REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1161/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠJ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d. OIB: 23759810849, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, zastupan po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Anić i Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 14. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 24. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, isplatiti tužiteljici ŠJ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 8.329,14 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, naknaditi tužiteljici ŠJ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.819,07 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 01.05.2022. stradala u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Koprivnici, kao putnica u automobilu reg. oznake [registarska oznaka], da je do nezgode došlo krivnjom vozačice vozila [registarska oznaka], koja je prešla na suprotnu kolničku traku, zbog čega dolazi do frontalnog sudara, te prevrtanja i izlijetanja s kolnika vozila u kojem se nalazila tužiteljica, pri čemu je ista teško ozlijeđena, da je u trenutku nezgode vozilo štetnika bilo osigurano kod tuženika policom 04401273912, da je u naprijed opisanoj prometnoj nezgodi tužiteljica zadobila višestruke prijelome zbog kojih je tri puta operirana, što je sve pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji, da tužiteljica zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, činjenice da je radi predmetnog štetnog događaja pretrpjela fizičke boli, duševne boli zbog zadobivenih ozljeda i naruženja, da je pretrpjela strah i da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Nadalje navodi da je pretrpjela i imovinsku štetu zbog putnih troškova radi liječenja koje je obavljala u Koprivnici i Varaždinskim Toplicama u ukupnom iznosu od 669,14 EUR, da putni troškovi u jednom smjeru na relaciji prebivališta tužiteljice u [adresa] do Koprivnice iznose 1,87 EUR, što s obzirom na 19 putovanja u Koprivnicu i nazad iznosi 71.06 EUR, da putni troškovi u jednom smjeru na relaciji prebivališta tužiteljice u [adresa] do Varaždinskih Toplica iznose 1,68 EUR, što s obzirom na 178 putovanja u Varaždinske Toplice i nazad iznosi 598,08 EUR. Obzirom na navedeno tužiteljica predlaže sudu, a imajući u vidu težinu povrede i sve okolnosti slučaja utvrditi prema navedenim činjenicama pravičnu novčanu naknadu za:

- za neimovinsku štetu 8.000,00 EUR

- za tuđu pomoć i njegu 500,00 EUR

- za putne troškove 669,14 EUR, odnosno ukupno iznos od 9.169,14 EUR. Nadalje navodi da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužiteljici iznos od 5.000,00 EUR, za koji umanjuje tražbinu i potražuje daljnjih 4.169,14 EUR, da se tužiteljica obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, da joj isti nije pristao nadoknaditi cjelokupnu štetu. Slijedom navedenoga predlaže, temeljem čl. 1100. st 1. i 2. u svezi čl. 19., 1046. i 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN, broj 35/05), donijeti presudu kojom se tuženiku nalaže isplatiti tužiteljici iznos od 4.169,14 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16.05.2022. do isplate, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 14. travnja 2025., a po provedenom medicinskom vještačenju, tužiteljica predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 8.329,14 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16.05.2022. do isplate, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, odgovornost, te aktivnu i pasivnu legitimaciju, osporava osnov, visinu tužbenog zahtjeva kao i tijek zatraženih kamata. Nadalje navodi kako je tužiteljica postavila odštetni zahtjev u mirnom postupku, na temelju kojeg je tuženik isplatio iznos od 5.000,00 EUR, da je navedenom isplatom tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu koju ima prema tužiteljici u predmetnom štetnom događaju, odnosno iz predmetne prometne nesreće od dana 01.05.2022., te isti nije u obvezi nikakvih daljnjih plaćanja prema tužiteljici, da slijedom navedenoga ističe prigovor potpunog namirenja tužiteljice po svim osnovama proizašlim iz predmetne nesreće, podredno osporava osnovanost i visinu tužiteljevog potraživanja. Nadalje navodi da u prilog naprijed navedenom prigovoru potpunog namirenja ide i uz tužbu priložena medicinska dokumentacija, točnije Nalaz od 13.12.2022., odnosno 7 mjeseci nakon predmetnog štetnog događaja, a iz kojeg proizlazi: „Bolesnica do sada provela 5 ciklusa fiz. Th. Dalje kontrola fizijatra nije potrebna, AFT je završena. Kod kuće nastaviti s naučenim vježbama svakodnevno“, da iz nalaza s hitnog pregleda u Centru za hitnu medicinu OHBP Opće bolnice u Koprivnici od 01.03.2023. proizlazi da je tužiteljica tamo upućena od nadležnog liječnika jer je toga dana (01.03.2023.) „pri obuvanju čarapa čula da joj je nešto puklo u području klavikule“ pri čemu je ustanovljeno da je došlo do refrakture desne ključne kosti, odnosno ponovnog prijeloma. Tuženik nadalje osporava utuženi tijek zateznih kamata na potraživanje s osnove tuđe pomoći i njege jer tužitelj ima pravo potraživati zatezne kamate tek od donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužiteljicu s njezinim tužbenim zahtjevom u cijelosti kao neosnovanim te joj naložiti da naknadi prouzročen parnični trošak tuženiku zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2.1. Na ročištu održanom 14. svibnja 2026. tuženik je učinio nespornim visinu utuženih putnih troškova u visini od 669,14 EUR.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev (list 4 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 5-17, 22-92 spisa), HUO provjeru osiguranja (list 19-21 spisa), zdravstveni karton (list 105-283 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Zvonimiru Puljizu (list 286- 291 spisa), isti je i usmeno saslušan (list 301-302 spisa).

3.1. Na ročištu održanom 14. svibnja 2026. stranke su učinile nespornim da je tužiteljici tuđa pomoć i njega pružana od strane ukućana.

4. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), te primijenivši materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost, visina utuženih putnih troškova u visini od 669,14 EUR, da je tuženik tužiteljici u mirnom postupku isplatio iznos od 5.000,00 EUR, dok je sporna visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa, kao i zatraženi tijek zatezne kamate na potraživanje s osnove tuđe pomoći i njege.

6. Radi utvrđivanja sporne visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Zvonimiru Puljizu.

7. Stalni sudski vještak dr. Zvonimir Puljiz u svom nalazu i mišljenju od 07. travnja 2025. navodi da je tužiteljica ŠJ stradala u prometnoj nesreći kao putnik u osobnom automobilu dana 01.05.2022., kada je zadobila prijelom desne ključne kosti, prijelom 12. prsnog kralješka, natučenje prsnog koša i zdjelice , da joj je istog dana po ozljeđivanju pružena hitna medicinska pomoć, te je prevežena kolima hitne pomoći u OB Koprivnica gdje je zbog navedenih ozljeda hospitalizirana na kirurškom odjelu od 1.5. do 7.5. 2022. te je operirana istog dana po prijemu zbog prijeloma desne ključne kosti, da je nakon toga otpuštena na kućnu njegu sa preporukama za simptomatsku i fizikalnu terapiju. U daljnjem tijeku liječenja tužiteljica je bila na pregledima kirurga-traumatologa, fizijatra i neurokirurga, a provela je i fizikalnu terapiju u više navrata, da je tužiteljica opet hospitalizirana od 27. do 28.02.2023. radi vađenja metalne pločice (alanteze) iz desne ključne kosti (ugrađene pri operativnom zbrinjavanju desne ključne kosti), da je nakon vađenja došlo do ponovnog prijeloma desne ključne kosti radi čega je tužiteljica ponovo hitno primljena na kirurški odjel OB Koprivnica dana 01.03.2023. te hospitalizirana do 6.3.2023. zbog ponovnog operativnog liječenja desne ključne kosti ponovnom ugradnjom metalne pločice. U nastavku liječenja tužiteljica je bila na pregledima kirurga-traumatologa, fizijatra i neurokirurga, a provela je i fizikalnu terapiju u više ciklusa nakon čega nije došlo do potpune regresije tegoba nego ima zaostale tegobe od strane desne ruke i ramena, a tegobe s kralježnicom koje je imala i prije predmetnog štetnog događaja su u pogoršanju. Vještak nadalje navodi da su navedene ozljede tužiteljici uzrokovale povredu tjelesnog i duševnog zdravlja i iste su u uzročno-posljedičnoj vezi s štetnim događajem, da su ozljede bile liječene na uobičajen način. Liječenje prijeloma desne ključne kosti je bilo prolongirano zbog ponovnog prijeloma ključne kosti koji se desio nakon vađenja metalne pločice, oko 10.mj. nakon početka liječenja , da je aktivno liječenje završeno sa fizikalnom terapijom u 3. mjesecu 2024.

7.1. Vještak na temelju naprijed navedenog nalaza daje mišljenje da je bol jakog intenziteta trajala 10 dana (nakon predmetnog štetnog događaja zbog prijeloma ključne kosti i 12. prsnog kralješka, nakon vađenja pločice i nakon ponovnog prijeloma desne ključne kosti), srednjeg 15 dana (za vrijeme trajanja hospitalizacije), manjeg još oko 6 mjeseci, da su zaostale manje boli trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore, da je tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio jakog intenziteta i kratkog trajanja, da je tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) u jakom intenzitetu trajao 10 dana, u srednjem 15 dana, a u manjem 3 mjeseca, da je kasni strah trajao 3 mjeseca, a manifestirao se nesanicom i zabrinutošću u situacijama prometa , da zabrinutost u situacijama u prometu, te strah od uključivanja u promet ima i dalje, što se ubraja u trajne posljedice, da nakon završetka liječenja tužiteljica ima zaostale tegobe u smislu bolova i otežane pokretljivosti desnog ramena, te bolova u kralježnici koji su u pogoršanju u odnosu na bolove koje je imala u kralježnici prije predmetnog štetnog događaja. Vještak nadalje navodi da je postojanje tegoba od strane desnog ramena i ruke te kralješnice utvrdio i pri pregledu tužiteljice dana 29.03.2025., 2 godine i 10 mjeseci nakon štetnog događaja, što ukazuje da su zaostale tegobe trajnog karaktera, da je nakon provedenog liječenja tužiteljice kao i navedenog vremenskog odmaka došlo do djelomične regresije tegoba sa zaostalom manjom trajnom onesposobljenosti desnog ramena i desne ruke, te dodatnog smanjenja pokretljivosti prsne kralješnice, da tegobe zaostale nakon ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 12% (dodatno smanjena pokretljivost kralježnice zbog prijeloma 12. grudnog kralješka 5% te prijelom ključne kosti 10%) i u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu, da je tužiteljici tuđa pomoć druge osobe bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje i odlasci na kontrolne preglede, fizikalne terapije i pretrage) kod kuće kroz 3 mjeseca po 3 sata dnevno, te nakon toga kroz 3 mjeseca po 2 sata dnevno i 3 mjeseca po 1 sat dnevno, da je tužiteljica morala mirovati i nije mogla raditi uobičajene poslove, pomoć joj je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane, odlaske na fizikalnu terapiju, preglede liječnika i pretrage kao i druge svakodnevne potrebe , da je postoperacijski ožiljak u području desne ključne kosti uredno zacijelio, vidljiv je drugim osobama ponekad (npr. tokom ljeta i nošenja kupaćeg kostima) i predstavlja naruženje manjeg stupnja.

8. Na naprijed navedeni nalaz i mišljenje tužiteljica nije isticala nikakve primjedbe niti prigovore, dok je istome prigovorio tuženik u dijelu koji se odnosi na smanjenje životne aktivnosti.

9. Na ročištu održanom 14. svibnja 2026. stalni sudski vještak dr. Zvonimir Puljiz u svom usmenom očitovanju na prigovore iz podneska tuženika od 03. lipnja 2025. navodi da se u predmetnom događaju dominantno radilo o prijelomu ključne kosti kojem je pripisao 10% smanjenje životnih aktivnosti, da je na temelju podataka iz medicinske dokumentacije, te vlastitog pregleda koji je bio oko 3 godine nakon štetnog događaja i u kojem je utvrdio, a što je i naveo u svom pisanom nalazu, da postoje smanjena pokretljivost u desnom ramenu, bolnost pri toj pokretljivosti i s obzirom na vrijeme proteklo od štetnog događaja i činjenicu da prije ovog događaja nije bilo nikakvih tegoba sa desnim ramenom kod tužiteljice donio tako mišljenje o 10% smanjenju životnih aktivnosti, da je druga ozljeda za koju je također smatrao da uzrokuje smanjenje životnih aktivnosti oko 5% je prijelom 12. prsnog kralješka, da je ukupna ocjena bila 12% zbog objedinjenja. Na prigovor da je tužiteljica i prije štetnog događaja imala tegoba sa kralješnicom vještak odgovara da iako se radilo o kroničnim degenerativnim promjenama kralješnice kod tužiteljice, da je nakon prijeloma kralješka očekivano došlo do pogoršanja njezinih već postojećih tegoba u određenoj mjeri, da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je samo liječenje i odlasci, između ostalog, kod neurokirurga i fizijatra u periodu od oko 2 godine nakon nastanka predmetnog štetnog događaja, zatim, odlasci kod nadležnog liječnika radi dobivanja analgetske terapije što je vidljivo u zdravstvenom kartonu, te i tvrdnja tužiteljice prilikom pregleda da ima učestalije tegobe nakon predmetnog štetnog događaja sa kralješnicom i da češće uzima analgetike zbog kralješnice nego prije predmetnog štetnog događaja. Na temelju svega toga smatra da je došlo do dodatnog pogoršanja stanja na kralješnici u odnosu na vrijeme prije predmetnog štetnog događaja, da su sve obavljene kontrole i pregledi, a koje je naveo u nalazu i mišljenju, bili medicinski opravdani i povezani s ovim štetnim događajem.

10. Na ovako dano usmeno očitovanje stranke nisu isticale nikakve primjedbe niti prigovore, a isto, kao i pisani nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća i ovaj sud obzirom se zasnivaju na pregledu tužiteljice i medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu, te ovaj sud za iste drži da su jasni, dosljedni i stručno obrazloženi, te da nemaju proturječnosti niti nedostataka.

11. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako je tužitelj ici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, u skladu sa odredbom čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO), a čime joj je prouzročena neimovinska i imovinska šteta iz čl. 1046. i čl. 1095. st.1. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

12. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja opće i životne aktivnosti, te naruženje. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Sud je dakle prilikom odmjeravanja visine pravične naknade imao u vidu utvrđene zadobivene ozljede, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, utvrđeno zaostale duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od ukupno 12%, u kojem omjeru će tužiteljica još dugi niz godina morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, te zaostalo naruženje, a kako je to sve opisano u nalazu i mišljenju vještaka, a imao je u vidu i duljinu i trajanje tuđe pomoći i njege koja je utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka u trajanju od 540 sati, te zatraženu i odmjerenu cijenu od 4,00 eur po satu temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a. Nadalje, ovaj sud je imao u vidu i uzeo u obzir izmijenjene kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2. sjednica Građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Su-IV-47/2020), kao što je uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020., odnosno prije donošenja predmetne presude (tako i odluka Ustavnog suda RH U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016., presuda ŽS Zagreb posl. br. Gž-4493/2024-2 od 6. svibnja 2025.) obzirom je prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku kumulativna stopa inflacije od lipnja 2020. do ožujka 2026. iznosila oko 35%. Sukladno svemu naprijed navedenom, ovaj sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) u visini od 16.500,00 eur. Budući je tužiteljici od strane tuženika nesporno isplaćen iznos od 5.000,00 eur s naslova neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) prije pokretanja postupka, istoj s navedenih osnova pripada daljnji iznos od 11.500,00 eur, pa kako tužiteljica potražuje s navedenih osnova iznos od 7.660,00 eur, sud joj je tako u smislu odredbe iz čl. 2 st. 1. ZPP-a i dosudio.

13. Nadalje, tužiteljica tužbenim zahtjevom potražuje naknadu štete s naslova putnih troškova radi liječenja koje je obavljala u Koprivnici i Varaždinskim Toplicama u ukupnom iznosu od 669,14 EUR. Kako je tuženik na ročištu učinio nespornim visinu utuženih putnih troškova u utuženoj visini, a pritom je stalni sudski vještak u svom usmenom iskazu potvrdio da su isti bili opravdani i povezani sa štetnim događajem, za utvrditi je da su isti i osnovani. Sukladno navedenom, sud je tužiteljici, na temelju odredbe iz čl. 1045. st.1., 1072. st. 1., 1085. st. 3. i 1090. ZOO-a dosudio navedeni iznos od 669,14 EUR.

14. Tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 29. st.1. ZOO-a, a u svezi s čl. 1086. i čl. 12. st. 1. i st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/15, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP), a koji je lex specialis koji se primjenjuje na predmetni slučaj. Kako je tužiteljica zateznu kamatu zatražila od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno od dana 16.05.2022., sud joj je tako i dosudio. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i. 8. ZOO.

15. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 151. i čl. 155. st. 1. ZPP. Tužiteljici je u skladu sa odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa), prema priloženom troškovniku i vrijednosti predmeta spora (8.329,14 EUR) priznat trošak za: sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova (Tbr. 32 Tarife), sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), zastupanje na ročištima 10.03.2025. i 14.05.2026. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), sastav podneska od 14.04.2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), zastupanje na ročištu 21.01.2026. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), odnosno ukupno 550 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 1.100,00 eur, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 1.375,00 eura. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos od 300,00 eura s naslova troška medicinskog vještačenja, za iznos od 44,07 eur s naslova plaćene sudske pristojbe na tužbu i zatraženi iznos od 100,00 eur s naslova sudske pristojbe na presudu, tako da sveukupan trošak tužiteljice iznosi 1.819,07 eur, te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

16.1. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 18.03.2025. obzirom da navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje postupka, istim samo tužiteljica dostavlja dokaz o plaćanju predujma za vještačenje.

17. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP -a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i čl. 8 ZOO-a.

U Zagrebu, dana 24. lipnja 2026.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 129,74 eur

- pun. tuženika