Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-1126/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CAKI trans, društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu, ugostiteljstvo i prijevoz, OIB : 17478959244, Koškovec 1a, zastupanog po punomoćniku Josipu Kozjaku, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženice SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika KI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Velimiru Švigiru, odvjetniku u Poreču, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P - 778/2023-36 od 2. srpnja 2025., na sjednici vijeća 25. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se prihvaća kao osnovana, a djelomično se odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-778/2023-36 od 2. srpnja 2025. potvrđuje i preinačuje tako da izreka prvostupanjske presude sada u cijelosti glasi:

I.I. Nalaže se tuženici SI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženiku KI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplate tužitelju CAKI trans d.o.o., Koškovec 1/a, 42243 Maruševec, OIB: 17478959244 na jednake dijelove novčani iznos od 10.725,00 EUR (deset tisuća sedamsto dvadeset pet eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi na:

- iznos od 275,00 EUR (za 08. mjesec 2020.) od 01.09.2020. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 09. mjesec 2020.) od 01.10.2020. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 10. mjesec 2020.) od 01.11.2020. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 11. mjesec 2020.) od 01.12.2020. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 12. mjesec 2020.) od 01.01.2021. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 01. mjesec 2021.) od 01.02.2021. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 02. mjesec 2021.) od 01.03.2021. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 03. mjesec 2021.) od 01.04.2021. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 04. mjesec 2021.) od 01.05.2021. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 05. mjesec 2021.) od 01.06.2021. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 06. mjesec 2021.) od 01.07.2021. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 07. mjesec 2021.) od 01.08.2021. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 08. mjesec 2021.) od 01.09.2021. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 09. mjesec 2021.) od 01.10.2021. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 10. mjesec 2021.) od 01.11.2021. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 11. mjesec 2021.) od 01.12.2021. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 12. mjesec 2021.) od 01.01.2022. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 01. mjesec 2022.) od 01.02.2022. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 02. mjesec 2022.) od 01.03.2022. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 03. mjesec 2022.) od 01.04.2022. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 04. mjesec 2022.) od 01.05.2022. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 05. mjesec 2022.) od 01.06.2022. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 06. mjesec 2022.) od 01.07.2022. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 07. mjesec 2022.) od 01.08.2022. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 08. mjesec 2022.) od 01.09.2022. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 09. mjesec 2022.) od 01.10.2022. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 10. mjesec 2022.) od 01.11.2022. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 11. mjesec 2022.) od 01.12.2022. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 12. mjesec 2022.) od 01.01.2023. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 01. mjesec 2023.) od 01.02.2023. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 02. mjesec 2023.) od 01.03.2023. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 03. mjesec 2023.) od 01.04.2023. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 04. mjesec 2023.) od 01.05.2023. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 05. mjesec 2023.) od 01.06.2023. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 06. mjesec 2023.) od 01.07.2023. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 07. mjesec 2023.) od 01.08.2023. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 08. mjesec 2023.) od 01.09.2023. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 09. mjesec 2023.) od 01.10.2023. godine

- iznos od 275,00 EUR (za 10. mjesec 2023.) od 01.11.2023. godine

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

I.II. Nalaže se tuženici SI i tuženiku KI da tužitelju CAKI trans d.o.o., Koškovec da na jednake dijelove naknade parnični trošak u iznosu od 1.653,70 EUR (tisuću šesto pedeset tri eura i sedamdeset centi) s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 2. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

I.III. Odbija se zahtjev tužitelja za solidarnu isplatu iznosa dosuđenog pod točkom I. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici i tuženiku solidarno isplatiti tužitelju iznos od 10.725,00 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici i tuženiku solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.653,70 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 2. srpnja 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobijaju tuženici u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025– dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za bespravno korištenje stana u vlasništvu tužitelja, a koji stan tuženici drže u posjedu bez valjanog pravnog osnova za razdoblje od kolovoza 2020. do listopada 2023.

6. Prvostupanjski sud polazeći od slijedećih nespornih i dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:

- da iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je u zemljišnim knjigama tužitelj upisan kao vlasnik trosobnog stana u prizemlju stambene zgrade [adresa] sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-2), koje je vlasništvo stekao kupnjom u ovršnom postupku koji se vodio kod istog suda pod poslovnim brojem Ovr-763/2011,

- da je tužitelj uveden u posjed predmetnog stana putem sudskog ovršitelja dana 5. veljače 2020. jer mu ga tuženica kao ovršenica nije dobrovoljno predala po zaključku poslovni broj Ovr-763/2011 od 24. veljače 2016.,

- da je prilikom predaje stana u posjed tužitelju od strane sudskog ovršitelja izvršen popis pokretnina u navedenom stanu te stanje električnog i plinskog brojila, te je potom dogovoreno da se predmetne pokretnine ostavljaju u stanu na čuvanje tužitelju kao kupcu zbog čega nije izvršeno i kompletno ispražnjenje nekretnine, ali je tužen ica tada sa osobnim stvarima izašla iz stana, time da je predaji stana prisustvovao i tuženik,

- da je tužitelj angažirao agenciju Wens radi prodaje stana,

- da je uvidom u spis istog suda poslovni broj Psp-14/2020 utvrđeno da je tužitelj, nakon saznanja da je na ulaznim vratima predmetnog stana u ljeto 2020. izvršena promjena brave i utvrđeno da se u stanu nalazi tuženica i tuženik, protiv tuženice i tuženika podnio tužbu radi smetanja posjeda, da je u tom postupku sud donio rješenje poslovni broj Psp-14/2020 od 10. ožujka 2022. kojim je utvrđeno da su tuženica i tuženik tijekom ljeta 2020. izvršili smetanje posjeda predmetnog stana na način da su promijenili bravu na ulaznim vratima čime su onemogućili tužitelja u redovnom posjedovanju njegove stvari tj. stana, da je citirano rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-559/2022-4 od 8. svibnja 2024., te da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-4300/2024. od 15. siječnja 2025. odbijen prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku,

- da iz iskaza stranaka (zakonskog zastupnika tužitelja, tuženice i tuženika) te iskaza saslušanih svjedoka (EI, ČI i BI) proizlazi da tuženica i tuženik i dalje koriste predmetni stan za svoj boravak i držanje stvari , te da tuženica plaća režije za isti, ali tužitelju ne plaća nikakvu naknadu za korištenje stana,

- da je neosnovan prigovor tuženika o promašenoj pasivnog legitimaciji jer je iz iskaza stranaka i svjedoka utvrđeno da tuženik KI boravi u predmetnom stanu, neovisno o činjenici da ima prijavljeno prebivalište na drugoj adresi, time da tuženica i tuženik u svojim iskazima tvrde da tuženik boravi u stanu tek po dozvoli tuženice radi održavanja i čuvanja stana kada tuženice nema u stanu, dok je tuženik u iskazu naveo da uređuje i okućnicu zgrade i prema potrebi se brine o samoj zgradi,

- da iz provedenih dokaza proizlazi da tuženica redovno koristi stan i stanuje u istome, osim što u posljednje vrijeme povremeno izbiva iz istog zbog brige o majci,

- da su tuženici nepošteni posjednici predmetnog stana jer je predmetni stan predan tužitelju 5. veljače 2020. u ovršnom postupku, nakon čega su promjenom brave na ulaznim vratima predmetnog stana smetali tužitelja u njegovom posjedu stana i na taj način ga onemogućili u posjedu predmetnog stana iako su znali da je upravo tužitelj vlasnik predmetnog stana,

- da prema podacima Porezne uprave, Područni ured Varaždin, Ispostava Varaždin od 4. ožujka 2025. proizlazi da mjesečna najamnina za stanove manje kvadrature od predmetnog stana iznosi najmanje 400,00 EUR-a, a najviše 650,00 EUR-a,

zaključuje da su tuženica i tuženik u utuženom razdoblju od kolovoza 2020. do listopada 2023. bili nepošteni posjednici te su u skladu s čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 94/2017, 152/2014 i 81/2015, dalje: ZV) dužni naknaditi tužitelju korist u utuženom iznosu od 275,00 EUR-a mjesečno, a koji je iznos niži od visine prosječne mjesečne visine najamnine prema podacima Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin, Ispostave Varaždin od 4. ožujka 2025., slijedom čega je primjenom citirane zakonske odredbe prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

7. Tuženici u žalbi prvenstveno ističu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, koje povrede obrazlažu tvrdnjom da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi čl. 8. ZPP-a te utemeljio svoju odluku na pretpostavkama i svjedocima koji su suprotni sa kazivanjem tuženika, svjedoka i isprava koje su tuženici dostavili u spis, da se prilikom donošenja odluke rukovodio isključivo svojim zaključcima iz predmeta Psp-14/2020, dok nije koristio niti jedan iskaz stranaka i svjedoka u ovom postupku. Navode da tužitelj niti jednim dokazom nije dokazao da oni cijeli utuženi period žive u predmetnom stanu, osim možda u odnosu na tuženicu koja opetovano govori da joj je tužitelj dozvolio biti u predmetnom stanu, dok su, s druge strane, oni personalnim dokazima i uvjerenjem MUP-a dokazali da ne žive u stanu, pri čemu naglašavaju da je sud provođenjem predloženog uviđaja na licu mjesta mogao neposrednim opažanjem utvrditi da niti jedna muška osoba ne živi u predmetnom stanu. Ističu da tuženica nije nepošteni posjednik jer iz iskaza direktora tužitelja II danog u postupku Psp-14/2020 proizlazi da je dozvolio tuženici da ostane u stanu i da ga može otkupiti, dok tuženik nema nikakve veze s tim. Tuženici navode da tužitelj u ovom postupku ničim nije dokazao da bi predmetni stan davao u zakup ili ostvarivao ikakve prihode od istog, pa nije bilo niti za očekivati da bi se ostvarila izmakla korist u utuženom iznosu. Osporavaju visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je prvostupanjski sud istu utvrdio prema podacima nadležne porezne uprave koja je dostavila podatke iz baze podataka na dan 4. travnja 2025., a utuženo razdoblje se odnosi na razdoblje od kolovoza 2020. do listopada 2023., pa nije dokazano koliko je iznosila najamnina za utuženi period, a imajući u vidu očigledni rastući trend porasta cijena najamnina unazad 5 godina (2020. najamnina je bila znatno niža), radi čega je tužitelja sukladno pravilima o teretu dokazivanja trebalo odbiti s tužbenim zahtjevom.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženika, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlažu tuženici u žalbi. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na dokazima provedenim u ovom parničnom postupku, te je pri utvrđivanju relevantnih činjenica ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP- a, što uključuje i iskaze stranaka i svjedoka dane u ovom postupku, pri čemu valja reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP-a), kojemu pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je na temelju činjeničnih utvrđenja navedenih pod točkom 6. obrazloženja ove odluke i primjenom odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a pravilno zaključio da su tuženici u obvezi isplatiti tužitelju naknadu za korištenje nekretnine jer je tužitelj u ovom postupku dokazao njihovo korištenje predmetnog stana, kao i nepoštenje u utuženom razdoblju.

10. Naime, za primjenu odredbe čl. 164. i čl. 165. ZV-a odlučno je pitanje kvalitete posjeda tuženika, a za koju kvalitetu posjeda je potrebno utvrditi je li tužitelj postavio zahtjev za posjed nekretnine prema tuženicima odnosno na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem te stvari, a kako to proizlazi iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na drugoj sjednici Građanskog odjela 1. ožujka 2021., a koje glasi: "U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari."., koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud, a isto je izraženo i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1439/2024 od 11. prosinca 2024. i Rev-1128/2022 od 18. lipnja 2024.

11. Kako iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj kao vlasnik predmetne nekretnine, koju je kupio u ovršnom postupku koji se vodio kod istog suda pod poslovnim brojem Ovr-763/2011, dana 5. veljače 2020. putem sudskog ovršitelja uveden u posjed predmetnog stana jer mu ga tuženica kao ovršenica nije dobrovoljno predala po zaključku istog suda poslovni broj Ovr-763/2011 od 24. veljače 2016., da su tuženici nakon prisilnog iseljenja tuženice SI iz predmetnog stana 5. veljače 2020. ponovno u kolovozu 2020. ušli u predmetni stan, te da je, a nakon što je saznao da je na ulaznim vratima predmetnog stana u ljeto 2020. promijenjena brava i da se u stanu nalaze tuženici, podnio protiv tuženice i tuženika tužbu radi smetanja posjeda, u kojem postupku je rješenjem poslovni broj Psp-14/2020 od 10. ožujka 2022., a koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 559/2022-4 od 8. svibnja 2024., utvrđeno smetanje posjeda te naloženo tuženici i tuženiku da uspostave ranije posjedovno stanje i to na način da oslobode stan od svih osoba i stvari, te im je zabranjeno takvo ili tome slično smetanje posjeda tužitelja, to je i prema stavu ovog suda tužitelj podnošenjem tužbe radi smetanja posjeda jasno izrazio volju za posjedovanjem predmetnog stana, posljedično čemu su tuženici najkasnije s danom podnošenja te tužbe (20. kolovoza 2020.) postal i nepošteni posjednici (sama tuženica navodi da je ostala u stanu i nakon prisilnog iseljenja 5. veljače 2020., što upućuje na njezino nepoštenje i u razdoblju prije razdoblja utuženog u ovom postupku), pa stoga tužitelju pripada pravo na isplatu novčanog iznosa radi korištenja nekretnine u razdoblju od kolovoza 2020. do listopada 2023. obzirom da iz provedenih dokaza jasno proizlazi da tuženici koriste predmetni stan.

12. Žalbeni navodi tuženice kojima tvrdi da nije nepoštena posjednica predmetnog stana jer joj je zakonski zastupnik, nakon što je tužitelju 5. veljače 2020. putem sudskog ovršitelja predmetni stan predan u posjed, dozvolio ostati u stanu i koristiti ga, proturječni su dokumentaciji priloženoj u spis. Naime, činjenica da su stvari tuženice ostavljene u predmetnom stanu na čuvanje tužitelju kao kupcu, a kako to proizlazi iz zapisnika poslovni broj Ovr-763/2011-161 od 5. veljače 2020. priloženom u spisu Psp- 14/2020 (da su tuženica kao ovršenica i tužitelj kao ovrhovoditelj predložili da se ''...pokretne stvari ovršenice ostave na čuvanje kupcu na adresi uredovanja odnosno u [adresa]...''), a imajući u vidu i iskaz zakonskog zastupnika tužitelja da je tuženici kao ovršenici dozvolio da u stanu ostavi neke stvari jer nema odgovarajućeg mjesta za deponirati ih, niti upućuje niti se može tumačiti kao ovlaštenje tuženici da nastavi koristiti predmetni stan, kako to pogrešno tumači tuženica u svojoj žalbi. U prilog zaključku da tuženica predmetni stan koristi bez ikakvog ovlaštenja tužitelja kao vlasnika i bez pravnog osnova govori i činjenica da joj je pravomoćnim rješenjem o smetanju posjeda poslovni broj Psp-14/2020-38 od 10. ožujka 2022. naloženo osloboditi predmetni stan od svih osoba i stvari.

13. Tuženik žalbenim navodima kojima analizira iskaze stranaka i saslušanih svjedoka i daje vlastitu analizu nije doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda o njegovoj pasivnog legitimaciji u ovom konkretnom predmetu. Naime, prvostupanjski sud je, analizirajući provedene dokaze (iskaze stranka i saslušanih svjedoka BI, ČI i EI dane u ovom postupku ) kako mu to nalaže odredba čl. 8. ZPP-a, a posebice iskaz svjedoka BI (stanara u istoj zgradi gdje se nalazi i predmetni stan), a kako je to jasno i detaljno obrazloženo pod točkom 8. obrazloženja prvostupanjske presude, pravilno utvrdio da tuženik koristi predmetni sporni stan, a koja činjenična utvrđenja pravilnim prihvaća i ovaj sud te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika. Ovdje valja istaknuti da je tužitelj personalnim dokazima (predloženim svjedocima) dokazao činjenicu da tuženici koriste predmetni stan (tuženica tijekom postupka nije niti osporavala činjenicu da je tijekom utuženog razdoblja koristila predmetni stan), dok su tuženici radi utvrđivanja sporne činjenice da li i tuženik živi u spornom stanu predložili samo svoje saslušanje, pa su žalbeni navodi tuženika da su tu spornu činjenicu dokazivali personalnim dokazima proturječni njihovom odgovoru na tužbu i navodima iznijetim tijekom postupka.

14. Prvostupanjski sud je, prihvaćajući dokazni prijedlog parničnih stranaka o pribavi podataka od nadležne porezne uprave o visini najamnine u [adresa] za stanove približne kvadrature, pribavio od Porezne uprave, Područni ured Varaždin, Ispostava Varaždin podatak o visini najamnina (list 97 prvostupanjskog spisa ) iz čijeg dopisa od 4. ožujka 2025. proizlazi da su za stanove u ulicama najbliže adresi predmetnog stana evidentirane prijavljene najamnine od 400,00 EUR-a do 650,00 EUR-a., te je imajući u vidu da tužitelj potražuje najamninu u iznosu od 275,00 EUR-a zaključio da je u tom iznosu osnovano potraživanje tužitelja. Obzirom da tuženici na ročištu glavne rasprave 4. lipnja 2025. nisu prigovarali niti osporavali podatke porezne uprave, već naprotiv protivili su se i prijedlogu tužitelja da se provede uviđaj na licu mjesta sa građevinskim vještakom na okolnost visine najamnine, to sada tuženici u žalbi paušalnim i uopćenim navodima neosnovano osporavaju visinu tužbenog zahtjeva, jer iz dostavljenih podataka porezne uprave proizlazi da prosječna visina najamnina iznosi 500,00 EUR- a. Obzirom da iz dopisa nadležne porezne uprave proizlazi da je izvršila pretragu baze podataka na dan 4. travnja 2025., ali u dopisu nije navela da li se evidentirane prijave najma stambenih prostora odnose na 2025. godinu ili se radi o prijavama dugoročnih najmova iz ranijih godina, čak da se i uzme da se iznos najamnine od 500,00 EUR-a odnosi na 2025. godinu, uvažavajući i općepoznati trend porasta najamnina u razdoblju od 2020. do 2023., valja zaključiti da je iznos od 275,00 EUR-a realna visina najamnine u utuženom razdoblju.

15. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da je predmet parnice isplata novčanog iznosa, što je u smislu odredbe čl. 41. st. 1. ZOO-a djeljiva obveza te se ista u smislu odredbe čl. 41. st. 2. ZOO-a dijeli na dužnike na jednake dijelove jer iz stanja spisa ne proizlazi da je određena drugačija podjela, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici SI i tuženiku KI da isplate tužitelju na jednake dijelove iznos od 10.725,00 EUR- a (odnosno 5.362,50 EUR-a svaki) s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose od 275,00 EUR-a opisane u toj točki izreke od dospijeća do isplate , dok je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a valjalo djelomično prihvatiti žalbu tuženika te preinačiti prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženicima naložena solidarna isplata iznosa od 10.725,00 EUR-a.

16. Kako je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o troškovima postupka. Imajući u vidu da zbog preinačenja prvostupanjske odluke tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to je o troškovima postupka valjalo odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP -a. Kako je parnični trošak pravilno određen po vrsti i visini već u prvostupanjskoj presudi, to je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a valjalo djelomično odbiti žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tuženicima SI i KI na jednake dijelove naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.653,70 EUR-a, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo djelomično prihvatiti žalbu tuženika te preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke u dijelu kojim je tuženicima naloženo solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, jer je parnični trošak djeljiva obveza.

17. Tuženicima nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nisu uspjeli sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Varaždinu 25. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun