Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-67/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Amalije Švegović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. CN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice mlt. RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po majci i zakonskoj zastupnici KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa] i svi zastupani po punomoćnici Kristini Stepinac Terzić, odvjetnici u Velikoj Gorici, protiv tuženika ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Katarini Ćosić, odvjetnici u Zagrebu, radi povišenja uzdržavanja, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: P Ob-132/2025-10 od 6. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: P Ob-132/2025-10 od 6. svibnja 2026 u točkama I. i III. izreke.

II. Nepobijana točka II. izreke presude ostaje neizmijenjena.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke izmijenjen je iznos mjesečne obveze uzdržavanja mlt. CN i RN utvrđene Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi odobrenim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici broj R1 Ob-313/21 od 17. veljače 2022., na način da se tuženiku nalaže da na ime uzdržavanja tužitelja mlt. CN plaća mjesečni iznos od 280,00 EUR, a za uzdržavanje mlt. RN iznos od 250,00 EUR, počev od 12. rujna 2025. pa nadalje, dok za to postoje zakonski uvjeti, s tim da dospjele iznose plati odjednom u roku od 15 dana, a buduće do 10 -tog u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznom kamatom. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja preko dosuđenog u točkom I. izreke presude do zatraženog iznosa uzdržavanja od 290,00 EUR za mlt. CN i 264,00 EUR mjesečno za mlt. RN. Pod točkom III. izreke tuženiku je naloženo i da nadoknadi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR sa zateznim kamatama od 5. svibnja 2026. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje ZPP), koji Zakon se primjenjuje u ovom postupku na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23., dalje ObZ). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu i pobijanu presudu preinači, odnosno podredno predlaže ovome sudu da ukine presudu i vrati predmet na ponovni postupak. Ujedno potražuje i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Iako tuženik u žalbi uopćeno ističe da pobija prvostupanjsku presudu bez navođenja u kojem dijelu, valja reći da je ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 1. ZPP, uzeo da tuženik pobija presudu samo u dijelu u kojem nije uspio u sporu, jer za pobijanje odbijajućeg dijela sadržanog u točki II. izreke tuženik niti nema pravni interes.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ocjenom provedenih dokaza i nespornih činjenica prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik otac mlt. tužitelja i da je obveznik plaćanja uzdržavanja mlt. djece sukladno postojećoj sudskoj odluci u mjesečnom iznosu od 132,72 EUR za RN i 159,27 EUR za CN. Razmatrajući da li su na strani mlt. tužitelja promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ranija odluka o uzdržavanju u smislu čl. 285. ObZ-a sud utvrđuje da su se potrebe djece protekom vremena povećale. Ispitujući konkretne potrebe djece sud iz navoda njihove majke i činjenične osnove tužbe utvrđuje da je u vrijeme donošenja ranije odluke mlt. sin CN imao 13 godina, a sada ima 17,5 godina i pohađa 3. razred XV. gimnazije u Zagrebu (MIOC). Obzirom na vrstu škole koju pohađa (matematička i informatička srednja škola) potrebna mu je adekvatna informatička oprema. Otprilike tri puta godišnje ide na školske izlete te trošak puta i đeparca iznosi cca 100 do 150,00 EUR. Trenira nogomet za koji članarina iznosi 35,00 EUR te je još potrebno kupiti odgovarajuću opremu. Budući ima visoku dioptriju od minus 6,5, svaki mjesec ima potrebu za kupnjom novih kontaktnih leća koje stoje oko 25,00 EUR, a također periodično mijenja naočale koje nosi. Za prehranu (gablec), jer zbog škole dolazi kući kasno popodne, majka mu daje svaki dan 5 eura. Kći RN je u vrijeme ranije odluke imala 6 godina, a sada pohađa 4. razred osnovne škole, a od izvanškolskih aktivnosti trenira karate za koji članarina iznosi 45,00 EUR mjesečno te je također potrebno kupiti opremu. Nekoliko puta godišnje ide na školske izlete koji stoje 25,00 EUR, zdrava je i nema posebnih potreba.

7. Istodobno sud utvrđuje da je otac djece u dobi od 48 godina po zanimanju ugostitelj, a zaposlen je u marketinškoj agenciji Multus d.o.o. na poslovima administratora te je po vlastitom iskazu zdrav i sposoban raditi. Uvidom u obračunsku listu za listopad 2025. i izjavu tuženika djelatnicima Zavoda (list 39 i 41 spisa) sud je utvrdio da mu je ukupno neto plaća iznosila 1.376,76 EUR, dok je ista prema obračunskim listama za prosinac 2025. i siječanj 2026. iznosila 876,76 EUR. Na plaći ostvaruje dodatke za javni prijevoz od 47,78 EUR, za radne rezultate od 93,22 EUR i prehranu od 100,00 EUR te ima obustavu za ovrhu Addiko Bank d.d. od 219,19 EUR. Pored toga, sud je utvrdio i da se bavi uzgojem kokoši i pataka te prodajom zaradi cca 50,00 EUR mjesečno. Stanuje sam u kući u vlasništvu majke, koja stanuje u zasebnom stambenom prostoru, ali imaju zajedničko kućanstvo te režijski troškovi iznose oko 300,00 EUR mjesečno. Otac nema zakonske obveze uzdržavanja drugih osoba. Temeljem iznijetih utvrđenja sud pozivom na odredbe čl. 288. st.1. ObZ-a, čl. 307. st.1., st. 2. i st. 3. ObZ-a te čl. 311. i čl. 314. st. 3. istog Zakona, kao i podataka Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o minimalnim novčanim mjesečnim iznosima propisanim za mjesečno uzdržavanje djeteta koji je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom, djelomično usvaja tužbeni zahtjev na način da obvezuje oca mlt. tužitelja da za uzdržavanja mlt. CN plaća iznos od 280,00 EUR-a, a za mlt. RN iznos od 250,00 EUR mjesečno od dana podnošenja tužbe pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

8. U žalbi tuženik dosuđeni iznos uzdržavanja ocjenjuje pretjerano visokim te ukazuje na svoju nemogućnost plaćanja zbog smanjenja plaće i zbog nemogućnosti ostvarivanja dodatnih prihoda, koji su posljedica narušenog zdravlja nakon prometne nezgode.

9. Razmatranjem pobijane presude i stanja prvostupanjskog predmeta iz aspekta žalbom sadržajno isticane bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, ovaj sud je zaključio da navedeni žalbeni razlozi nisu osnovani. Naime, suprotno žalbenom stajalištu pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tuženik, a niti ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a.

10. Nadalje, kako je sukladno odredbi čl. 288. st. 1. ObZ-a propisano da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja mlt. djeteta, dok je čl. 309. istog Zakona propisano da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, a da roditelj s kojim dijete stanuje, primjenom odredbe čl. 310. st. 1. ObZ-a svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljenjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, pa kako nije sporno da su mlt. tužitelji povjereni majci i zakonskoj zastupnici na čuvanje i odgoj te obzirom je utvrđeno da su se od vremena kad je tuženik obvezan na uzdržavanje ist ih 17. veljače 2022. promijenile okolnosti na način da su se potrebe mlt. tužitelja povećale u odnosu na ranije sklopljeni Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u okviru kojeg su roditelji postigli sporazum o visini uzdržavanja, to je i prema mišljenju ovog suda prvostupanjski sud na osnovu provedenih dokaza pravilno zaključio da je tuženik u obvezi doprinositi mjesečno za uzdržavanje mlt. tužitelja od podnošenja tužbe pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti iznos od 280,00 EUR-a mjesečno za CN i iznos od 250,00 EUR mjesečno za RN.

11. Naime, u okviru pravilnih utvrđenja prvostupanjskog suda da je došlo do promjene okolnosti i na strani mlt. djece samim njihovim rastom i razvojem te povećanjem sredstava potrebnih za zadovoljavanje životnih potreba s jedne strane, odnosno okolnošću da je CN sada učenik trećeg razreda srednje škole i da mu za obrazovanje treba skuplja informatička oprema, kao i da ima posebne potrebe za pribavu leća i naočala zbog visoke dioptrije te da RN sada pohađa osnovnu školu, uz uvažavanje inflatornih kretanja cijena svega potrebnog za uzdržavanje, valjano je i zakonito sud obvezao oca na povećano uzdržavanje djece.

12. Tuženik je otac mlt. tužitelja, a uzdržavanje jest dužnost i pravo roditelja i djece. Prema ocjeni ovoga suda upravo je cilj citiranih zakonskih odredbi čl. 281. i čl. 288. ObZ-a da uzdržavanje kao dužnost i pravo roditelja, prema zajedničkoj maloljetnoj djeci, oni izvršavaju prema svojoj maloljetnoj djeci kada ista nisu njima povjerena na zajednički život, slijedom čega se i roditelj u odnosu na kojega je odlučeno da s njime maloljetno dijete ne živi, a u cilju izvršavanja svoje obveze uzdržavanja prema maloljetnom djetetu, obvezuje doprinositi njegovom uzdržavanju. Bez obzira što su se na strani tuženika promijenile okolnosti na način da mu je trenutno smanjena plaća, on nije dokazao da je radno nesposoban, a po zanimanju je ugostitelj i u životnoj dobi u kojoj je sposoban obavljati znatan opseg poslova koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, pa je dužan i sigurno u mogućnosti naći dodatni ili bolje plaćeni posao kako bi mogao uzdržavati prvo svoju djecu, koju je dužan uzdržavati, a onda i sebe. Stoga ispravno sud prvog stupnja dosuđuje tužiteljima mjesečni iznos uzdržavanja od 280,00 i 250,00 EUR, tim više jer je mjesečni iznos uzdržavanja mlt. djece određen ispod iznosa određenih Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine broj: 75/25.), kojom je za dijete u dobi od 7-12 godina određen minimalni iznos uzdržavanja od 264,00 EUR, a za dijete u dobi od 13-18 godina minimalni iznos uzdržavanja od 290,00 EUR.

13. Neosnovanim se ukazuju žalbene tvrdnje tuženika da sud nije proveo medicinsko i financijsko vještačenje kako bi utvrdio realne i objektivne mogućnosti obveznika uzdržavanja. Ovdje se ističe da prema čl. 220. st. 2. ZPP- a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke te upravo sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja činjenica. Kraj izričitog očitovanja samog tuženika da je zdrav i sposoban raditi te priloženih isplatnih lista o plaći tuženika i prema ocjeni ovoga suda nije bilo potrebe utvrđivati zdravstvene i financijske mogućnosti tuženika za uzdržavanje po stručnim osobama, koje dokazne prijedloge sam tuženik tijekom postupka niti nije predlagao.

14. Potpuno je promašen i žalbeni navod tuženika da je majci predlagao da jedno dijete živi s njim kako bi se financijski odnosi rasteretili i osigurala bolja ravnoteža roditeljske skrbi, budući se odluka o roditeljskoj skrbi i povjeravanju mlt. djeteta da živi sa roditeljem donosi sa svrhom zaštite najboljeg interesa i dobrobiti djeteta, a ne financijske ravnoteže roditelja.

15. Kako je stoga prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je usvojio tužbeni zahtjev mlt. tužitelja, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP - a u svezi s čl. 346. ObZ-a odbijanjem žalbe tuženika potvrditi prvostupanjsku odluku, primjenjujući pritom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka III. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tuženik u žalbi neosnovano pobija i odluku o troškovima bez iznošenja žalbenih razloga, pobijajući je jedino u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari.

16. Konačno, kako tuženik sa svojim žalbom nije uspio, nisu mu dosuđeni troškovi žalbenog postupka (sukladno odredbi čl.154. st.1. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a).

17. Nepobijana točka II. izreke presude ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 25. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić