili osam dežurstava koja bi trajala 12 sati, sutradan da bi ponovno dežurala 12 sati i onda da bi iz tog noćnog dežurstva dobila slobodan dan. Nakon toga da bi ovisno o potrebi dolazila raditi ujutro ili popodne. Iz svega navedenog da proizlazi da je u cijelom utuženom razdoblju imala bar 8 dana, a za koje joj tuženik nije platio troškove prijevoza. Na poseban upit pun. tužiteljice je li istoj za cijelo utuženo razdoblje putni trošak uvijek u istoj visini, tužiteljica navodi da joj je tuženik isplaćivao različitu visinu naknade troškova

9. Sud prihvaća u cijelosti iskaz tužiteljice kao logičan i uvjerljiv, iskaz je u skladu sa svim ostalim izvedenim dokazima.

10. Naime, nesporno je, a to proizlazi iz izvedenih dokaza, da je tužitelj radnik tuženika, na radnom mjestu više medicinske sestre/tehničara na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, da ima prebivalište na adresi u [adresa], Općina Dugi Rat, mjesto rada tužiteljice je u Splitu, Spinčićeva 1, iz izvedenih dokaza zaista proizlazi da je prebivalište tužitelja od mjesta rada udaljeno preko 17 km u jednom smjeru. Među strankama nije sporno da mjesto prebivališta tužiteljice spada u III.tarifnu zonu autobusnog prijevoznika PROMET d.o.o. Split, sporno je da li je autobus prometovao u utuženom periodu, da bi tužiteljica isti mogla koristiti za dolazak na posao i odlazak sa posla, a nije sporan period lockdowna, kada autobusi uopće nisu mogli prometovati, zbog pandemije uzrokovane virusom Covid 19. Dakle, prebivalište tužitelja od mjesta rada spada u III. tarifnu zonu mjesnog autobusnog prijevoznika Promet d.o.o. Split.

11. Dakle, predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu razlike troška prijevoza za period od 1.listopada 2018.godine do 30.rujna 2024.godine.

12. Sud je, pored ostalih izvedenih dokaza, izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije dipl.oecc ĆC. Sudski vještak izradio je pisani nalaz i mišljenje, u svom nalazu i mišljenju navodi:

„Na temelju Rješenja Općinskog suda u Splitu, od 05. svibnja 2025. god. Izrađen je nalaz i mišljenje u pravnoj stvari između tužitelja HC iz [adresa], protiv tuženika Klinički bolnički centar Split (KBC Split) radi isplate. Zadaća vještaka je izračunati neisplaćenu razliku naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01. listopada 2018. do 30.09.2024 sukladno tužbenom zahtjevu i to prema cijeni karte za treću zonu i u periodu nedostupnosti autobusnog prijevoza za korištenje osobnog automobila u odnosu na isplaćene naknade.

Tužitelj je 30.10.2023. g. podnio tužbu zbog pogrešno isplaćene naknade troškova prijevoza u razdoblju od 01.10.2018. do dana dostave podataka. Tužitelj smatra kako je imao pravo primiti naknadu prijevoza po cijeni mjesečne karte za 3. tarifnu zonu prijevoznika Promet Split, te u periodu od 08.08.2019. do 31.08.2022. po prijeđenom kilometru, dok mu je tuženik istu isplaćivao u manjem iznosu. U svrhu izrade mišljenja je bilo potrebno izvršiti uvid u evidenciju rada tužitelja kako bi se utvrdio broj dolazaka na posao i platne liste u kojima je evidentan isplaćeni iznos naknade troškova prijevoza, a koje je tuženik dostavio vještaku i u prilogu su ovog nalaza. Uvidom u dokumentaciju evidentno je da je tuženik tužitelju isplaćivao mjesečnu naknadu prijevoza za 3 tarifnu zonu, a naknadu je umanjivao za pojedine mjesece u kojima tužitelj dijelom mjeseca nije dolazio na posao. Za period od 08.08.2019. do 31.08.2022. naknadu je trebalo utvrditi po prijeđenom kilometru s napomenom kako bi tužitelju u kolovozu 2019. pripadala i mjesečna karta za ostatak mjeseca. Tužitelj je udaljen 17,86 kilometra od radnog mjesta u Splitu. U svom sam izračunu za svaki dan dolaska na posao obračunao naknadu prijevoza za 35,72 kilometara pomnoženo s naknadom po kilometru. U tablici koja prileži Nalazu je prikazan iznos isplaćene naknade prijevoza, izračun zaslužene naknade po traženju tužitelja, te razlika između istih. Mjeseci u kojima je tužitelj koristio pretežiti dio godišnjeg odmora nisu uvršteni u izračun manje plaćenih naknada. Evidentno je kako je tuženik manje isplatio tužiteljici naknade za prijevoz u većem broju mjeseci, osim u pojedinim mjesecima koji su isključeni iz izračuna (godišnji odmor). Iznosi manje isplaćenih naknada po mjesecima su prikazani u nastavku.“

„Sukladno navedenom nalazu, sudski vještak daje zaključno mišljenje, te navodi:

Vještvo je napravljeno sukladno Rješenju Općinskog suda u Splitu od od 05. svibnja 2025. godine, u predmetu koji se vodi pod brojem Pr-1592/2023.

Prilikom izrade vještva izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju u spisu. Na osnovi podataka i izvršenog obračuna mišljenja sam:

U periodu obračuna plaća od 01.10.2018. g. do 30.09.2024. g. Tuženik kao poslodavac je Tužiteljici sveukupno isplatio manju naknadu troška prijevoza za: =1.174,36 Eur

Mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih naknada su prikazani u rekapitulaciji nalaza vještaka.“

13. Tužitelj svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

14. Odredbom čl.66.st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosnočl.65.st. 1.TKU-a („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Odredbom čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 11. TKU/22 propisuje da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta. Odredbom čl. 66. st. 12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Prema odredbama čl. 52. st.18. TKU/22, udaljenost u smislu tog članka računa se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) i to u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru (st. 14. i 16.), odnosno 0,19 eur od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden eur. Odredbom čl. 66. st. 16. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 21. TKU/22 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Trenutno važeći je TKU/24 (NN 29/2024), koji u čl.75. propisuje da, ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplatiti će se: 1. za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran, kao i u slučaju kad organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, 2. za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, a kojeg zaposlenik koristio, u visini cijene karte organiziranog prijevoza, a ako ga ne koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije.

15. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka ĆC u cijelosti, sudski vještak je u potpunosti odgovorio na zadatak vještačenja, njegovo vještvo je stručno, logično i uvjerljivo i nije preostalo nerazjašnjenih, a bitnih, pitanja na koje vještak nije dao kvalitetan odgovor, vještaka nije bilo potrebe pozvati radi dodatnog pisanog niti usmenog očitovanja niti razjašnjenja bilo kojeg pitanja. Primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka su neosnovane, vještvo je stručno i kvalitetno, vještak je u potpunosti odgovorio na zadatak vještačenja.

16. Dakle, sukladno nalazu i mišljenju vještaka tužitelj konačno postavlja svoj tužbeni zahtjev, sud drži da mu zaista pripada iznos od 1.174,36 EUR, neto, za utuženi period, tuženik je bio u obvezi tužitelju na ime troška prijevoza isplatiti za svaki mjesec puni iznos mjesečne pokazne karte III. tarifne zone prijevoznika Promet d.o.o. Split, osim za mjesec kada je tužitelj koristio pretežiti dio godišnjeg odmora. Tuženik je tužitelju za period od 8.kolovoza 2019.godine do 31.kolovoza 2022.godine kada se autobusna linija broj 60 prijevoznika PROMET d.o.o. Split nije zaustavljala na autobusnim stajalištima u Općini Dugi Rat (kojoj pripada tužitelj po prebivalištu), zbog općepoznatih problema između te jedinice lokalne samouprave i navedenog prijevoznika, općepoznato, a na tu okolnost tužitelj je uz tužbu priložio i dokaze, trebao platiti trošak prijevoza po kilometru od kuće do mjesta rada i natrag (kako je vještak i izračunao u svom nalazu i mišljenju). Dakle, u tom periodu tužitelj uopće nije imao mogućnost prijevoza autobusom, kao niti za vrijeme lockdowna u pandemiji uzrokovanoj virusom Covid 19, dakle, u periodu od 21.ožujka 2020.godine i 11.svibnja 2020.godine. Tuženik nije tako postupio i došlo je do razlike naknade troška prijevoza, koji je tuženik obvezan isplatiti tužitelju, upravo kako to vještak iskazuje u svom vještvu, a tužitelj konačno i potražuje. Za vrijeme tzv.lockdowna, kada nisu prometovali autobusi, logično je da tužitelju pripada pravo na putni trošak po prijeđenom kilometru od kuće do posla i natrag, sukladno nazočnosti na radu, odnosno tom stvarnom trošku, kao i za vrijeme kada se autobus br.60 prijevoznika PROMET d.o.o. Split nije mogao koristiti od strane stanovnika Općine Dugi Rat, a taj stvarni trošak vještak je izračunao, pravilno, za ova oba vremenska perioda, po kilometru udaljenosti. Dakle, tužitelju je valjalo dosuditi zatraženi iznos od 1.174,36 EUR na ime razlike troška prijevoza, razliku između pune cijene pokazne karte III.tarifne zone Promet d.o.o. Split, osim za mjesec kada je koristio pretežiti dio godišnjeg odmora (a za druga dva perioda po km sukladno dolascima na posao u tom periodu) te isplaćenog putnog troška za svaki pojedini mjesec. Bez obzira na postojanje ili nepostojanje pisanog prigovora tužitelja, odnosno zahtjeva za zaštitu prava, sud drži da je tuženik kao poslodavac, spram tužitelja kao radnika, na nepravilan način odlučio o naknadi troškova prijevoza koji pripadaju tužitelju, s obzirom na mjesto prebivališta i mjesto rada, a sve vezano za pogrešnu primjenu propisa koji regulira ovo pravo tužitelja kao radnika i obvezu tuženika kao poslodavca, odnosno primjenu na realno i utvrđeno činjenično stanje. Dakle, sporan je način obračuna i plaćanja putnog troška tužitelju, realnog odnosno stvarnog troška, vezano za mjesto prebivališta i mjesto rada. Tužitelju za utuženi period pripada pravo na puni iznos mjesečne karte PROMET d.o.o. Split za III. zonu (osim za mjesec kada je koristio pretežiti dio godišnjeg odmora) te (sukladno nazočnosti na radu) trošak po kilometru od kuće do mjesta rada i natrag (u razdobljima kada autobusnog prijevoza nije bilo), a što je sve utvrđeno tijekom postupka, temeljem izvedenih dokaza.

17. Na svaki pojedini iznos razlike troška koji zbrojeni tvore glavnicu potraživanja, tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate radi zakašnjenja, temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO). Na svaki mjesec razlike putnog troška tužitelju pripada pravo na zakonske zatezne kamate za mjesec u kojem je razlika nastala, u ovom slučaju 15.og u slijedećem mjesecu, do isplate.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-a, tužitelj je u cijelosti uspio u tužbenom zahtjevu, a vezano za v.p.s. po zahtjevu koji je smanjen i po kojem je sud odlučio, za svaku radnju tužitelju pripada pravo na 75 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje iznos od 150,00 EUR, za svaku potrebnu radnju zastupanja. Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe, sastava podnesaka od 1.listopada 2024.godine i 22.kolovoza 2025.godine; trošak zastupanja na ročištima održanim dana 9.srpnja 2024.godine, 2.rujna 2024.godine, 12.ožujka 2025.godine, 5.svibnja 2025.godine, 27.kolovoza 2025.godine i 13.svibnja 2026.godine; za svaku radnju po 150,00 EUR; što zbrojeno daje iznos od 1.350,00 EUR. Na ovaj iznos valjalo je dodati i 25% PDV-a u iznosu od 337,50 EUR, kao i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR; tako da je konačno na ime naknade parničnog troška potrebnog za vođenje postupka tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 1.952,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužitelju nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka. Za navesti je i to da je tužitelj ispustio punomoć svom punomoćniku za zastupanje u ovom postupku, ovlastio ga je da ga zastupa u ovom postupku i da na svoj račun prima troškove postupka, a to je potvrdio i u svom iskazu pred sudom. Sud drži da zahtjev nije osnovan u dijelu kojim se traži da se naloži tuženiku parnični trošak isplatiti na račun punomoćnika tužitelja, taj dio zahtjeva valjalo je odbiti i odlučiti kao u izreci ove odluke, tuženik je obvezan ovom odlukom trošak naknaditi tužitelju. Naime, u punomoći za zastupanje, između ostalog, navedeno je da je punomoćnik tužitelja ovlašten primati novac i novčane vrijednosti i o tome izdavati potvrde, međutim, sud drži da se ne može odlukom suda naložiti tuženiku trošak koji pripada stranci u postupku isplatiti punomoćniku stranke na račun punomoćnika. Radi se o odnosu između stranke i punomoćnika, ali to za tuženika ne proizvodi obvezu platiti parnični trošak na račun punomoćnika, tako nešto se tuženiku ne može naložiti odlukom suda, pa i u slučaju postojanja punomoći takvog sadržaja i navoda tužiteljice kao stranke pred sudom. Punomoćnik je ovlašten primiti novac za stranku ukoliko mu to protivna stranka dobrovoljno plati, ali nije ovlašten tražiti da sud odlukom naloži drugoj stranci da novac isplati na račun punomoćnika tužitelja po odluci suda, a ne stranci kojoj taj trošak pripada po odluci suda. Takvu obvezu za tuženika vezano za odluku suda ne može proizvesti punomoć tužitelja ispuštena punomoćniku tužitelja. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke i po ovom pitanju.

U Splitu, 25. lipnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku