Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska ulica 26d
Poslovni broj: Gž-752/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Kapustiću, odvjetniku u Ivancu, protiv tuženice NB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate i u pravnoj stvari tuženice NB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužitelja TB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Kapustiću, odvjetniku u Ivancu, radi isplate, povodom žalbe tuženice podnesene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj: P-97/2024-11 od 19. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj: P-97/2024-11 od 19. srpnja 2024. u pobijanom dijelu, toč. I. i toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.423,13 EUR.
II. U nepobijanom dijelu, toč. II. izreke u kojem je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 120,48 EUR odbijen kao neosnovan, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
„I. Odbija se, kao neosnovan, protutužbeni zahtjev tuženice NB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:
"Nalaže se TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da NB [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime otplate kredita proizašlog iz suvlasništva nad zajedničkom nekretninom i povećanjem vrijednosti iste i rješavanja zajedničkih potreba plati iznos od 36.586,24 HRK".
II. Nalaže se tuženici NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju ZB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.423,13 EUR (slovima: tisuću četiristo dvadeset tri eura i trinaest centi) u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 120,48 EUR (slovima: sto dvadeset eura i četrdeset osam centi) odbija kao neosnovan.
2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženica pobija presudu navodeći da to čini „(…) temeljem Zakona o parničnom postupku čl. 467. st. 1. te čl. 353. i 354. st. 2. toč. 11. (…), a iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.“ Predlaže da drugostupanjski sud uvaži razloge navedene u žalbi, ukine pobijanu presudu i naloži tužitelju isplatu iznosa od 36.586,34 kn, a nju oslobodi od plaćanja parničnih troškova.
2.1. Prema odredbi čl. 365. st. 2. primjenjivog Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11 i 148/11-pročišćeni tekst; dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom; a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojem stranka nije uspjela u sporu. Stoga ovaj sud uzima da tuženica ne pobija presudu u toč. II. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 120,48 EUR, pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.
2.2. Navedeni propis se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 25/13) s obzirom da je postupak pokrenut 22. veljače 2012., a prvostupanjska presuda donesena 22. siječnja 2013., zatim temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 70/19) uz iznimke iz st. 2.-4. tog članka i temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 80/22) uz iznimke iz st. 2. -7. tog članka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora u ponovljenom postupku, kako to prvostupanjski sud pravilno konstatira u toč. 3. obrazloženja, zahtjev je tuženice postavljen u protutužbi i protutužbenom zahtjevu da joj tužitelj isplati iznos od 36.586,24 kn (sada: 4.855,83 EUR), s osnove ugovora o kreditu broj: 200544, koji je prema tvrdnji tuženice utrošen za zajedničke obiteljske troškove parničnih stranaka, što je tužitelj poricao navodeći da je tuženica taj kredit iskoristila za osobne potrebe.
5.1. U tom kontekstu ovaj sud navodi da je o tužbenom zahtjevu tužitelja i dijelu protutužbenog zahtjeva tuženice već pravomoćno odlučeno ranijom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: P-349/2012-10 od 22. siječnja 2013., koja je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presudom i rješenjem ovog suda poslovni broj: Gž-1352/2023-2 od 22. veljače 2024.
5.2. Drugostupanjskom odlukom djelomično je prihvaćena žalba tuženice te je presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj: P - 349/2012-10 od 22. siječnja 2013. ukinuta u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tuženice s osnove kredita u iznosu od 36.586,24 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te u odluci o troškovima postupka. U uputi je određeno da će prvostupanjski sud utvrditi sve relevantne činjenice vezane uz zahtjev tuženice da joj tužitelj vrati (dio) otplaćenog kredita ocjenom predloženih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, kod čega je na sporne okolnosti potrebno, prije svega, ponovno provesti dokaz saslušanjem stranaka, ali i ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno. Kod toga je potrebno utvrditi u koju su svrhu utrošena sredstva iz spornog kredita, a ako su utrošena radi „zatvaranja“ ranije uzetog (ili uzetih) kredita, utvrditi u koju su svrhu utrošena sredstva ostvarena tim kreditima.
5.3. Imajući u vidu sadržaj obrazloženja pobijanog rješenja kao i stanje spisa , ovaj sud konstatira da je prvostupanjski sud u cijelosti postupio prema danoj uputi jer je izveo sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja ga je upozorio ovaj sud u spomenutoj odluci.
6. U odnosu na istaknute žalbene razloge ovaj sud najprije primjećuje da je promašeno pozivanje tuženice na odredbu čl. 467. st. 1. ZPP -a u kojoj su normirani razlozi iz kojih se može pobija presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti jer ova parnica, izvan svake sumnje, nije spor male vrijednosti.
7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženica poziva u žalbi jer pobijana presuda nije opterećena nedostatcima koji bi ovaj sud onemogućili da u žalbenom postupku ispita njenu pravilnost i zakonitost. Presuda nije opterećena proturječjima na koja se poziva tuženica, a posebno nije rezultat „svjesne, namjerne pogreške u primjeni materijalnih prava“, koju tvrdnju tuženica ničim ne konkretizira i argumentira.
7.1. Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, presudu kojom je odbio protutužbeni zahtjev tuženice prvostupanjski je sud obrazložio jasnim, neproturječnim i valjanim razlozima.
7.2. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
8. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.
8.1. Žalbenim navodima u kojima (pre)ocjenjuje rezultat provedenih dokaza sukladno svojim procesnim interesima, tuženica nije dovela u sumnju zaključak da u postupku nije dokazala da je sporni kredit broj: 200544 iskoristila za potrebe zajedničkog kućanstva s tuženikom.
8.2. Tako prvostupanjski sud u toč. 11. obrazloženja utvrđuje:
- da su parnične stranke službeno razvedene 16. siječnja 2007.,
- da je kredit za koji potražuje povrat polovice iznosa, tuženica podigla kod Volksbank d.d. temeljem Ugovora o kreditu broj: 200544 dana 4. prosinca 2006. u iznosu od 105.000,00 kn,
- da je tuženica 9. prosinca 2006. podnijela zahtjev za prijevremenu otplatu kredita kojeg je imala kod Zagrebačke banke d.d. i koji se vodio pod kreditnom partijom 7010160205, i to jednokratnom uplatom u iznosu od 65.845,39 kn, o čemu postoje i uplatnice u spisu,
da bi nakon što je konstatirao da tuženica tvrdi da je tim kreditom platila hipotekarni kredit koji je ranije podignut kod Varaždinske banke d.d., kod čega se pozivala na zemljišnoknjižno stanje iz 2008. iz kojeg proizlazi da je na suvlasničkom dijelu TB (tužitelja) bilo upisano založno pravo u korist Varaždinske banke d.d. temeljem Ugovora o gotovinskom kreditu od 16. ožujka 2004., u toč. 11.1. obrazloženja iznio ovo stajalište:
„11.1. Iz dokumentacije koja prileži spisu sud ne može zaključiti da je kredit tuženice broj: 200544 utrošen za otplatu hipotekarnog kredita temeljem kojeg je na suvlasničkom dijelu tužitelja upisano založno pravo. U spisu se nalazi uplatnica iz koje je vidljivo da je Volksbank d.d. dana 6. prosinca 2006. uplatila Zagrebačkoj banci d.d. iznos od 66.113,84 HRK međutim navedena uplata ne može se dovesti u vezu sa hipotekarnim kreditom, tim više što je korisnik kredita u Zagrebačkoj banci d.d. koji je otplaćen dakle u prosincu 2006. SB dakle tuženica osobno, a dok je nositelj hipotekarnog kredita TB dakle tužitelj. Na taj način tužiteljica nije dokazala da je kredit broj: 200544 utrošen u zajedničku nekretninu čime je otpala pravna osnova za povratom utrošenih sredstava. Jednako tako, i nakon dodatnog saslušanja parničnih stranaka, iskazi istih su u potpunosti oprečni. Sama tuženica u svojem iskazu (uslijed proteka vremena) iskazuje neodređeno i nedorečeno pa se poziva na dokumentaciju u spisu, a iz navedene dokumentacije ne proizlazi da je kredit broj: 200544 utrošen za zajedničke obiteljske i stambene potrebe.“.
8.3. Navodima žalbe tuženica nije dovela u sumnju odlučno činjenično utvrđenje da je na suvlasničkom dijelu tužitelja TB bilo upisano založno pravo u korist Varaždinske banke d.d. temeljem Ugovora o gotovinskom kreditu od 16. ožujka 2004., pa kako je tuženica tvrdila da je kreditom kojeg je podigla kod Volksbank d.d. temeljem Ugovora o kreditu broj: 200544 dana 4. prosinca 2006., prijevremeno zatvorila kredit kojeg je imala kod Zagrebačke banke d.d. pod kreditnom partijom 710216025 i to jednokratnom uplatom iznosa od 65.845,39 kn, to se i prema ocjeni ovoga suda iz isprava koje je tuženica priložila u prilog svojih tvrdnji ne može zaključiti da je sporni kredit utrošila za otplatu hipotekarnog kredita temeljem kojeg je na suvlasničkom dijelu tužitelja bilo upisano založno pravo.
8.4. Posljedično, primjenom pravila o teretu dokazivanja koje je sadržano u čl. 221.a ZPP-a prema kojem ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tuženica nije dokazala da je kredit broj 200544 iskoristila za potrebe zajedničkog kućanstva s tužiteljem, slijedom čega je protutužbeni zahtjev tuženice odbijen uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
9. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju tuženica u žalbi posebno ne pobija, već samo predlaže da ju sud oslobodi plaćanja parničnih troškova koji su joj u ovoj parnici stavljeni na teret. Međutim, prema relevantnoj i ustaljenoj sudskoj praksi stranka ne može biti oslobođena obveze da protivnoj strani naknadi troškove postupka.
10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke i u toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.423,13 EUR.
U Varaždinu 25. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun
