1

Poslovni broj: 24 Gž-1440/2023-2

 

 

Poslovni broj: 24 Gž-1440/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. K. iz S., OIB:..., zastupanog po punomoćniku S. Ž., odvjetniku u R., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnici M. R., odvjetnici u Z., radi isplate, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2134/2023-4 od 17. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2134/2023-4 od 17. listopada 2023. te se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"II. Nalaže se tuženiku A. b. d.d. Z., OIB:... da isplati tužitelju N. K., OIB:... s osnova promjenjive kamatne stope po ugovoru o kreditu od 8.srpnja 2004.godine iznos od 8.840,38 HRK sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se od 31.srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. do isplate određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 23,72 HRK od dana 30.09.2007. do isplate

- na iznos od 23,59 HRK od dana 31.10.2007. do isplate

- na iznos od 23,81 HRK od dana 30.11.2007. do isplate

- na iznos od 26,61 HRK od dana 31.12.2007. do isplate

- na iznos od 23,96 HRK od dana 31.01.2008. do isplate

- na iznos od 24,11 HRK od dana 29.02.2008. do isplate

- na iznos od 92,11 HRK od dana 31.03.2008. do isplate

- na iznos od 89,54 HRK od dana 30.04.2008. do isplate

- na iznos od 88,34 HRK od dana 31.05.2008. do isplate

- na iznos od 89,13 HRK od dana 30.06.2008. do isplate

- na iznos od 87,22 HRK od dana 31.07.2008. do isplate

- na iznos od 86,99 HRK od dana 31.08.2008. do isplate

- na iznos od 87,62 HRK od dana 30.09.2008. do isplate

- na iznos od 148,26 HRK od dana 31.10.2008. do isplate

- na iznos od 140,29 HRK od dana 30.11.2008. do isplate

- na iznos od 149,22 HRK od dana 31.12.2008. do isplate

- na iznos od 150,11 HRK od dana 31.01.2009. do isplate

- na iznos od 150,20 HRK od dana 28.02.2009. do isplate

- na iznos od 147,85 HRK od dana 31.03.2009. do isplate

- na iznos od 147,62 HRK od dana 30.04.2009. do isplate

- na iznos od 144,33 HRK od dana 31.05.2009. do isplate

- na iznos od 141,77 HRK od dana 30.06.2009. do isplate

- na iznos od 141,72 HRK od dana 31.07.2009. do isplate

- na iznos od 142,18 HRK od dana 31.08.2009. do isplate

- na iznos od 141,49 HRK od dana 30.09.2009. do isplate

- na iznos od 139,85 HRK od dana 31.10.2009. do isplate

- na iznos od 141,19 HRK od dana 30.11.2009. do isplate

- na iznos od 142,13 HRK od dana 31.12.2009. do isplate

- na iznos od 143,70 HRK od dana 31.01.2010. do isplate

- na iznos od 142,54 HRK od dana 28.02.2010. do isplate

- na iznos od 144,84 HRK od dana 31.03.2010. do isplate

- na iznos od 143,61 HRK od dana 30.04.2010. do isplate

- na iznos od 144,01 HRK od dana 31.05.2010. do isplate

- na iznos od 152,65 HRK od dana 30.06.2010. do isplate

- na iznos od 149,98 HRK od dana 31.07.2010. do isplate

- na iznos od 155,05 HRK od dana 31.08.2010. do isplate

- na iznos od 152,26 HRK od dana 30.09.2010. do isplate

- na iznos od 148,28 HRK od dana 31.10.2010. do isplate

- na iznos od 154,21 HRK od dana 30.11.2010. do isplate

- na iznos od 136,30 HRK od dana 31.12.2010. do isplate

- na iznos od 130,51 HRK od dana 31.01.2011. do isplate

- na iznos od 131,53 HRK od dana 28.02.2011. do isplate

- na iznos od 128,56 HRK od dana 31.03.2011. do isplate

- na iznos od 128,21 HRK od dana 30.04.2011. do isplate

- na iznos od 136,77 HRK od dana 31.05.2011. do isplate

- na iznos od 136,85 HRK od dana 30.06.2011. do isplate

- na iznos od 143,70 HRK od dana 31.07.2011. do isplate

- na iznos od 138,89 HRK od dana 31.08.2011. do isplate

- na iznos od 133,74 HRK od dana 30.09.2011. do isplate

- na iznos od 112,87 HRK od dana 31.10.2011. do isplate

- na iznos od 111,85 HRK od dana 30.11.2011. do isplate

- na iznos od 112,80 HRK od dana 31.12.2011. do isplate

- na iznos od 113,50 HRK od dana 31.01.2012. do isplate

- na iznos od 112,90 HRK od dana 29.02.2012. do isplate

- na iznos od 111,10 HRK od dana 31.03.2012. do isplate

- na iznos od 110,97 HRK od dana 30.04.2012. do isplate

- na iznos od 110,62 HRK od dana 31.05.2012. do isplate

- na iznos od 109,03 HRK od dana 30.06.2012. do isplate

- na iznos od 108,40 HRK od dana 31.07.2012. do isplate

- na iznos od 107,00 HRK od dana 31.08.2012. do isplate

- na iznos od 104,94 HRK od dana 30.09.2012. do isplate

- na iznos od 105,38 HRK od dana 31.10.2012. do isplate

- na iznos od 105,13 HRK od dana 30.11.2012. do isplate

- na iznos od 103,83 HRK od dana 31.12.2012. do isplate

- na iznos od 100,60 HRK od dana 31.01.2013. do isplate

- na iznos od 101,72 HRK od dana 28.02.2013. do isplate

- na iznos od 101,00 HRK od dana 31.03.2013. do isplate

- na iznos od 99,33 HRK od dana 30.04.2013. do isplate

- na iznos od 96,08 HRK od dana 31.05.2013. do isplate

- na iznos od 95,12 HRK od dana 30.06.2013. do isplate

- na iznos od 94,79 HRK od dana 31.07.2013. do isplate

- na iznos od 94,77 HRK od dana 31.08.2013. do isplate

- na iznos od 95,08 HRK od dana 30.09.2013. do isplate

- na iznos od 93,49 HRK od dana 31.10.2013. do isplate

- na iznos od 92,98 HRK od dana 30.11.2013. do isplate

- na iznos od 92,50 HRK od dana 31.12.2013. do isplate

- na iznos od 7,34 HRK od dana 31.01.2014. do isplate

- na iznos od 7,29 HRK od dana 28.02.2014. do isplate

- na iznos od 7,18 HRK od dana 31.03.2014. do isplate

- na iznos od 7,02 HRK od dana 30.04.2014. do isplate

- na iznos od 6,90 HRK od dana 31.05.2014. do isplate

- na iznos od 6,81 HRK od dana 30.06.2014. do isplate

- na iznos od 6,77 HRK od dana 31.07.2014. do isplate

- na iznos od 6,72 HRK od dana 31.08.2014. do isplate

- na iznos od 6,60 HRK od dana 30.09.2014. do isplate

- na iznos od 6,54 HRK od dana 31.10.2014. do isplate

- na iznos od 6,46 HRK od dana 30.11.2014. do isplate

- na iznos od 6,34 HRK od dana 31.12.2014. do isplate

- na iznos od 6,26 HRK od dana 31.01.2015. do isplate

- na iznos od 6,15 HRK od dana 28.02.2015. do isplate

- na iznos od 6,05 HRK od dana 31.03.2015. do isplate

- na iznos od 5,94 HRK od dana 30.04.2015. do isplate

- na iznos od 5,83 HRK od dana 31.05.2015. do isplate

- na iznos od 5,73 HRK od dana 30.06.2015. do isplate

- na iznos od 5,62 HRK od dana 31.07.2015. do isplate

- na iznos od 5,51 HRK od dana 31.08.2015. do isplate

- na iznos od 5,40 HRK od dana 30.09.2015. do isplate

sve u valuti Eur-o po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 Hrk za 1,00 Eur-o, sve u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku A. b. d.d. Z., OIB:... da isplati tužitelju N. K., OIB:... s osnova promjenjive kamatne stope po ugovoru o kreditu od 20.listopada 2004.godine iznos od 5.951,87 HRK sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se od 31.srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. do isplate određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 15,84 HRK od dana 30.09.2007. do isplate

- na iznos od 15,76 HRK od dana 31.10.2007. do isplate

- na iznos od 15,90 HRK od dana 30.11.2007. do isplate

- na iznos od 15,77 HRK od dana 31.12.2007. do isplate

- na iznos od 16,01 HRK od dana 31.01.2008. do isplate

- na iznos od 16,11 HRK od dana 29.02.2008. do isplate

- na iznos od 61,56 HRK od dana 31.03.2008. do isplate

- na iznos od 59,85 HRK od dana 30.04.2008. do isplate

- na iznos od 59,06 HRK od dana 31.05.2008. do isplate

- na iznos od 59,60 HRK od dana 30.06.2008. do isplate

- na iznos od 58,33 HRK od dana 31.07.2008. do isplate

- na iznos od 58,18 HRK od dana 31.08.2008. do isplate

- na iznos od 58,61 HRK od dana 30.09.2008. do isplate

- na iznos od 99,20 HRK od dana 31.10.2008. do isplate

- na iznos od 93,87 HRK od dana 30.11.2008. do isplate

- na iznos od 99,86 HRK od dana 31.12.2008. do isplate

- na iznos od 100,48 HRK od dana 31.01.2009. do isplate

- na iznos od 100,56 HRK od dana 28.02.2009. do isplate

- na iznos od 99,00 HRK od dana 31.03.2009. do isplate

- na iznos od 98,86 HRK od dana 30.04.2009. do isplate

- na iznos od 96,68 HRK od dana 31.05.2009. do isplate

- na iznos od 94,98 HRK od dana 30.06.2009. do isplate

- na iznos od 94,96 HRK od dana 31.07.2009. do isplate

- na iznos od 95,29 HRK od dana 31.08.2009. do isplate

- na iznos od 94,85 HRK od dana 30.09.2009. do isplate

- na iznos od 93,76 HRK od dana 31.10.2009. do isplate

- na iznos od 94,68 HRK od dana 30.11.2009. do isplate

- na iznos od 95,33 HRK od dana 31.12.2009. do isplate

- na iznos od 96,40 HRK od dana 31.01.2010. do isplate

- na iznos od 95,64 HRK od dana 28.02.2010. do isplate

- na iznos od 97,21 HRK od dana 31.03.2010. do isplate

- na iznos od 96,40 HRK od dana 30.04.2010. do isplate

- na iznos od 96,69 HRK od dana 31.05.2010. do isplate

- na iznos od 102,51 HRK od dana 30.06.2010. do isplate

- na iznos od 100,75 HRK od dana 31.07.2010. do isplate

- na iznos od 104,17 HRK od dana 31.08.2010. do isplate

- na iznos od 102,32 HRK od dana 30.09.2010. do isplate

- na iznos od 99,67 HRK od dana 31.10.2010. do isplate

- na iznos od 103,68 HRK od dana 30.11.2010. do isplate

- na iznos od 91,66 HRK od dana 31.12.2010. do isplate

- na iznos od 87,79 HRK od dana 31.01.2011. do isplate

- na iznos od 88,50 HRK od dana 28.02.2011. do isplate

- na iznos od 86,52 HRK od dana 31.03.2011. do isplate

- na iznos od 86,31 HRK od dana 30.04.2011. do isplate

- na iznos od 92,10 HRK od dana 31.05.2011. do isplate

- na iznos od 92,18 HRK od dana 30.06.2011. do isplate

- na iznos od 96,82 HRK od dana 31.07.2011. do isplate

- na iznos od 93,61 HRK od dana 31.08.2011. do isplate

- na iznos od 90,16 HRK od dana 30.09.2011. do isplate

- na iznos od 76,11 HRK od dana 31.10.2011. do isplate

- na iznos od 75,45 HRK od dana 30.11.2011. do isplate

- na iznos od 76,11 HRK od dana 31.12.2011. do isplate

- na iznos od 76,61 HRK od dana 31.01.2012. do isplate

- na iznos od 76,24 HRK od dana 29.02.2012. do isplate

- na iznos od 75,04 HRK od dana 31.03.2012. do isplate

- na iznos od 74,98 HRK od dana 30.04.2012. do isplate

- na iznos od 74,77 HRK od dana 31.05.2012. do isplate

- na iznos od 73,72 HRK od dana 30.06.2012. do isplate

- na iznos od 73,33 HRK od dana 31.07.2012. do isplate

- na iznos od 72,41 HRK od dana 31.08.2012. do isplate

- na iznos od 71,05 HRK od dana 30.09.2012. do isplate

- na iznos od 71,37 HRK od dana 31.10.2012. do isplate

- na iznos od 71,23 HRK od dana 30.11.2012. do isplate

- na iznos od 70,38 HRK od dana 31.12.2012. do isplate

- na iznos od 68,22 HRK od dana 31.01.2013. do isplate

- na iznos od 69,01 HRK od dana 28.02.2013. do isplate

- na iznos od 68,55 HRK od dana 31.03.2013. do isplate

- na iznos od 67,46 HRK od dana 30.04.2013. do isplate

- na iznos od 65,28 HRK od dana 31.05.2013. do isplate

- na iznos od 64,66 HRK od dana 30.06.2013. do isplate

- na iznos od 64,47 HRK od dana 31.07.2013. do isplate

- na iznos od 64,49 HRK od dana 31.08.2013. do isplate

- na iznos od 64,73 HRK od dana 30.09.2013. do isplate

- na iznos od 63,69 HRK od dana 31.10.2013. do isplate

- na iznos od 63,38 HRK od dana 30.11.2013. do isplate

- na iznos od 63,09 HRK od dana 31.12.2013. do isplate

- na iznos od 4,99 HRK od dana 31.01.2014. do isplate

- na iznos od 4,96 HRK od dana 28.02.2014. do isplate

- na iznos od 4,88 HRK od dana 31.03.2014. do isplate

- na iznos od 4,78 HRK od dana 30.04.2014. do isplate

- na iznos od 4,70 HRK od dana 31.05.2014. do isplate

- na iznos od 4,64 HRK od dana 30.06.2014. do isplate

- na iznos od 4,62 HRK od dana 31.07.2014. do isplate

- na iznos od 4,58 HRK od dana 31.08.2014. do isplate

- na iznos od 4,51 HRK od dana 30.09.2014. do isplate

- na iznos od 4,47 HRK od dana 31.10.2014. do isplate

- na iznos od 4,42 HRK od dana 30.11.2014. do isplate

- na iznos od 4,34 HRK od dana 31.12.2014. do isplate

- na iznos od 4,29 HRK od dana 31.01.2015. do isplate

- na iznos od 4,22 HRK od dana 28.02.2015. do isplate

- na iznos od 4,15 HRK od dana 31.03.2015. do isplate

- na iznos od 4,08 HRK od dana 30.04.2015. do isplate

- na iznos od 4,01 HRK od dana 31.05.2015. do isplate

- na iznos od 3,95 HRK od dana 30.06.2015. do isplate

- na iznos od 3,88 HRK od dana 31.07.2015. do isplate

- na iznos od 3,81 HRK od dana 31.08.2015. do isplate

- na iznos od 3,74 HRK od dana 30.09.2015. do isplate

sve u valuti Eur-o po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 Hrk za 1,00 Eur-o, sve u roku od 15 dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve to u roku od 15 dana."

 

II. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom u točci II. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 8.840,38 kn sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke te mu je točkom III. izreke naloženo isplatiti tužitelju 5.951,87 kn sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.542,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate.

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. i 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je kondikcijski zahtjev tužitelja za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni redovne kamatne stope koja je odredba sadržana u člancima 6. potrošačkog ugovora o kreditu broj 236-200/2004 zaključenog među strankama 8. srpnja 2004. i potrošačkog ugovora o kreditu broj 236-268/2004 zaključenog među strankama 20. listopada 2004. u odnosu na koje su ugovore stranke u smislu glave IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., i 52/16., dalje ZPK) 8. travnja 2016. zaključile anekse uz ugovore o kreditu broj 236-200/2004 i 236-268/2004.

 

6. U dosadašnjem je tijeku postupka točkom I. izreke presude suda prvog stupnja poslovni broj P-1965/2019-27 od 26. veljače 2021., koja je u tom dijelu postala pravomoćna 17. kolovoza 2023. kada je presudom ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-481/2021-3 od 17. kolovoza 2023. odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke, na temelju članka 87. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03, dalje: ZZP/2003) utvrđena ništetnom ugovorna odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope koja (bila) sadržana u članku 6. ugovora o kreditu broj 236-200/2004 koji su stranke zaključile 8. srpnja 2004. i u članku 6. ugovora o kreditu broj 236-268/2004 koji su stranke zaključile 20. listopada 2004. To stoga što je utvrđeno da je riječ o nepoštenoj odredbi potrošačkog ugovora iz članka 81. stavka 1. ZZP/2003.

 

6.1. S obzirom na to da je ništetnost (nepoštenost) ugovorne odredbe članka 6. ugovora o kreditu broj 236-200/2004 od 8. srpnja 2004. i članka 6. ugovora o kreditu broj 236-268/2004. od 20. listopada 2004. presuđena stvar koja nije bila predmet odlučivanja u ponovljenom postupku pred sudom prvog stupnja, neodlučni su razlozi tog suda sadržani u točkama 6., 11., 12., dijelom 13., 16. i 17. obrazloženja pobijane odluke, a koji su izneseni radi ocjene netransparentnosti, nepoštenosti i nevaljanosti tih ugovornih odredbi.

 

7. Na temelju pravomoćne presude suda prvog stupnja poslovni broj P-1965/2019-27 od 26. veljače 2021., činjenica koje među strankama nisu sporne i koje je utvrdio pregledavanjem isprava, saslušanjem tužitelja i provedenim financijskim vještačenjem, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 8. srpnja 2004. u Z. između tuženika (koji je do 11. srpnja 2016. poslovao pod tvrtkom H. A.-A.-B. d.d.) kao banke i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o (stambenom) kreditu broj 236-200/2004 radi dovršenja kuće s ugovorenim iznosom kredita od 30.400,00 CHF po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita i s rokom otplate 15 godina

- da je 20. listopada 2004. u Z. između tuženika kao banke i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o (stambenom) kreditu broj 236-268/2004 radi adaptacije kuće s ugovorenim iznosom kredita od 20.000,00 CHF po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita i s rokom otplate 15 godina

- da su oba ugovora zaključena uz redovnu kamatu od 5,25% godišnje, promjenjivu

- da je člankom 6. oba ugovora među strankama ugovorena promjena kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke

- da je dogovor stranaka o početnoj kamatnoj stopi od 5,25 % godišnje u oba ugovora valjan

- da je ugovorna odredba kojom je među strankama ugovorena promjena kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke ništetna

- da razlika između stvarno naplaćenog anuiteta koji je od početka otplate kredita broj 236-200/2004 do obračuna konverzije tog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR (30. rujna 2015.) obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi (5,50%, 6,20%, 6,75%, 6,50% i 6,30%) i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa (5,25%) iskazana u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju na dan isplate (korištenja) kredita iznosi 8.859,65 kn

- da razlika između stvarno naplaćenog anuiteta koji je od početka otplate kredita broj 236-268/2004 do obračuna konverzije tog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR (30. rujna 2015.) obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi (5,50%, 6,20%, 6,75%, 6,50% i 6,30%) i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa (5,25%) iskazana u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju na dan isplate (korištenja) kredita iznosi 5.965,60 kn

- da su stranke 8. travnja 2016. sklopile anekse uz ugovore o kreditu broj 236-200/2004 i 236-268/2004 u skladu s odredbama Zakona i izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/2015., dalje, ZID ZPK/2015)

- da prema izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. preplata tužitelja po ugovoru o kreditu 236-200/2004 iznosi 2.643,72 kn te da će se preplata koristiti za namirenje budućih anuiteta

- da prema izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. preplata tužitelja po ugovoru o kreditu 236-268/2004 iznosi 6.991,82 kn te da će se preplata koristiti za namirenje budućih anuiteta

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. lipnja 2019.

 

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud uz primjenu članaka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021., dalje ZOO) obvezao tuženika vratiti tužitelju uplate koje su učinjene na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope do dana obračuna konverzije tih kredita u kredite s valutnom klauzulom u EUR uz „pripadajuću zakonsku zateznu kamatu“ koju posebno ne obrazlaže. Pritom je uz primjenu članka 225. i 241. ZOO-a ocijenio neosnovanim prigovor zastare te je zaključio da unatoč provedenoj konverziji tužitelj nije u potpunosti obeštećen za štetne posljedice koje su nastale primjenom ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope jer da tako proizlazi iz provedenog vještačenja, da se u odredbama ZID ZPK/2015 ni sklopljenim aneksima ne spominje "način rješavanja " ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržanih u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, da se ZID ZPK/2015 odnosi na ugovorne, a ne na izvanugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu te da sklopljeni aneksi ne sadrže izjavu o odricanju tužitelja od bilo kakve tražbine s osnova nepoštenih ugovornih odredbi iz osnovnih ugovora zaključenih 2004. Citira i praksu Suda Europske unije u kojoj je tumačena Direktiva 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13) u kontekstu transparentnosti kao uvjeta valjanosti odricanja potrošača od zaštite koju pruža ta Direktiva.

 

9. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom prihvatio kondikcijski zahtjev za isplatu iznosa koji su tijekom otplate kredita broj 236-200/2004 od 8. srpnja 2004. i kredita broj 236-268/2004 od 20. listopada 2004. do 30. rujna 2015. (dana obračuna konverzije) plaćeni na temelju ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i to kao pravnu posljedicu njezine ništetnosti.

 

10. Iz spisa predmeta proizlazi da je prema rješenju suda prvog stupnja o određivanju financijskog vještačenja od 4. prosinca 2019. zadatak vještaka (bio) ispitati ispravnost izračuna konverzije odnosno ispitati je li „tuženik sve iznose koje je primio od tužitelja po osnovi otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF pa tako i iznose koje je primio radi povećanja kamatne stope i radi povećanja tečaja CHF, a što čini kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva u ovom postupku iskoristio za zatvaranje obveze po konvertiranom kreditu sve sukladno metodologiji propisanoj Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju“.

 

10.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka koji je dan u skladu sa zadatkom suda citiranim u točci 10. ovog obrazloženja proizlazi da je izračun konverzije u odnosu na oba ugovora u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 te da je tuženik iznose koje je primio zbog povećanja kamatne stope i radi povećanja tečaja CHF, a što čini kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva u ovom postupku, koristio za zatvaranje obveze po oba konvertirana ugovora, u svemu su skladu s metodologijom propisanom odredbama ZID ZPK/2015.

 

10.2. Naposljetku, iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da prema izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. preplata tužitelja po ugovoru o kreditu 236-200/2004 iznosi 2.643,72 kn te da prema izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. preplata tužitelja po ugovoru o kreditu 236-268/2004 iznosi 6.991,82 kn. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi i to da će se te preplate koristiti za namirenje budućih anuiteta.

 

11. Iako ZZP/2003, kao posebni zakon, propisuje da su nepoštene odredbe ništetne, ne propisuje pravne posljedice ništetnosti tih odredbi. U nedostatku posebnih odredbi ZZP/2003 o posljedicama ništetnosti nepoštenih odredbi, primjenjuju se opća pravila obveznog prava (ZOO) ili primjenjivi posebni propisi ako postoje.

 

12. U odnosu na potrošačke ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koje su stranke zaključile 8. srpnja 2004. i 20. listopada 2004. stupio je 30. rujna 2015. na snagu ZID ZPK/2015.

 

12.1. Uređuje li taj Zakon restituciju za nepoštene ugovorne odredbe iz potrošačkih ugovora o kreditu denominiranih u CHF ili denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to na način koji zadovoljava visoku razinu zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima koja se jamči odredbama ZZP/2003 ključno je pravno pitanje za odlučivanje o predmetu spora.

 

13. Kad je riječ o pravnim posljedicama nepoštenosti ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima, ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Upravo to i proizlazi iz odredbe članka 87. stavka 1. ZZP/2003 imajući na umu da ništetnost djeluje ex tunc.

 

13.1. Osim toga, nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate iz ugovora o kreditu broj 236-200/2004 od 8. srpnja 2004. i ugovora o kreditu broj 236-268/2004 od 20. listopada 2004. nakon zaključenih aneksa uz te ugovore u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 ne obvezuju tužitelja, s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za sve ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR.

 

13.2. U tom je smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštene ugovorne odredbe u skladu s člankom 87. stavkom 1. ZZP/2003.

 

14. Načelno gledajući, kad su potrošači izvršili plaćanje na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, trebaju, uz utvrđenje ništetnosti tih odredbi, imati i pravo na povrat tih plaćanja. Pravo potrošača na povrat posljedica je neobvezujuće prirode ništetne ugovorne odredbe. Bez prava na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe nema govora o neobvezujućem učinku ex tunc, a što je okvir postavljen  člankom 87. stavkom 1. ZZP/2003.

 

14.1. Stranke su aneksima uz ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su sadržavali ništetnu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope, izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZPK-a na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije, osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja, iskorišteni u njegovu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim aneksima uz ugovore o kreditu. Drugim riječima, u obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope kako to pravilno u žalbi ističe tuženik.

 

15. U tom smislu, prema pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, iako ZID ZPK/2015 ne propisuje ništetnost spornih ugovornih odredbi pa stoga niti način restitucije potrošača, u pravnoj situaciji kad su isplate koje je tužitelj učinio na ime nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, na temelju među strankama sklopljenih valjanih aneksa uz te ugovore, iskorištene za ispunjenje njegove obveze prema tim aneksima, a utvrđena je preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR, ne može se zaključiti da aneksi uz ugovore o kreditu nemaju restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez obzira na to što ZID ZPK/2015 ne predviđa da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužitelju, nego da se iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim aneksima uz ugovore o kreditu.

 

15.1. Pritom je za dodati da je u oglednom postupku koji se pred tim sudom vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovni sud Republike Hrvatske, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

 

15.2. Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/2015 na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

 

15.3. Naposljetku, aneksi uz ugovore koji su sklopljeni u skladu sa ZID ZPK/2015 sadrže odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/2015 koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tužena banka. Zbog toga ugovoreni sadržaj aneksa ugovoru o kreditu u smislu članka 49. stavka 5. ZZP/2014 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja aneksa, ne podliježu primjeni druge glave („Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima“) trećeg dijela tog Zakona.

 

16. Pored činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZPK-a u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita broj 236-200/2004 primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi (5,50%, 6,20%, 6,75%, 6,50% i 6,30%) anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa (5,25%) i da je na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZPK-a u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita broj 236-269/2004 primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi (5,50%, 6,20%, 6,75%, 6,50% i 6,30%) anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa (5,25%) te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, očito je da te razlike koje tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenih aneksa uz ugovore nisu (više) bez osnove u imovini tuženika pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO-a.

 

16.1. Tuženik je na temelju sklopljenih aneksa uz ugovore o kreditu, u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK/2015 unio iznose koje tužitelj traži tužbom, a koji su doista na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u ugovorima u kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez osnove bili prešli u njegovu imovinu do dana 30. rujna 2015. Ti su iznosi, međutim, zajedno s ostalim iznosima uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) u skladu sa sklopljenim aneksima uz ugovore o kreditu iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR, a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u EUR.

 

17. Zbog toga je nepravilan zaključak suda prvog stupnja da konverzijom predmetnih kredita tužitelj nije u potpunosti obeštećen za štetne posljedice koje su nastale primjenom ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope te da stoga postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i stvarno primijenjene kamatne stope iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 8. srpnja 2004. i 20. listopada 2004. jer su i uplate koje čine te razlike u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita čime je obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.

 

18. Ne može se prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da ZID ZPK/2015 i sklopljeni aneksi ugovorima o kreditu ne spominju "način rješavanja " ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržanih u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Tim zaključkom sud prvog stupnja izražava pravno shvaćanje da je aneksima ugovoru o kreditu izvršena konverzija imala učinak samo na promjenu valute kredita, ne i na u njima sadržane ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope. Navedeno pravno shvaćanje suda prvog stupnja je pogrešno. To zato što se u skladu s odredbom članka 19.c stavka 1. točke 2. ZPK-a konverzija kredita izračunava na način da se „umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF”.

 

18.1. Imajući na umu sadržaj citirane odredbe članka 19.c stavak 1. točka 2. ZPK-a, jasno je da se konverzija odnosila i na promjenu odredbi o kamatnim stopama, a niti iz odredbe članka 19.c. stavka 1. ZPK-a koja propisuje što konverzija podrazumijeva ne proizlazi drukčije. To tim više što upravo ta odredba (članka 19.c. stavka 1.) upućuje na izračun uz primjenu kamatne stope u skladu s gore citiranom točkom 2. iste odredbe, koja sadržajno jasno upućuje na promjenu kamatne stope.

 

18.2. Osim toga, prema pravnom shvaćanju ovog suda, učinak ZID ZPK/2015 na ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF treba procjenjivati uzimajući u obzir i činjenicu da je taj Zakon donesen 18. rujna 2015. te je stupio na snagu 30. rujna 2015., nakon što je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 donesena u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača kojom je utvrđena nepoštenost i ništetnost odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope u potrošačkim ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u odnosu na tuženika već bila postala pravomoćna (13. lipnja 2014.). Također, treba imati na umu i ocjenu Ustavnog suda Republike Hrvatske koji je, citirajući obrazloženje Vlade Republike Hrvatske prilikom predlaganja navedenog propisa, u rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. naveo kako je jedan od ciljeva donošenje ZID ZPK/2015 bio „rasterećenje sudova (na način što će se konverzijom CHF kredita, s jedne strane, smanjiti broj postupaka u kojima se od kreditnih institucija traži povrat razlike između ugovorene i promjenjive kamate koju su kreditne institucije jednostrano određivale tijekom otplate kredita, dok potrošači CHF kredita neće bili izloženi mogućim sudskim troškovima, s druge strane)“.

 

18.3. Kad se navedene okolnosti dovedu u vezu s propisom iz citiranog članka 19.c. stavka 1. točke 2. ZKP-a, ne mogu se prihvatiti pravna shvaćanja suda prvog stupnja o tome da aneksi ugovoru o kreditu nemaju učinak u odnosu na ništetnu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF.

 

19. Pravilno sud prvog stupnja raščlanjuje uvjete za valjano odricanje potrošača od zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi. Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje i to da se sklapanjem aneksa uz ugovore o kreditu tužitelj nije odrekao prava na zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF iz 2004. te da ti aneksi ne sadrže takvo odricanje. Međutim, riječ je o neodlučnoj činjenici, imajući na umu pravno shvaćanje ovog suda izraženo u točkama 14., 14.1., 15., 16. i 16.1. ovog obrazloženja, prema kojem ne proizlazi da je na strani tužitelja zaključenjem aneksa uz ugovore, čija valjanost nije dovedena u pitanje, došlo do odricanja od prava na isplatu iznosa koje je do 30. rujna 2015. platio na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredbi.

 

20. Imajući na umu navedene razloge, osobito one iz točaka 13. do 13.2., 14., 14.1., 15., 16. i 16.1. ovog obrazloženja, zaključak je ovog suda da je sklapanjem aneksa uz ugovore o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 tužitelj restituiran za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje je sadržana u članku 6. ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 8. srpnja 2004. i u članku 6. ugovora o kreditu s valutnom klauzulom od 20. listopada 2004. jer ga, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju, a, s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinio vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete aneksima dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzeo valjanim aneksima. Stoga mu po pravnom shvaćanju ovog suda ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.

 

21. To je pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela ovog suda održanoj 7. lipnja 2023. koje glasi: „Potrošač koji je s bankom sklopio dodatak/aneks, kojim je provedena konverzija u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15.), nema pravo na restituciju isplatom temeljem nepoštenih (ništetnih) odredaba o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog ugovora o kreditu.“

 

22. Naposljetku, neodlučno je pozivanje suda prvog stupnja na sudsku praksu Suda Europske unije nastalu u tumačenju Direktive 93/13. To zato jer je riječ o propisu koji se u ovom postupku ne primjenjuje.

 

22.1. U skladu s člankom 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, tumačenje dvojbenih odredbi prava Europske unije, uključivo i njegovu primjenu ratione temporis i ratione materiae, u isključivoj je nadležnosti Suda Europske unije. Taj je Sud tumačenje o primjeni Direktive 93/13 dao u presudi od 5. svibnja 2022., Zagrebačka banka, C-567/2020, EU:C:2022:352 , t. 36. do 40. i 64. To je tumačenje doneseno u skladu s praksom tog Suda koji je više puta dotad ocjenjivao vremensku primjenjivost te Direktive u državama članicama koje su, poput Republike Hrvatske, Uniji pristupile nakon 31. prosinca 1994., kada je istekao rok za njezino prenošenje (rješenja od 3. travnja 2014., Pohotovosť, C-153/13, EU:C:2014:1854, t. 23. do 25 i od 3. srpnja 2014., Tudoran, C-92/14, EU:C:2014:2051, t. 26. do 29. i presuda od 9. srpnja 2020. u spojenim predmetima Raiffeisen Bank i BRD Groupe Société Générale, C-698/18 i C-699/18, EU:C:2020:537, t. 41. do 44.).

 

22.2. U skladu s navedenim tumačenjem, Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke zaključile prije pristupanja Republike Hrvatske Uniji, 1. srpnja 2013. Stoga, eventualan povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao na temelju nepoštenih odredaba tog ugovora ne može biti uređen odredbama te Direktive (Zagrebačka banka, C-567/2020, EU:C:2022:352 , t. 38.)

 

22.3. Imajući na umu da je i u ovom predmetu riječ o vremenski podudarnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji kao u postupku za potrebe kojeg je zatraženo tumačenje u predmetu C-567/2020, s obzirom na to da su ugovori o kreditu s valutom klauzulom u CHF u odnosu na koje se tužbom zahtijeva povrat iznosa koje je tuženik stekao na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope sklopljeni 8. srpnja 2004. odnosno 20. listopada 2004., ocjena je ovog suda da Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ovaj predmet. Naime, tumačenje Suda Europske unije izraženo u citiranoj presudi C-567/2020 djeluje erga omnes i obvezuju sve nacionalne sudove svih razina sudovanja koji primjenjuju normu EU prava koju je već istumačio Sud Europske unije u svojoj odluci. To se prije svega odnosi na sve sudove one države članice kojoj pripada nacionalni sud koji je zahtjevom za prethodnu odluku ishodio tumačenje EU prava. Imajući na umu da je tumačenje u predmetu C-567/2020 ishodio hrvatski sud (Općinski građanski sud u Zagrebu), očito je da tumačenje iz te odluke obvezuje i ovaj sud.

 

22.4. Istovjetno pravno shvaćanje o (vremenskoj) neprimjeni prava EU (Direktive 93/13) na potrošačke ugovore zaključene prije 1. srpnja 2013. izraženo je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3149/2020-4 od 3. studenog 2021., točka 11.

 

23. Slijedom svega navedenog, s obzirom na to da je u odluci o isplati iz točke II. i III. izreke pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz članka 1111. ZOO-a u vezi s člankom 19.c ZPK-a, na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a u tom je dijelu, u povodu žalbe tuženika, preinačena prvostupanjska presuda na način da je zahtjev za isplatu odbijen, ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda tuženika koji se odnose na te dijelove pobijane odluke.

 

24. Odluka o troškovima cijelog postupka (članak 166. stavkom 2. ZPP-a) temelji se na članku 154. stavku 4. ZPP-a imajući na umu tužiteljev uspjeh s prihvaćenim zahtjevom za utvrđenje i tuženikov uspjeh u vezi s odbijenim kondikcijskim zahtjevom. Zbog toga je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

U Varaždinu 17. siječnja 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                  Dijana Hofer v.r.