1

                            Poslovni broj: Gž Ovr-198/2023-2

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

Poslovni broj: Gž Ovr-198/2023-2

 

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. H. d.o.o., …, Z., OIB: … , kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u O. društvu L. i partneri u Z., protiv ovršenka P. K. iz R., …, OIB: …, kao pravnog sljednika iza pok. Z. R., radi ovrhe, odlučujući o žalbi protiv rješenja i zaključka Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Ovr-2608/2021 od 17. ožujka 2023., 17. siječnja 2024.   

 

r i j e š i o  j e

 

Žalba se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća i rješenje i zaključak Općinskog suda u Splitu posl.br. Ovr-2608/2021 od 17. ožujka 2023. se:

 

a)     rješenje potvrđuje,

b)     zaključak preinačuje i rješava:

 

"Odbacuje se žalba nakon proteka roka protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika I. M. iz Z., broj …od 5. lipnja 2009."

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom odlukom, nominiranom kao rješenje i zaključak odlučeno je:

(rješenjem)

 

"I.Odbacuje se kao nedopušten prijedlog ovršenika zaprimljen na ovom sudu 16. siječnja 2019. pod poslovnim brojem … kojim traži donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim."

 

(zaključkom)

"I.Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana, računajući od dana dostave ovog zaključka, pokrene parnični postupak radi proglašenja nedopuštene pljenidbe i prijenosa u postupku koji se vodi kod Financijske agencije temeljem ovršne isprave, rješenja o ovrsi javnog bilježnika I. M. iz Z., broj …09 od 5. lipnja 2009. iz žalbenog razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona."

2. Ovršenik je podnio žalbu na zaključak Ovr-2608/2021 navodeći da je primio „zaključak o odbijanju … “, pa iz navedenog proizlazi da se ovršenik žali na cijelu prvostupanjsku odluku, a ne samo njezin dio (zaključak). Žalitelj ne navodi zbog kojih žalbenih razloga žalbu podnosi, pa je sud pobijanu odluku ispitao u okviru onoga na što pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) koji se kao podredni primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – u daljnjem tekstu: OZ/12), odnosno članka 19. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08– u daljnjem tekstu: OZ/96).

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Prvostupanjski je sud podnesak žalitelja od 16. siječnja 2019., kojim je započet ovaj ovršni postupak u predmetu pod (prvim) posl.br. … , tretirao kao prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i kao žalbu nakon proteka roka.

 

5. Pobijanom odlukom prvostupanjski je sud odbacio kao nedopušten prijedlog ovršenika kojim traži donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenom budući se takvo rješenje, prema odredbi članka 210. stavak 1. OZ/12 donosi ako je riječ o izravnoj naplati na temelju isprava iz članka 209. stavak 1. OZ/12, a ovdje se ovrha vodi na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koja ne spada u isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a.

 

6. Ispitujući navedeno rješenje na temelju članka 50. stavak 5. OZ-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, a žalitelj ne iznosi bilo koju tvrdnju kojom bi osporavao utvrđenje jedine relevantne činjenice a to je može li se u ovom postupku koristiti ovo pravno sredstvo.

 

7. Slijedom navedenog žalba protiv odbacivanja prijedloga ovršenika nije osnovana radi čega ju je trebalo odbiti.

 

8. Što se tiče odluke prvostupanjskog suda iz zaključka valja reći da nije riječ o „zaključku“ već „rješenju“, pa je i protiv ove odluke žalba dopuštena. To stoga što se ovdje ima primijenit OZ/96, kako to prvostupanjski sud pravilno obrazlaže u točki 7.  Prvostupanjski sud u točki 8. dalje pravilno navodi da je odredbom članka 51. stavak 1. OZ/96 određeno da ako rješenje o žalbi iz članka 49. stavak 1. (žalba nakon proteka roka) ovisi o utvrđenju neke sporne činjenice, sud će uputiti ovršenika da u roku 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja (rješenja, a ne zaključka) pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

8.1. Stoga je i „zaključak“ ispravno trebao biti imenovan „rješenjem“, pa je žalba i u odnosu na "zaključak" dopuštena.

 

 

 

9. Odredbom članka 252.g. stavak 5. OZ/96 propisana je mogućnost podnošenja žalbe nakon proteka roka u postupku izvansudske ovrhe, o čemu je u ovom postupku očito riječ, budući iz spisa proizlazi da se radi o pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi (članak 252.f stavak 1.) kojim je ovrha određena općenito na imovini ovršenika, a koja se provodila na novčanim sredstvima pravne prednice žalitelja, kao ovršenice. Stavkom 5. navedenog članka propisano je, naime, da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu (članak 252.j) protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka (članak 49.), zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu (članak 61.), odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.

 

9.1. Odredbom stavka 2. članka 49. OZ/96, koji članak regulira žalbu nakon proteka roka, propisana je mogućnost podnošenja takve žalbe samo do dovršetka ovršnog postupka, što bi u postupku izvansudske ovrhe značilo samo dok se ta izvansudska ovrha provodi. Kako iz spisa proizlazi da se izvansudska ovrha više nije provodila u vrijeme podnošenja žalbe budući je prije toga obustavljena zbog trajne nemogućnosti izvršenja, a što proizlazi iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Fina-e od 21.12.2017. (list spisa 5), to je žalba nepravovremena radi čega ju je bilo pravilno odbaciti.

 

10. Slijedom navedenog prvostupanjsko rješenje nazvano „zaključak“ valjalo je preinačiti i odlučiti kao pod b) izreke ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe članka 380. stavak 3. podrednog ZPP-a.

 

Dubrovnik, 17. siječnja 2024.

Sutkinja

 

Josita Begović,v.r.