REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-7327/2021-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, radi isplate, te u pravnoj stvari tužitelja KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, protiv tuženika UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 11. svibnja 2026. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja, dana 24. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

„Dužan je tuženik-protutužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju- protutuženiku razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.11.2016.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 7.735,51 EUR neto s kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose od:

36,46 EUR teče od 15. siječanj 2018.

21,95 EUR teče od 15. veljača 2018.

40,40 EUR teče od 15. ožujak 2018.

48,29 EUR teče od 15. travanj 2018.

36,46 EUR teče od 15. svibanj 2018.

44,35 EUR teče od 15. lipanj 2018.

36,46 EUR teče od 15. srpanj 2018.

8,44 EUR teče od 15. kolovoz 2018.

105,43 EUR teče od 15. rujan 2018.

27,46 EUR teče od 15. listopad 2018.

107,88 EUR teče od 15. studeni 2018.

117,25 EUR teče od 15. prosinac 2018.

27,22 EUR teče od 15. siječanj 2019.

117,25 EUR teče od 15. veljača 2019.

107,88 EUR teče od 15. ožujak 2019.

98,50 EUR teče od 15. travanj 2019.

117,25 EUR teče od 15. svibanj 2019.

96,92 EUR teče od 15. lipanj 2019.

89,13 EUR teče od 15. srpanj 2019.

40,67 EUR teče od 15. kolovoz 2019.

89,13 EUR teče od 15. rujan 2019.

91,61 EUR teče od 15. listopad 2019.

61,00 EUR teče od 15. studeni 2019.

107,88 EUR teče od 15. prosinac 2019.

98,50 EUR teče od 15. siječanj 2020.

117,25 EUR teče od 15. veljača 2020.

107,88 EUR teče od 15. ožujak 2020.

15,36 EUR teče od 15. travanj 2020.

36,60 EUR teče od 15. svibanj 2020.

107,88 EUR teče od 15. lipanj 2020.

107,88 EUR teče od 15. srpanj 2020.

40,67 EUR teče od 15. kolovoz 2020.

107,88 EUR teče od 15. rujan 2020.

70,37 EUR teče od 15. listopad 2020.

117,25 EUR teče od 15. studeni 2020.

98,50 EUR teče od 15. prosinac 2020.

79,75 EUR teče od 15. siječanj 2021.

56,93 EUR teče od 15. veljača 2021.

77,27 EUR teče od 15. ožujak 2021.

126,63 EUR teče od 15. travanj 2021.

145,38 EUR teče od 15. svibanj 2021.

61,00 EUR teče od 15. lipanj 2021.

79,75 EUR teče od 15. srpanj 2021.

28,47 EUR teče od 15. kolovoz 2021.

126,63 EUR teče od 15. rujan 2021.

117,25 EUR teče od 15. listopad 2021.

107,88 EUR teče od 15. studeni 2021.

107,88 EUR teče od 15. prosinac 2021.

61,00 EUR teče od 15. siječanj 2022.

28,47 EUR teče od 15. veljača 2022.

98,50 EUR teče od 15. ožujak 2022.

56,93 EUR teče od 15. travanj 2022.

89,13 EUR teče od 15. svibanj 2022.

173,51 EUR teče od 15. lipanj 2022.

153,60 EUR teče od 15. srpanj 2022.

66,23 EUR teče od 15. kolovoz 2022.

72,25 EUR teče od 15. rujan 2022.

178,91 EUR teče od 15. listopad 2022.

166,25 EUR teče od 15. studeni 2022.

108,99 EUR teče od 15. prosinac 2022.

20,39 EUR teče od 15. siječanj 2023.

109,98 EUR teče od 15. veljača 2023.

148,12 EUR teče od 15. ožujak 2023.

160,84 EUR teče od 15. travanj 2023.

135,41 EUR teče od 15. svibanj 2023.

160,84 EUR teče od 15. lipanj 2023.

109,98 EUR teče od 15. srpanj 2023.

84,55 EUR teče od 15. kolovoz 2023.

61,82 EUR teče od 15. rujan 2023.

160,84 EUR teče od 15. listopad 2023.

160,84 EUR teče od 15. studeni 2023.

109,98 EUR teče od 15. prosinac 2023.

97,26 EUR teče od 15. siječanj 2024.

57,06 EUR teče od 15. veljača 2024.

160,84 EUR teče od 15. ožujak 2024.

148,12 EUR teče od 15. travanj 2024.

135,41 EUR teče od 15. svibanj 2024.

148,12 EUR teče od 15. lipanj 2024.

148,12 EUR teče od 15. srpanj 2024.

186,27 EUR teče od 15. kolovoz 2024.

160,84 EUR teče od 15. listopad 2024.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.“

II. Nalaže se tuženiku-protutužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju-protutuženiku na ime razlike naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.11.2016.godine do 30.9.2024.godine ukupan iznos od 1.433,94 EUR neto sa zakonskom zateznom kamatom do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja na iznos od:

-11,95 EUR teče od 15. rujna 2018. godine do isplate,

-17,25 EUR teče od 15. listopada 2018. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. studenog 2018. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. prosinca 2018. godine do isplate,

-43,80 EUR teče od 15. siječnja 2019. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. veljače 2019. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. ožujka 2019. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. travnja 2019. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. svibnja 2019. godine do isplate,

-38,49 EUR teče od 15. lipnja 2019. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. srpnja 2019. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. rujna 2019. godine do isplate,

-33,18 EUR teče od 15. listopada 2019. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. studenog 2019. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. prosinca 2019. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. siječnja 2020. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. veljače 2020. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. ožujka 2020. godine do isplate,

-22,56 EUR teče od 15. travnja 2020. godine do isplate,

-36,60 EUR teče od 15. svibnja 2020. godine do isplate,

-68,20 EUR teče od 15. lipnja 2020. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. srpnja 2020. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. rujna 2020. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. listopada 2020. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. studenog 2020. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. prosinca 2020. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. siječnja 2021. godine do isplate,

-17,25 EUR teče od 15. veljače 2021. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. travnja 2021. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. svibnja 2021. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. lipnja 2021. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. srpnja 2021. godine do isplate,

-25,22 EUR teče od 15. rujna 2021. godine do isplate,

-25,22 EUR teče od 15. listopada 2021. godine do isplate,

-25,22 EUR teče od 15. studenog 2021. godine do isplate,

-25,22 EUR teče od 15. prosinca 2021. godine do isplate,

-25,22 EUR teče od 15. siječnja 2022. godine do isplate,

-67,69 EUR teče od 15. veljače 2022. godine do isplate,

-25,22 EUR teče od 15. ožujka 2022. godine do isplate,

-30,53 EUR teče od 15. travnja 2022. godine do isplate,

-25,22 EUR teče od 15. svibnja 2022. godine do isplate,

-25,22 EUR teče od 15. lipnja 2022. godine do isplate,

-5,31 EUR teče od 15. srpnja 2022. godine do isplate,

-35,84 EUR teče od 15. rujna 2022. godine do isplate,

-15,93 EUR teče od 15. listopada 2022. godine do isplate,

-15,93 EUR teče od 15. studenog 2022. godine do isplate,

-9,29 EUR teče od 15. prosinca 2022. godine do isplate,

-9,29 EUR teče od 15. siječnja 2023. godine do isplate,

-18,82 EUR teče od 15. veljača 2023. godine do isplate,

-18,82 EUR teče od 15. ožujka 2023. godine do isplate,

-18,82 EUR teče od 15. travnja 2023. godine do isplate,

-18,82 EUR teče od 15. svibnja 2023. godine do isplate,

-18,82 EUR teče od 15. lipnja 2023. godine do isplate,

-18,82 EUR teče od 15. srpnja 2023. godine do isplate,

-18,82 EUR teče od 15. kolovoza 2023. godine do isplate,

-18,82 EUR teče od 15. listopada 2023. godine do isplate,

-28,82 EUR teče od 15. studenog 2023. godine do isplate,

-28,82 EUR teče od 15. prosinca 2023. godine do isplate,

-28,82 EUR teče od 15. siječnja 2024. godine do isplate,

-39,48 EUR teče od 15. veljače 2024. godine do isplate,

-28,82 EUR teče od 15. ožujka 2024. godine do isplate,

-28,82 EUR teče od 15. travnja 2024. godine do isplate,

-28,82 EUR teče od 15. svibnja 2024. godine do isplate,

-28,82 EUR teče od 15. lipnja 2024. godine do isplate,

-28,82 EUR teče od 15. srpnja 2024. godine do isplate,

-28,82 EUR teče od 15. kolovoza 2024. godine do isplate,

-28,82 EUR teče od 15. listopada 2024. godine do isplate.

III. Nalaže se tuženiku-protutužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju-protutuženiku parnični trošak u iznosu od 2.390,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se odbija zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku ovaj parnični trošak isplatiti na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa].

Obrazloženje

1. Dana 26.studenog 2021.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara na Klinici za dječju kirurgiju. Odlukom od 15.6.2018.godine, koja se primjenjuje od 1.lipnja 2018.godine, tuženik da je utvrdio da tužitelj ima pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza od adrese prebivališta [adresa] koja je do mjesta rada Split, Spinčićeva 1, udaljena 34,86 km. Odlukom od 14.11.2018.godine, koja se primjenjuje od 27.9.2018.godine, tuženik da je utvrdio da tužitelj ima pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza od adrese prebivališta [adresa], koja je do mjesta rada Split, Spinčićeva 1, udaljena 35,32 km. Navedenim odlukama tuženik da je utvrdio da tužitelj ima pravo na naknade troškova prijevoza u visini mjesečne pokazne karte koja za relaciju [adresa] – [adresa] iznosi 600,00 kuna mjesečno. Tužitelj da ima pravo na isplatu razlike naknade troškova prijevoza iz slijedećih razloga:

„a) Tužitelj ima pravo na isplatu naknade troškova prijevoza za razdoblje od 5 godina prije podnošenja ove tužbe pa do 01.lipnja 2018.g. u punom iznosu;

Naime, tuženik unatoč prebivalištu tužitelja na području [adresa], nije isplaćivao naknada za troškove prijevoza za razdoblje prije 01.lipnja 2018.g;

b) Tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru.“ Tužitelj obrazlaže svoje navode i poziva se na odredbe TKU-a, propise, navodi da sukladno citiranim odredbama TKU-a, tužitelj ima pravo na isplatu troškova prijevoza (za dolazak i povratak s posla):

- za razdoblje do 30.11.2017.g. u dnevnom iznosu od 52,29 kuna;

- za razdoblje od 01.12.2017.g. do 26.09.2018.g. u dnevnom iznosu od 69,72 kuna

- za razdoblje od 27.09.2018.g. u dnevnom iznosu od 70,64 kuna.

Nadalje, sve da tužitelj ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, tužitelj da ima pravo uz mjesečni iznos pokazne karte i na isplatu naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru za sve dane kada nema organiziran međumjesni prijevoz koji bi omogućavao dolazak ili odlazak s posla unutar vremena čekanja od 45 minuta. Tuženik da je pogrešno vršio umanjivanje naknade troškova prijevoza. Tužitelj podnosi stupnjevitu tužbu, postavlja manifestacijski zahtjev (za dostavu potrebne dokumentacije), za period 5 godina unatrag od podnošenja tužbe.

2. Nakon što sud nije prihvatio manifestacijski zahtjev kao osnovan, pozvan je tužitelj dopuniti tužbi i postaviti određen tužbeni zahtjev, to je tužitelj i napravio svojim podneskom od 27.siječnja 2025.godine, tako da od tuženika potražuje, iznos od 2.945,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, za period od 1.studenog 2016.godine do 30.rujna 2024.godine.

3. Tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu, po osnovu i po visini, predlaže da sud isti odbije kao neosnovan i svoje protivljenje zahtjevu obrazlaže. Tuženik je podnio protutužbu, taj predmet je spojen sa ovim radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) odrekao se svog protutužbenog zahtjeva, dana 13.ožujka 2026.godine donesena je presuda na temelju odricanja, rješenjem od dana 15.travnja 2026.godine odbačen je zahtjev tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelja) za naknadu parničnog troška, kao nepravovremen, protiv ovog rješenja tužitelj je podnio žalbu.

4. Nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, tužitelj je podneskom od dana 21.kolovoza 2025.godine uredio svoj glavni tužbeni zahtjev te je postavio podredni tužbeni zahtjev, predlaže da sud prihvati podredni tužbeni zahtjev ukoliko nađe i odluči da glavni tužbeni zahtjev nije osnovan. Glavnim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje iznos od 7.735,51 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, po trošku prijeđenih kilometara od prebivališta do mjesta rada i natrag; a ukoliko sud zauzme stav da tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini mjesečne karte za relaciju [adresa], potražuje iznos od 1.433,94 EUR sa kamatama, bez ikakvog umanjenja.

5. Nakon što je tužitelj konačno uredio svoj tužbeni zahtjev, glavni, te postavio i podredni, tuženik navodi da se protivi djelomičnom smanjenju tužbe, ujedno se protivi postavljanju podrednog zahtjeva, preinaci tužbe i ističe prigovor zastare potraživanja, za povećani dio zahtjeva.

6. Za navesti je da se tuženik ne može sa uspjehom protiviti preinaci tužbe nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, tužitelj je ovlašten povećati zahtjev, preinačiti tužbu, postaviti podredni zahtjev i tome se tuženik ne može sa uspjehom protiviti, a za povećani dio zahtjeva i podredni zahtjev, prigovor zastare nije osnovan, već se smatra da su isti postavljeni već u tužbi. O tome se već izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske, za navesti je još i to da je podredni tužbeni zahtjev u biti zahtjev za isplatu kao i glavni te da je po iznosu manji od glavnog, pa, sve i da tužitelj nije postavio podredni tužbeni zahtjev, sud bi prihvatio glavni zahtjev u dijelu odnosno iznosu u kojem je našao podredni zahtjev osnovanim.

7. Dakle, valjalo je odlučiti o konačno postavljenim i uređenim zahtjevima iz podneska tužitelja od 21.kolovoza 2025.godine, jer se tuženik sa uspjehom ne može protiviti niti djelomičnom povlačenju tužbe nakon provedenog dokaza vještačenjem, niti preinaci tužbe povećanjem zahtjeva i postavljanjem podrednog zahtjeva.

8. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatu razlike troška prijevoza za period od 1.studenog 2016.godine do 30.rujna 2024.godine.

9. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom podataka HAK-a (list 7, 8, 9, 11, 12, 13 spisa); Odluke tuženika od 15.lipnja 2018.godine i 14.studenog 2018.godine; zahtjeva tužitelja za zaštitu prava od 5.rujna 2018.godine; saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke; pregledom radno-pravne dokumentacije za tužitelja i dokumentacije korištene za potrebe vještačenja; financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku dipl. oecc. Darki Cecić.

10. Stranke su popisale parnični trošak.

11. Glavni zahtjev tužitelja nije osnovan, podredni zahtjev je osnovan.

12. Tužitelj, medicinski tehničar, u svom iskazu navodi da je u cijelom utuženom razdoblju živio na istom mjestu, da se promijenio naziv ulice, pa da je tako ranije stanovao na adresi [adresa], a promjenom naziva da je adresa [adresa]. Koliko se sjeća, prema odlukama tuženika da mu se trebao isplaćivati trošak prijevoza ovisno o broju dolazaka na posao u cijeni mjesečne pokazne karte za relaciju [adresa] – [adresa], a to da je iznosilo otprilike 600,00 kn mjesečno. Ovdje da bi naglasio da od njegove kuće u [adresa] do autobusne stanice međumjesnog prijevoza ima otprilike 2 km udaljenosti, a za što da mu trošak prijevoza nije bio pokriven, a isto tako od kolodvora u Splitu do adrese sjedišta poslodavca da ima otprilike 2 km, a za što da mu isto nije bio pokriven trošak prijevoza. Navodi da je radio kao medicinski tehničar u Klinici za dječju kirurgiju, u prvoj smjeni, a isto tako tri do četiri puta mjesečno da je radio u produženom radu odnosno 12 sati. Radno vrijeme u jutarnjoj smjeni da počinje u 7,30 i traje do 15,30, a kada je radio 12 sati to da je trajalo od 7,30 do 19,30. Navodi da je on ranije bio plaćen po prijeđenom kilometru jer je bilo nemoguće da s obzirom na svoje radno vrijeme redovito stigne na posao, ali da je poslodavac u nekom trenutku odlučio da to više ne bude po prijeđenom kilometru nego po cijeni autobusne karte, a na što da se žalio. Međutim, da se ništa nije dogodilo pa da je podnio ovu tužbu. Kada bi on išao autobusom, da bi trebao pješačiti dva kilometra do stanice, ukrcati se na autobus koji do Splita vozi 45 minuta, a onda opet pješice ići dva kilometra do bolnice. Dakle, da bi on dnevno trebao propješačiti osam kilometara, a što da je za njega neprihvatljivo. Za sve navedeno, a da bi stigao na posao, da mu je bilo potrebno tri sata. Prije da su se nakon odrađenih 12 sati dobivali slobodni dani, a sada više ne, da se to računa kao prekovremeni rad i sutra da radi normalno 8 sati. Inače, poslodavac da mu ne plaća putni trošak ukoliko ne dolazi na posao pa tako godišnji odmor u svakoj kalendarskoj godini da koristi u više navrata, a u to vrijeme da poslodavac ne plaća trošak prijevoza već da se iz obračuna plaće smanji iznos po toj osnovi, ovisno koliko je dana izostao. Ponekad u svrhu pregleda da uzme jedan ili dva dana godišnjeg odmora ili bolovanje te da mu se ni tada ne plati trošak prijevoza. Dakle, trošak prijevoza da mu se isplaćuje u umanjenom iznosu. Napominje da u vrijeme pandemije Covid 19, a u razdoblju kako je to navedeno u tužbi, nije postojala redovita međumjesna linija javnog prijevoza kojom bi stigao redovito na posao. Dakle, u cijelom utuženom razdoblju na posao da dolazi svojim osobnim automobilom, a na isti način da se i vraćam s posla. Tužitelj navodi kako je prije pokretanja ovog postupka opunomoćio svoju punomoćnicu da ga zastupa u ovom postupku i da podnese tužbu i isto tako da na svoj račun prima troškove postupka.

13. Za navesti je da je nesporno, a to proizlazi iz izvedenih dokaza, da je tužitelj radnik tuženika, da ima prebivalište na adresi u [adresa], nije sporna niti cestovna udaljenost od prebivališta tužitelja do mjesta rada u Splitu, Spinčićeva 1. Nije sporno ni to da za vrijeme lockdowna radi pandemije bolesti COVID-19, nije bilo organiziranog prijevoza od prebivališta tužiteljice do mjesta rada, dakle, tužitelj je u tom periodu trebao dolaziti na posao i odlaziti sa posla automobilom, a po svom izboru je i inače koristio osobni automobil za dolazak na posao i odlazak sa posla.

14. Tužitelj svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

15. Odredbom čl.66.st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosno čl.65.st. 1.TKU-a („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Odredbom čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 11. TKU/22 propisuje da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta. Odredbom čl. 66. st. 12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Prema odredbama čl. 52. st.18. TKU/22, udaljenost u smislu tog članka računa se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) i to u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru (st. 14. i 16.), odnosno 0,19 eur od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden eur. Odredbom čl. 66. st. 16. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 21. TKU/22 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Trenutno važeći je TKU/24 (NN 29/2024), koji u čl.75. propisuje da, ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplatiti će se: 1. za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran, kao i u slučaju kad organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, 2. za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, a kojeg zaposlenik koristio, u visini cijene karte organiziranog prijevoza, a ako ga ne koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije.

16. Pregledom Odluke tuženika od 15.lipnja 2018.godine (list 6 spisa) utvrđeno je da tužitelj ima pravo na trošak međumjesnog prijevoza za relaciju od adrese prebivališta u [adresa] do adrese međumjesne stanice u Splitu (Obala kneza Domagoja 12)... ne priznaje mu se pravo na naknadu za trošak mjesečnog prijevoza od Obale kneza Domagoja 12 u Splitu do mjesta rada, Spinčićeva 1. Odlukom tuženika od 14.studenog 2018.godine na isti su način regulirana prava tužitelja, tužitelj je dana 5.rujna 2018.godine podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, tuženik očito isti nije prihvatio.

17. Dakle, iako tužitelj glavnim tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 7.735,51 EUR za period od 1.studenog 2016.godine do 30.rujna 2024.godine, vezano za plaćanje troška prijevoza po kilometru od prebivališta do mjesta rada i natrag, sud drži da taj glavni tužbeni zahtjev nije osnovan. Naime, tužitelju prema stavu ovog suda pripada pravo na cijenu mjesečne karte autobusnog prijevoza, za međumjesni prijevoz od [adresa] do autobusne stanice u Splitu, Obala kneza Domagoja 12, kao što mu pripada i pravo na pokaznu mjesečnu kartu I. zone trgovačkog Promet d.o.o. Split, za dolazak do stanice u Splitu do mjesta rada i natrag do te stanice, do koje i od koje prometuje međumjesni prijevoznik od [adresa] do Splita i natrag. Sud je stava da tužitelju pripada za svaki mjesec, sukladno odredbama TKU, puni iznos pokaznih međumjesnih i mjesnih karata ([adresa] i mjesna karta I. zone Promet Split), osim za mjesec kada je isti koristio pretežiti dio godišnjeg odmora. Ove okolnosti proizlaze iz svih provedenih dokaza, pa i iz iskaza samog tužitelja te odluka tuženika. Tužitelju ne pripada pravo na putni trošak po kilometrima udaljenosti od prebivališta do mjesta rada i natrag, ovaj zahtjev tužitelja nije osnovan. Dakle, glavni tužbeni zahtjev nije osnovan, podredni zahtjev je osnovan.

18. Sud je izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oecc Darki Cecić, sudski vještak u svom pisanom vještvu navodi:

„Zadaća vještaku je da izvrši obračun razlike manje isplaćene naknade za troškove prijevoza za razdoblje od 1. studenog 2016. do 30. rujna 2024. godine u dvije varijante i to, prema prijeđenim kilometrima od adrese prebivališta do mjesta rada i obratno te u visini cijene mjesečne karte za relaciju [adresa] (mjesečni iznos 600,00 kn), osim za razdoblje od 21. ožujka 2020. do 11. svibnja 2020. godine jer nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije Covid 19.

Za potrebe izrade vještva koristit će se dokumentacija iz spisa te naknadno pribavljena dokumentacija koja obuhvaća:

mjesečne platne liste tužitelja od 1. studenoga 2016. do 30. rujna 2024., evidencije radnog vremena od studenog 2016. do rujna 2024.

cjenik pokaznih karata [adresa] prijevoznika Litre Tours d.o.o. Otok dalmatinski Na temelju navedene dokumentacije koja je predmet analize i podloga za izračun visine tužbenog zahtjeva, izvršeno je vještačenje o čemu se daje nalaz i mišljenje. Uvidom u spis utvrđeno je da je tužitelj dana 26. listopada 2021. godine putem Općinskog suda u Splitu podnio tužbu protiv tuženika (kao svog poslodavca) navodeći da mu tuženik u razdoblju od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka isplaćuje umanjenu naknadu troškova prijevoza, protivno odredbama TKU- a i Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika KBC Split.

Tužitelj do 26. rujna 2018. godine ima prebivalište na adresi [adresa] te navodi da je adresa rada udaljena od adrese prebivališta 34,86 km prema planeru putovanja HAK-a u jednom smjeru, a od 27. rujna 2018. godine da mu je prebivalište na adresi [adresa] udaljenoj 35,32 km prema planeru putovanja. Nadalje tvrdi da mu radno vrijeme i raspored vožnje međumjesnog prijevoza ne omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla, slijedom čega potražuje isplatu putnih troškova po prijeđenom kilometru.

U razdoblju od 1. studenoga 2016. godine do 30. rujna 2024. godine, isplata naknade troška prijevoza na posao i s posla tužitelju, kao zaposleniku Kliničkog bolničkog centra Split, regulirana je Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 150/2013, 24/2017, 128/2017, 123/2019, 66/2020, 56/2022) i internim pravilnikom poslodavca.

Temeljem odredbi TKU-a, redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. Ako od mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplaćuje se po prijeđenom kilometru u visini od:

0,75 kn po prijeđenom kilometru do 30. studenog 2017.,

1,00 kn od 1. prosinca 2018. do 30. travnja 2022.,

1,35 kn od 1. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022.,

0,18 eura od 1. siječnja 2023. godine.

U nastavku se daje izračun naknade troškova prijevoza na posao i s posla za razdoblje od 1. studenog 2016. do 30. rujna 2024. godine u dvije inačice:

po prijeđenom kilometru od adrese prebivališta tužitelja do mjesta rada i obratno i u visini cijene mjesečne karte za relaciju [adresa] (mjesečni iznos od 600,00kn), osim za razdoblje od 21.3.2020. do 11.5.2020. za koje se trošak prijevoza mora utvrditi prema prijeđenom kilometru jer nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije Covid 19.

A) Izračun razlike naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru

U nastavku se u Tablici 1. daje izračun naknade za troškove prijevoza na posao i s posla od adrese prebivališta tužitelja do radnog mjesta u Splitu i obratno za razdoblje od 1. studenog 2016. do 31. prosinca 2022. godine, a u Tablici 2. za razdoblje od 1. siječnja 2023. do kraja utuženog perioda, a sve sukladno prethodno navedenim odredbama TKU-a.

U stupcu 2 prikazan je broj redovno odrađenih dana u mjesecu.

U stupcu 3 je udaljenost od 34,86 km, odnosno od listopada 2018. godine 35,32 km između adrese prebivališta i adrese rada koja je preuzeta iz preslike HAK-ovog planera puta iz spisa (listovi 7-13), prikazana za oba smjera.

U stupcu 4 izračunata je ukupna kilometraža prijeđena u svakom pojedinom mjesecu sukladno broju dana dolazaka na posao, dok je u stupcu 5 iskazana visina naknade po prijeđenom kilometru.

U stupcu 6 je izračunata naknada troška prijevoza po prijeđenim kilometrima dok su isplaćene naknade za prijevoz preuzete iz platnih lista i prikazane u stupcu 7. U stupcu 8 prikazana je razlika manje plaćenog između obračunatih i isplaćenih naknada u kunama koje su fiksnim tečajem konverzije od 7,53450 kuna za 1 euro preračunate u stupcu 9.

Iz Tablica 1. i 2. vidljivo je pojedinačno po mjesecima da manje plaćene naknade troška dolaska i odlaska s posla obračunatih po prijeđenom kilometru u razdoblju od 1. studenog 2016. do 31. prosinca 2022. godine iznose ukupno 38.352,40 kuna/5.090,27 eura, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 30. rujna 2024. godine iznose ukupno 2.645,24 eura.

Prema članku 7. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 10/17 do 143/23) troškovi mjesnog i međumjesnog prijevoza neoporezivi su do visine cijene mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte dok je naknada koju poslodavac isplaćuje zaposleniku po prijeđenom kilometru oporeziva i to na način da utvrđeni iznos naknade za prijevoz predstavlja neto naknadu/plaću.

Zbog toga je pri isplati potrebno prethodno izračunate razlike preračunati u bruto iznos. B) Izračun razlike naknade troškova prijevoza po mjesečnim kartama U nastavku se u Tablici 3. daje izračun naknade za troškove prijevoza na posao i s posla po cijenama mjesečnih karata za razdoblje od 1. studenog 2016. do 31. prosinca 2022. godine, a u Tablici 4. za razdoblje od 1. siječnja 2023. do kraja utuženog perioda. Iznos mjesečne karte međumjesnog prijevoza prikazan je u stupcu 2, a prve zone mjesnog javnog prijevoznika Promet Split d.o.o. u stupcu 3. Isplaćene naknade za prijevoz su preuzete iz platnih lista i prikazane u stupcu 4. U stupcu 5 prikazana je razlika manje plaćenog između obračunatih i isplaćenih naknada u kunama koje su fiksnim tečajem konverzije od 7,53450 kuna za 1 euro preračunate u stupcu 6. Razdoblje od 1.11.2016.- 30.11.2017. isključeno je iz obračuna jer je tužitelju u tom razdoblju po rješenju isplaćivana naknada za prijevoz u visini prijeđenih kilometara; jednom godišnje za mjesec kada je korišten pretežiti dio godišnjeg odmora nije obračunata naknada za prijevoz; za ožujak 2020. obračun je napravljen po mjesečnoj karti jer od 21. - 31.3.2020. tužitelj nije dolazio na posao, dok je od 1.4. -11.5.2020. prijevoz obračunat kombinacijom prijeđenih kilometara i mjesečne pokazne karte. Iz Tablica 3. i 4. vidljivo je pojedinačno po mjesecima da manje plaćene naknade troška dolaska i odlaska s posla obračunatih po mjesečnoj karti u razdoblju od 1. studenog 2016. do 30. rujna 2024. godine iznose ukupno 635,51 eura (366,93 + 268,58). Od navedenog iznosa 1.433,94 eura odnosi se na manje plaćenu naknadu troška prijevoza, a 798,43 eura na mjesece više plaćenih naknada troškova prijevoza, sve kako je po mjesecima vidljivo u stupcu 6 Tablice 1. i stupcu 5 Tablice 2.

Vještačenje je napravljeno sukladno Rješenju Općinskog suda u Splitu od 12. svibnja 2025. godine, dokumentaciji koja se nalazi u spisu te naknadno pribavljenoj dokumentaciji.

Pregledom dokumentacije utvrdila sam da je tužitelj imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] koja je prema planeru putovanja HAK-a udaljena od adrese rada 34,86 km u jednom smjeru, a od 27. rujna 2018. godine prebivalište mu je na adresi [adresa] koja je udaljena od adrese rada 35,32 km u jednom smjeru. Na osnovi dvije inačice izračuna prikazanih u Nalazu utvrđena je razlika između naknade troška dolaska i odlaska s posla za razdoblje od 1. studenoga 2016. godine do 30. rujna 2024. godine, obračunata:

A) prema zahtjevu tužitelja po prijeđenom kilometru i kako je stvarno bila isplaćena od strane tuženika, iznosi ukupno 7.735,51 eura neto,

B) u visini cijene mjesečne karte za relaciju [adresa] i kako je stvarno bila isplaćena od strane tuženika, iznos od 1.433,94 eura obuhvaća mjesece kada je tužitelj primio manje na ime troškova prijevoza, a iznos od -798,43 eura mjesece kada je primio više na ime troškova prijevoza na posao i s posla.“

19. Sud je stava da je valjalo prihvatiti nalaz i mišljenje sudskog vještaka, u vještvu, koje je stručno, logično i uvjerljivo, iskazane su obje varijante troška po tužbenom zahtjevu, vještak je u potpunosti odgovorio na zadatak vještačenja.

20. Dakle, ovaj sud drži da tužitelju, za mjesece kada je radio pripada pravo po TKU na trošak prijevoza od [adresa] do Splita po cijeni pune mjesečne karte autobusnog prijevoznika, sudski vještak je koristila cjenik pokaznih karata [adresa] prijevoznika Litre Tours d.o.o. Otok Dalmatinski, bez umanjenja u svakom pojedinom mjesecu. (osim za mjesece kada je u godini koristio pretežiti dio godišnjeg odmora). Dakle, sudski vještak je za svaki pojedini mjesec navela iznos mjesečne karte [adresa] i to sud prihvaća kod presuđenja. To je onaj iznos koji je tuženik trebao bez umanjenja isplatiti tužitelju, bez obzira je li tužitelj koristio (a što je i legitimno, ali mu to tuženik ne treba platiti u tom punom iznosu po km) prijevoz svojim automobilom za čitavu relaciju do posla i natrag. Nadalje, prema stavu ovog suda, tužitelju pripada i pravo na cijenu pune mjesečne pokazne karte trgovačkog društva Promet d.o.o.Split, po iznosima iskazanim od strane vještaka Cecić za I. zonu. Te iznose vještak je navela u svom nalazu i mišljenju, pa to sud prihvaća kod presuđenja, a puna cijena mjesečne pokazne karte I zone pripada tužitelju, osim također za mjesec u godini kada je koristio pretežiti dio godišnjeg odmora. Naime, za navesti je da je završna odnosno zadnja stanica autobusa iz [adresa] na glavnom autobusnom kolodvoru u Splitu, sa kojeg mjesta tužitelj treba ili pješke ili gradskim autobusom doći do mjesta rada (od tog mjesta do mjesta rada ima neznatno manje od 2 km), a to može napraviti i iskrcavši se na ranijem mjestu iskrcaja u Splitu, na stanici u Splitu gdje ima više gradskih linija u Splitu za dolazak do mjesta rada odnosno bolnice. Općepoznato je da se autobus prijevoznika Litre Tours, zaustavlja i na drugim stanicama u Splitu, prije završne stranice na Obali kneza Domagoja 12 (na Kmanu, u Sukoišanskoj ulici...). Sud drži da se zaista ne može očekivati od tužitelja da nakon vožnje autobusom od [adresa], iskrcavši se iz međumjesnog autobusa u Splitu, pješači do mjesta rada, da bi došao na radno mjesto (i obrnuto), a da mu to tuženik ne bi naknadio. Kako autobusna karta prijevoznika od [adresa] do Splita ne pokriva i cijenu karte I. zone u Splitu, sud drži da tužitelju pripada pravo na mjesečni puni iznos karte za autobus od [adresa] do Splita, kao i puni iznos mjesečne karte I. zone u Splitu za dolazak od iskrcaja u Splitu iz autobusa koji vozi od [adresa] do mjesta rada (i obrnuto). To je prema stavu ovog suda u duhu citiranih odredaba TKU i tužitelj na ovaj način može zaista biti na pravilan način plaćen po pitanju troškova prijevoza, a po svom izboru se zaista može na posao dovesti automobilom i tako vratiti kući. Za navesti je da je odredbom čl.66.st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosno čl.65.st. 1.TKU-a („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Ova odredba se ne može primijeniti u ovom slučaju po pitanju prava tužitelja na putni trošak od stajališta autobusa kojim se može dovesti iz [adresa] pa do mjesta rada, iako je ta udaljenost neznatno manja od 2 km (prilog – podaci HAK-a), ne radi se o činjenici da je prebivalište tužitelja udaljeno manje od 2 km od mjesta rada (da on živi u [adresa] na manje od 2 km od mjesta rada), nego se u ovom slučaju radi o situaciji da tužitelj ima pravo na putni trošak međumjesnog i mjesnog prijevoza po cijeni karata u punom mjesečnom iznosu, jer je na takav način pokrivena udaljenost tužitelja od mjesta prebivališta do mjesta rada, dakle, kombinacijom ove dvije vrste pokaznih mjesečnih karata. Kada tako ne bi bilo, tužitelj bi bio u neravnopravnom položaju od onom u kojem su radnici tuženika koji putuju iz Trogira prema Splitu, jer tu prometuje autobus Promet Split i u cijenu karte npr.IV. zone ulazi i cijena karte I. zone, pa ti radnici sa stanice u Sukoišanskoj ulici u Splitu mogu koristeći istu pokaznu kartu doći od te stanice do mjesta rada. Svakako, tužitelj ima pravo na punu mjesečnu putnu kartu od [adresa] do mjesta rada i to je upravo, u ovom slučaju, kombinacija mjesečne putne karte Litre Tours i Promet Split. Za navesti je da tužitelj i od kuće do stanice sa koje kreće prijevoznik Litre Tours, ima prijeći pješice određenu udaljenost, pa je to, u kombinaciji sa udaljenosti od autobusnog kolodvora u Splitu i onom udaljenosti od prebivališta do stanice na kojoj se zaustavlja autobus Litre Toursa, svakako preko 2 kilometra, iako tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška od kuće do stanice međumjesnog prijevoznika u [adresa], jer je ta udaljenost pješice ispod 2 km. Navedeno sud drži postupanjem u duhu TKU, s obzirom na ovu činjeničnu situaciju, pa je radi navedenog sud stava da tužitelju pripada pravo na punu mjesečnu putnu kartu međumjesnog prijevoza i karte I.zone u Splitu, osim za mjesece kada je koristio pretežiti dio godišnjeg odmora. Dakle, kada se zbroje cijene mjesečnih karata za međumjesni i mjesni (I.zona) promet, osim za mjesece kada je tužitelj koristio pretežiti dio godišnjeg odmora i kada je bio na bolovanju, dođe se do iznosa od ukupno 1.433,94 EUR i valjalo je stoga, radi svega navedenog, prihvatiti podredni tužbeni zahtjev i ovaj iznos dosuditi tužitelju, na ime razlike putnog troška koji tužitelju pripada. Podrednim tužbenim zahtjevom tužiteljica je po ovoj varijanti prihvaćenoj od strane suda (kombiniranjem i zbrajanjem dvije mjesečne karte autobusnih prijevoznika od prebivališta tužitelja do mjesta rada) tužitelju pripada iznos od 1.433,94 EUR, pa je ovaj iznos, neto, valjalo dosuditi tužitelju zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i odlučiti kao u tč.II. izreke ove presude. Za vrijeme lockdowna uzrokovanog pandemijom virusa Covid 19, nije bilo autobusnog prijevoza, tužitelju pripada pravo na iznose koje je također izračunala sudski vještak Cecić, i to po cijeni karata mjesnog i međumjesnog prijevoza, kao i za ostatak utuženog perioda, tužitelj nije tražio u podrednom zahtjevu veći iznos za ovaj period od onog koji mu pripada, pa je sud i ovaj dio podrednog zahtjeva prihvatio kao osnovan i dokazan i po pitanju visine.

21. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu, postavio manifestacijski zahtjev, zahtjev na isplatu nije bio određen, sud je naložio tužitelju dopuniti tužbu i odrediti tužbeni zahtjev, to je tužitelj napravio podneskom, zatražila prvotno iznos od iznos od 2.945,00 EUR.

Nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, svojim podneskom je tužitelj povećao zahtjev, sada glavni, preinačio je tužbu povećanjem zahtjeva, te je postavio i podredni zahtjev, na što je ovlašten, bez pristanka tuženika. Nakon provedenog dokaza vještačenjem na okolnosti visine zahtjeva tužitelj je ovlašten preinačiti tužbu i povećati zahtjev, pa sud odlučuje po tako uređenom i postavljenom zahtjevu odnosno zahtjevima. Tuženik se u slučaju da je zahtjev smanjen nakon vještačenja, prema stavu ovog suda, tome ne može sa uspjehom protiviti. Naime, prema stavu ovog suda, smanjenje tužbenog zahtjeva inače zaista predstavlja djelomično povlačenje tužbe, tuženik se takvom smanjenju može protiviti, ali u ovim slučajevima, vezano za posebnu narav spora i sve okolnosti slučaja, ne sa uspjehom. Smanjenje zahtjeva koje uslijedi nakon provedenog dokaza financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem, a prije izvođenja tog dokaza sud poziva tuženika da za potrebe vještačenja dostavi platne liste i evidencije radnog vremena, tu cjelokupnu potrebnu dokumentaciju za vještačenje, tužitelj nema, prije toga i prije vještačenja tužitelji i nemaju sve potrebne podatke za određivanje visine zahtjeva. Svakako se u ovim slučajevima može analogno primijeniti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezano za ovlaštenje tužitelja povećati zahtjev nakon vještačenja i da nije potreban pristanak tuženika za to (preinaka tužbe) te da prigovor zastare za taj dio (povećanog zahtjeva) nije osnovan jer se smatra da je čitav zahtjev, pa i povećani dio nakon vještačenja, podnesen već u tužbi. Dakle, ista je, prema stavu ovog suda, situacija i vezano za djelomično povlačenje tužbe smanjenjem zahtjeva nakon vještačenja kada se u biti utvrdi visina potraživanja, pa se tuženik ne može tome sa uspjehom protiviti i ne bi ni imao pravo na naknadu troškova radi djelomičnog povlačenja tužbe, a sud ne treba odbiti kao neosnovan onaj dio zahtjeva koji je smanjen niti o tome treba odlučiti, već treba odlučiti o konačno smanjenom odnosno postavljenom zahtjevu nakon vještačenja (bio isti veći ili manji od prethodno postavljenog). Za ponoviti je da je tužitelj u ovom postupku ovlašten nakon provedenog dokaza vještačenjem, a za potrebe vještačenja naloženo je tuženiku dostaviti cjelokupnu potrebnu dokumentaciju kojom tuženik raspolaže, povećati svoj tužbeni zahtjev ili smanjiti isti, tuženik se ne može tome sa uspjehom protiviti, a isto tako je ovlašten i postaviti podredni tužbeni zahtjev, iako nakon zaključenja prethodnog postupka. Podredni tužbeni zahtjev na isplatu, pored ovlaštenja da tužitelj isti uopće i postavi nakon provedenog dokaza vještačenjem, kvalitativno je manji od glavnog i u biti je u većem i sadržano manje, realno. Svakako, sud drži da je tužitelj bio ovlašten nakon vještačenja urediti i glavni i postaviti podredni tužbeni zahtjev i da za to nije ni potrebna suglasnost tuženika, tuženik se tome ne može sa uspjehom protiviti, pa je sud bio dužan odlučiti o takvim zahtjevima tužitelja, iz njegovog podneska nakon provedenog dokaza financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem.

22. Dakle, sud je obvezao tuženika da tužitelju na ime naknade razlike putnog troška isplati iznos od 1.433,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos razlike koji zajedno tvore glavnicu, plati tužitelju zakonske zatezne kamate radi zakašnjenja, temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO). Na svaki mjesec razlike putnog troška tužitelju pripada pravo na zakonske zatezne kamate za mjesec u kojem je razlika nastala, u ovom slučaju 15.og u slijedećem mjesecu, do isplate.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), tužitelj je uspio u podrednom zahtjevu u cijelosti, a u odnosu na glavni zahtjev nisu nastali posebni troškovi. Obistinjeni trošak tužitelju, s obzirom na v.p.s. po podrednom zahtjevu (1.433,94 EUR) odnosi se na trošak sastava tužbe; sastava podnesaka od 10.listopada 2023.godine, 27.siječnja 2025.godine i 21.kolovoza 2023.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 20.siječnja 2025.godine, 19.ožujka 2025.godIne, 13.svibnja 2025.godine i 11.svibnja 2026.godine; za svaku radnju po 100 bodova (što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje iznos od 200,00 EUR); pristupa na odgođena ročišta od 28.rujna 2023.godine i 11.travnja 2023.godine od po 50,00 EUR (25%); 25% PDV-a u iznosu od 425,00 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR; što ukupno zbrojeno daje iznos od 2.390,45 EUR; koliko je konačno tuženik obvezan isplatiti tužitelju na ime naknade parničnog troška, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, potrebnog za vođenje postupka. Preostali trošak tužitelju nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka. Za navesti je i to da je tužitelj ispustio punomoć svojoj punomoćnici za zastupanje u ovom postupku, to je i potvrdio u svom iskazu, naveo je i to da je ovlastio punomoćnicu da na svoj račun prima troškove postupka. Sud drži da zahtjev nije osnovan u dijelu kojim se traži da se naloži tuženiku parnični trošak isplatiti na račun punomoćnice tužitelja, taj dio zahtjeva valjalo je odbiti i odlučiti kao u izreci ove odluke, tuženik je obvezan ovom odlukom trošak naknaditi tužitelju. Naime, u punomoći za zastupanje, između ostalog, navedeno je da je punomoćnica tužitelja ovlaštena primati novac i novčane vrijednosti i o tome izdavati potvrde, međutim, sud drži da se ne može odlukom suda naložiti tuženiku trošak koji pripada stranci u postupku isplatiti punomoćniku stranke na račun punomoćnika. Radi se o odnosu između stranke i punomoćnika, ali to za tuženika ne proizvodi obvezu platiti parnični trošak na račun punomoćnika, tako nešto se tuženiku ne može naložiti odlukom suda, pa i u slučaju postojanja specijalne punomoći takvog sadržaja i navoda tužitelja kao stranke pred sudom. Punomoćnik je ovlašten primiti novac za stranku ukoliko mu to protivna stranka dobrovoljno plati, ali nije ovlašten tražiti da sud odlukom naloži drugoj stranci da novac isplati na račun punomoćnika tužitelja po odluci suda, a ne stranci kojoj taj trošak pripada po odluci suda. Takvu obvezu za tuženika vezano za odluku suda ne može proizvesti punomoć tužitelja ispuštena punomoćniku tužitelja. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke i po ovom pitanju.

U Splitu, 24. lipnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja-protutuženiku

2. Tuženiku-protutužitelju