REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Đ 5
Poslovni broj: Us I-606/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužiteljice ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Iva Zlatić, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grda Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi teške povrede službene dužnosti, 24. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: NK-UP/II-114- 04/26-02/11, URBROJ: 511-01-158-26-5, od 19. veljače 2026. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka, KLASA: NK-UP/I-114-04/25- 02/189, URBROJ: 511-01-158-25-15 od 29. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog spora.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka, KLASA: NK-UP/I-114-04/25-02/189, URBROJ: 511- 01-158-25-15 od 29. listopada 2025., utvrđeno je, da je tužiteljica, policijska službenica Postaje prometne policije Karlovac, Policijske uprave karlovačke, sa završenom VŠS - stručni prvostupnik kriminalistike, srednjeg imovnog stanja, djelatnica MUP-a od 9. studenog 2009., raspoređena na radno mjesto vođa Sektora za sigurnost cestovnog prometa, u osobnom zvanju viši policijski narednik, bez nagrada i odlikovanja, do sada disciplinski nekažnjavana, nije udaljena iz službe, protiv koje se ne vodi drugi disciplinski postupak, odgovorna što je:
- 2. svibnja 2024. u 9,47 sati, za vrijeme službe, u Informacijskom sustavu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (dalje: IS MUP) kroz evidenciju jedinstveni registar osoba, nevezano za potrebe obavljanja službe, izvršila provjeru za osobu HĐ, dakle da je neovlašteno ili nenamjenski koristila sredstva Ministarstva, čime je počinila težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 9. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19., 155/23., dalje: ZOP), zbog čega joj je na temelju članka 110. stavka 2. točke 1. ZOP-a utvrđena novčana kazna u mjesečnom iznosu od 10% od posljednje plaće koja je isplaćena za puni mjesec proveden na radu na vrijeme od jednog mjeseca.
2. Dana 1. veljače 2024. u 14,30 sati, 13. veljače 2024. u 14,37 sati i 14.42 sati, dana 22. veljače 2024. u 9,20 sati, 23. veljače 2024. u 8,57 sati, za vrijeme službe u IS MUP kroz evidenciju jedinstveni registar osoba i dana 22. srpnja 2024. u 13,47 sati, za vrijeme službe u IS MUP kroz evidenciju registar cestovnih vozila, nevezano za potrebe obavljanja službe, izvršila provjeru za osobu MĐ, dakle neovlašteno ili nenamjenski koristila sredstva Ministarstva, čime je počinila težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 9. ZOP-a, zbog čega joj je na temelju članka 110. stavka 2. točke 1. ZOP-a utvrđena novčana kazna u mjesečnom iznosu od 10% od posljednje plaće koja joj je isplaćena za puni mjesec proveden na radu na vrijeme od tri mjeseca.
3. Slijedom navedenog, tužiteljici je izrečena jedinstvena disciplinska kazna i to novčana kazna u mjesečnom iznosu od 10% od posljednje plaće koja joj je isplaćena za puni mjesec proveden na radu na vrijeme od četiri mjeseca.
4. Protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 29. listopada 2025. tužiteljica je izjavila žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: NK-UP/II-114-04/26- 02/11, URBROJ: 511-01-158-26-5 od 19. veljače 2026., odbijena kao neosnovana.
5. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Pogrešno je utvrđeno u prvostupanjskom postupku da bi tužiteljica izvršila provjere u IS MUP nevezano za potrebe obavljanja službe iz razloga što radno mjesto tužiteljice kao policijske službenice obuhvaća čitav niz radnih obveza. Navodi da je u postupku isticala da tuženik nije dostavio dokaze o tome da je za uvid u jedinstveni registar osoba potreban pisani nalog neposredno nadređene osobe, kao i da nije utvrđeno da bi tužiteljica bilo koji podatak koristila za svoje osobne potrebe. Naime, ističe da je i u obrazloženju osporavanog rješenja navedeno da policijski službenici imaju ovlaštenje da mogu vršiti provjere građana u IS MUP za službene potrebe, a da je u predmetnoj stvari tužiteljica tvrdila da se ovdje radilo o potrebi unošenja podataka u dosje Sektora za koji je ona kao vođa sektora za sigurnost cestovnog prometa u Policijskoj upravi karlovačkoj bila zadužena. U tom smislu osporava navode svjedoka OĐ koji je saslušan na raspravi 22. listopada 2025., u dijelu koji se odnosi na dosje Sektora, jer da je upravo taj svjedok nekoliko puta pregledavao dosje za koji je bila zadužena tužiteljica te da nije imao nikakvu primjedbu na njegov sadržaj. Nadalje navodi da je samo pokretanje disciplinskog postupka protiv nje dodatno stresno djeluje te da je time ona stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge službenike jer je narušena ravnopravnost u postupanju na poslu jer iz ispisa IS MUP jasno proizlazi da su upravo predmetne osobe (HĐ i MĐ) u isto vrijeme provjeravane od strane drugih policijskih službenika za koje nitko nije utvrđivao jesu li provjere bile poduzete radi potrebe obavljanja službe, čime da je ona stavljena u neravnopravni položaj u odnosu na te osobe. U tom smislu navodi da se činjenice koji je izrekao svjedok NĐ o vrlo jasnim slučajevima u kojima se vrše provjere osoba u IS MUP po Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima se odnose samo na nju jer proizlazi da se isto postupanje nije primijenilo na druge policijske službenike. Navodi i da je izričito od prvog dana potvrdila i objasnila da jest i zbog čega je vršila predmetne provjere, a da je sve bilo za potrebe obavljanja njezinih radnih zadaća. Tužiteljica predlaže da Sud u sporu provede dokaz njezinim saslušanjem te uvidom u dokumentaciju spisa predmeta upravnog postupka i ovog spora. Slijedom navedenog predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika od 19. veljače 2026. te rješenje prvostupanjskog tijela od 29. listopada 2025. Tužiteljica potražuje trošak ovog spora.
6. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja te dodatno pojašnjava da je tijekom disciplinskog postupka nedvojbeno utvrđeno da predmetne provjere u IS MUP za HĐ i MĐ tužiteljica nije izvršila za potrebe službe. Naime, navodi da je nesporno da je tužiteljica u vrijeme predmetnih događaja bila je raspoređena u Postaju prometne policije Karlovac na radno mjesto vođa Sektora za sigurnost cestovnog prometa te da je u okviru radnog mjesta na koje je bila raspoređena imala više zaduženja, pri čemu je imala ovlaštenja da može vršiti provjere građana u navedenom sustavu za službene potrebe, a na što da je ukazala i sama tužiteljica u tužbi. Osim toga, navodi i da je neposredni rukovoditelj tužiteljice OĐ u službenoj zabilješci od 25. ožujka 2025. te na raspravi pred prvostupanjskim tijelom, naveo da tužiteljica nije imala u zaduženju predmete zbog kojih je trebala izvršiti predmetne provjere, a da na te navode tužiteljica tijekom usmene rasprave pred prvostupanjskim tijelom nije imala primjedbe. Tuženik navodi i da tužiteljica nije iznijela životno uvjerljive razloge koji bi opravdali poduzete provjere u IS MUP. Nadalje navodi da predmet ovog disciplinskog postupka nije možebitna disciplinska odgovornost drugih policijskih službenika, zbog čega se disciplinska tijela nisu niti upuštala u raspravljanje o tome. Tuženik navodi i da su tijekom provedenog disciplinskog postupka tužiteljici priznata sva prava sukladno odredbama ZOP-a i Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) te da niti u jednom dijelu nije došlo do kršenja bilo kojeg njezinog prava i da samim time nije stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge policijske službenike. Također navodi i da samo vođenje disciplinskog postupka koji se provodi u skladu sa zakonom i internim aktima poslodavca, ne predstavlja mobing (zlostavljanje na radu) ili bilo koji oblik diskriminacije. Slijedom navedenog, predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
7. U tijeku spora održano je ročište 18. lipnja 2026. kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. i 39/26, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je opunomoćenica tužiteljice i tužiteljica osobno te službena osoba tuženika.
8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu. Raspravnim rješenjem odbijen je dokazni prijedlog da se u sporu sasluša tužiteljica, kao nesvrsishodan i neekonomičan, s obzirom da se ona ranije očitovala kroz službene zabilješke te je i ispitana u disciplinskom postupku, a u odnosu na iste okolnosti i koji zapisnici su sadržani u spisu predmeta disciplinskog postupka i ovog spora. Stoga se odlučne činjenice mogu utvrditi iz dokumentacije priložene spisu predmeta upravnog postupka i spora te izvođenje predloženog dokaza nije bilo nužno za ocjenu zakonitosti osporenog rješenja.
9. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i spornih pravnih pitanja, Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan iz svih razloga koje je naveo tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja i odgovoru na tužbu, a koje razloge Sud prihvaća u cijelosti.
10. Nesporno je u ovoj upravnoj stvari da je tužiteljica, kao službenica Ministarstva unutarnjih poslova, izvršila uvid u podatke IS MUP, i to evidenciju jedinstveni registar osoba za HĐ **.**.2024. i MĐ **.**.2024., 13. veljače 2024., 22. veljače 2024., 23. veljače 2024., te kroz Registar cestovnih vozila 22. srpnja 2024. za MĐ.
11. Sporno je, je li tužiteljica navedene uvide izvršila radi potrebe službe, dakle je li imala zakonski temelj za izvršene uvide, odnosno je li u provedenom postupku pravilno utvrđeno da je tužiteljica navedenim djelima ostvarila obilježja težih povreda službene dužnosti koje su joj stavljene na teret te je li odgovorna za te povrede.
12. Disciplinski postupak protiv policijskih službenika primarno je uređen odredbama članaka 93. - 114. ZOP-a i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika („Narodne novine“, broj 141/11, dalje: Pravilnik), a podredno odredbama ZUP-a, što slijedi iz normi članka 100. ZOP-a te članka 3. stavka 1. ZUP.
13. Odredbom članka 93. stavka 1. ZOP-a propisano je da policijski službenik odgovara za povredu službene dužnosti ako povjerene poslove i zadatke ne obavlja savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržava Ustava, zakona, drugih propisa i pravila o ponašanju za vrijeme službe ili izvan službe kada šteti ugledu službe. Stavkom 2. istog članka propisano je da policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako je povredu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.
14. Odredbom članka 96. točkom 9. ZOP-a propisano je da je teža povreda službene dužnosti neovlašteno ili nenamjensko korištenje sredstava Ministarstva.
15. Odredbom članka 110. stavkom 2. ZOP-a propisano je da se za teže povrede službene dužnosti mogu izreći sljedeće kazne: 1. novčana kazna u mjesečnom iznosu do 20% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od 1 do 6 mjeseci, 2. zaustavljanje promicanja u zvanju od 2 do 4 godine, 3. zaustavljanje napredovanja u službi u trajanju od 2 do 4 godine, 4. premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja, 5. uvjetna kazna prestanka državne službe, te 6. prestanak državne službe.
16. Odredbom članka 111. stavka 1. ZOP-a propisano je da se pri određivanju vrste kazne uzimaju u obzir težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskih službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne i otegotne okolnosti na strani policijskih službenika.
17. Odredbom članka 18. Pravilnika propisano je da se u slučaju stjecaja težih povreda službene dužnosti Disciplinski sud prilikom izricanja kazne mora držati sljedećih pravila: – ako je za dvije ili više težih povreda službene dužnosti počinjenih u stjecaju utvrdio istovrsne kazne, jedinstvena kazna se izriče zbrajanjem utvrđenih kazni, ali ne smije biti veća od zakonskog maksimuma; – ako je za neke teže povrede službene dužnosti počinjene u stjecaju utvrdio kaznu prestanak državne službe, a za neke drugu vrstu kazne, izreći će jedinstvenu kaznu prestanak državne službe, – ako je za dvije ili više težih povreda službene dužnosti u stjecaju utvrdio različite vrste kazne, istovrsne kazne se zbrajaju, a potom se sve različite kazne izriču kao jedinstvena kazna.
18. Odredbom članka 18. stavka 1. Zakona o tajnosti podataka ("Narodne novine", broj 79/07. i 86/12., dalje: ZTP) propisano je da pristup klasificiranim podacima imaju osobe kojima je to nužno za obavljanje poslova iz njihovog djelokruga te koje imaju izdano Uvjerenje o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (u daljnjem tekstu: certifikat).
19. Odredbom članka 23. stavka 1. ZTP-a propisano je da pristup neklasificiranim podacima imaju osobe kojima je to nužno u službene svrhe radi obavljanje poslova iz njihovog djelokruga.
20. Odredbom članka 26. ZTP-a propisano je da su dužnosnici i zaposlenici državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnih osoba s javnim ovlastima, kao i pravne i fizičke osobe koje ostvare pristup ili postupaju s klasificiranim i neklasificiranim podacima, dužni čuvati tajnost klasificiranog podatka za vrijeme i nakon prestanka obavljanja dužnosti ili službe, sve dok je podatak utvrđen jednim od stupnjeva tajnosti ili dok se odlukom vlasnika podatka ne oslobode obveze čuvanja tajnosti.
21. U pogledu težih povreda službene dužnosti koje su tužiteljici stavljene na teret, javnopravna tijela su nakon provedenog postupka utvrdila da je tužiteljica provedenim uvidima u IS MUP za navedene osobe za koje nije imala predmete u zaduženju zbog kojih bi imala potrebu vršiti provjere za te osobe, dakle da je provjere izvršila nenamjenski, a time i nenamjenski koristila sredstva Ministarstva, a kojim ponašanjem da je ostvarila biće težih povreda službene dužnosti iz članka 96. točke 9. ZOP-a. U odnosu na određenu disciplinsku kaznu prvostupanjsko tijelo, osim što je, uzelo u obzir težinu počinjene povrede službene dužnosti i nastale posljedice, stupanj odgovornosti tužitelja, okolnosti u kojima je povreda službene dužnosti počinjena te olakotne i otegotne okolnosti, pri čemu su kao olakotne okolnosti cijenjene primjereno ponašanje pred tim tijelom, obiteljske prilike (neudana, majka malodobnog djeteta), srednje imovno stanje, dotadašnju disciplinsku nekažnjavanost, dobre godišnje ocjene i dobre radne karakteristike, koje su posebno obrazložene, a kao otegotna okolnost je cijenjena upornost tužiteljice u protupravnom ponašanju. S navedenim utvrđenjima složilo se i drugostupanjsko tijelo u svom rješenju kojim je odbilo žalbu tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja, dodatno elaborirajući utvrđenu težu povredu službene dužnosti tužiteljice te otklanjajući kao neosnovane navode na koje je tužiteljica u žalbi upirala.
22. Navedena utvrđenja prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, nalazeći ih detaljno i cjelovito obrazloženima, utemeljenima na pravilno izvedenim dokazima te su na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeni mjerodavni zakonski i podzakonski propisi.
23. Naime, jasno proizlazi iz citiranih odredbi ZTP-a da pristup klasificiranim i neklasificiranim podacima imaju osobe kojima je to nužno za obavljanje poslova iz njihovog djelokruga, odnosno kojima je to nužno u službene svrhe radi obavljanja poslova iz njihovog djelokruga. Stoga su pravilno javnopravna tijela u provedenom disciplinskom postupku provela dokaze na okolnost je li tužiteljica pristup u sustav IS MUP i uvid u podatke za navedene osobe, ostvarila u obavljanju svojih službenih zaduženja, a radi potrebe službe. Na tu okolnost tužiteljica je saslušana 25. ožujka 2025. prije pokretanja disciplinskog postupka, gdje je izjavila da nema ništa za izjaviti. Nadalje, pribavljena je službena zabilješka Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac od 25. ožujka 2025., koju je sastavio OĐ, a iz koje proizlazi da tužiteljica nije imala na zaduženju u radu predmete na temelju kojih bi imala opravdan razlog za vršenje provjere u IS MUP za navedene osobe. Također, prikupljene su i službene bilješka tužiteljice od 20. veljače 2024. i 22. travnja 2024., u kojima je iskazivala o odnosima među susjedima (među kojima je i osoba u čije podatke je tužiteljica izvršila uvid) u zgradi u kojoj živi. Nadalje, u disciplinskom postupku je 2. rujna 2025. provedena usmena rasprava pred prvostupanjskim tijelom na kojoj je tužiteljica iskazivala o razlozima provjere u IS MUP za HĐ te je izjavila da je provjeravala navedenu osobu zbog potreba odlaganja službenog papira o podacima Dječjeg vrtića u kojem je ravnateljica navedena osoba, a u dosje prometnog sektora, što joj nije naložio nitko od nadređenih, ali da proizlazi iz sadržaja dosjea prometnog sektora te da je morala provjeriti o kojoj je osobi riječ da može ostvariti kontakt s tom osobom kad dođe službeno u vrtić. U odnosu na razloge provjere MĐ, tužiteljica je iskazala da je za vrijeme COVID-a navedenoj osobi napisala prijavu za nepoštivanje mjera, a da nije znala kako je završio taj postupak, za koju provjeru da nije dobila nalog od nadređenih službenika i da o tome nije sastavila službenu zabilješku. Nadalje, izjavila je da je provjeru 22. srpnja 2024. izvršila zbog prometne nesreće u kojoj je možda sudjelovalo i vozilo te osobe. O navedenom se očitovala opunomoćenica podnositelja zahtjeva na način da je izjavila da je iz priležećih dokaza razvidno da tužiteljica te provjere nije vršila u operativnim evidencijama prekršaja gdje bi se vidio status predmeta odnosno pismena koji prileže prekršajnom spisu, što uključuje i presude sudova. Nadalje, na raspravi 22. listopada 2025. izveden je dokaz uvidom u ispise iz IS MUP iz kojih je utvrđeno da tužiteljica nije poduzela bilo kakvu službenu radnju vezano za prekršajno sankcioniranje MĐ, već da je samo dojavila kolegi nepropisno postupanje te osobe. Nadalje, na navedenoj raspravi je saslušan svjedok NĐ, raspoređen na radno mjesto pomoćnika voditelja Službe za javni red i sigurnost u PU karlovačkoj, koji je izjavio da tužiteljica prilikom provjere osobe HĐ u IS MUP nije mogla utvrditi podatak da je ta osoba ravnateljica Dječjeg vrtića „Vojnić“ jer takav podatak tamo ne stoji, da postoji potreba za suradnju s drugim organizacijama i tijelima u lokalnim jedinicama, no da Zakon o policijskim poslovima i ovlastima jasno propisuje u kojim se slučajevima vrši provjera osoba u sustavu IS MUP te da tužiteljica nije bila dužna u taj sustav unositi podatke o vanjskom izgledu ravnateljice tog vrtića. Nadalje, saslušan je OĐ, raspoređen na radno mjesto pomoćnika načelnika PP za sigurnost i preventivu u cestovnom prometu u Postaji prometne policije Karlovac, koji je izjavio u odnosu na podatke koji se vode u dosjeima sektora na čijem je čelu tužiteljica, konkretno u odnosu na podatke koji se odnose na Dječji vrtić „ H“, da to jest zaduženje tog sektora, no da se podaci o organizacijama nalaze u dopunskim prilozima pod rednim brojem sedam- izvješća o organizacijama koje obavljaju poslove od važnosti za sigurnost prometa ( Centri za obuku vozača, Stanice za tehnički pregled vozila, Servisi, Autoradionice, Autodizalice) te da se podatci koje je tužiteljica trebala uložiti u dosje vezano za dječji vrtić u tim obrascima ne navode taksativno da bi se tu uvrštavali dječji vrtići i slične organizacije, no da takav podatak ne bi bio na odmet, odnosno osnovni podaci kao što su naziv organizacije, adresa, odgovorna osoba itd., a da te podatke tužiteljica nije mogla dobiti uvidom u IS MUP. Osim toga, naveo je i da podaci o izgledu odgovorne osobe vrtića nisu od značaja za službu. Također, odgovorio je da s obzirom na poslove koje je tužiteljica obavljala, nije imala operativnu potrebu 2024. da kroz IS MUP provjeri je li MĐ prekršajno procesuirana zbog nepoštivanja COVID mjera, kao i da nije postojala službena potreba da s obzirom na poslove koje obavlja tužiteljica provjeri u IS MUP osobu koja živi u istoj zgradi kao i ona, te da se ne sjeća da ga je tužiteljica izvijestila da je osoba po imenu MĐ možebitni sudionik prometne nesreće odnosno da njezino vozilo odgovara opisu vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći. Nadalje na raspravi je saslušan i KĐ, raspoređen na radno mjesto pomoćnika načelnika za krim obradu i očevide cestovnih prometnih nesreća u Postaji prometne policije Karlovac, a koji je izjavio da mu se u srpnju 2024. obratila tužiteljica s informacijom da je ispred svoje zgrade zamijetila vozilo koje je oštećeno te da sumnja da je sudjelovalo u prometnoj nesreći te ga upitala traže li oni isto ili slično vozilo na što je on odgovorio da ne zna traži li sivo vozilo budući da imaju puno prometnih nesreća u kojima su počinitelji napustili mjesto događaja ali koliko mu je poznato da to vozilo ne potražuju da to može provjeriti kod kolega koji vode ručnu evidenciju prometnih nesreća sa bjegovima te da ne treba trenutno sačinjavati službenu zabilješku, već da ako se utvrdi da se navedeno vozilo može povezati s nekom prometnom nesrećom da će joj se kolege javiti. Nadalje, u odnosu na provjeru sustava Ministarstva kroz evidenciju registra cestovnih vozila, a za osobu MĐ, navedeni svjedok je odgovorio da za prometnu nesreću nije bilo potrebno kroz informacijski sustav izvršiti provjeru s obzirom da se za prometne nesreće vodi posebno aplikacija koja se zove Prometni događaj na cestama, a iz koje da se mogu vidjeti informacije o prometnim nesrećama pa tako i o vozilima koja su napustila mjesto događaja te da evidencijama jedinstvenog registra osoba i registra cestovnih vozila nije moguće utvrditi podatke o sudjelovanju osobe u prometnoj nesreći osim ako je ta osoba bila evidentirana u prometnoj nesreći, a da ako se radi o nesreći u kojoj je vozilo ili počinitelj nepoznat tada u tim evidencijama nema nikakvih relevantnih podataka na temelju kojih bi se moglo utvrditi je li to vozilo bilo oštećeno ili negdje sudjelovalo u prometnoj nesreći. Osim toga naveo je i da s obzirom na poslove koje on obavlja i koje obavlja tužiteljica da ona nije imala potrebu da kroz navedeni sustav Ministarstva provjerava osobe koje žive u istoj zgradi kao i ona.
24. Budući da su navedeni svjedoci iskazivali jasno i sigurno, da su njihovi iskazi međusobno suglasni, kao i da se radi o nadređenim službenicima tužiteljici koji imaju neposredna saznanja o činjenicama o kojima su iskazivali te da u odnosu na njih nije utvrđen motiv da bi neistinito iskazivali, dok takav motiv može postojati kod tužiteljice radi izbjegavanja disciplinske odgovornosti, i Sud je nedvojbeno utvrdio da nisu postojali službeni razlozi, odnosno potreba službe, da tužiteljica u izvršenju svojih radnih zadaća izvrši uvide u IS MUP za navedene osobe, odnosno da ona tim uvidom nije mogla prikupiti podatke radi čijeg prikupljanja je navela da je vršila te provjere.
25. Stoga je Sud ocijenio da nisu osnovani njezini navodi kojima se iznose zakonski razlozi za poduzete provjere, zbog čega je tužiteljica te provjere izvršila nenamjenski, a time je i nenamjenski koristila sredstva Ministarstva.
26. Dakle, Sud je u ovome sporu utvrdio sljedeće:
26.1. u prvostupanjskom stadiju disciplinskog postupka provedeno je potrebno dokazivanje, uz mogućnost sudjelovanja tužiteljice u postupku;
26.2. prvostupanjsko tijelo detaljno je, cjelovito i koherentno ocijenilo izvedene dokaze, pri čemu ovaj Sud ne nalazi da je pri ocjeni njihove uvjerljivosti to tijelo postupilo očito nerazložno, niti protivno načelu samostalnosti i slobodne ocjene dokaza (članak 9. ZUP-a);
26.3. drugostupanjsko tijelo valjano je odgovorilo na žalbene prigovore tužitelja;
26.4. obrazloženja osporavanih rješenja udovoljavaju kriterijima relevantnosti i dostatnosti;
26.5. odluke disciplinskih tijela temelje se na zakonito i pravilno provedenom postupku, u skladu s odredbama ZOP-a i ZUP-a te Pravilnika, u kojem postupku je tužiteljica imala mogućnost sudjelovati i u kojem je kvalificirano zastupana od strane braniteljice odvjetnice;
26.6. nedvojbeno je da je činjenični opis djela sadržan u izreci prvostupanjskog rješenja obuhvaćen bitnim obilježjima teške povrede službene dužnosti iz članka 96. točke 9. ZOP-a.
27. Stoga je za odluke disciplinskih tijela postojala valjana pravna osnova, kao i legitiman cilj. U tom pogledu disciplinska tijela nisu učinila očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenila postojanje nekog važnog čimbenika, niti propustila razmotriti sve relevantne čimbenike, niti su propustila uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke te su u obzir uzela sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku javnopravnih tijela.
28. S obzirom da je ocijenjeno da je disciplinski postupak proveden pravilno, a osporena rješenja zakonita, nisu osnovani tužbeni navodi da je tužiteljica provođenjem tog postupka stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge službenike, odnosno da je zakon u bilo kojem pogledu povrijeđen na njezinu štetu. Osim toga, pravilno je naveo tuženik da predmet provedenog postupka nije bilo postupanje drugih službenika, već isključivo tužiteljice, zbog čega se ne može ocjenjivati zakonitost pristupa sustavu IS MUP-a za iste osobe od strane drugih službenika Ministarstva na što ukazuje tužiteljica u ovom sporu.
29. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je Sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude.
30. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
U Rijeci, 24. lipnja 2026.
Sutkinja
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
- opunomoćenici tužiteljice odvjetnici Ivi Zlatić, [adresa],
- tuženiku Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb,
Ulica grda Vukovara 33.