REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-988/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općine Radoboj, Radoboj, Radoboj 8, OIB 25976958441, kojeg zastupa punomoćnica Neda Narančić Krznar, odvjetnica u Krapini, protiv tuženog TR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Miljenka Klasić, odvjetnica u Krapini, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-315/2025-19 od 4. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba i dopuna žalbe tuženika, ukida se presuda i rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-315/2025- 19 od 4. svibnja 2026. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbe tuženika i odgovoru na žalbu tužitelja odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom odlukom presuđeno je:

„I. Utvrđuje se da je nedopuštena ovrha provedena pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava u iznosu od 5.703,61 eura EUR-a sa računa tužitelja Općine Radoboj, Radoboj 8, OIB: 25976958441 u korist tuženika TR, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 1. prosinca 2025. godine podnesenog od strane ovrhovoditelja TR [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] na temelju presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini posl.br. Pn-268/2015 od 24. kolovoza 2015. godine potvrđene presudom Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Gž -2015/2015-3 od 1. lipnja 2017. godine, a koja ovrha je provedena putem FINE u predmetu broj, klasa: 034-011/26-07/153, urbroj: 118-08-2601-26.

II. Nalaže se tuženiku TR, [adresa] da tužitelju Općini Radoboj, OIB: 25976958441, Radoboj 8, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.447,65 € uz zakonsku zateznu kamatu tekućom od 04. svibnja 2026., po stopi određenoj primjenom čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.“,

a riješeno je da se dopušta preinaka tužbe kao u podnescima od 12. ožujka 2026. i 16. travnja 2024.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku. Ističe da pobijana presuda nije osnovana na zakonu, da je u suprotnosti s provedenim dokazima i dokumentacijom u spisu, te dokumentacijom iz priloženog ovršnog spisa naslovnog suda poslovni broj Ovr-417/2025 (Ovr-211/2025), u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, izreka presude nije razumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude. Također, da ocjena provedenih dokaza nije dana u skladu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku, sud nije dao jasne i valjane razloge glede ocjene izvedenih dokaza. Također, da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno a materijalno pravo primijenjeno. Ukazuje da je tužitelj zaključkom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Ovr-417/2025-11 (Ovr-211/2025) od 11. srpnja 2025. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 10. Ovršnog zakona, a protiv zahtjevu za izravnu naplatu kojeg je ovrhovoditelj TR podnio Financijskoj agenciji dana 19. veljače 2025., a sve radi odlučivanja o prigovoru ovršenika da odgovara samo do visine naslijeđene imovine. Tvrdi da obzirom je po zahtjevu za izravnu naplatu od 19. veljače 2025. Fina dana 7. travnja 2025. oslobodila sredstva ovršenika i obustavila ovrhu pokrenutu po tom zahtjevu ovršenik Općina Radoboj nije imala pravni interes za podnošenje tužbe koju je u ovom parničnom predmetu podnesena 22. srpnja 2025. radi nedopuštenosti navedene ovrhe. Ukazuje da je ovdje tužitelj protiv ovdje tuženika Fini dana 2. prosinca 2025. podnio novi (drugi) zahtjev za izravnu naplatu, protiv koga ovdje tužitelj nikada nije podnio zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom, pa nije niti mogao biti upućen pokrenuti parnicu radi nedopuštenosti ovrhe pokrenute temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 2. prosinca 2025. Po tom novom zahtjevu Fina je postupila u skladu s odredbama članka 206. Ovršnog zakona i naložila banci da s računa ovršenika zaplijeni novčana sredstva na rok od 60 dana, a nakon isteka 60 dana (budući ovršenik nije podnio prijedlog za proglašenje nedopuštenom ovrhe temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 2. prosinca 2025.) novčana sredstava su prebačena na račun ovrhovoditelja. Navodi da je postojanje zaključka kojim se ovršenika upućuje da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, procesna pretpostavka za podnošenje tužbe i vođenje parničnog postupka , a kako vezano za ovrhu pokrenutu zahtjevom za izravnu naplatu od 1. prosinca 2025. ovdje tužitelj kao ovršenik nikada nije zaključkom suda upućen da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, smatra da je prvostupanjski sud neosnovano usvojio tužbu i precizirani tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio da se proglasi nedopuštenom ovrha temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 1. prosinca 2025. koja je provedena putem Financijske agencije. Također, navodi da se tužba radi proglašenja ovrhe može izjaviti samo iz razloga navedenog u zaključku kojim se ovrhovoditelj upućuje na pokretanje parnice, da tužitelj nije dokazao da nije raspolagao svim nekretninama navedenim u rješenju o nasljeđivanju. Osporava i odluku o troškovima postupka. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, predmetnu presudu preinači na način da odbaci tužba i tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da odbije tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti odnosno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove žalbe.

2.1. Pravovremenom i dopuštenom dopunom žalbe tuženik pobija i rješenje suda kojim je dopuštena preinaka tužbe kao u podnescima tužitelja od 12. ožujka 2026. i 16. travnja 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku. Ističe da je prvostupanjski sud neosnovano dopustio preinaku tužbe kao u podnescima tužitelja od 12. ožujka 2026. i 16. travnja 2026., jer tužitelj zaključkom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Ovr - 417/2025 (Ovr-211/2025) od 11. srpnja 2025. nije upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja nedopuštene ovrhe temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 1. prosinca 2025., a što je procesna pretpostavka za pokretanje parnice. Obzirom na navedeno, predlaže da sud njegovu žalbu uvaži, rješenje preinači na način da ne dopusti preinaku tužbe. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom i dopunom žalbe tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. U svom odgovoru na obje žalbe tuženika, tužitelj se istima u cijelosti protivi ističući da su neosnovane i predlaže njihovo odbijanje. Potražuje troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba i dopuna žalbe tuženika su osnovane.

5. Predmetnom presudom sud prvog stupnja prihvatio je kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja konačno usklađen podneskom zaprimljenim dana 16. travnja 2026., te je utvrdio da je nedopuštena ovrha provedena pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava u iznosu od 5.703,61 eur s računa tužitelja Općine Radoboj u korist tuženika TR a temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 1. prosinca 2025. podnesenog od strane ovrhovoditelja TR, na temelju presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini posl.br. Pn-268/2015 od 24. kolovoza 2015. potvrđene presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-2015/2015-3 od 1. lipnja 2017., a koja ovrha je provedena putem Financijske agencije u predmetu klasa: 034-011/26-07/153, urbroj: 118-08-2601-26.

5.1. Pritom, sud je dopustio preinaku tužbe koju je tužitelj izvršio podnescima od 12. ožujka 2026. i 16. travnja 2026. (očitom omaškom u pisanju kao godina podnošenja podneska od 16. travnja označena je godina 2024.), jer je ocijenio da je takva preinaka svrsishodna za konačno razrješenje odnosa među strankama (članak 190. stavak 2. i 3. ZPP).

6. Prilikom donošenja te svoje odluke sud je uzeo u obzir utvrđeno činjenično stanje, i to:

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn-268/2015-5 od **.**.2015. KR naloženo isplatiti TR iznos od 28.000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2015. pa do isplate ;

- da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Martine Majcen iz Krapine poslovni broj O-1782/2023, UPP-OS-163/2023 utvrđeno što čini ostavinsku imovinu pok. KR - nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], pokretnine i to: novčana sredstva kod Zagrebačke banke u točno neutvrđenom iznosu, teretni automobil marke Volkswagen tip T4 Transporter, osobni automobil marke Opel Astra 1.4, time da je pokretna i nepokretna imovina pok. ostavitelja kao ošasna imovine prešla u vlasništvo Općine Radoboj, a novčano potraživanje prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje s osnova neplaćene imovine prešlo je vlasništvo Republike Hrvatske;

- da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, 19. veljače 2025. podnio nadležnoj Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu svoje novčane tražbine koja proizlazi iz pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Pn-268/2015-5 od 24. kolovoza 2015., potvrđene presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-2015/2015-3 od 1. lipnja 2017. postupajući po kom zahtjevu je Financijska agencija 20. veljače 2025. zaplijenila iznos od 4.770,44 eur;

- da je 13. ožujka 2025. ovršenik - ovdje tužitelj podnio sudu prijedlog radi odgode ovrhe i proglašenje ovrhe nedopuštenom;

- da je postupajući po prijedlogu ovršenika za proglašenjem ovrhe nedopuštenom sud prvoga stupnja je svojim rješenjem poslovni broj Ovr-211/2025 od 7. travnja 2025. odlučio na način da je proglasio nedopuštenom ovrhu na novčanim sredstvima na računu ovršenika Općine Radoboj u iznosu od 4.779,44 eur po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 19. veljače 2025., koje rješenje je po žalbi ovrhovoditelja – ovdje tuženika, ukinuo Županijski sud u Karlovcu svojim rješenjem poslovni broj Gž Ovr-103/2025-2 od 7. travnja 2025. te je predmet vratio sudu prvoga stupnja na ponovni postupak;

- da je u ponovljenom postupku sud prvoga stupnja svojim rješenjem poslovni broj Ovr-417/2025-11 od 11. srpnja 2025. ponovo proglasio nedopuštenom ovrhu na novčanim sredstvima i to računu ovršenika u iznosu od 4.779,44 eur po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 19. veljače 2025., dok je zaključkom od istoga dana upućen ovršenik Općina Radoboj na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. točka 10. Ovršnog zakona - radi odlučivanja o prigovoru ovršenika da odgovara samo do visine naslijeđene imovine;

- da je postupajući po žalbi ovrhovoditelja - ovdje tuženika izjavljenoj na prethodno navedeno rješenje, odlučio Županijski sud u Karlovcu svojim rješenjem poslovni broj Gž Ovr-171//2025-2 od 11. srpnja 2025. na način da je isto rješenje u cijelosti ukinuo bez vraćanja na ponovni postupak;

- da je postupajući po prethodno navedenom zaključku suda prvoga stupnja, ovršenik - ovdje tužitelj pokrenuo predmetni parnični postupak, time da je u svojoj tužbi zahtijevao da se utvrdi nedopuštenom ovrha koju je pokrenuo tuženik TR u iznosu od 4.770,44 eur, koja sredstva su zaplijenjena kod Financijske agencije temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 19. veljače 2025. - tužitelj je svoj zahtjev temeljio na tvrdnji da je ostavinska imovina pok. KR na njega prešla kao ošasna imovina, pa da predmet ovrhe radi ostvarivanja ili osiguranja tražbine ostaviteljevih vjerovnika prema općini odnosno gradu na koju je prešla ošasna imovina mogu biti samo stvari i prava koji su sastavni dio ostavine (članak 139. stavak 6. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019. - dalje: ZN) pa kako tužitelj nije naslijedio novčana sredstva, da tuženik nije mogao provoditi ovrhu na računu općine odnosno na novčanim sredstvima iz kojih se isplaćuje plaća zaposlenika općine odnosno sredstvima koja ne mogu biti predmet ovrhe;

- da novčanih sredstava na računima ostavitelja nije bilo jer su ta sredstva prema potvrdi Zagrebačke banke uplaćena na kreditnu partiju gotovinskog kredita pok. KR;

- da je nakon pokretanja predmetnog parničnog postupka tužitelj temeljem Ugovora o kupoprodaji vozila od 28. kolovoza 2025. prodao vozilo marke Volkswagen tip T4 Transporter, za iznos od 660,00 eur koja su dana 2. rujna 2025. uplaćena na račun tužitelja - drugim pokretninama odnosno vozilom tužitelj nije raspolagao, a nije raspolagao niti naslijeđenim nekretninama jer se iste i nadalje vode na imenu tužitelja;

- da iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Financijske agencije od 9. veljače 2026. proizlazi da je da je po osnovi za plaćanje Pn-268/2015-5 provedena ovrha u korist tuženika na način da je s računa tužitelja naplaćen glavni dug u iznosu od 3.848,96 eur i kamata u iznosu od 2.547,16 eur - na taj način Fina je postupila po zahtjevu za izravnu naplatu koji je podnio ovdje tuženika kao ovrhovoditelj dana 1. prosinca 2025. (drugi zahtjev za izravnu naplatu) s kojim je Financijska agencija postupila sukladno odredbi članka 206. Ovršnog zakona, na koji način je ovdje tuženik kao ovršenik u cijelosti namiro svoju tražbinu koja proizlazi iz predmetne ovršne isprave.

6.1. Naime, sud je zaključio, cijeneći utvrđeno činjenično stanje i sadržaj odredbe članka 139. stavak 6. ZN, da se ovrha na ošasnoj imovini odnosno imovini jedinica lokalne samouprave može provesti na naslijeđenim stvarima i pravima, time da jedinice lokalne samouprave odnosno gradovi i općine odgovaraju za dugove ostavitelja do visine vrijednosti stečene ošasne imovine i upravo tom ošasnom imovinom, pa kako je ovdje tužitelj raspolagao samo jednim automobilom koji je naslijedio kao ošasnu imovinu, na koji način je na njegov račun uplaćen iznos od 600,00 eur, samo je taj novčani iznos mogao biti predmet na kom je tuženik moga naplatiti svoju tražbinu, ali ne i ostali novčani iznosi koji su se nalazili na računu tužitelja. Obzirom je tuženik svoju tražbinu u ukupnom iznosu od 6.363,61 eur namiro novčanim sredstvima s računa tužitelja, sud je naložio tuženiku – prihvaćanjem zahtjeva pobliže opisanoga pod točkom I. izreke, isplatiti iznos od 5.703,61 eur, onaj koji je preostao nakon umanjenja isplaćenog iznosa za iznos kupoprodajne cijene vozila u visini od 660,00 eur.

7. Takva odluka suda prvoga stupnja nije pravilna niti zakonita, jer je opterećena bitnom povredom postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

8. Naime, ovaj sud prihvaća pravilnim zaključak suda prvoga stupnja, da u situaciji kao što je predmetna, kada općina ili grad odnosno jedinice lokalne samouprave naslijede određenu imovinu kao ošasnu, predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema njima mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine, dakle ograničenje postoji kako u odnosu na visinu odgovornosti tako i na imovinu koja je predmet ovrhe. Dakle, tuženik kao ovršenik svoju tražbinu koju je imao prema pravnom predniku ovdje tužitelja mogao je naplatiti jedino na onom novčanom iznosu koji je tužitelj stekao prodajom naslijeđene imovine svog pravnog prednika, dakle na iznosu od 660,00 eur koji je nesporno kupoprodajom isplaćen na račun tužitelja. Činjenica da je tuženik kao ovršenik postupio suprotno te da je svoju tražbinu koja proizlazi iz pravomoćne i ovršne isprave naplatio u cijelosti sa računa tuženika, dakle u iznosu većem od onoga kog je tužitelj naslijedio, to bi doista imalo za posljedicu proglašenje takve ovrhe nedopuštenom.

9. Međutim, prilikom donošenja predmetne odluke sud prvoga stupnja propustio je cijeniti sadržaj odredbe članka 210. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ) kojom je propisano:

„(1) Nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

(2) Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

(3) O prijedlogu za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka sud je dužan odlučiti u roku od osam dana i, ako prihvati taj prijedlog, rješenje kojim će odrediti odgodu odmah dostaviti Agenciji. U slučaju potrebe to se rješenje može priopćiti Agenciji i telefaksom, elektroničkom poštom ili na neki drugi pogodan način. Pisani otpravak rješenja dostavit će se Agenciji unatoč takvu priopćenju.

(4) Ako prijenos sredstava s računa ovršenika bude obavljen prije nego što sud dostavi rješenje kojim prihvaća prijedlog o odgodi ovrhe ili rješenje kojim proglašava pljenidbu i prijenos nedopuštenim (članak 209.), ovršenik može u posebnoj parnici ostvarivati svoje pravo na povrat tih sredstava, kao i pravo na naknadu štete.“

9.1. Dakle, i u postupku izravne naplate upućivanje na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz konkretnog ovršnog postupka je procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u parničnom postupku. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je i na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanog 21. studenog 2018. (broj Su IV - 148/2018), te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-531/2021.

9.2. U predmetnom slučaju sada tužitelj kao ovršenik je iz ovršnog postupka upućen na pokretanje ovoga parničnog postupka a sve to radi proglašenja nedopuštenom ovrhe u iznosu od 4.770,44 eur pokrenute zahtjevom za izravnu naplatu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja koji je kod Financijske agencije zaprimljen 19. veljače 2025., pa je stoga nejasno, nerazumljivo i neobrazloženo zašto je sud utvrdio nedopuštenom ovrhu provedenu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava u iznosu od 5.703,61 eur s računa tužitelja, koja je pokrenuta zahtjevom za izravnu naplatu koja je kod Financijske agencije zaprimljena 1. prosinca 2025. pod klasom: 034-011/26-07/153, urbroj: 118- 08-2601-26.

10. Obzirom je predmetna presuda opterećena bitnom povredom postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, žalbu tuženika valjalo je uvažiti, presudu ali posljedično i rješenje suda kojim je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva tužitelja, valjalo je ukinuti te predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

11. U ponovljenom postupku sud prvoga stupnja otklonit će ukazanu mu bitnu povredu postupka, razjasnit će okolnosti vezane za podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu od 1. prosinca 2025., te će novom, pravilno obrazloženom odlukom odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja, pri čemu će posebno voditi računa o okolnosti da tužitelj može u parničnom postupku zahtijevati proglašenje nedopuštenom one ovrhe u odnosu na koju je upućen iz ovršnog postupka.

11.1. O troškovima žalbe tuženika i odgovoru na žalbu tužitelja, odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

U Puli-Pola 25. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić