REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: P-118/2025-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Jeleni Mavrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia Osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 11. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 25. lipnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Croatia Osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33 , OIB: 26187994862 da isplati štetu tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, u iznosu od 16.022,93 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja ove tužbe do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, te naknade mu troškove parničnog postupka, a sve u roku od 15 dana. ".

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak postupka u iznosu od 150,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 13. ožujka 2025. navodi da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli, broj spisa: 27765 od 4. studenog 2002. osiguranici tužitelja LP priznato pravo na invalidsku mirovinu, kod koje je zbog ozljede na radu – prometne nezgode, nastala profesionalna nesposobnost za rad. Navedena prometna nezgoda dogodila se 28. veljače 1993. u kojoj je kao suvozačica u službenom policijskom vozilu sudjelovala osiguranica tužitelja, LP, kojom prilikom je zadobila teške tjelesne ozljede. Vezano uz navedenu prometnu nezgodu, kod Općinskog suda u Puli proveden je kazneni postupak u kojem je donijeta pravomoćna presuda poslovni broj: K-278/93 20. listopada 1994. u kojem je optužba protiv okrivljenika KP odbijena. Osiguranica tužitelja vodila je parnični postupak protiv ovdje tuženika koji je okončan presudama Općinskog suda u Puli poslovni broj: P-3019/1994, te presudom Županijskog suda u Puli poslovni broj: Gž-572/1995, u kojima je utvrđena odgovornost tuženika za naknadu štete. Pred Općinskim sudom u Puli, te pred Trgovačkim sudom u Pazinu, vođen je niz postupaka između ovosudnih stranaka za prethodna razdoblja isplata invalidske mirovine, te je tuženik prema pravomoćnim presudama i odštetnim zahtjevima podmirio štetu za razdoblje od 15. rujna 2000. do 31. ožujka 2019. Pred Općinskim sudom u Puli-Pola vođen je postupak radi naknade štete između ovosudnih stranaka pod poslovni broj: Pn-55/2022, nastale uslijed isplata invalidske mirovine osiguranici tužitelja, LP u razdoblju od 1. travnja 2019. do 31. ožujka 2022. U navedenom postupku tužitelj je pravomoćno odbijen zbog, prema njegovu mišljenju, pogrešne primjene materijalnog prava na konkretni slučaj, odnosno Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP), umjesto Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje: ZOMO). Navedeni postupak trenutačno je stoga u rješavanju povodom istaknutog prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Budući Zavod trpi štetu nastavnim isplatama invalidske mirovine, to tužitelj u ovom postupku potražuje iznos stvarno isplaćenih invalidskih mirovina u razdoblju od 1. travnja 2022. do 31. prosinca 2024. u iznosu od 16.022,93 eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da ne osporava da je 28. veljače 1993. došlo do prometne nesreće u kojoj je osiguranica tužitelja LP zadobila tjelesne povrede, a nije sporno niti da je temeljem rješenja tužitelja broj 27765 od 5. studenog 2002. osiguranici LP priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobosti za rad, koju tužitelj isplaćuje. Međutim, navodi da je temeljem prethodnih zahtjeva tužitelja (vansudskih i sudskih) tuženik u cijelosti naknadio štetu koju tužitelj trpi isplatom invalidske mirovine LP, a zaključno do 31. ožujka 2019. Osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako po osnovu, tako i po visini. Smatra da su između stranaka sporna pravna pitanja: ima li tužitelj pravo potraživati naknadu štete prema zakonu koji je bio na snazi u trenutku isplate invalidske mirovine, odnosno pripada li tužitelju naknada stvarnog iznosa isplaćenih mirovina u utuženom razdoblju prema odredbama čl. 161. -170. ZOMO-a ili razmjernog iznosa prema odredbama čl. 27. st. 1. do 4. ZOOP-a; te ima li tužitelj pravo potraživati naknadu štete po osnovi isplaćene invalidske mirovine nakon stjecanja prava tužiteljeve osiguranice na pretpostavljenu starosnu mirovinu. U odnosu na sporno pitanje primjene materijalnog prava, odnosno da li se u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje ZOMO ili ZOOP koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine, tuženik navodi da se u konkretnom slučaju, uz uvažavanje recentne sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske potraživanje tužitelja ima smatrati potraživanjem naknade štete, te da se na isto primjenjuje ono materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, a to je trenutak izvršenih isplata invalidske mirovine. Slijedom navedenog, tužitelju pripadaju prava prema odredbi iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a kao lex specialis za tuženika, prema kojoj se razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Naime, na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske 9. lipnja 2022., promijenjeno je i dotadašnje pravno shvaćanje koje sada glasi: „U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji, primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine“. Dakle, zavodi koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja imaju pravo od društva za osiguranje potraživati naknadu štete samo u visini razmjernog iznosa mirovine oštećene osobe (dakle, ne kako to tužitelj specificira u tužbi za razdoblje od 1. travnja 2022. do 31. prosinca 2024. u stvarno isplaćenom iznosu od 16.022,93 eura) i to samo ukoliko postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO- a i invalidske mirovine utvrđene u slučaju povrede na radu (kao što je riječ u konkretnom slučaju). Obzirom da tužitelj svom osiguraniku LP isplaćuje upravo invalidsku mirovinu zbog povrede na radu, tuženik ponavlja kako u konkretnom slučaju, te razlike nema. Podredno, tužitelj nema pravo od tuženika tražiti isplatu svote koju po osnovu invalidske mirovine isplaćuje LP, budući da je ona stekla uvjete za starosnu mirovinu (pretpostavljena starosna mirovina). Naime, LP je rođena **.**.1958., te bi ona po prirodi stvari kao službena osoba unutarnjih poslova (policajka) bila umirovljena i ni po kojim kriterijima ne bi u tim godinama bila u radnom odnosu. Sukladno čl. 3. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba i ovlaštenih službenih osoba ovlaštenoj službenoj osobi unutarnjih poslova, računa se staž osiguranja s povećanim trajanjem tako da se svakih 12 mjeseci stvarno provedenih na poslovima ovlaštene službene osobe računa kao 16 mjeseci staža osiguranja. Naime, upravo radi utvrđivanja osnovanosti navedenih prigovora, u sporu koji se za prethodno obračunsko razdoblje od 1. travnja 2019. do 31. ožujka 2022. vodio između istih stranaka kod naslovnog suda u spisu poslovni broj: Pn-55/2022 (predmet je trenutno u revizijskom postupku) provedeno je financijsko vještačenje, temeljem kojeg je sud pravomoćno odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Naime, citiranim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Bojani Galinac sukladno odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a i utvrđenja visine pretpostavljene starosne mirovine koju bi LP ostvarivala u utuženom temeljeno je na tužiteljevom vještačkom nalazu od 15. rujna 2000. kojim je utvrđeno da je LP zbog ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad i priznato joj je pravo na invalidsku mirovinu počevši od 15. rujna 2000., te činjenici da je LP **.**.2001. prestao radni odnos. Ovdje tuženik posebno naglašava da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj: P-13/2017 od 23. veljače 2018. (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-3380/2018 od 27. lipnja 2019.) odbijen dio tužbenog zahtjeva jer je utvrđeno da nakon 23. svibnja 2016. kada bi LP navršivši 58 godina života stekla uvjete za starosnu mirovinu, tužitelj ne trpi štetu jer bi iznos starosne mirovine bio viši od iznosa invalidske mirovine. Slijedom navedenog, tuženik u predmetnom sudskom postupku prigovora da je neosnovano svako daljnje potraživanje tužitelja nakon 23. svibnja 2016. pa tako i ovo o kojem se raspravlja u predmetnom sudskom postupku za nastavno utuženo razdoblje isplate invalidske mirovine. Dakle, tužitelj bi eventualno trpio štetu samo ukoliko bi iznos invalidske mirovine kojeg isplaćuje bio veći od iznosa starosne mirovine koju bi bio dužan isplaćivati da nije bilo štetnog događaja i to za iznos razlike između invalidske i starosne mirovine, a sve sukladno pravnom shvaćanju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici odjela trgovačkih i ostalih sporova od 5. prosinca 2016., prema kojem tužitelj ima pravo samo na eventualnu razliku između invalidske i starosne mirovine, i to samo ukoliko je invalidska mirovina veća od pretpostavljene starosne mirovine. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, te obveže tužitelja da namiri tuženiku prouzročeni trošak parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku pročitani su: rješenje broj 27765 od 4. studenog 2002., nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti, broj dnevnika I-801/00 od 15. rujna 2000., mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju, broj dnevnika 101 od 20. listopada 2000., prijava o ozljedi na radu, presuda Općinskog suda u Puli, poslovni broj: K-278/1993, presuda Općinskog suda u Puli, poslovni broj: P-30/1994, presuda Županijskog suda u Puli, poslovni broj: Gž-572/1995, presuda Općinskog suda u Puli, poslovni broj: P- 1727/2007, presuda Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj: P-13/2017, presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-3380/2018, presuda Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj: P-382/2019, presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-5188/2020, obračun stvarnih isplata invalidske mirovine te ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja od 4. veljače 2025., presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pn-55/2022, nalaz i mišljenje Galprom d.o.o. iz ovosudnog predmeta poslovni broj: Pn-55/2022, presuda Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, poslovni broj: Gž-687/2024, prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja iz ovosudnog predmeta poslovni broj: Pn- 55/2022, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-90/2023, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-12/2022, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-1235/2021, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-954/2022, Izvod sa sjednice Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda od 9. lipnja 2022., presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-937/2017, presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-552/2008, presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-x-436/2010, presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-3563/2013, presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-3762/2013, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revd-1548/2025, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije GALPROM d.o.o. od 26. siječnja 2026. te dopuna nalaza i mišljenja od 12. veljače 2026.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad svojoj osiguranici LP u razdoblju od 1. travnja 2022. do 31. prosinca 2024. u iznosu od 16.022,93 eura.

6. Između parničnih stranaka nije sporno:

- da se 28. veljače 1993. dogodila prometna nezgoda u kojoj je osiguranica tužitelja VP zadobila teške tjelesne ozljede kao suvozačica u službenom policijskom vozilu,

- da je osiguranici tužitelja VP rješenjem tužitelja od 5. studenog 2002. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnost za rad, te da je tuženik u cijelosti naknadio štetu koju tužitelj trpi isplatom te invalidske mirovine zaključno do 31. ožujka 2019.,

- da je u ovom postupku predmet naknade štete za obračunsko razdoblje od 1. travnja 2022. do 31. prosinca 2024. za koje razdoblje tuženik potražuje naknadu štete po osnovi isplaćene invalidske mirovine svojoj osiguranici LP.

6.1. Između stranaka je sporno da li u konkretnom slučaju na utuženo potraživanje valja primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji zakoni su bili na snazi u vrijeme kada je šteta nastala.

7. Po mišljenju ovoga suda za odluku o sporu koji pokreće zavod protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete zavodu, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

7.1. Takvo pravno shvaćanje usklađeno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama poslovni broj: Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Revd-1227/2021 od 12. travnja 2021., Rev 909/2021 od 8. rujna 2021., Revd 949/2021 od 16. ožujka 2021., Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-2320/2015 od 21. svibnja 2019., Revd-1148/2021 od 24. ožujka 2021.

8. Odredbom čl. 27. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.). Stvarnom štetom u smislu st. 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Odredbe st. 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.). (5) Obvezu iz st.1 ovog članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obavezno zdravstveno osiguranje (st. 5.).

9. Dakle, prema odredi čl. 27. st. 1. ZOOP-a tuženik je obavezan tužitelju koji obavlja poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obaveza preuzetih ugovorom o osiguranju što znači svaku stvarnu štetu koju tužitelj trpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obavezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obaveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika – stvarnog štetnika.

9.1. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine kako je to određeno stavcima 2 i 3. citiranog članka obaveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

10. U pravcu utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Bojani Galinac - Galprom d.o.o. Tužitelj prihvaća matematičke izračune vještaka no smatra da treba primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Tuženik je nalaz i mišljenje prihvatio bez primjedbi.

10.1. Sud je nalaz vještaka prihvatio kao stručan i objektivan izrađen u cijelosti po pravilima struke. U nalazu nema kontradiktornosti ili nedostataka koji bi kod suda dovele do pojave osnovane sumnje u pravilnost danog mišljenja.

10.2. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Bojane Galinac proizlazi da invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti uzrokovane ozljedom na radu koju je ostvarila LP na dan 1. travanja 2022. iznosi 3.114/65 kuna/413,38 eura i predstavlja umnožak osobnih bodova x mirovinski faktor x aktualna vrijednost mirovine odnosno 53,2382 x 0,80 x 73,13. Budući da u utuženom razdoblju nema razlike između pretpostavljene invalidske mirovine i isplaćene invalidske mirovine vještak zaključuje da razmjeni dio mirovine utvrđen u skladu s odredbom iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a iznosi 0,00 kn.

10.3. Iz dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije Galprom d.o.o. proizlazi da razlika između pretpostavljene starosne mirovine koju bi redovnim tijekom stvari ostvarila VP u utuženom razdoblju (ukupno 23.335,74 eura) u invalidske mirovine koju je primala u tom razdoblju (ukupno 16.022,93 eura) iznosi 7.312,81 eura na štetu isplaćenih iznosa, odnosno, invalidske mirovine isplaćene VP manje su za ukupno 7.312,81 eura od iznosa starosne mirovine koju bi redovnim tijekom stvari ostvarila u utuženom razdoblju.

11. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a proizlazi da za tužitelja u konkretnom slučaju nema štete pa je njegov zahtjev odbijen kao neosnovan u cijelosti.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP). Tužitelj nema pravo na naknadu parničnog troška jer je ovaj postupak izgubio u cijelosti te je dužan tuženiku naknaditi troškove postupka.

12.1. Tuženiku je priznat trošak vještačenja od 150,00 eura. Sud nije odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka jer takav zahtjev u skladu s čl. 151. st.3. ZPP-a tuženik nije postavio.

U Puli, 25. lipnja 2026.

Sudac:

Jelena Mavrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku