Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž R-117/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak-Premec predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JV (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku iz Zagreba , protiv tuženika Hrvatskih šuma d.o.o., (OIB:69693144506), iz Zagreba, Ulica kneza Branimira 1, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi isplate, povodom žalbi parničnih stranaka izjavljenih protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-11376/2021-31 od 23. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 24. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, dok se žalba tužitelja djelomično odbija pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-11376/2021-31 od 23. lipnja 2025.:

- potvrđuje u toč.I. - i toč.II. izreke,

-potvrđuje u toč.III. izreke u odnosu na odbijeni zahtjev tužitelja radi dosude zatezne kamate na dosuđene novčane iznose iz toč.I. - i toč.II. izreke od 15-og do 20-og u mjesecu za prethodni mjesec;

r i j e š i o  j e

I/ Žalba tužitelja se uvažava pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 11376/2021-31 od 23. lipnja 2025.:

-preinačuje u toč.III. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 10.863,23 Eur te se u tom dijelu tužba tužitelja smatra povučenom;

-preinačuje u toč.IV. izreke i nalaže tuženiku Hrvatskim šumama d.o.o. da tužitelju JV naknadi trošak postupka u iznosu od 2.077,95 Eur (dvije tisuće sedamdeset i sedam eura i devedeset i pet centi) sa zateznom kamatom tekućom od 24. lipnja 2026. do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana;

II/Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 Eur (tri stotine i dvanaest eura i pedeset centi) u roku od 15 dana.

III/Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu tuženika, a tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč.I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnova razlike plaće iznos od 3.542,36 Eur sa zateznom kamatom na pojedine mjesečno specificirane novčane iznose od svakog 21-og u mjesecu za prethodni mjesec (u periodu dospijeća od 21.4.2016. nastavno mjesečno sve do 21.9.2021.) - do isplate. Toč.II. izreke tuženik je obvezan isplatiti tužitelju s osnove razlike naknade plaće za vrijeme bolovanja iznos od 167,41 Eur sa zateznom kamatom na pojedine mjesečno specificirane novčane iznose od svakog 21-og u mjesecu za prethodni mjesec (u periodu dospijeća od 21.9.2019. nastavno mjesečno sve do 21.3.2020.) - do isplate. Toč.III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za iznos od 10.863,23 Eur te u odnosu na zatraženi početak tijeka zatezne kamate na dosuđene iznose od svakog 15-og u mjesecu do 20-og u mjesecu. Toč.IV. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.562,50 Eur sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Navedenu presudu pravovremenim žalbama pobijaju obje parnične stranke – tužitelj u odbijajućem dijelu toč.III. izreke i u odnosu na odluku o troškovima postupka, a tuženik u odnosu na dosuđujuće dijelove sadržane u toč.I. - i toč.II. izreke. Oboje žalitelja žalbe izjavljuju iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ broj 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom ovom sudu da pobijane dijelove preinači sukladno žalbenim navodima odnosnog žalitelja, podredno da je u tim dijelovima ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Zahtijevaju i troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužen ika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u dosuđujućim dijelovima.

4.Žalbe tuženika je neosnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

5.Naime, polazeći od predmeta spora – zahtjeva tužitelja za isplatom izgubljene zarade za period od 01.03.2016. do 31.08.2021. u vidu razlike između plaće koju je tužitelj trebao primati kao šumski radnik sjekač i plaće koju je u utuženom razdoblju primao kao šumski radnik kao i razliku s osnova naknade plaće za vrijeme bolovanja u periodu od 21.9.2019. do 21.3.2020. (zbog činjenice što je tužitelju u utuženom periodu isplaćivana manja plaća od one koju je trebao primati) te od činjenica koje su između parničnih stranaka nesporne - da su dana 27. listopada 2003. sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova šumskog radnika sjekača, da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, Klasa: UP/I-141-02/10-01/OB:03341383939 od 27.09.2012. tužitelju počam od 24. lipnja 2010. priznata invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad uvjetovane bolešću te da su stoga parnične stranke dana 31. srpnja 2012. uz suglasnost tužitelja sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova šumskog radnika u Šumariji Zagreb, Uprava šuma, Podružnica Zagreb a koje je poslove počeo obavljati 1. kolovoza 2012. - sve sukladno odredbi čl. 78. tada važećeg Zakona o radu (dalje: ZR/09 – "Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 73/13) i čl. 34. stav. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (dalje: ZMO/98 - "Narodne novine" broj 02/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 130/10 - službeni pročišćeni tekst, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13 i 133/13) jer mu je radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti te da je u čl.6.stav.2. Ugovora o radu iz 2012. izričito ugovoreno da se plaća za poslove šumskog radnika utvrđuje bez smanjenja bodova odnosno kao plaća koju je ostvarivao u vremenu prije nego su nastupile okolnosti iz čl.11.alineja 3.stav.1. i 2. tada važećeg Kolektivnog ugovora za radnike tuženika - prvostupanjski sud je dokazni postupak koncentrirao na utvrđivanje da li je tužitelju isplaćivana plaća ranijeg radnog mjesta šumskog radnika sjekača.

5.1. Rukovodeći se čl.11. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika iz listopada 2011.(dalje: KU/2011 – "Narodne novine" broj 130/2011) kojim je propisano da se ugovor o radu može izmijeniti bez prethodnog otkaza, osobito u slučajevima kad tijekom radnog vijeka radnika ovlašteno tijelo utvrdi da je smanjena radnikova radna sposobnost zbog profesionalne bolesti, bolesti, ozljede na radu, ozljede izvan rada i tjelesnog oštećenja, uz pristanak radnika, da je poslodavac, neovisno o mjestu rada, obvezan osigurati povoljnije uvjete rada za tog radnika kao primjerice: lakši posao, povoljniju normu, rad sa smanjenim fondom sati, rad na jednostavnijim poslovima, druge poslove za koje je on sposoban i slično te čl. 43. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika od 4.veljače 2014. prema kojemu je poslodavac dužan radniku, kojemu je po konačnom rješenju HZMO utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti - ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova koji odgovaraju njegovoj zdravstvenoj odnosno preostaloj radnoj sposobnosti u skladu s mogućnostima i potrebama posla, odnosno poslova za koje je on sposoban, a koji, što je više moguće, moraju odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio te da u slučajevima kada je radniku utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koje su posljedica profesionalne bolesti ili ozljede na radu, a poslodavac mu postupajući u skladu s naprijed navedenim ponudi sklapanje novog ugovora o radu, odnosno otkaže ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora za slabije plaćeno radno mjesto - radnik ima pravo na plaću koju je primao do trenutka kada mu je utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti odnosno neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti - prvostupanjski sud je zaključio da izgubljenu zaradu uzrokovanu profesionalnom bolešću u konkretnom slučaju predstavlja razlika između plaće koju bi tužitelj ostvarivao radeći na radnom mjestu šumskog radnika sjekača i plaće koja je tužitelju isplaćivana od strane tuženika u utuženom razdoblju za rad na radnom mjestu šumskog radnika.

5.2.Financijski vještak je na osnovu analize plaće usporednog radnika koji je u utuženom periodu radio na radnom mjestu sjekača čija se plaća sastoji od dijela plaće za rad po vremenu i za rad po učinku, zaključio da se razlika ukazuje u odnosu na plaću za rad po učinku, a u periodu od kolovoza 2020. nadalje i u odnosu na rad po vremenu (razlika iznosi 100 boda) pa kako je i tužitelju i usporednom radniku plaća za rad po vremenu obračunavana sa 2000 bodova to vještak zaključuje da tužitelj ne bi imao veću plaću za rad po vremenu (do kolovoza 2020.) pa nema ni gubitka s osnova rada po vremenu, dok je od kolovoza 2020. pa nadalje tužitelju obračunavano 500 dodatnih bodova, a usporednom radniku 600 dodatnih bodova s osnova rada po vremenu. Nadalje je vještak utvrdio da je usporednom radniku plaća za rad po učinku obračunavana sa 2500, 2600, 2800 i 3200 bodova, a tužitelju sa 2300, 2500 i 2800 bodova. Obzirom da se naknada plaće za vrijeme bolovanja obračunava na osnovu utvrđene prosječne plaće iz prethodnih mjeseci uzimajući u obzir utvrđene razlike plaće vještak je utvrdio da razlika između plaće koju bi tužitelj ostvario na radnom mjestu sjekač i plaće koju je ostvario u razdoblju od 1.ožujka 2016. do 31.kolovoza 2021. iznosi ukupno 3.542,36 Eur, a da razlika s osnova naknade plaće za bolovanje u periodu od dijela kolovoza 2019. do dijela veljače 2020. iznosi ukupno 167,41 Eur pri čemu je specificirao dužne iznos za svaki utuženi mjesec u nominalnom iznosu.

5.3. Zaključivši na osnovu prethodno iznesenog da je tuženik u Ugovoru o radu iz 2012. tužitelju izričito priznao pravo na plaću ranijeg radnog mjesta, a što da proizlazi i iz činjenice da tužitelju uz plaću koju prima za redovan rad na radnom mjestu šumski radnik, mjesečno od utuženja obračunava i "korekciju plaće" tj. iznos za koji se redovna plaća uvećava na ime prava tužitelja na plaću radnog mjesta šumski radnik – sjekač (plaću ranijeg radnog mjesta tužitelja) – koju tvrdnju tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije osporio, prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja usklađenog sa utvrđenjima provedenog vještačenja sa zateznom kamatom na pojedine mjesečno specificirane novčane iznose od svakog 20-og u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbama čl.57.stav.2. Kolektivnog ugovora za radnike HŠ d.o.o. iz 2011. i čl.53.stav.2. Kolektivnog ugovora iz 2014.

5.4. Imajući u vidu da je tužitelj podneskom od 22. prosinca 2023. povukao tužbu za iznos od 10.863,23 Eur kojoj se dispoziciji tuženik usprotivio, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev za iznos od 10.863,23 Eur.

6. Na žalbu tuženika:

6.1.Žalba tuženika svedena je sadržajno na osporavanje stajališta prvostupanjskog suda da tužitelju pripada razlika plaće u odnosu na ranije radno mjesto šumskog radnika sjekača. Pri tom tuženik ukazuje da prvostupanjski sud takvo stajalište temelji na pogrešnom utvrđenju da je do smanjenja radne sposobnosti tužitelja došlo zbog profesionalne bolesti, iako iz sadržaja prvostupanjskog spisa (prije svega rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu Klasa: UP/ - 141-02/10-01/OB:03341383939 od 27.09.2012.) jasno i nedvosmisleno proizlazi da je navedeno smanjenje uvjetovano – bolešću. U tom kontekstu tuženik (pravilno) citira i sadržaj odredbe čl. 11.3. KU/2011. u kojemu je izričito navedeno da – ukoliko je smanjena radna sposobnost iz stav.1.alineje 3. istog članka uzrokovana profesionalnom bolešću ili ozljedom na radu te je kao takva utvrđena rješenjem nadležnog tijela, radnik u slučaju izmjene ugovora o radu zadržava plaću koju je ostvarivao do trenutka izmjene ugovora o radu. Ističe i da tužitelj nije premješten na drugo radno mjesto već je ostao raditi na ranijem radnom mjestu koje je prilagođeno njegovoj smanjenoj radnoj sposobnosti, pa niti iz tog aspekta ne ispunjava uvjete tada važećeg Kolektivnog ugovora za ostvarivanje plaće jednake onoj prije premještaja na druge odgovarajuće poslove.

6.2. Odgovarajući na prednje žalbene navode valja ponajprije navesti da je točno da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pogrešno zaključuje da je tužiteljeva radna sposobnost umanjena zbog profesionalne bolesti, jer je ista umanjena zbog bolesti kako to jasno i nedvosmisleno proizlazi iz sadržaja prethodno citiranog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 27. rujna 2012. pa je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP koju ističe tuženik u izjavljenoj žalbi upućujući da je obrazloženje pobijane presude protivno dokaznoj građi koja se nalazi u spisu. No unatoč tome o žalbi tuženika odlučeno je primjenom odredbe čl.373.a. ZPP iz razloga koji će nastavno biti obrazloženi.

6.3. Naime, imajući u vidu da je prvostupanjski sud pravilno interpretirao sadržaj odredbe čl. 6. Ugovora o radu kojeg su parnične stranke sklopile 31. srpnja 2012. iz kojeg jasno proizlazi da su cit. odredbom koja glasi: "Plaća za poslove iz čl.2.tog ugovora utvrđuje se bez smanjenja bodova odnosno plaća koju je ostvarivao u vremenu prije nego su nastupile spomenute okolnosti, a u skladu s čl.11.alineja 3. stav.1. i 2. Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih šuma d.o.o." - parnične kao ugovorne stranke plaću tužiteljevog radnog mjesta šumskog radnika odredile istovjetnom plaći njegovog ranijeg radnog mjesta – šumskog radnika sjekača, te da se prema odredbi čl. 7.stav.3. ZR/09 – ukoliko je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ZR drugi zakon ne određuje drugačije, to neovisno od činjenice da je uzrok umanjenja tužiteljeve radne sposobnosti bila bolest, a ne profesionalna bolesti, osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće jer su parnične stranke u ugovoru o radu iz 2012. kojim su radno mjesto tužitelja (i njime povezane poslove i radne zadatke) prilagodili utvrđenoj činjenici njegove umanjene radne sposobnosti izričito odredile da će zadržati plaću ranijeg radnog mjesta.

7. Osporavajući po vještaku utvrđenu visinu tužiteljeve razlike plaće, tuženik ističe da se zaključak o prosječnoj plaći šumskog sjekača radnika ne može temeljiti na plaći samo jednog usporednog radnika, a da je sam tužitelj predložio drugi zadatak vještaku koji nije uključivao plaću usporednog radnika, pa tuženik smatra da je sudski vještak prešao granice postavljenog mu zadatka, a sud takav nalaz prihvatio kao dokaz u postupku iako isti nije predložen od nijedne od stranaka.

7.1. No valja navesti da iz sadržaja prvostupanjskog spisa proizlazi da je sudski vještak, po prethodnom ovlaštenju od strane prvostupanjskog suda, od tuženika zatražio podatke o plaćama usporednih radnika no da mu je sam tuženik dostavio podatke samo jednog usporednog radnika i da se nastavno tome tuženik protivio korištenju po tužitelju nakon provedenog vještačenja pribavljenih i u spis priloženih podataka o plaćama više usporednih radnika pa je tužitelj odustao od prijedloga radi dopunskog vještačenja u tom pravcu te je istodobno povukao prigovore na nalaz i mišljenje vještaka koji je svoja utvrđenja bazirao na podacima o plaći jednog usporednog radnika dostavljenih po tuženiku. Stoga su neosnovani i žalbeni navodi tuženika da je time što je prvostupanjski sud zadatak vještaku utemeljio na drugačijoj osnovi od one predložene po tužitelju došlo do povrede načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja očigledno u korist tužitelja. Tome valja i nadodati da tuženik prije određivanja financijskog vještačenja nije predlagao nikakvu metodologiju izračuna, dok je na njegove prigovore na nalaz i mišljenje (vezane na činjenicu da su korišteni podaci samo jednog usporednog radnika a da se plaća šumskog radnika sjekača obračunava po učinku u skladu sa konkretno obavljenim poslovima za svaki pojedini mjesec a koji se poslovi različito bodovno ocjenjuju) vještak očitovao ističući da je sam tuženik dostavio podatke o plaći samo jednog usporednog radnika.

7.2. Obzirom da iznesenim žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju pravilnost materijalno-pravnog stajališta prvostupanjskog suda, valjalo je, iz razloga navedenih u točki 6.3. ovog obrazloženja primjenom odredbe čl.373.a. stav.1. toč.2. i stav.2. i 3. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi toč. I. – i toč.II. izreke.

8. Na žalbu tužitelja:

8.1.Osporavajući toč.III.izreke pobijane presude tužitelj ukazuje na činjenicu da je tužbu povukao (u žalbi navodi : "smanjio" tužbeni zahtjev) podneskom od 22. prosinca 2023. za iznos od 10.863,23 Eur no da je tuženik svoje protivljenje takvoj dispoziciji iskazao tek na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 16. prosinca 2024. slijedom čega je prvostupanjski sud meritornom odlukom pogrešno odbio tužbeni zahtjev za iznos od 10.863,23 Eur iako odredba čl. 193.stav.2. ZPP propisuje da se tužba može povući sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, a ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. U konkretnom slučaju da je podnesak tužitelja od 22. prosinca 2023. uručen tuženiku 3. siječnja 2024. slijedom čega se smatra da je pristao na povlačenje.

8.2. Razmatrajući stanje prvostupanjskog spisa iz aspekta prethodno iznesenih žalbenih navoda tužitelja utvrđeno je da je podnesak tužitelja sa dispozicijom povlačenja tužbe za iznos od 10.863,23 Eur dostavljen tuženiku dana 3. siječnja 2024. pa kako se isti u roku od 15 dana nije izjasnio o takvoj dispoziciji smatra se, kako to osnovano upućuje tužitelj - da je pristao na povlačenje tužbe.

8.3. Obzirom da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za iznos od 10.863,23 Eur jer je u pravilnoj primjeni materijalnog prava trebao utvrditi da je tužba tužitelja za navedeni novčani iznos povučena, val jalo je prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačiti toč. III. izreke prvostupanjske presude i utvrditi da je tužba za iznos od 10.863,23 Eur sa zateznom kamatom – povučena, pozivom na odredbu čl.354.stav.1. u vezi sa čl. 193.stav.2. i čl.380.toč.2. ZPP.

8.4. Tužitelj odbijajući dio toč.III. izreke koji se odnosi na zatraženi tijek zatezne kamate na dosuđene novčane iznose iz toč.I.- i toč.II. izreke sadržajno uopće ne pobija niti se u žalbi na navedeni odbijajući dio referira pa valja tek kratko navesti da je navedena odbijajuća odluka posljedica pravilno primijenjenih odredbi čl.57.stav.2. KU/2011. i čl.53.stav.2. KU/2014 pa je u tom dijelu tužiteljevu žalbu valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu u tom dijelu pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP.

9. Na žalbe parničnih stranaka izjavljenih u odnosu na odluku o troškovima postupka u toč.IV. izreke presude:

9.1. Iz sadržaja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tuženik o povlačenju tužbe za iznos od 10.863,23 Eur obaviješten 3. siječnja 2024., da se u roku od 15 dana (iz odredbe čl. 193.stav.2. ZPP) nije očitovao na odnosnu dispoziciju tužitelja slijedom čega je nastupila zakonska presumpcija da je pristao na povlačenje tužbe.

9.2. Obzirom da u roku od 15 dana (iz odredbe čl. 164. stav.8 ZPP koja propisuje da u slučaju iz čl. 158. ZPP, ako povlačenje tužbe – kao u konkretnom slučaju – nije objavljeno na raspravi, da se zahtjev za naknadu troškova može staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke) tuženik nije tražio trošak u odnosu na povučeni dio tužbe, već je zahtjev za naknadu troškova postupka istaknuo tek na posljednjem ročištu za glavnu raspravu dana 13. svibnja 2025. to odluku o cjelokupnim troškovima postupka valja utemeljiti na odredbi čl.154.stav.1. ZPP prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a i čl.166.stav.2. ZPP.

9.3. Stoga je tužitelju valjalo odmjeriti trošak postupka prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (3.709,77 Eur) i sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa – "Narodne novine" broj 138/23). Tužitelju je priznata zatražena nagrada za sastav tužbe po Tbr. 7/1 Tarife u iznosu od 250,00 Eur, sastav podneska od 22.12.2023. po Tbr. 8/4 Tarife u iznosu od 62,50 Eur, zastupanje na pripremnom ročištu i ročištima za glavnu raspravu (26. siječnja 2022., 6. travnja 2022., 30. rujna 2022., 1. ožujka 2024., 16. prosinca 2024. i 13. svibnja 2025.) po Tbr. 9/1 Tarife u iznosima od po 250,00 Eur – sve sa uključenom naknadom po Tbr. 42 Tarife. Tužitelju je priznat i trošak provedenog vještačenja u iznosu od 265,45 Eur.

9.4.Na dosuđene troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 2.077,95 Eur tužitelju je sukladno odredbi čl.151.stav.3. i 4. ZPP dosuđena zatezna kamata od dana donošenja odluke o troškovima. Zatražena naknada sudske pristojbe tužitelju nije priznata obzirom da je isti sukladno odredbi čl.11.stav.1.toč.3. Zakona o sudskim pristojbama od takve obveze oslobođen.

9.5. Tužitelju je priznata i nagrada za sastav žalbe po Tbr. 10/1 i Tbr. 42 Tarife u (zatraženom) iznosu od 312,50 Eur, dok mu nije priznata nagrada za sastav odgovora na žalbu tuženika obzirom sadržaj odgovora nije bio od utjecaja na odluku o žalbi tuženika a je o odnosnom trošku odlučeno pozivom na odredbu čl.155. ZPP. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka obzirom na žalbeni neuspjeh.

U Varaždinu 24. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec