Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-116/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari 1.tužitelja NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE - Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB:52634238587, zastupane po ODOK, građansko upravni odjel, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave dovršene 14. svibnja 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 25. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ - Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB:52634238587, da 1. tužitelju NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće isplati bruto iznos od 256,14 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku:

- na iznos od 46,93 eura od 15.02.2018. godine

- na iznos od 27,41 eura od 15.07.2018. godine

- na iznos od 25,80 eura od 15.08.2018. godine

- na iznos od 13,07 eura od 15.02.2019. godine

- na iznos od 40,76 eura od 15.07.2019. godine

- na iznos od 26,69 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 6,80 eura od 15.02.2020. godine

- na iznos od 24,53 eura od 15.07.2020. godine

- na iznos od 15,58 eura od 15.09.2020. godine

- na iznos od 21,88 eura od 15.07.2021. godine

- na iznos od 4,31 eura od 15.08.2021. godine

- na iznos od 2,38 eura od 15.09.2021. godine, pa sve do isplate,

sve u roku od 15 dana.

S preostalim dijelom zahtjeva za isplatu neto iznosa od 47,32 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tužitelj se odbija.

II. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ - Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB:52634238587, da 2. tužitelju ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće isplati bruto iznos od 376,98 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku:

- na iznos od 23,71 eura od 15.08.2017. godine

- na iznos od 33,13 eura od 15.09.2017. godine

- na iznos od 4,11 eura od 15.01.2018. godine

- na iznos od 33,79 eura od 15.02.2018. godine

- na iznos od 45,05 eura od 15.09.2018. godine

- na iznos od 44,47 eura od 15.05.2019. godine

- na iznos od 52,55 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 33,31 eura od 15.04.2020. godine

- na iznos od 15,88 eura od 15.05.2020. godine

- na iznos od 48,47 eura od 15.09.2020. godine

- na iznos od 19,76 eura od 15.10.2020. godine

- na iznos od 22,75 eura od 15.02.2021. godine pa sve do isplate,

sve u roku od 15 dana.

S preostalim dijelom zahtjeva za isplatom neto iznosa od 81,99 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tužitelj se odbija.

III. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ - Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB:52634238587, da 3. tužiteljici TB iz [adresa], S. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće isplati bruto iznos od 604,24 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku:

- na iznos od 31,29 eura od 15.08.2017. godine

- na iznos od 75,76 eura od 15.09.2017. godine

- na iznos od 43,50 eura od 15.04.2018. godine

- na iznos od 84,65 eura od 15.06.2018. godine

- na iznos od 93,99 eura od 15.07.2018. godine

- na iznos od 133,77 eura od 15.01.2021. godine

- na iznos od 28,85 eura od 15.02.2021. godine

- na iznos od 6,93 eura od 15.07.2021. godine

- na iznos od 105,50 eura od 15.08.2021. godine, pa sve do isplate,

sve u roku od 15 dana.

S preostalim dijelom zahtjeva za isplatom neto iznosa od 2,78 EUR EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tužiteljica se odbija.

IV. Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici pod točkom I., II, i III., izreke.

V. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ - Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB:52634238587, da 1. tužitelju NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelju ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljici TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu 4.052,00 EUR, sa zz kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 25. lipnja 2026. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su zaposleni kod tužene – MORH Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem u [adresa], na poslovima djelatne vojne osobe, da je obavljanje poslova organizirano na način da su bili radno angažirani prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima, u smjenama. Navode da im u vremenskom razdoblju unazad pet godina tuženik nije isplaćivao naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima (Zakonu o radu, Kolektivnim ugovorima i Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba), već im je isplaćivana naknada koja je znatno manja od one koja tužiteljima pripada, te zbog neplaćanja naknade plaće za godišnji odmor sukladno važećim propisima tužitelji su oštećeni za iznos od najmanje 600,00 kn godišnje.

Navode da su se sukladno čl. 186.a ZPP-a obratili tuženoj radi mirnog rješenja spora ali tužena je njihov zahtjev odbila.

Tužitelji u tužbi sukladno čl. 186.b ZPP-a traže da se tuženoj naloži da dostavi tabelarni prikaz broja dana, razdoblja korištenja i isplaćene naknade plaće za godišnji odmor i iznose razlike bruto plaće koju bi tužitelji primili da ime je pravilno obračunata i isplaćena naknada plaće za godišnji odmor u utuženom periodu i to: za 1. tužitelja za period od 25. listopada 2017. do 31. prosinca 2021., za 2. tužitelja od 25. ožujka 2017. do 25. ožujka 2022., za 3. tužiteljicu od 25. ožujka 2017. do 25. ožujka 2022. Predlažu da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženoj da tužiteljima na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje i to 1. tužitelju za period od 25. listopada 2017. do 31. prosinca 2021., te 2. i 3. tužiteljima za period od 25. ožujka 2017. do 25. ožujka 2022. isplati neutvrđeni bruto iznos (prema pribavljenim podacima) zajedno sa zz kamatama tekućim od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec, time da tužitelj zadržava prvo specificirati tužbeni zahtjev nakon što tužena dostavi potrebne podatke odnosno prema iznosima utvrđenim nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja.

1.1. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužitelji su podneskom od 13. 7. 2025. (str. 547 do 551 spisa) određeno postavili i specificirali tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da je 26. lipnja 2013. stupio na snagu Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13), koji člankom 142. propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Temeljem citiranog zakona donesen je Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 54/14), kojim je također propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu te da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena. U prilog navedenoj tvrdnji upućuje na presudu Županijskog suda u Splitu broj Gž R-151/19 od 15. svibnja 2020. u kojoj je sud zauzeo stav da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom o rasporedu radnog vremena (NN 66/14), a kojom je određeno da redovno radno vrijeme predstavlja tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati, redovno raspoređeno na pet radnih dana, od ponedjeljka do petka u trajanju od 8 do 16 sati. Kako je Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske lex specialis u odnosu na Zakon o radu, a upravo je temelju Zakona o službi u oružanim snagama donesen spomenuti podzakonski propis koji uređuje uvjete i način korištenja godišnjeg odmora kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnih vo jnih osoba, isti ima prednost u primjeni u odnosu na opće propise o radu odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, slijedom čega tužiteljima ne pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja im je isplaćena u prethodna tri mjeseca, za razdoblje nakon stupanja na snagu posebnih propisa kojima je to pravo uređeno za djelatne vojne osobe. Navodi da je naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora isplaćivana kao da su radili u redovnom radnom vremenu odnosno tužena je u konkretnom slučaju prilikom isplate plaće za godišnji odmor postupala sukladno u to vrijeme važećim propisima koji reguliraju naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, pa je potraživanje tužitelja s tog osnova u cijelosti neosnovano. U vezi s iznijetim navodima upućuje na presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-143/2019 od 3. listopada 2019. te presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-407/2017 od 24. listopada 2018.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje te izvršen uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka D&S d.o.o. [adresa] od 2. 6. 2025. na str. 531 do 543 spisa, te u pismeno očitovanje istoga vještaka od 10.3.2026. na str. 595 do 597 spisa.

4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

5. Predmet spora je zahtjev 1. do 3. tužitelja za isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor:

- za period od 25. listopada 2017. do 31. prosinca 2021.(1. tužitelj) – odnosno prema konačnom i određeno postavljenom tužbenom zahtjevu od 1/18 do 12/21,

- te za period od 25. ožujka 2017. do 25. ožujka 2022 (2. tužitelj) – odnosno prema konačno i određeno postavljenom tužbenom zahtjevu od 7/17 do 3/22,

- te za period od 25. ožujka 2017. do 25. ožujka 2022 (3. tužitelj) – odnosno prema konačno i određeno postavljenom tužbenom zahtjevu od 7/17 do 7/21,

te tužitelji tvrde da su u utuženom periodu bili radno angažirani prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima, u smjenama, na terenu, na stražarskoj služi, dežurstvima, slijedom čega ostvaruju dodatke na plaću, dodatke za posebne uvjete vojne službe i za posebne oblike rada, da im tužena nije isplaćivala naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima tj. Zakonu o radu, ZSOS, Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, te tvrde im za utuženi period pripada naknada plaće za godišnji odmor u visini prosječene mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, a u koji tromjesečnu prosječnu plaću se uračunavaju i primanja ostvarena s osnova dodataka na plaću, a da im na taj način tužena u utuženom periodu nije isplaćivala naknadu plaće za godišnji odmor.

6. Sporno je, da li tužiteljima u utuženom periodu pripada razlika naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječene mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca i da li se u tromjesečnu prosječnu plaću za izračun naknade plaće za godišnji odmor uračunavaju primanja s osnova dodatka na plaću (terenski dodatak, dodatak za rad u stražarskoj službi, dežurstvu itd., dodatak za vojnu službu), kako tvrde tužitelji ili im pripada naknada plaće za godišnji kao da su radili u redovnom radnom vremenu, kako tvrdi tužena.

7. Za razdoblje nakon 8. svibnja 2014. pa tako i za utuženo razdoblje na snazi je opći propis i to Zakon o radu (NN 93/14) koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014. koji u članku 81. određuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

8. Dana 8. svibnja 2014. stupio je na snagu Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (NN 54/14), dalje:

Pravilnik/2014., koji u čl.4.st.2. propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a st.3.istog članka propisano je da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

9. Odluke o rasporedu radnog vremena se primjenjuju u utuženom razdoblju su:

- Odluka o rasporedu radnog vremena –NN 66/14 koja je stupila na snagu 1.lipnja 2014.,

-zatim Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena – NN 23/15 koja je stupila na snagu 1.ožujka 2015.

- Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena – NN 84/15 koja je stupila na snagu 1.kolovoza 2015.,

-Odluka o rasporedu radnog vremena –NN 106/17

-Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena-NN 39/18.

10. Od 7.4.2018. u primjeni je čl. 64. ZID Zakona o službi u oružanim snagama (NN 30/18- koji je stupio na snagu 7. 4.2018.) a kojim je izmijenjen je čl.142. ZSOS/2013 tako da isti sada glasi: »Djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.«.

10.1. Nakon ZID ZOSOS/18 donijet i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba NN 70/18 (stupio na snagu 9.8.2018.), kojim je čl. 1. izmijenjen je čl. 4. st. 2. Pravilnika /2014 tako da sada čl. 4. st.2. glasi: "Djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca«.

11. Inače specijalni podzakonski akti koji su na snazi nakon 7. svibnja 2014. doneseni su na temelju specijalnog propisa tj. Zakona o službi u oružanim snagama i to: Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09, 124/09), i Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN73/13) koji je stupio na snagu dana 26.lipnja 2013.

12. Dakle proizlazi:

-da od 8. svibnja 2014. do 7.4.2018. navedeni specijalni podzakonski propisi doneseni na temelju specijalnog propisa, Zakona o službi u oružanim snagama (NN 73/13) drukčije reguliraju pravo na naknadu plaće od općeg propisa tj. Zakon o radu, jer navedeni specijalni propis tj. Pravilnik/2014 propisuje naknadu plaće za godišnji odmor djelatnoj vojnoj osobi kao da je radila u redovnom radnom vremenu,

-da od 7.4.2018. temeljem čl. 64. ZID ZSOSRH (NN 30/18) naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi pripada najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

13. Dana 7.kolovoza 2014.stupio je na snagu Zakon o radu (Narodne novine broj 93/14) kojim je u članku 9.stavak 3.istovjetno propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

14. Međutim, prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju, za razdoblje nakon 8.svibnja 2014., ne bi u obzir došla primjena navedene odredbe o povoljnijem pravu koja bi omogućila primjenu općeg propisa – Zakona o radu.

15. Dakle, tijekom cijelog utuženog razdoblja tužitelju pripada pravo na obračun i isplatu naknade plaće za godišnji odmor prema navedenim specijalnim propisima, tj. u skladu s navedenim Pravilnicima, u razdoblju od 8.svibnja 2014. prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (NN 54/14), a od 7.4.2018. temeljem čl. 64. ZID ZOSOS/18.

16. Naime, primjena odredbe o najpovoljnijem pravu za radnika iz odredbi Zakona o radu dolazi u obzir "samo ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, ali to samo u slučaju ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Dakle, navedena odredba se ne primjenjuje u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno Zakonom o radu u odnosu na neki drugi zakon, a o takvom slučaju je riječ u ovom sporu."(Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revr 1795/2012-2 od 25.veljače 2014, Revr 1902/2012-2 od 4.lipnja 2014.

17. Dakle, u konkretnom slučaju, je drugim zakonom, Zakonom o službi u oružanim snagama i na temelju njega donesenim podzakonskim propisima, drugačije određeno pa treba primijeniti specijalni propis u odnosu na cjelokupno utuženo razdoblje.

18. Dakle od 8. svibnja 2014. pa do 7.4.2018. na snazi je, kao što je rečeno, čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba službenika i namještenika (NN 54/14) kojom je određeno da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a od 7. 4. 2018. je prema čl. 64. ZID ZSOSRH (NN 30/18)- regulirano da naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi pripada najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

19. Nadalje, odredbom čl. 136. Zakona o službi u oružanim snagama RH (NN 73/13, 75/15,50/16, 30/18,125/19), dalje ZSOS/13 plaću djelatne vojne čini osnovna plaća i dodaci na plaću.

19.1. Odredbom čl. 139. ZSOS/13 propisano je:

(1) Dodaci na plaću su dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke.

(2) Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.

(3) Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe.

(4) Dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada.

(5) Dodaci iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se u postotku od osnovice za obračun plaće.

19.2. Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 05/17, 116/17), dalje: Pravilnik /14, određen je način utvrđivanja prava na dodatak, odnosno postotak dodatka za vojnu službu, koji se kreće u rasponu od 5% do 24% (od osnovice plaće).

20. Iako prema specijalnim propisima, nakon 7. svibnja 2014. pa sve do 7. 4. 2018., djelatnoj vojnoj osobi pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu (time da od 7.4.2018. temeljem čl. 64. ZID ZSOSRH - NN 30/18 naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi pripada najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca), svejedno plaća, pa tako i naknada plaće, i dalje obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, isplaćuje radniku za obavljeni rad:

- jer ZSOSRH/13 (NN 73/13, 75/15,50/16, 30/18,125/19) jasno i izričito propisuje da plaću djelatne vojne čini osnovna plaća i dodaci na plaću (čl. 136. st.2.), a dodaci na plaću su i dodaci za vojnu službu koji se utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće,

- zatim prema Odluci o rasporedu radnog vremena NN 66/14, djelatne vojne osobe ostvaruju dodatke na plaću za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično,

- time da od 1. svibnja 2018., kada je stupila na snagu Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena NN 39/18, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju samo dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16 i 30/18).

21. Dakle, po stajalištu ovoga suda u cijelom utuženom (srpnja 2017. do ožujka 2022.) periodu tužiteljima u osnovi pripada naknada plaće za godišnji odmor u visini prosječene mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca i to u periodu od 7.4.2018. pa nadalje temeljem čl. 64. ZID ZSOSRH (NN 30/18) koji regulira da naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi pripada najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, a u periodu prije toga (do 7.4.2018.) iz razloga koji su naprijed obrazloženi (točka 20. obrazloženja), kod čega se u tromjesečnu prosječnu plaću za izračun naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora uračunavaju, kao što je rečeno, dodatak za vojnu službu i primanja s osnova dodatka rada na terenu, u stražarskoj službi i dežurstvu, a od 1. svibnja 2018. samo s osnova dodatka za vojnu službu.

22. Kod toga u obračun naknade plaće za godišnji odmor uzimaju u obzir oni dodaci (terenski dodatak, dodatak za stražarsku službu, dežurstvo) na koji su plaćeni porezi i doprinosi, tj. onaj dio iznad neoporezivog dijela, jer se taj dio u skladu s poreznim propisima (Čl. 14. i čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak NN 177/04, 73/08, 80/10, 22/11, 144/12, 120/13, 148/13, 83/14, 143/14, odnosno čl. 21. i čl. 24. st.2. Zakona o porezu na dohodak NN 115/16 i dr.), smatra plaćom, odnosno naknadom za izvršeni rad.

23. U skladu s izloženom pravnom ocjenom sud je na okolnost visine zahtjeva u postupku je provedeno vještačenje po sudskom vještaku iz DS d.o.o. [adresa], koji je nalaz i mišljenje dao temeljem dokumentacije u spisu koju je dostavila tužena, te iz nalaza vještaka od 2. 6. 2025. na str. 531 do 543 spisa proizlazi:

a) da 1. tužitelju NB:

- na ime godišnjeg odmora, u razdoblju od 25. listopada 2017. do 31. prosinca 2021. godine, pripada razlika plaće u iznosu od 1.929,98 kuna, odnosno 256,14 eura,

- prema podacima iz dostavljene dokumentacije tužitelju nisu vršene naknadne isplate na ime godišnjeg odmora u utuženom razdoblju,

- tužitelj nije bio na mirovnoj misiji u inozemstvu u utuženom razdoblju,

- po osnovu naknade za rad na terenu, naknade za rad u stražarskoj službi te naknade za rad u službi dežurstva, a koje su isplaćene u neto iznosu, u razdoblju od 25. listopada 2017. do 31. prosinca 2021. godine, tužitelju bi pripada razlika neto plaće u iznosu od 179,78 kuna odnosno 23,86 eura (varijanta 2 obračuna).

b) da 2. tužitelju SB:

- na ime godišnjeg odmora, u razdoblju od 25. ožujka 2017. do 25. ožujka 2022. godine, pripada razlika plaće u iznosu od 2.840,37 kuna, odnosno 376,98 eura,

- prema podacima iz dostavljene dokumentacije tužitelju nisu vršene naknadne isplate na ime godišnjeg odmora u utuženom razdoblju,

- tužitelj nije bio na mirovnoj misiji u inozemstvu u utuženom razdoblju,

- na ime godišnjeg odmora, po osnovu naknade za rad na terenu, naknade za rad u stražarskoj službi te naknade za rad u službi dežurstva, a koje su isplaćene u neto iznosu, tužitelju bi u razdoblju od 25. ožujka 2017. do 25. ožujka 2022. godine, pripada razlika neto plaće u iznosu od 617,64 kune odnosno 81,99 euro (varijanta 2 obračuna).

c) da 3. tužiteljici TB:

- na ime godišnjeg odmora, u razdoblju od 25. ožujka 2017. do 25. ožujka 2022. godine, pripada razlika plaće u iznosu od 4.552,59 kuna, odnosno 604,24 eura,

- prema podacima iz dostavljene dokumentacije tužiteljici nisu vršene naknadne isplate na ime godišnjeg odmora u utuženom razdoblju,

- tužiteljica nije bila na mirovnoj misiji u inozemstvu u utuženom razdoblju,

- na ime godišnjeg odmora, po osnovu naknade za rad na terenu, naknade za rad u stražarskoj službi te naknade za rad u službi dežurstva, a koje su isplaćene u neto iznosu, tužiteljici bi u razdoblju od 25. ožujka 2017. do 25. ožujka 2022. godine, pripada razlika neto plaće u iznosu od 20,95 kuna odnosno 2,78 eura (varijanta 2 obračuna).

24. Tužena je podneskom od 1.10.2025. (str. 552 do 554 spisa) prigovarala nalazu vještaka u pravcu da vještak prilikom izračuna nije uzimao u obzir da su djelatnicima za vrijeme godišnjeg odmora isplaćivani stalni dodaci na plaću tj. dodatak za vojnu službu koji se isplaćuje u mjesečnom iznosu bez obzira na sate rada i sate korištenja godišnjeg odmora, a kako im za sate godišnjeg odmora pripada prosjek iz prethodna tri mjeseca u koji je već dodatak uključen pa za iste sate ne mogu dobiti „dupli“ dodatak te da je trebalo umanjiti dobiveni bruto iznos za iznos isplaćenog dodatka na plaću za vrijeme kada su tužitelji bili na godišnjem odmoru, te da u razdoblju od ožujka 2017. do srpnja 2018. je tužena isplaćivala godišnji odmor po satnici kao da su tužitelji radili u redovnom radnom vremenu temeljem Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba NN 54/18 pa da je za navedeno razdoblje potraživanje tužitelja neosnovano.

25. Sudski vještak je pismeno očitovao na prigovore tužene -Očitovanje vještaka od 10.3.2026. na str. 595 do 597 spisa, te iz pismenog očitovanja vještaka proizlazi:

-da u nalazu nije računao dupli dodatak kako to u prigovoru navodi tužena, a ukoliko sud smatra da razliku naknade plaće treba umanjit za iznos isplaćenog dodatka za vojnu službu za vrijeme kada je tužitelj bio na godišnjem odmoru, a kako to predlaže tužena da će vještak će izraditi dopunu nalaza i mišljenja,

-da razlike u izračunu tužene i izračunu vještaka u razdoblju od 25.3.2017. do 6.4.2018., a u kojem je razlika plaće računata po satnici kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu pojavljuje se jer tužena satnicu računa po satnici redovnog rada, u koju nije uključen dodatak za vojnu službu, te da je vještak prilikom utvrđivanja satnice za godišnji odmor u obzir uzima osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnove plaće koja tužena isplaćuje tužitelju za obavljeni rad (dodatak za vojnu službu). Ovaj izračun naložen je od strane suda u točki C Naloga za vještačenje,

-a ukoliko se prilikom utvrđivanja satnice za godišnji odmor ne bi uzimao dodatak za vojnu službu u razdoblju od 25.3.2017. do 6.4.2018. ne bi bilo razlike za isplatu.

26. Sud je prihvatio kako osnovni nalaz i mišljenje vještaka, ocjenjujući ga stručnim i objektivnim cijeneće da se radi o vještaku stručnom za upravo ovakvu vrstu vještačenja, kod čega je vještak nalaza dao sukladno i u okviru zadatka suda, te je vještak i dodatno pismeno i obrazloženo očitovao na prigovore tužene i otklonio prigovor da je računao dupli dodatak.

26.1. Kod toga valja reći da ne stoji tvrdnja tužene da razliku naknade plaće treba umanjit za iznos isplaćenog dodatka za vojnu službu za vrijeme kada je tužitelj bio na godišnjem odmoru i da se u satnicu za godišnji odmor ne uzima dodatak za vojnu službu, to iz razloga što Zakonom o službi u oružanim snagama RH Zakona o službi u oružanim snagama RH (NN 73/13, 75/15,50/16, 30/18,125/19), jasno propisano što čini plaću djelatne vojne osobe, a to su osnovna plaća i dodaci na plaću, a dodaci na plaću su i dodatak za vojnu službu, a koji se utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaća (čl. 136. i čl. 139.) .

27. Tužitelji su prema nalazu vještaka postavili određeno tužbeni zahtjev podneskom od 13. 7. 2025. na način da traže isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor u bruto iznosu, te i u neto iznosu traže prema varijanti 2. nalaza vještaka.

28. Inače kada se radi o varijanti 2 obračuna naknade plaće za godišnji odmor, a po osnovu naknade za rad na terenu u stražarskoj službi i u službi dežurstva, a koje naknade su isplaćene u neto iznosu ovu varijantu je sudski vještak dao prema prijedlogu tužitelja s podneska od 18. 4. 2025. (te je sud u dopisu od 29. travnja 2025- str. 529 spisa pozvao vještaka da sačini i tu varijantu nalaza) dakle kada se radi o toj varijanti iz nalaza vještaka i to na str. 7 njegovog nalaza (odnosno str. 538 spisa) proizlazi da su te naknade tužiteljima isplaćivane u neto iznosu i da su iste neoporezive po Zakonu o porezu na dohodak i isplaćuju se u neoporezivom iznosu, a što je vidljivo i iz obračuna plaća tužitelja.

28.1. Obzirom da dakle se radi o dodacima odnosno naknadi za rad na koji nisu plaćeni porezi i doprinosi već su tužitelju isplaćivani u neto iznosu, ovaj sud je stajališta da iste ne predstavljaju naknadu za rad u smislu plaće i ne smatraju se plaćom, a kako je to obrazloženo u točki 22. obrazloženja ove presude pa se stoga ne uzimaju u obračun naknade plaće za godišnji odmor, pa je stoga s tim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelje valjalo odbiti.

29. U odnosu na potraživanje zateznih kamata. sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

29.1. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.

29.2. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev.

30. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

O troškovima postupka.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 5. ZPP, te tužiteljima pripada trošak u cijelosti, jer tužitelji nisu uspjeli samo s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva radi kojeg nisu nastali posebni troškovi.

31.1. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, koji pripada a koji pripada sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) te troškova predujma za vještačenje.

31.2. Trošak zastupanja tužitelja sastoji se od:

-troška sastava prijedloga za mirno rješenje spor u iznosu od 200,00 EUR

- sastava tužbe od 200,00 EUR,

-sastava podneska od 12.2. 2022. (očitovanje na odgovor na tužbu) 200,00 EUR

-sastav podneska od 3.1.2025. u iznosu od 50,00 EUR (25% nagrade Tbr. 8. t.4.),

-sastav podneska od 18.4.2025. u iznosu od 50,00 EUR (25% nagrade Tbr. 8. t.4.),

-sastav podneska od 11.7.2025. (specifikacija tužbenog zahtjeva) u iznosu od 50,00

EUR (25% nagrade Tbr. 8. t.4.),

-sastav podneska od 2.12.2025. u iznosu od 200,00 eur,

-sastav podneska od 31.3.2026. (očitovanje na dopunski nalaz vještaka) u iznosu 200,00 EUR

-zastupanja na ročištu 3.10.2024. u iznosu od 200,00 EUR

-zastupanja na ročištu 7.10.2025. u iznosu od 200,00 EUR

-zastupanja na ročištu 27.11.2025. u iznosu od 50,00 EUR (25%nagrade Tbr. 9.t.5.)

-zastupanja na ročištu 14.5.2026. u iznosu od 200,00 EUR

-pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR

što je sveukupni trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku iznosu od 1.900,00 EUR što uvećano za iznos od 380,00 EUR (uvećanje 20% za zastupanje više osoba po Tbr. 40) čini ukupno 2.280,00 EUR, što uvećano za iznos od 570,00 EUR na ime PDV-a čini 2.852,00 EUR, čemu treba pridodati trošak plaćenog predujma za vještačenje u ukupnom iznosu od 1.200,00 EUR pa je dakle ukupni trošak tužitelja 4.052,00 EUR.

31.3. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 16.6.2023. (str. 375 spisa) jer taj podnesak nije bio potreban za postupak jer tim podneskom ponavlja navode već iznesene u odgovoru na tužbu, ni trošak sastava podneska od 17.5.2025. (str. 522 spisa) uz koji dostavljaju dokaz o uplati predujma i razlike predujma za vještačenje, za koji traže nagradu od 25%, jer taj podnesak nije bio neophodan za postupak jer je bilo dovoljno da tužitelji samo dostave dokaz o uplati (potvrdu o plaćanju).

U Karlovcu 25. lipnja 2026.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e - oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud u Karlovcu.

Dostavljeno:

1. Predrag Kralik, odvjetnik Bjelovaru

2. ODOK