Poslovni broj: 6 Gž-1519/2021-3

 

Poslovni broj: 6 Gž-1519/2021-3

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice M. Ž. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku J. T., odvjetniku iz Z., protiv tuženika D. K. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Ž. J., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2334/2017-51 od 14. svibnja 2021., u sjednici održanoj 17. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2334/2017-51 od 14. svibnja 2021. u točki I. izreke, osim u dijelu dosuđenih zateznih kamata na iznos od 4. 080,00 kn tekućih od 26. ožujka 2017. do 13. svibnja 2021., te u odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke do iznosa od 14.225,77 kn s pripadajućim zateznim kamatama te iz točke V. izreke.

 

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2334/2017-51 od 14. svibnja 2021. u točki I. izreke u dijelu kojim su tužiteljici dosuđene zatezne kamate na iznos od 4. 080,00 kn tekuće od 26. ožujka 2017. do 13. svibnja 2021. te u odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke u dijelu kojim je tužiteljici dosuđen iznos od 1.250,00 kn (sada 165,90 eura) i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 4. 080,00 kn tekućih od 26. ožujka 2017. do 13. svibnja 2021..

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 165,90 eura (slovima: stošezdesetpeteuradevedesetcenti), kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 37.580,00 kn sa zateznim kamatama od 26. ožujka 2017. do isplate (točka I. izreke),dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tužiteljica odbijena (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 15.475,77 kn  sa zateznim kamatama od 14. svibnja 2021. do isplate (točka III. izreke), dok je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa (točka IV. izreke). Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen je kao neosnovan (točka V. izreke).

 

2. Protiv točke I., III. i V. izreke navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, budući da tuženiku nije onemogućeno raspravljanje u postupku. Naime, suprotno žalbenim navodima, time što sud nije pozvao tuženika na ročište za objavu presude 14. svibnja 2021. tuženiku nije onemogućeno raspravljanje prije svega iz razloga što je riječ o ročištu na kojem se niti ne raspravlja o glavnoj stvari, već se objavljuje i uručuje presuda, a podredno sukladno čl. 335. st.6. ZPP-a ročište za objavu presude može se održati neovisno o tome da li su stranke o istom uredno obaviještene pa se ne može smatrati da bi bila riječ o propuštanju dostave poziva za ročište zbog koje bi tuženik bio onemogućen u raspravljanu pred sudom.

 

6. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih bitnih procesnih povreda.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale kao posljedice ozljeđivanja u štetnom događaju 26. rujna 2016..

 

8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja na način da je tuženik upravljajući biciklom udario u tužiteljicu kao pješaka, zbog čega je ista zadobila tjelesne ozlijede. Sporna je odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici, odnosno njezina suodgovornost nastanku štetnog događaja, kao i visina štete i tijek zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege.

 

9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, a prihvaćajući nalaz i mišljenje prometnog i medicinskog vještaka i iskaz tužiteljice, utvrđuje:

 

- da se tuženik kretao biciklom po nogostupu na kojem nije iscrtana biciklistička traka te je prednjim kotačem bicikla naletio - udario u lijevi bočni dio tijela tužiteljice koja je uslijed udara pala na nogostup koji je namijenjen isključivo za kretanje pješaka,

 

- da bi tuženik da je gurao bicikl po nogostupu ili se kretao kolnikom izbjegao nalet na tužiteljicu,

 

- da tužiteljica nije mogla znati, niti očekivati ili predvidjeti da se po sjevernom nogostupu nepravilno kreće tuženik upravljajući biciklom,

 

- da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom olekranona desnog lakta, prijelom trupa petog slabinskog kralješka i napuknuće gornje grane desne preponske kosti, uslijed kojih ozljeda je liječena operativnim zahvatom na laktu i ortozom za kralježnicu,

 

- da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta sedam dana i manjeg intenziteta tri mjeseca,

 

- da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja,a tijekom liječenja trpjela je sekundarni strah u vidu zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta pet dana i manjeg intenziteta tijekom tri tjedna,

 

- da je kod tužiteljice zaostalo ukupno smanjenje životne aktivnosti od 8%, u vidu povremenih bolova u laktu, ograničenih kretnji u manjem stupnju i minimalno slabijoj  gruboj mišićnoj snazi šake u odnosu na lijevu, kao i u vidu kroničnih bolova u slabinskoj kralježnici i ograničenju opsega pokreta u manjem stupnju,

 

- da je kod tužiteljice zaostao postoperativan ožiljak u području desnog lakta duljine 11 cm, širine 2 mm, boje okolne kože, koji predstavlja naruženje manjeg stupnja,

 

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć druge osobe ukupno 204 sata.

 

10. Imajući u vidu činjenicu da se tuženik kretao biciklom pješačkom stazom na kojoj nije označena biciklistička traka, a ne kolnikom kako je to bio dužan učiniti sukladno čl. 112. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., dalje: ZSPC), zbog čega je udario u tužiteljicu jer se nalet ne bi dogodio da se propisno kretao kolnikom ili gurao bicikl po nogostupu, dok tužiteljica nije mogla znati, niti očekivati da se po nogostupu tuženik nepravilno kreće biciklom, prvostupanjski sud zaključuje da je za  nastanak štetnog događaja isključivo kriv tuženik, dok na strani tužiteljice nema krivnje ili doprinosa nastanku događaja.

 

10.1. Stoga, prvostupanjski sud pozivom na čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) zauzima stav da je tuženik odgovoran za naknadu štete tužiteljici.

 

11. Cijeneći utvrđene ozlijede tužiteljice te fizičke bolove, strah i smanjenja životne aktivnosti, prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta, pa cijeneći težinu povreda i okolnosti slučaja, pozivom na čl. 1100. ZOO-a zauzima stav da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu.

 

12. Imajući u vidu utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda te dužinu trajanja i intenzitet bolova, način ozljeđivanja te karakter, jačinu i trajanje straha,  omjer smanjenja životne aktivnosti tužiteljice od 8% te težinu i trajnost zaostalih posljedica, način njihova ispoljavanja i životnu dob tužiteljice (rođena 1935.), kao i utvrđeno naruženje manjeg stupnja, prvostupanjski sud pozivom na čl. 1100. ZOO-a zauzima stav da tužiteljici po kriteriju fizičkih boli pripada pravična novčana naknada u iznosu od 13.000,00 kn,  po kriteriju pretrpljenog straha u iznosu od 4.500,00 kn, po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 12.000,00 kn i naruženja u iznosu od 4.000,00 kn, odnosno u ukupnom iznosu od 33.500,00 kn.

 

13. Također, cijeneći utvrđenu potrebu za tuđom pomoći i njegom, prvostupanjski sud pozivom na čl. 1095. ZOO-a zauzima stav da  tužiteljici pripada pravo na naknadu imovinske štete, koju primjenom čl. 223. ZPP-a utvrđuje u visini od 20,00 kn po satu, odnosno za potrebnih 204 sati u ukupnom iznosu od 4.080,00 kn.

 

14. Stoga, prvostupanjski sud dosuđuje tužiteljici naknadu štete u ukupnom iznosu od 37.580,00 kn, dok u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

15. Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud temelji na čl. 29. st. 1. i 2. i čl. 1103. ZOO-a pa tužiteljici dosuđuje zatezne kamate od dana završetka liječenja 26. ožujka 2017. utvrđenog na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka.

 

16. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st.2. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa).

 

17. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činejničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

18. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka i iskaza tužiteljice utvrdio okolnosti nastanka predmetnog štetnog događaja, koja utvrđenja žalbenim navodima nisu dovedena u pitanje, te je suprotno ocijeni tuženika pravilno zaključio da je štetni događaj nastao isključivom krivnjom tuženika.

 

19. Naime, cijeneći činjenicu da se tuženik kretao biciklom nogostupom na kojem nema označene biciklističke staze, a ne kolnikom, to se tuženik kretao protivno čl. 112. st. 1. ZSCP-a kojim je propisano da su se vozači bicikla dužni kretati biciklističkom stazom ili biciklističkom trakom, a ako one ne postoje, što bliže desnom rubu kolnika, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. S druge strane tužiteljica se kao pješak kretala nogostupom u skladu s čl. 124. st. 3. ZSPC-a, kojim je propisano da se pješak mora kretati nogostupom ili drugom površinom određenom za kretanje pješaka, odnosno površinom pokraj kolnika prikladnom za kretanje pješaka. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je predmetni štetni događaj uzrokovan isključivom krivnjom tuženika, a da na strani tužiteljice nema krivnje za nastanak istog s obzirom da je kretanje tužiteljice bilo propisno u potpunosti.

 

20. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na neoprezan nailazak tužiteljice na raskrižje ulica bez uvjeravanja u protočnost prometa te mogućnost izbjegavanja štetnog događaja povećanom pažnjom prilikom hoda, potpuno je promašeno s obzirom da tužiteljica kao pješak koji se kretao nogostupom nije ulazila u raskrižje, a niti je prema provedenim dokazima imala ikakve mogućnosti izbjegavanja naleta tuženika.

 

21. Također, pravilno je prvostupanjski suda primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu.

 

22. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve kvalifikatorne okolnosti iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a i to utvrđeno trajanje i intenzitet fizičkih boli i straha te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, kao i narav i težinu zadobivenih ozljeda te tijek liječenja i nelagodnosti koje je tužiteljica kroz to razdoblje trpjela te pravilno je zaključio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 33.500,00 kn.

 

23. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava dosuđenu visinu pravične novčane naknade poglavito po kriteriju straha, duševnih boli zbog naruženja i smanjenja životne aktivnosti nisu osnovani. To iz razloga jer je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, suprotno žalbenim navodima, pravilno cijenio sve okolnosti konkretnog slučaja, između ostalog okolnosti nastanka štetnog događaja, intenzitet i trajanje straha, te pravilno utvrdio zaostalo naruženje na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka koji je detaljno opisao vrstu, opseg i lokalitet postoperativnog ožiljka pa suprotno žalbenim navodima na tu okolnost nije bilo nužno provođenje dokaza neposrednim opažanjem suda, kao što je pravilno cijenio omjer i pojavne oblike smanjenja opće životne aktivnosti tužiteljice te njezinu životnu dob, te pravilno odmjerio naknadu neimovinske štete u iznosu od 33.500,00 kn u skladu sa čl. 1100. st. 2. i 3. ZOO-a i Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002. koji su vrijedili u vrijeme donošenja prvostupanjske presude.

 

24. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na doprinos tužiteljice nastanku štete zbog neprovođenja preporučene fizikalne terapije predstavljaju nov činjenice koje se sukladno čl. 352. st.1. ZPP-a ne mogu iznositi u žalbi.

 

25. Nadalje, suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 223. ZPP-a i važećoj sudskoj praksi dosudio tužiteljici naknadu štete s osnove nestručne tuđe pomoći i njege po cijeni od 20,00 kn po satu.

 

26. Međutim, osnovano tuženik žalbom osporava  dosuđeni tijek zateznih kamata na naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege. Naime, riječ je o nenovčanoj imovinskoj šteti čija se obveza naknade štete u smislu čl. 1086. ZOO-a smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. U konkretnom slučaju, tužiteljica nije snosila troškove tuđe pomoći i njege jer joj je prema vlastitom iskazu pružana od strane njezine kćeri pa se visina tih troškova utvrđuje slobodnom ocjenom prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke u smislu čl. 1089. st. 2. ZOO-a, kako je to i utvrdio i prvostupanjski sud. Kako je dakle riječ o nenovčanoj imovinskoj štetu dosuđenoj prema cijenama u vrijeme presuđenja pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1086. ZOO-a tužiteljici pripadaju zatezne kamate za taj vid štete od donošenja prvostupanjske presude 14. svibnja 2021. do isplate, a ne od završetka liječenja kako je to pogrešno odlučio prvostupanjski sud.

 

27. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke, osim u dijelu tijeka zateznih kamata na iznos troškova tuđe pomoći i njege od 4.080,00 kn, kao u točki I. izreke ove presude, te djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika primjenom čl. 373.toč.3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu točke I. izreke, kao u točki II. izreke ove presude.

             

28. Budući da je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, valjalo je primjenom čl. 166. st.2. ZPP-a odlučiti o troškovima cijelog postupka. Imajući u vidu ishod žalbenog postupka u kojem je tuženik uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu (u odnosu na tijek zateznih kamata na dio glavnice), primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova postupka u cijelosti, dok tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, kako je to i odlučeno pobijanom presudom, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno odmjerio trošak tužiteljice u skladu s čl. 155. ZPP-a i Tarifom, osim u odnosu na trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 1.250,00 kn, kako se to osnovano žalbom poziva tuženik. To iz razloga jer je u konkretnom slučaju riječ o zahtjevu za naknadu štete prema tuženiku kao fizičkoj osobi, a ne osiguratelju pa nije riječ o izdatku koji je osnovano nastao u povodu ovog postupka u smislu čl. 151. st. 2. ZPP-a s obzirom da nije bio potreban za podnošenje tužbe, a niti takav zahtjev ima svoje uporište u zakonu.

 

29. Slijedom navedenog, žalba tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki III. izreke prvostupanjske presude pozivom na čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je kao neosnovana za iznos od 14.225,77 kn te u točki V. izreke, kao u točki I. izreke, dok je primjenom čl. 373. toč.3. ZPP-a u preostalom dijelu za iznos od 165,90 eura (ranije 1.250,00 kn) žalba prihvaćena i odluka prvostupanjskog suda preinačena, kao u točki II. izreke ove presude.

 

30. Budući da je tuženik uspio sa žalbom u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, u smislu čl. 154. st. 5. ZPP-a  ne pripada mu pravon a naknadu troškova žalbenog postupka, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

 

31. Prvostupanjska presuda u točki II. i IV. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 17. siječnja 2024.

 

            Predsjednica vijeća

                                                                                Milena Vukelić Margan, v.r.