REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: P-37/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Jeleni Mavrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Hadžiabdić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Korotaj & partneri d.o.o. u Puli, protiv tuženika Awaze d.o.o., [adresa], OIB: 09645097860, kojeg zastupa punomoćnik Marko Zagorac, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 11. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 25. lipnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da je Ugovor o uslugama posredovanja za smještajne jedinice sklopljen između IU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i Awaze d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 09645097860 raskinut zbog povrede odredba Ugovora od strane tuženika te da isti ne proizvodi pravne učinke od dana 30. rujna 2025.

2. Nalaže se tuženiku Awaze d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 09645097860, da tužitelju IU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 3.837,00 eura, zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od pravomoćnosti ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], otvoren kod Raiffeisen bank Austria d.d. "

II. Nalaže se tuženiku tužitelju IU, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Awaze d.o.o. Pula: 09645097860, naknadi trošak ovog postupka isplatom iznosa od 750,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 25. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12. studenog 2025. navodi kako ima sklopljen Ugovor o uslugama posredovanja za smještajne jedinice sa tuženikom koji djeluje kao posrednička agencija za iznajmljivanje i rezervaciju smještajnih jedinica. Navodi kako je ovaj ugovorni odnos započeo s Novasol agencijom, koju je u međuvremenu preuzeo tuženik, a s kojim je tužitelj nastavio uredno poslovati. Tužitelj je 8. siječnja 2025., putem elektroničke pošte kontaktirao tuženika radi dostave popisa razdoblja unutar koji su vidljivi raspoloživi tjedni dostupni za rezervaciju smještaja u tužiteljevoj smještajnoj jedinici odnosno kući za odmor na adresi [adresa] te cijene za rezervaciju iste, a s ciljem određivanja cijena za boravak, odnosno smještaj za nadolazeću sezonu 2025. U istom e-mailu, tužitelj je izričito naveo kako moli da iskazane cijene smještaja budu fiksne, u iznosu kojeg on odredi, te da se shodno tome ne primjenjuje mehanizam „dinamično određivanje cijena“ iz čl. 2.2. Ugovora. Cijene se određuju za svako razdoblje zasebno, a odnose se na 1 (jedan) tjedan rezervacije smještajne jedinice unutar tog razdoblja. Za svaki tjedan koji bude rezerviran unutar istog razdoblja, primjenjuje se jednaka cijena. S time u vezi, ukazuje na čl. 2.2. Ugovora u kojem stoji: „Uz Max (prethodno Dinamičke cijene) možemo sniziti Vašu cijenu do 20%, ili ju povisiti do 30% (osim ako ne isključite svoju smještajnu jedinicu iz navedenog koncepta).“ Iz navedenog može se zaključiti kako se navedena odredba primjenjuje u slučaju kada nije isključena. Tužitelj ukazuje na to da je u siječnju 2025. izričito naveo kako ne želi primjenu dinamičkih cijena, već fiksnih, te da je za svako razdoblje naveo cijenu koju želi da se primjenjuje. Nastavno na zahtjev tužitelja, tuženik je dostavio popis razdoblja (A, B, C, D, E, F i N) unutar kojih su određeni raspoloživi datumi, odnosno tjedni za rezervaciju smještajne jedinice. Na temelju dostavljenog, tužitelj je odredio neto cijene za svaki tjedan boravka, te za svako razdoblje zasebno. Navedeni iznosi predstavljaju fiksne iznose koje bi tuženik trebao naplaćivati trećima za rezervaciju smještajne jedinice, neovisno o bilo kojim drugim faktorima i stanju na tržištu. Također, tužitelj je zatražio da raspoloživi datumi za rezervaciju budu od 10. svibnja do 31. listopada 2025. Cijene po razdobljima koje će se naplaćivati i raspoložive datume za rezervaciju u sezoni 2025. tuženik je potvrdio e-mailom 9. siječnja 2025. Nadalje, 29. travnja 2025. tužitelj je u aplikaciji login.novasol.hr čija je svrha praćenje i potvrda rezervacija smještajnih jedinica, utvrdio kako cijene rezervacija ne odgovaraju onima koje je s tuženikom dogovorio, odnosno kako postoji nesklad između cijena koje je odredio da se primjenjuju te cijena u aplikaciji login.novasol.hr na način da su cijene prikazane u navedenoj aplikaciji niže od cijena koje je tužitelj zatražio da se unesu u aplikaciju i naplaćuju. Shodno tome, uputio je upit tuženiku radi razrješenja nejasnoća, na što je zaprimio odgovor kako je navedeno posljedica primjene mehanizma „dinamično određivanje cijena“ te kako navedeni mehanizam predstavlja marketinšku kampanju čiji je cilj snižavanje cijena smještajnih jedinica zbog nepovoljnog stanja na tržištu, a sve s ciljem ujednačavanja tržišta, ostvarivanja maksimalnog broja rezervacija i ostvarenja više prihoda. Tužitelj ističe kako je gore opisani mehanizam primijenjen bez njegove suglasnosti te kako je u ranijom komunikaciji s tuženikom izričito naveo kako ne želi primjenu dinamičkih cijena, već fiksnih, čime je isključio primjenu dinamičkih cijena iz čl. 2.2. Ugovora. Nastavno, tužitelj je 20. svibnja 2025. uputio prigovor na nepravilnosti u rezervaciji i zahtjev za naknadu štete, u kojem iskazuje nezadovoljstvo s postupanjem tuženika, posebno iz razloga što je naplaćivao cijene prema vlastitom nahođenju i stanju na tržištu, umjesto da primjeni one koje je tužitelj odredio, a koje je između ostalog i sam tuženik potvrdio u jednoj od raniji korespondencija, a koja je priložena ovom podnesku. S toga, tužitelj ne vidi osnovu takvog postupanja te navodi kako je isto neprofesionalno i predstavlja kršenje odredbi Ugovora. Samovlasnim mijenjanjem cijena rezervacije, tuženik je oštetio tužitelja za ukupni iznos od 3.837,00 eura, što predstavlja razliku između dogovorene i izmijenjene cijene. Dogovorena cijena predstavlja cijenu koju je tužitelj odredio, a izmijenjena onu koju je tuženik naplaćivao. Tužitelj je putem punomoćnika 20. lipnja 2025. poslao tuženiku dopis u kojem iskazuje svoje nezadovoljstvo i iznosi prigovor na nepravilno postupanje i neosnovano snižavanje cijena, te u kojem upućuje tuženiku poziv na plaćanje iznosa za koji je oštećen, konkretno 3.837,00 eura na ime naknade štete. Ističe kako je tuženik samoinicijativno mijenjao, odnosno snižavao cijene rezervacije smještajne jedinice, unatoč izričitoj uputi tužitelja. Nastavno, tužitelj je izjavio raskid Ugovora tuženiku, koju je izjavu o raskidu tuženik zaprimio 22. rujna 2025., zajedno sa zahtjevom da u roku od 8 (osam) dana ukloni smještajnu jedinicu iz ponude i oglašavanja te namiri nastalu štetu, pod prijetnjom pokretanja sudskog postupka. Na dostavljene dopise tuženik se oglušio, te je, svemu navedenome u prilog, putem gore spomenute aplikacije provedena nova rezervacija unatoč izjavljenom raskidu i zahtjevu za uklanjanje smještajne jedinice iz ponude i oglašavanja, a koju je tužitelj odbio prihvatiti. Tužitelj je pokušao ponovno stupiti u kontakt s tuženikom, u cilju mirnog rješavanja ovog spora, ali bezuspješno jer se tuženik o istom nije očitovao, odnosno jer se oglušio na svaki od dostavljenih dopisa, a koja su dostavljena s dovoljno vremenskog razmaka između svakog od njih te kroz razdoblje od 3 mjeseca. U posljednjoj korespondenciji, tužitelj je ukazao na štetu koja mu je takvim postupanjem nastala te je pozvao tuženika da je nadoknadi, što je isti odbio, zbog čega je tužitelj primoran pokrenuti sudski postupak radi utvrđenja raskida Ugovora te radi naknade štete koju je pretrpio zbog gore opisanog držanja i postupanja tuženika. S obzirom na to da je tužitelj izjavio raskid Ugovora te da ga je dostavio u pisanom obliku tuženiku, smatra kako je s time Ugovor raskinut, istekom roka od 8 dana od dana zaprimanja izjave o raskidu od strane tuženika, odnosno s 30. rujna 2025. Ističe kako, iako se tuženik o izjavi o raskidu Ugovora nije očitovao, tužitelj smatra da ga je pročitao te da zbog činjenice da je i sam svjestan svojeg postupanja, ne želi na isti odgovoriti. Navodi kako su sva tri dopisa poslana na adresu tuženika koja glasi [adresa], a koja je navedena i u Sudskom registru kao sjedište tuženika, zbog čega nema razloga za sumnju da ista nije ispravna te da ju tuženik nije, odnosno nije mogao zaprimiti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U dokaznom postupku pročitani su Ugovor o uslugama posredovanja za smještajne jedinice, ispis komunikacije između tužitelja i tuženika putem elektroničke pošte, dopis tužitelja - prigovor na snižavanje cijena i poziv na plaćanje štete od 20. lipnja 2025., dopis tužitelja - raskid Ugovora o uslugama posredovanja za smještajne jedinice i poziv na plaćanje štete od 18. rujna 2025., te dopis tužitelja - raskid Ugovora o uslugama posredovanja za smještajne jedinice i poziv na plaćanje štete od 29. rujna 2025.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev tužitelja se utvrdi da je Ugovor o uslugama posredovanja za smještajne jedinice sklopljen između tužitelja i tuženika, raskinut zbog povrede odredba Ugovora od strane tuženika te da isti ne proizvodi pravne učinke od dana 30. rujna 2025.

6. Predmet ovog spora je i tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.837,00 eura na ime naknade štete zbog samovlasnog mijenjanja cijena rezervacija od strane tuženika.

7. Prije svega valja reći da prigovor promašene pasivne legitimacije po mišljenju ovog suda neosnovan iz slijedećih razloga. Iz Ugovora o uslugama posredovanja za smještajne jedinice vidljivo je da se radi o tipskom ugovoru o raspolaganju ugostiteljskim smještajem tzv. ugovor o alotmanu iz čl. 909. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) osnovom kojega se tužitelj kao vlasnik kuće obvezao staviti na raspolaganje I određenu smještajnu jedinicu, a I se obvezuje popunjavati te kapacitete i platiti ugovorenu cijenu usluge ako se ista koristila ugovorenim smještajem. Stoga proizlazi da je navedeni ugovor sklopljen između Awaze A/S i tužitelja, te da tuženik Awaze d.o.o. [adresa] nije stranka navedenog ugovora.

7.1. Međutim, uvidom u sudski registar za tuženika vidljivo je da se radi o trgovačkom društvu čiji je jedini osnivač tuženika trgovačko društvo Awaze AS iz Danske, koje predstavlja vladajuće (matično) društvo u odnosu na tuženika, kao ovisnog društva, sukladno odredbi čl. 475. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23, 136/24, dalje: ZTD). Stoga je ocjena ovog suda da se radi o povezanim društvima iz čl. 473. ZTD-a koji propisuje da, između ostalih, ovisno i vladajuće društvo predstavljaju povezana društva, ali neovisno o njihovom međuodnosu, djeluju kao pravno samostalna društva. To ne dovodi do automatske odgovornosti vladajućeg društva za obveze ovisnog društva, kao ni obratno, već svako društvo u pravnom prometu nastupa i odgovara samostalno.

7.2. Naime, iz dostavljenih e-mail korespondencija priloženih kao dokaz uz tužbu, proizlazi da je tužitelj poslovnu komunikaciju glede svoje smještajne jedinice vršio isključivo s djelatnicima društva Awaze d.o.o. te smatra kako odgovornost za naknadu štete proizlazi isključivo iz postupanja njegovih djelatnika radi čega je osnovano označio Awaze d.o.o. kao tuženika u ovom predmetu. Iz navedenih razloga sud je odbio prigovor promašene pasivne legitimacije kao neosnovan.

8. Tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je predmetni ugovor raskinut te da isti ne proizvodi pravne učinke od dana 30. rujna 2025. je neosnovan.

8.1. Odredbom čl. 9.1. Ugovora ugovoreno je da je raskid ugovora moguć od strane tužitelja s učinkom od kraja tekuće sezone, ako je zahtjev za raskid u pismenom obliku zaprimljen najkasnije 1. lipnja. U tom slučaju ugovor će se raskinuti u siječnju sljedeće godine (točan datum bit će naveden u pismenoj potvrdi o raskidu).

8.2. Dakle, način i formu raskida predmetnog ugovora stranke su odredile u samom ugovoru.

8.3. Tužitelj je tuženiku 18. rujna 2025. uputio dopis tužitelja kojim izjavljuje raskid Ugovora o uslugama posredovanja za smještajne jedinice i poziv na plaćanje štete, dakle postupio je po odredbi čl. 9.1. Ugovora.

8.4. Međutim, sukladno gore navedenoj odredbi ugovora, ugovor u odnosu na koji je zahtjev za raskid u pismenom obliku zaprimljen najkasnije 1. lipnja raskinut će se u siječnju sljedeće godine. Obzirom da navedena odredba Ugovora ne predviđa slučaj kada zahtjev za raskid podnesen nakon 1. lipnja, ocjena je ovog suda da se u konkretnom slučaju ne može utvrditi da je došlo do raskida ugovora, a naročito da je nastupio 30. rujna 2025.

8.5. Naime, toč. 1. tužbenog zahtjeva tužitelja predstavlja tužbu na utvrđenje iz čl. 187. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP).

8.5.1. Prema st. 1. tog članka tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Prema st. 2. istog članka takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

8.5.2. Dakle, deklaratorna tužba dolazi u obzir tek ukoliko je doista u prošlosti došlo do raskida ugovora radnjom ugovorne stranke ili po samom zakonu, a druga stranka to negira pa postoji opravdani interes od suda tražiti takvu zaštitu, što ovdje nije slučaj. Obzirom da se u svim drugim slučajevima učinak raskida u sudskom postupku postiže se konstitutivnom tužbom, tužitelj je na taj način trebao postaviti tužbeni zahtjev.

9. Nije osnovan ni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.837,00 eura na ime naknade štete zbog samovlasnog mijenjanja cijena rezervacija.

9.1. Tužitelj taj svoj zahtjev temelji na institutu naknade štete iz čl. 1045. ZOO-a. Da bi se ispunile pretpostavke za naknadu štete tužitelj, na kojem je teret dokaza mora dokazati kumulativno ispunjenje općih pretpostavki odgovornosti za štetu i to: štetnika, oštećenika, štetnu radnju štetnika, štetu, uzročno posljedičnu vezu i protupravnost štetne radnje. Prema sudu predočenim dokazima tužitelj nije dokazao sve pretpostavke za naknadu štete.

9.2. Tužitelj sebe u ovom postupku smatra oštećenikom, dakle, osobom koja potražuje odštetu. Da bi se osoba smatrala oštećenikom potrebno je dokazati da mu je nastala šteta i da je upravo tuženik štetnik kako bi isti bio odgovoran za štetu, a to prema mišljenju ovoga suda ne proizlazi iz dokaza koje je tužitelj dostavio, a daljnje dokaze nije ni predlagao.

9.3. Prema odredbi čl. 221.a ZPP-a kada sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o njezinom postojanju će suditi na temelju opravila o teretu dokazivanja. S obzirom da tužitelj nije predložio dokaze iz kojih nedvojbeno proizlazi da mu je nastala šteta upravo postupanjem tuženika, stoga nije utvrđena niti odgovornost tuženika za nastalu štetu. Tužitelj na kojemu je teret dokaza nije sudu predočio dokaze koji njegov zahtjev čine osnovanim pa je sud primjenom čl. 221.a ZPP-a u svezi s čl. 1045. ZOO- a i ovaj tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude.

11. Tužitelj nisu uspio u ovom sporu pa je dužan tuženiku na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a naknaditi troškove postupka.

11.1. Tuženik je u ovoj pravnoj stvari bio zastupan po punomoćniku odvjetniku pa mu pripada iznos od po 100 bodova za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika –"Narodne novine", broj: 138/23, 107/25, dalje: Tarifa), te za zastupanje na ročištima 22. travnja i 11. svibnja 2026. (Tbr. 9.1. Tarife). Ukupno tuženiku za trošak zastupanja pripada 300 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 600,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 46. Tarife), iznosi 750,00 eura.

11.2. Kako tužitelj nije uspio u ovom sporu, njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti je odbijen kao neosnovan.

12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. II.-III. izreke ove presude.

U Puli, 25. lipnja 2026.

Sudac:

Jelena Mavrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku