Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Broj: Gž-405/2025-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, po sucu Ivici Ragužu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, zastupan po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku iz odvjetničkog društva Zec i partneri d.o.o., iz Osijeka, protiv tuženika Avanco d.o.o., OIB: 00171079231, Zagreb, Ilica 171., zastupan po zakonskoj zastupnici BL, direktorici društva, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika Avanco d.o.o., izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 626/2022-21 od 27. ožujka 2025., 25. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika Avanco d.o.o. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-626/2022-21 od 27. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 626/2022-21 od 27. ožujka 2025.presuđeno je:
"I. Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jadranke Knego-Rogina iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-97/2021. od 10. siječnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 93,21 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 25,25 EUR od 16. prosinca 2020.,
- na iznos od 24,83 EUR od 16. siječnja 2021.,
- na iznos od 26,02 EUR od 16. veljače 2021.,
- na iznos od 17,11 EUR od 16. ožujka 2021., pa do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 150,71 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacijerefinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana".
2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – u nastavku teksta: ZPP).
2.1. Tuženik u žalbi navodi kako tužitelj nije dokazao da je ispunio ugovorene obveze tuženiku niti da je pristupio otklanjanju tehničkih smetnji prijavljenih od strane tuženika te tužitelj nije tuženiku isporučio uslugu u onom obimu u kojem su stranke ugovorile.
2.2. Dakle, žalbeni navodi tuženika isključivo se odnose na utvrđeno činjenično stanje.
3. Žalba tuženika dostavljena je na odgovor tužitelju, a tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu tuženika.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilo primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.
5.1. Obzirom na vrijednost predmeta spora označenu u iznosu od 93,21 eura, radi se o sporu male vrijednosti u kojem, sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a, presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a. Dakle, u konkretnom slučaju navedena presuda ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je prvostupanjska presuda ispitivana povodom žalbenih navoda u svezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.
6. Tužitelj/ovrhovoditelj podnio je prijedlog za ovrhu protiv ovršenika/tuženika radi naplate svoje tražbine koja se odnosi na nepodmirene račune za vremenski period studeni 2020. – veljača 2021. u ukupnom iznosu od 93,21 eura. Nakon što je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi, ovršenik/tuženik izjavljuje prigovor te je rješenjem prvostupanjskog suda stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika i daljnji postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
6.1. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev tužitelja te obvezuje tuženika na isplatu utuženog iznosa.
6.2. Sud prvog stupanja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:
- da je između tužitelja i tuženika zasnovan ugovorni odnos u pogledu korištenja usluge tarifnog modela "Biz Mobilna M";
- da je između stranaka zasnovan pretplatnički odnos na neodređeno vrijeme;
- da u utuženom vremenskom razdoblju tuženik nije podmirio obveze tužitelja u ukupnom iznosu od 93,21 eura;
- da je tuženik podnosio prigovore na kakvoću usluge tužitelja;
- da je tuženik uputio reklamaciju povjerenstvu za reklamacije tužitelja;
- da je povjerenstvo tužitelja odbilo kao neosnovane reklamacije tuženika;
- da je HAKOM svojom odlukom od 28. srpnja 2021. odbio zahtjev tuženika obzirom ne postoji zakonska osnova za usvajanje prigovora tuženika kao korisnika;
- da tuženik nije dostavio dokaze da je podmirio račune tužitelju.
7. Tuženik u žalbi ne konkretizira u čemu se sastoji bitna povreda parničnog postupka te je u navedenom dijelu neosnovan žalbeni navod tuženika jer prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Također i materijalno pravo pravilno je primijenjeno. Naime, pravilno je prvostupanjski sud, imajući u vidu odredbu članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje u tekstu: ZOO) u svezi s člankom 342. stavak 1. i 2. ZOO-a te sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jadranke Knego-Rogina, broj Ovrv-97/2021. od 10. siječnja 2022., a kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude.
7.1. Žalbeni navodi tuženika koji se odnose na osporavanje činjenica utvrđenih od strane prvostupanjskog suda u pogledu nesmetanog korištenja ugovornih usluga, ispunjavanja ugovornih obveza i otklanjanja tehničkih smetnji, predstavljaju žalbene navode kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a koja utvrđenja, s obzirom da je spor u ovoj pravnoj stvari spor male vrijednosti, ne mogu biti predmet ocjenjivanja u ovoj fazi postupka.
7.2. Za napomenuti je da prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude izričito navodi kako je iz računa dostavljenih od strane tužitelja razvidno da je tuženik koristio usluge tužitelja.
8. Naime, u sporovima male vrijednosti razlozi zbog kojih se može izjaviti žalba protiv presude ili rješenja kojim se završava spor znatno su reducirani na način da (između ostalog) žalba nije dopuštena zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga drugostupanjski sud u sporu male vrijednosti nije ovlašten intervenirati u utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-532/2023-2 od 23. travnja 2024.). Dakle, u sporovima male vrijednosti činjenično stanje utvrđuje isključivo prvostupanjski sud te je za drugostupanjski sud činjenično stanje uvijek "pravilno utvrđeno" (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-178/2021-2 od 19. srpnja 2022.) i drugostupanjski sud uvijek mora polaziti od činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud.
8.1. I odluka o troškovima postupka pravilno je obrazložena time da se posebno napominje kako tuženik samo paušalno osporava odluku o troškovima postupka bez konkretizacije eventualne pogreške prvostupanjskog suda.
9. Slijedom iznijetog, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Vukovar, 25. lipnja 2026.
Sudac
Ivica Raguž
