1

                           

Poslovni broj: Gž R-33/2023-2

 

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

Poslovni broj: Gž R-33/2023-2

 

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u B., protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko upravni odjel u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj Pr-321/2016-50 od 19. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2024.

 

r i j e š i o   je

 

Žalbe se uvažavaju te se ukida presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj Pr-321/2016-50 od 19. siječnja 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1.     Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska (OIB: …), Ministarstvo obrane da tužitelju D. P. iz V., OIB: … na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 1.505,01 eura1/11.339,48 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:

 

- na iznos od 455,00 eura/3.428,18 kuna od 15.12.2012. godine

- na iznos od 344,46 eura/2.595,30 kuna od 15.10.2013. godine

- na iznos od 194,88 eura/1.468,29 kuna od 15.11.2013. godine

- na iznos od 510,68 eura/3.847,71 kuna od 15.06.2014. godine

 

pa sve do isplate, u roku 8 dana.

 

II. Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I. izreke.

 

III. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska (OIB: …), Ministarstvo obrane zastupana po ODO u Karlovcu naknaditi tužitelju D. P. iz V., OIB:… troškove parničnog postupka u iznosu od 2.173,34 eura1/16.375,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 19. siječnja 2023. do isplate, po stopi zateznih kamata i koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 dana."

 

2.     Tužitelj je podnio žalbu protiv odluke o parničnim troškovima (točka III izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 I 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da, pored dosuđene svote na ime parničnih troškova, tužitelju prizna i daljnje troškove na koje je ukazao u žalbi, ili da odluku u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3.     Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

4.     Na žalbu nije odgovoreno.

 

5.     Protiv presude žalbu je podnijela i tuženica zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu prihvati, presudu preinači tako da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, ili podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud dosudio naknadu za prekovremeni rad a da nije uračunao slobodne dane koje je tužitelj ostvario s osnova prekovremenog rada, ukazujući da prema članku 97. stavak 6. Zakona o službi u oružanim snagama "Narodne novine", broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 – dalje: ZSOS/02) pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad se ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena, a da je broj slobodnih dana ostvarenih preraspodjelom je mogao utvrditi na osnovi priložene evidencije radnog vremena. Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

6.     Tužitelj je odgovorio na žalbu.

 

7.     Žalbe su osnovane.

 

8.     Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike naknade plaće za prekovremeni rad i s osnova neisplaćenih dodataka iz članka 13. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (dalje: Odluka o rasporedu 2009.) za ostvareni rad na terenu (izuzev dodatka za prekovremeni rad) za razdoblje od kolovoza 2011. do 31. svibnja 2014.

 

9.     Nakon što je utvrdio:

 

-            da je tužitelj, kao djelatna vojna osoba, bio angažiran na terenu prosječno pet puta godišnje, da je na terenu bio u službi stražarskog osiguranja uglavnom po 7 dana i dežurstvima unutarnje službe uključujući rad subotom, nedjeljom, blagdanom i noću; rad na terenu se provodio radnim danom od 6-18 sati te je tužitelj obavljajući tzv. specifične poslove ostvarivao prekovremene sate, o čemu se nije vodila precizna evidencija;

-            da je vještačenjem po vještaku financijske struke iz tvrtke R. v. d.o.o. utvrđeno da je visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od kolovoza 2012. do 31. svibnja 2014. s osnova neisplaćenih dodataka iz članka 13. Odluke o rasporedu 2009. za ostvareni rad na terenu, izuzev dodatka za prekovremeni rad, iznosi ukupno 880,67 HRK; visina neisplaćene bruto plaće tužitelja s osnove neiskorištenih 35,6 slobodnih dana s osnova prekovremenog rada iznosi ukupno 10.871,31 HRK;

 

prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev na ime neisplaćenih dodataka na plaću s osnove prekovremenog rada za dane provedene na terenu sve sukladno nalazu i mišljenju vještaka u ukupnom iznosu od 1.505,01 EUR /11.339,48 HRK. Kod takvog odlučivanja sud je ocijenio da je nalaz i mišljenje vještaka stručan i objektivan a iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj ostvario prekovremene sate i da je radio na terenu, a kako tužena nije dostavile svu relevantnu dokumentaciju to je vještačenje provedeno i na temelju personalnih dokaza. Kao mjerodavno pravo prvostupanjski sud je primijenio odredbe članaka 169. stavak 1., 97. stavak 5. ZSOS/02, članka 136. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 73/13- u daljnjem tekstu: ZSOS/13) kao i odredbe članaka135., 153. i 218. stavak 2. istog Zakona, te točke XII. i XIII. Odluke o rasporedu 2009.

 

10. Prema odredbi članka 179. stavak 1. ZSOS/02 plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, a prema članku 97. stavak 5. ZSOS/02 djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima.

 

11. Odredbom članka 136. ZSOS/13 određeno je da se plaće djelatnih vojnih osoba sastoje od osnovne plaće i dodataka na plaću, a odredbom članka 153. istog Zakona propisano je da raspored radnog vremena određuje ministar obrane, dok je odredbom članka 135. propisano da djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava na način i pod uvjetima utvrđenim tim Zakonom. Točkom XII stavak 1.-5. Odluke o rasporedu 2009. je definiran prekovremeni rad pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske te je određeno da o preraspodjeli ostalih sati i rada iz prethodnog u slijedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine unosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani, tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan,  a da se sati prekovremenog rada za koje pripadniku OSRH nije moguće organizirati preraspodjela vremena utvrđuju mjesečnim izviješćem po ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu, koji časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja ili zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate. Točkom XIII Odluke o rasporedu 2009. je propisano uvećanje osnovne plaće za svaki sat rada za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom, za rad u drugoj smjeni, ako djelatnik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta, za rad u turnusima uz za to pripadajućim postocima.

 

12. Za donošenje pravilne odluke u ovom predmetu relevantna je i odredba članka 97. stavak 6. ZSOS. Tom odredbom je propisano da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena. Iz navedenog proizlazi da je relevantna činjenica je li tužitelj za ostvarene prekovremene sate iskoristio slobodne dane, tj. je li mu preraspodijeljeno radno vrijeme.

 

13. Tuženica je u spis dostavila isprave o dnevnoj evidenciji radnog vremena za tužitelja, a iz nekih isprava proizlazi da je tužitelj bio odsutan s rada zbog toga što je koristio slobodne dane. Slobodne dane je mogao koristiti nakon straže, dežurstva, aktivnog dežurstva ili prekovremenog rada.

 

14. Prvostupanjski sud nije analizirao navedene isprave već je nekritički prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, tako da presuda ne sadrži razloge o ovoj odlučnoj činjenici, tj. ne sadrži razloge o tome je li tužitelj iskoristio slobodne dane za ostvarene prekovremene sate na terenu. Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju žalitelj sadržajno ukazuje u svojoj žalbi.

 

15. U nastavku postupka sud treba podrobno analizirati evidencije radnog vremena u kojima su bilježeni kao prekovremeni sati ostvareni radom na terenu ali i slobodni dani koji su odobravani po više osnova, te utvrditi je li, i ako jeste koliko je slobodnih dana tužitelj ostvario zbog prekovremenog rada na terenu. Kod ocjene ovog dokaza valja voditi računa i o tome jesu li tužitelju davane na uvid evidencije radnog vremena, je li ih potpisao, je li prigovarao ne neobračunate sate prekovremenog rada nakon što mu je obračunata plaća.

 

16. Ako se na ovaj način ne može utvrditi odlučna činjenica, onda o njoj treba prosuditi primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prema odredbi članka 221.a. ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja, a prema članku 8. ZPP-a  koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. S tim u vezi ukazuje se na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev-445/2023-2 od 12. rujna 2023. pod točkama 15. i 16. rješenja koje glasi:

 

"U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da je tužitelj prema evidencijama radnog vremena koristio slobodne dane po osnovi dežurstva ili straže (koji oblici rada na temelju čl. V. i VIII. Odluke/09 ne predstavljaju prekovremeni rad), ali i po drugim osnovama, pa kraj takve, iako u postupku ocjenjenom manjkave, pisane evidencije, sudovi su dužni pažljivo razmotriti sadržaj zakonskih odredbi, poslovnu praksu i običaje koji su prevladavali u mjerodavno vrijeme te ocijeniti sadržaj i narav te evidencije, odnosno utvrditi kakva je ta evidencija bila i kakva je trebala biti, te zavisno od toga prosuditi o kvaliteti evidencije radnog vremena, koju je vodila tuženica, a u kojoj su bilježeni kako prekovremeni sati ostvareni radom na terenu (prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom pod oznakom RRV, službeni put-Sp, sahrana, straža-STR, dežurstvo-DEŽ, teren-TR i dr.) tako i slobodni dani koji su tužitelju odobravani po više osnova. Pri tomu je nužno imati u vidu jesu li tužitelju davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, je li je potpisivao i na tu evidenciju tužitelj do pokretanja sudskog postupaka iznosio primjedbe, i je li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imao primjedbu na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena. Ovo stoga, jer je na tužitelju teret dokaza da je slobodne dane koristio po drugoj osnovi od one za koju u evidencijama radnog vremena stoji da je korištena odnosno da mu slobodni dani za prekovremeni rad nisu odobreni. To je ujedno i odgovor na postavljena pitanja.

 

Tuženica kao poslodavac mora dokazati da su tužitelju odobreni slobodni dani, a to što ne postoje rješenja o preraspodjeli radnog vremena ne znači da se ostvareni slobodni dani koji su odobreni i iskorišteni za rad koji se smatra prekovremenim radom ne trebaju umanjiti za slobodne dane koji su po toj osnovi nesporno iskorišteni, jer uz naprijed navedena utvrđenja, i evidencijom radnog vremena tuženica može dokazati da su tužitelju i za prekovremeni rad odobreni slobodni dani."

 

17. Kako iz navedene odluke proizlazi da je teret dokaza da je slobodne dane koristio po drugoj osnovi od one koja je navedena u evidenciji, odnosno da mu slobodni dani nisu dani za prekovremeni rad na tužitelju to se nije mogao bezrezervno prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka koji je pošao sa stajališta da tužitelj nije iskoristio slobodne dane na osnovi prekovremenog rada na terenu jer nisu priloženi nalozi i odluke o korištenju slobodnih dana nadležnog zapovjednika.

 

18. Prema tome, iz svega iznesenog proizlazi da je tijekom prvostupanjskog postupka počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ne sadrži razloga o odlučnim činjenicama. Naime, prvostupanjski sud nije naveo je li tužitelj iskoristio slobodne dane za ostvarene prekovremene sate, u kojem slučaju ne bi imao pravo na naknadu plaće zbog ostvarenih prekovremenih sati. Isto tako  prvostupanjski sud je nekritički prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer se taj nalaz temelji na shvaćanju da je tuženica trebala dokazati da  je tužitelj iskoristio slobodne dane, a prema stanju spisa i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u navedenoj odluci, u situaciji kada je tuženica u spis priložila evidencije radnog vremena iz kojih proizlazi da je tužitelj koristio slobodne dane teret dokaza da su slobodni dani iskorišteni i za ostvarene prekovremene sate je sada na tužitelju. Postupajući na ovakav način prvostupanjski sud je počinio i povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 221.a. i 8. ZPP-a.

 

19. Kako odluka o parničnim troškovima ovisi o konačnom ishodu spora to je i točku III izreke valjalo ukinuti.

 

20. Radi izloženog oslonom na članak 369. stavak 1. ZPP riješeno je kao u izreci.

 

 

Dubrovnik, 17. siječnja 2024.

 

Predsjednica vijeća:

 

Verica Perić Aračić