REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. P-5111/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Porsche Leasing d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz OD Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletkosa u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 15. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja osobno i punomoćnika tuženika, dana 25. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 8.7. Ugovora o kreditu broj: 15443 zaključenog između tužitelja i tuženika dana 25. kolovoza 2005., u dijelu kojim je ugovoreno da u slučaju prijevremenog prestanka Ugovora tuženiku pristoji pravo obračunati i naplatiti naknadu štete temeljem izgubljene dobiti, koju bi tuženik stekao, da nije došlo do prijevremenog prestanka Ugovora, a u visini od 2 % od u trenutku prestanka ugovora još nedospjelog iznosa glavnice.

II. Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, da isplati tužitelju SM iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 325,17 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime uglavničenih zakonskih zateznih kamata iznos od 574,79 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3.2. Ugovora o kreditu broj: 15443 zaključenog između tužitelja i tuženika dana 25. kolovoza 2005., u dijelu kojim je ugovoreno da tužitelj tuženika opunomoćuje i nalaže mu iznos kredita naveden u toč. II. Ugovora, umanjen za troškove zaključenja Ugovora u toč. III. Ugovora, isplatiti S.

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 487,49 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime uglavničenih zakonskih zateznih kamata iznos od 967,88 EUR, u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.195,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. lipnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 25.8.2005. sklopio sa tuženikom ugovor o kreditu prema kojem mu je kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 26.302,54 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, na rok od 84 mjeseci. Odredbom čl. 3. predmetnog ugovora utvrđena je naknada za obradu zahtjeva za kredit, dok je čl. 8. ugovora utvrđeno da u slučaju prijevremene otplate kredita davatelj kredita ima pravo obračunati i naplatiti naknadu štete temeljem izgubljene dobiti u visini od 2 % od u trenutku prestanka ugovora još nedospjelog iznosa. Tužitelj smatra da su predmetne odredbe nepoštene sukladno odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača, jer su unaprijed formulirane u tipskom ugovoru, a tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik je tako 31.8.2005. naplatio tužitelju naknadu za obradu zahtjeva za kredit u iznosu od 487,49 EUR, te 12.2.2007. naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 325,17 EUR. Stoga tužitelj smatra da su predmetne ugovorne odredbe i ništetne sukladno odredbi čl. 270. ZOO-a, pa tužbenim zahtjevom potražuje utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, isplatu neosnovano naplaćenih naknada, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, te isplatu uglavničene zakonske zatezne kamate na iznose isplaćenih naknada, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe da predmetne odredbe ugovora o kreditu ne podliježe testu nepoštenosti. Podredno, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja kao stranku, te izvršio uvid u ugovor o kreditu od 25.8.2005. (list 12-15 spisa), obračun tuženika od 12.2.2007. (list 16 spisa), obračun zakonskih zateznih kamata (list 17-20 spisa), račun tuženika od 31.8.2005. (list 21 spisa), sudsku praksu (list 30-43 spisa) i izjavu IM od 28.9.2023. (list 44-46 spisa).

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23-dalje ZPP) u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.

5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu od 25.8.2005. kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 26.302,54 CHF u kunskoj protuvrijednosti, te da je tužitelju dana 31.8.2005. naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 487,49 EUR, te dana 12.2.2007. naknada za prijevremeno zatvaranje kredita u iznosu od 325,17 EUR.

6. Također, niti visina naplaćene predmetne ulazne i izlazne naknade, niti iznosa uglavničenih zakonskih zateznih kamata od dana plaćanja naknada do 31.5.2025. među strankama nije sporna.

7. Sporno je u ovom predmetu je su li ugovorne odredbe iz čl. 3. i čl. 8. ugovora o kreditu o naplati naknade za obradu zahtjeva za kredit i izlaznoj nakadi ništetne.

8. Na okolnost utvrđenja spornih činjenica sud je saslušao tužitelja kao stranku.

9. Tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu u bitnom naveo je da je kredit podignuo radi kupnje osobnog vozila marke Škoda Octavia, da je kredit prijevremeno otplatio, a vozilo odavno prodao. Vozilo je koristio isključivo za svoje osobne potrebe, za nikakav obrt ili sl. Ugovor o kreditu je pročitao, radilo se o tipskom ugovoru, te on u svakom slučaju nije mogao utjecati na pojedine odredbe ugovora. Točno je da mu je prilikom isplate kredita naplaćena ulazna naknada, te prilikom prijevremenog zatvaranja kredita izlazna naknada. Njemu nitko nije posebno objasnio u čemu se sastoje troškovi ulazne i izlazne naknade. Koliko se sjeća autokuća kod koje je kupio vozilo imala je varijantu kredita preko Porsche Leasinga. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, jer je životan i logičan.

10. Sud u svakom slučaju smatra da se u vezi spornih odredbi ugovora o kreditu u vezi naknade za obradu kredita i zatvaranje kredita nije moglo posebno pregovarati, tim više što su sporne odredbe kojom se potrošaču nameće obveza plaćanja ulazne i izlazne naknade bile sastavni dio tipskog ugovora koje su banke sklapale sa potrošačima.

11. Odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je kako ugovorna odredba po kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

13. Predmetne ugovore o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora kredita kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11-dalje ZOO-a), jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenim za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) predlaže drugoj ugovornoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi.

14.Tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Također, i odredbom čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5.4.1993. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Stoga je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao i ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i za prijevremenu otplatu kredita, a na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem, a tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a tijekom ovog postupka niti nije dokazao, odnosno nije dokazao da je imao bilo kakve troškove za obradu zahtjeva za kredit, niti na što se naplaćeni troškovi uopće odnose, kao niti štetu zbog prijevremenog zatvaranja kredita.

15. Mišljenje je suda da su odredbe o ulaznoj i izlaznoj naknadi prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a u konkretnom slučaju radi se o potrošačkom kreditu, jer je tužitelj podignuo kredit radi kupnje motornog vozila za osobne svrhe, te su stoga ove odredbe neodređene ili neodredive, te posljedično ništetne sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a.

16. Slijedom navedenog sud je predmetne ugovorne odredbe iz čl. 3. ugovora o kreditu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i čl. 8. ugovora koja uvjetuje uvjete kod prijevremene otplate kredita utvrdio ništetnim, te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da vrati tužitelju ono što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno na isplatu iznosa od 487,49 EUR (ulazna naknada) i iznosa od 325,17 EUR (izlazna naknada),

17. Također, imajući u vidu naprijed navedeno i obračun zakonskih zateznih kamata (list 17-20 spisa) sud je obvezao tuženika i na isplatu iznosa uglavničenih zakonskih zateznih kamata na iznos ulazne naknade za razdoblje od 31.8.2005. (dan plaćanje naknade) do 31.5.2025. od 967,88 EUR, te na iznos izlazne naknade za razdoblje od 12.2.2007. (dan plaćanja naknade) do 31.5.2025. od 574,79 EUR (st. III. i VI. izreke presude), a čija visina niti nije sporna.

18. Pri tome valja reći i da prigovor tuženika glede zastare nije osnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, radi čega zastara još nije niti počela teći (pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30.1.2020.).

19. Na dosuđene iznose ulazne i izlazne naknade tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata od 1.6.2025. pa do isplate, a kako to tužitelj osnovano i potražuje.

20. Kamatna stopa određena je po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).

21. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora (2.355,33 EUR) i važećoj OT. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe, sastava podneska od 16.10.2025. i pristupa na 2 ročišta od 11.2.2026. i 15.6.2026. od po 200,00 EUR, ili ukupno 800,00 EUR. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 200,00 EUR ili ukupno 1.000,00 EUR. Također, tužitelju je priznata i sudska pristojba na tužbu od 35,00 EUR i na presudu od 160,00 EUR, ili sveukupno 1.195,00 EUR.

U Zagrebu 25. lipnja 2026.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

DNA:

punomoćniku tužitelja

punomoćniku tuženika