REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1246/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 24. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/25-01/302, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 5. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/25-01/302, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 5. studenog 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Slavonski Brod KLASA: UP/I-560-01/25-01/264, URBROJ: 512M2-01-04-06-25-6 od 9. listopada 2025.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je u traženom razdoblju obavljao zadaće naložene od strane Kriznog štaba Mjesne zajednice Staro Petrovo Selo , a koje su se sastojale od držanja punktova u naselju, te na nadvožnjaku kod autoceste A3, čuvanju benzinske pumpe uz tu autocestu te skladišta, što su potvrdili i saslušani svjedoci. Nadalje, smatra da u postupku nije izvršen uvid u arhivsko gradivo niti su saslušane odgovorne osobe iz Kriznog štaba MZ Staro Petrovo Selo, odnosno zapovjednik EB te smatra da neopravdano nije poklonjena vjera dokazima svjedoka koji su bili pripadnici naoružanih odreda Narodne zaštite. Poziva se na bilježnicu dežurstava u razdoblju od 2. rujna do 22. prosinca 1991., koja se vodila u Kriznom štabu MZ Staro Petrovo Selo, a na kojoj se on vodi. Navodi i da se 4. studenog 1991. odazvao na poziv Ureda za obranu Nova Gradiška te je evidentiran i raspoređen u topništvo pri 121. brigadi Hrvatske vojske, a u koje vrijeme je nakon artiljerijskog granatiranja radi proživljenog šoka hospitaliziran na psihijatrijskom odjelu, o kojem liječenju u prilogu dostavlja medicinske nalaze. Predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja koje obrazloženje ponavlja, a u vezi tužbenih prigovora zaključno navodi da tužitelj ne ispunjava oba kumulativna zakonska uvjeta za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje jer prema ukupnim dokazima spisa predmeta, poglavito pisanim ispravama, proizlazi kako nema osnova za ostvarivanje prava tužitelja u spornom razdoblju primjenom članka 3. stavka 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, bro j 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., dalje: ZOHBDR), u vezi s člankom 179. točkom a. tog Zakona, jer izvedeni dokazi ne ukazuju da bi tužitelj u spornom razdoblju bio pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata, odnosno da bi kao pripadnik odreda Narodne zaštite bio angažiran u borbenim djelovanjima. Navodi da tužitelj nije priložio niti jedan relevantan materijalni dokaz koji bi išao u prilog osnovnosti njegovim tvrdnjama, već svoj zahtjev temelji isključivo na iskazima svjedoka, a iz čijih iskaza proizlazi da je tužitelj u spornom razdoblju obavljao zadaće poput dnevnih i noćnih ophodnji u mjestu, osiguranja željezničke i cestovne komunikacije, noćnih dežurstava u urednu mjesnog odbora te dežurstva na kontrolnim punktovima. Tuženik ističe kako se navedene aktivnosti ne mogu smatrati borbenim aktivnostima u smislu odredbe članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a, a budući da je sudjelovanje u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj svezi s tim otporom, jedan od propisanih uvjeta, koji mora biti kumulativno ispunjen radi priznavanja traženog statusa, to nije bilo osnova da se tužitelju prizna traženi status. K tome, navodi i da tužitelj uz tužbu nije ukazao na nove činjenice koje bi dovele do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari, osim subjektivnog stava da bi se njegove djelatnosti tijekom Domovinskog rata trebale podvesti pod obranu suvereniteta.

Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 25. svibnja 2026. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. i članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24., dalje: ZUS), bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika.

4.1. Tužitelj je na raspravi ostao pri navodima tužbe te je Sudu predložio poništiti osporavano rješenje od 5. studenoga 2025.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja od 06. prosinca 2019. za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Mjesne zajednice Staro Petrovo Selo u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

6.1. Iz zahtjeva proizlazi da je obavljao aktivnosti osiguranja ophodnjom objekata na području MZ Staro Petrovo Selo i kod željezničke postaje i Vatrogasnog doma, te kod prijelaza preko pruge i autoputa kod benzinske postaje i kod lovačke kuće i sl. Imao je lovačku pušku, a kao svjedoka je predložio ŽB.

7. Povodom zahtjeva tužitelja prvostupanjsko tijelo provelo je postupak, te je uvidom u službene evidencije Ministarstva obrane utvrdilo kako tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, za bilo koje razdoblje Domovinskog rata i s bilo koje osnove. K tome, uvidom u službenu evidenciju odnosno u popise pripadnika Narodne zaštite bivšeg Područnog odsjeka za poslove obrane Slavonski Brod, utvrđeno je da na istima tužitelj nije evidentiran kao pripadnik Narodne zaštite MZ Staro Petrovo Selo.

8. Iz iskaza tužitelja danog na zapisnik KLASA: UP/I-560-01/25-01/264, URBROJ: 512 M2-01-04-06-25-5 od 6. listopada 2025., a koji je priložen spisu upravnog postupka, proizlazi kako je tužitelj kao pripadnik Narodne zaštite MZ Staro Petrovo Selo vršio dnevne i noćne ophodnje u mjestu, osiguranja željezničke i cestovne komunikacije, noćna dežurstva u uredu mjesnog odbora te dežurstva na kontrolnim punktovima. Pratio je ulazak nepoznatih osoba u mjesto, motrio je promet auto cestom, a straže je vršio svakodnevno po rasporedu i van njega te je izjavio da je dužio službeno naoružanje, lovačku pušku. Kao svjedoke je predložio ZB i DB, dok materijalne dokaze o pripadnosti i aktivnostima naoružanih odreda Narodne zaštite ne posjeduje. Pri tome tužitelj nije naveo niti jednu zadaću koja bi imala karakter borbenog djelovanja niti situaciju u kojoj je bio egzistencijalno ugrožen.

9. Nadalje, saslušani su i predloženi svjedoci, DB i ZB, čije izjave dane na zapisnik (KLASA: UP/I-560-01/25-01/264, URBROJ: 512 M2-01-04-06-25-4 od 6. listopada 2025.) su priložene spisu predmeta.

9.1. Tako je svjedok DB, koji u spornom razdoblju nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti Narodnoj zaštiti, izjavio da je tužitelj bio pripadnik Narodne zaštite MZ Staro Petrovo Selo te da je dužio lovačku pušku. Nije naveo niti jednu zadaću koja je imala karakter borbenog djelovanja niti situaciju u kojoj je tužitelj bio egzistencijalno ugrožen, a vmaterijalne dokaze u prilog svojim tvrdnjama ne posjeduje (popise, revers, dokumente i sl.).

9.2. Svjedok ZB, kao pripadnik Narodne zaštite MZ Staro Petrovo Selo, je potvrdio navode tužitelja i svjedoka DB te je također izjavio da nema materijalne dokaze u prilog svojim tvrdnjama.

10. Prema članku 3. stavku 1. ZOHBDR-a hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.

10.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

10.2. Člankom 179. stavkom 1. točkom a.) ZOHBDR-a je predviđeno da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

11. Zahtjev tužitelja i njegova žalba su odbijeni uz obrazloženje da prema odredbama članka 3. stavka 1. točke b) i stavka 2. ZOHBDR-a nisu ispunjeni kumulativni uvjeti za priznavanje predmetnog statusa u traženom razdoblju budući da iz podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi kako tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentiran na popisima pripadnika Narodne zaštite koju činjenicu nije doveo u sumnju jer ne raspolaže, nikakvim materijalnim dokazima (popisi, revers, dokumente i sl.), koji bi dokazivali da je bio pripadnik Narodne zaštite, niti svjedoci saslušani u postupku raspolažu takvim dokazima. K tome, da je iz iskaza tužitelja i predloženih svjedoka, razvidno da je tužitelj u traženom razdoblju obavljao stražarske dužnosti, te ostale zadaće organizacijske prirode, poput čuvanja vitalnih objekata . motrenje auto ceste i sl. te niti tužitelj niti saslušani svjedoci nisu naveli niti jednu zadaću tužitelja koja je imala karakter borbenog djelovanja niti situaciju u kojoj je bio egzistencijalno ugrožen.

12. Slijedom iznesenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu citirane odredbe ZOHBDR-a, proizlazi kako je u upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu pravilno zaključeno da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju u zatraženom razdoblju prema članku 3. stavku 1. i 2. ZOHBDR-a jer nema materijalnih dokaza da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite, a aktivnosti straža, ophodnje i dežurstva, bez ikakvog izravnog borbenog djelovanja prema neprijatelju, ne mogu se smatrati aktivnostima koje bi se u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a mogle smatrati oružanim otporom agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

13. Kriteriji vezani za način sudjelovanja u Domovinskom ratu jasno su određeni odredbom članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a prema kojoj se sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., a prethodno opisane aktivnosti tužitelja nemaju takav karakter.

14. U vezi neevidentiranja tužitelja na popisima Narodne zaštite, bez obzira na razloge, tužitelj se na istima ne vodi, a pripadnost bilo kojoj sastavnici hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije (sudska praksa, primjerice presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 3683/22-2 od 24. svibnja 2023. i Usž-3334/2023-2), a taj preduvjet u konkretnom slučaju nije ispunjen.

15. Prigovor tužitelja da u postupku nije saslušan EB, kao svjedok, nije osnovan, budući da ga tužitelj kao svjedoka nije predložio niti u svom zahtjevu niti je po pozivu prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I 560-01/25-01/264, URBROJ: 512M2-01-04-06-25-2 od 17. rujna 2025. doveo istoga kao svjedoka na saslušanje, niti ga je prema izjavi na zapisniku 6. listopada 2025. predložio saslušati.

15.1. Dokaz na koji se u tužbi poziva i kojeg je dostavio u prilogu, preslike izlistanja ručno pisanih imena i datuma za koje tužitelj tvrdi da se radi o bilježnicu dežurstava u razdoblju od 2. rujna do 22. prosinca 1991 ., koja se vodila u Kriznom štabu MZ Staro Petrovo Selo, a koje nije ovjereni dokument niti predstavlja službenu ispravu, se ne može prihvatiti kao dokaz o tužiteljevoj angažiranosti u predmetnim odredima, niti o razdoblju sudjelovanja. K tome, niti medicinski nalazi dostavljeni u prilogu ne predstavljaju relevantne dokaze.

16. Stoga, kako tužitelj ne ispunjava niti jedan od dva kumulativna uvjeta određena člankom 3. stavkom 1. točkom b) i stavkom 2. ZOHBDR-a, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude.

U Osijeku 24. lipnja 2026.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku