REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 15

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-279/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Anđeli Bionda Martić, u parničnom postupku, u pravnoj stvari tužiteljice ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Andreju Gariću, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku u Slavonskom Brodu, Ulica Nikole Zrinskog 2, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, radi ništetnosti, 24. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz točke 3. Ugovora o kreditu br. 918-50-2829825, sklopljenog dana 12.05.2025. godine između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi: „Naknada: 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

II Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz točke 9. st.2., Ugovora o kreditu br. 918-50-2829825, sklopljenog dana 12.05.2025. godine između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koja glasi: „ Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, da tužiteljici ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 276,55 EUR (dvije stotine sedamdeset i šest eura i pedeset i pet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. lipnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] , za naknadom više zatraženog, preko dosuđenog iznosa od 26,55 EUR (dvadeset i šest eura i pedeset i pet centi) na ime troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovome sudu 14. travnja 2026. podnijela tužbu protiv tuženika, a radi utvrđenja ništetnim odredbe članka iz točke 3. Ugovora o kreditu br. 918-50- 2829825, sklopljenog dana 12. svibnja 2005. godine između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi: „Naknada: 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“ Te radi utvrđenja ništetnosti odredbe članka 9. st. 2. Ugovora o kreditu br. 918-50-2829825 koja glasi:

Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.

1.1Tužiteljica je u tužbi navela kako je ona s tuženikom sklopila predmetni ugovor o kreditu, prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 15.250,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan donošenja. Nadalje navela je kako je predmetnim Ugovorom ugovoren rok otplate kredita u trajanju od 84 mjeseca kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti.

1.2. Nadalje, tužiteljica je navela kako je predmetnim tipskim Ugovorom u točki 3. ugovorena naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu jednokratno 3,30% od iznosa kredita, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

S tim u svezi navela je kako je tuženik prilikom isplate kredita dana 17. svibnja 2005. naplatio tužiteljici naknadu za obradu zahtjeva u iznosu od 2.382,76 HRK a koja protuvrijednost, sukladno fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR utvrđenog Zakonom

o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Fiksni tečaj konverzije: 7,53450), iznosi 316,24 EUR.

Nadalje navela je da je predmetnim tipskim ugovorom u točki 9. ugovoreno kako tužitelj može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi tuženik. Tužiteljica je navela da je dana 4. lipnja 2010. izvršila prijevremenu otplatu preostalog dijela kredita prilikom čega je tuženik tužiteljici istog dana naplatio naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita u iznosu od 783,55 HRK, a koja protuvrijednost, sukladno fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR utvrđenog Zakonom

o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Fiksni tečaj konverzije: 7,53450), iznosi 103,99 EUR

1.3.Tužiteljica je, nadalje, navela kako se o ugovornim odredbama za tzv. „ulaznu naknadu“ nije pojedinačno pregovaralo, već su iste kao takve unaprijed formulirane i od strane tuženika (banke) implementirane u tipskom ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. U tom pogledu navela je kako njoj nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknada i usluga na ime kojih se iste naplaćuje. Navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega su iste nepoštene i ništetne te ne proizvodi pravni učinak. S obzirom da je tuženik temeljem gore navedene nepoštene odredbe o ulaznoj naknadi u predmetnom ugovoru istu naplatio i time stekao ne pripadajuću imovinsku korist, smatra da je navedeni kao nepošten stjecatelj, sukladno članka 1115. ZOO -a, takove dužan vratiti zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Temeljem odredbe članka 284. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22., 155/23. 46/25., dalje: ZPP), sud je dostavio primjerak tužbe tuženiku koji je tužbu uredno primio 24. travnja 2026. što je vidljivo iz povratnice priložene u spisu (na poleđini stranice 15 spisa), ali nije podnio odgovor na tužbu. Uz rješenje ovog suda poslovni broj: P - 279/2026-2 od 16. travnja 2026. kojim je tuženik pozvan da podnese odgovor na tužbu, tuženik je upozoren na posljedice nedavanja odgovora na tužbu, kao i na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe (stranica 13-15 spisa).

3. S obzirom da tuženik, iako uredno pozvan da u roku 30 dana podnese odgovor na tužbu u smislu odredbe članka 284. stavka 1. i članka 285. stavka 2. ZPP, uz upozorenje na posljedice propuštanja, odgovor na tužbu nije podnio, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje tužitelj podnosi i ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem odredbe članka 331. b ZPP-a.

4. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP, a trošak je odmjeren u skladu sa naznačenom vrijednosti predmeta spora od 1.340,50 EUR, te prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: Tarifa) uvažavajući činjenicu da je tužitelj zastupan po punomoćniku iz redova odvjetnika. Sud je odlučujući o troškovima parničnog postupka iste odmjerio u skladu sa odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife i Tbr. 54. Tarife, prema kojoj jedan bod iznosi 2,00 EUR.

4.1. Tužitelj je potraživao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 303,10 EUR, od čega iznos od 200,00 EUR na ime sastava tužbe, te iznos od 50,00 EUR na ime pribave podataka, kao i zakonske zatezne kamate na navedeni iznos. Nadalje, tužiteljica je potraživala i dvostruki trošak sudske pristojbe na tužbu 2 puta po 26,55 EUR.

4.2. Odlučujući o osnovanim i nužnim troškovima parničnog postupka sud je tužiteljici priznao i dosudio trošak sastava tužbe u iznosu 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1 Tarife, kao i trošak zahtjeva za dostavu dokumentacije koja je tužiteljici bila potrebna za ovaj parnični postupak u iznosu 50,00 EUR sukladno Tbr.37. st.1. toč. 1. Tarife jer nije raspolagala materijalnim dokazima koji su joj bili potrebni za postupak, a koje isprave su zajedničke za obje parnične stranke što ukupno iznosi 250,00 EUR. Pored navedenoga tužiteljici je kao osnovan priznat trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 26,55 EUR sukladno odredbi članka 4. točka 1. Zakon o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23. -dalje: ZSP) i članka 7. stavak 1. ZSP jer je u navedenom iznosu sukladno potvrdi o plaćanju koja prileži stranici spisa 4, tužiteljica sudsku pristojbu na tužbu i platila u trenutku podnošenja tužbe. Slijedom navedenoga sud je tužiteljici kao osnovan priznao i dosudio ukupan iznos od 276,55 EUR.

4.2.1. Prema odredbi članka 151. stavka 3. ZPP na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka kamate teku od dana donošenja presude 24. lipnja 2026. do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO.

4.2.2. Kako je tužiteljica u popisanom troškovniku potraživala dvostruku trošak pristojbe na tužbu, oba u iznosu 26,55 EUR, a s obzirom da je sud priznao jedan takav trošak, za više, preko dosuđenog odbio je kao neosnovan zatraženi iznos od 26,55 EUR na ime sudske pristojbe na tužbu.

5. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 24. lipnja 2026.

Sutkinja

Anđela Bionda Martić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).

O tome obavijest:

1. Tužiteljica ZE po punomoćniku Andreju Gariću, odvjetniku u Slavonskom Brodu -e-komunikacijom

2. Tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 65 -e- komunikacijom