REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] V 5
Poslovni broj: Us I-361/2026-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi prava na naknadu troškova prijevoza, 24. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-08/25-01/1058, URBROJ: 338-01-06-05-26-02 od 2. veljače 2026. i predmet se vraća tuženiku na ponovan postupak, a u kojem ponovljenom postupku tuženik je dužan postupiti sukladno pravnom shvaćanju i primjedbama Suda.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-08/25-01/1058, URBROJ: 338-01-06-05-26- 02 od 2. veljače 2026., odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502- 08/25-01/211900, URBROJ: 338-08-02-01-25-05 od 11. studenog 2025. kojim je odbijen zahtjev tužitelja radi priznavanja prava na naknadu troška prijevoza nastalog radi korištenja ambulantne zdravstvene zaštite u Specijalnoj bolesnici Thalassotherapia Crikvenica u razdoblju od 23. rujna 2024. do 11. listopada 2024. na putnoj relaciji Rijeka- Crikvenica - Rijeka na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-502-08/25-01/1058, URBROJ: 338-01-06-05-26-02 od 2. veljače 2026., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 12. ožujka 2026. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
3. U svezi s tim, tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da je tuženik prilikom donošenja osporavanog rješenja potpuno zanemario medicinsku dokumentaciju tužitelja iz koje proizlazi, da je osiguranik imuno kompromitiran, da je stopostotni invalid te da nije smio koristiti javni prijevoz zbog visokog rizika od infekcije koje bi bile kobne za zdravlje tužitelja, a da je ustavno pravo na liječenje i zaštita života iznad tehničkog pravila o kilometraži (udaljenosti od 50 km), pogotovo imajući u vidu, da je kumulativni trošak od 1290 km stvorio neodrživ financijski teret tužitelju s obzirom na njegov socijalni status, a niti je tuženik uzeo u obzir da je zdravstvena ustanova u kojoj je tužitelj provodio ambulantno liječenje najbliža mjestu stanovanja tužitelja, niti izjavu obiteljske liječnice da tužitelj ima pravo na sanitetski prijevoz, ali da u njegovom slučaju nije preporučljiv.
4. S obzirom na navedeno, tužitelj je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 2. veljače 2026., kao i prvostupanjsko rješenje od 11. studenog 2025., te tužitelju prizna pravo na naknadu troška prijevoza za ukupno prijeđenih 1290 km u razdoblju od 23. rujna 2024. do 11. listopada 2024. uz nalaganje tuženiku, da tužitelju isplati pripadajući iznos naknade s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dana podnošenja zahtjeva pa do isplate.
5. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 7. svibnja 2026. ponovio navode koje je istaknuo u obrazloženju osporavanog rješenja istaknuvši, da budući je ocjenom prvostupanjskog Liječničkog povjerenstva utvrđeno, da tužitelj u odnosu na svoje zdravstveno stanje prema članku 2. Pravilnika o sanitetskom prijevozu, nije ispunjavao uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza te kako iz utvrđenog činjeničnog stanja upotpunjenog manjkajućim daljinomjerom javnog prijevoznika nedvojbeno proizlazi, da od tužiteljeva mjesta polaska Rijeka do mjesta upućivanja na korištenje zdravstvene zaštite Crikvenica, prema kriteriju izračuna na službenom daljinomjeru, kao i prema kriterijima izračuna interaktivnom kartom HAK-a ima manje od 50 km, koju činjenicu tužitelj niti ne spori, to da ne postoji pravna osnova za priznavanje prava na naknadu troška prijevoza nastalog radi korištenja ambulantne zdravstvene zaštite u Specijalnoj bolesnici Thalassotherapia Crikvenica u razdoblju od 23. rujna 2024. do 11. listopada 2024. na putnoj relaciji Rijeka- Crikvenica - Rijeka, a na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
6. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 8. svibnja 2026. tužitelj je naveo, da tuženik nije dostavio odgovor na tužbu u roku, naloženom mu izvan raspravnim rješenjem Suda od 26. ožujka 2026., čime ukazuje na procesnu nedisciplinu tuženika i pokušaj odugovlačenja postupka, a također je, očitujući se na odgovor tuženika na tužbu, u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.
7. Nadalje, istaknuo je da je osoba iz članka 12. stavka 2. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13, 98/19, 33/23 u nastavku teksta Zakon) i da sukladno članku 42. stavku 4. Zakona proizlazi, da pravo na naknadu troškova prijevoza neovisno o udaljenostima, ima osigurana osoba iz članka 12. stavka 2 i 3. Zakona, dok nije sporno da je tužitelj osoba sa stopostotnim invaliditetom IV. stupnja oštećenja i trajni korisnik inkluzivnog dodatka (prethodno doplatka za pomoć i njegu u punom opsegu), što ga svrstava u kategoriju osiguranika iz članka 12. Zakona, zbog čega da se zakonski uvjet od minimalno 50 km udaljenosti na tužitelja ne primjenjuje, a nije sporno da je Specijalna bolnica Tahalassotherapia Crikvenica najbliža ugovorna zdravstvena ustanova za traženi vid zdravstvene zaštite koja je potrebna tužitelju. Navodi da isti nije samovoljno birao navedenu ustanovu, već je otišao koristiti zdravstvenu zaštitu u onu ustanovu koja mu je prema mjestu stanovanja prva dostupna, čime su ispunjeni uvjeti za priznavanje prava na naknadu troškova.
8. Napomenuo je, da je tuženik zanemario činjenicu, odnosno očitovanje izabrane liječnice tužitelja, koja je potvrdila da je tužitelj teško imuno kompromitirana osoba nakon transplantacije koštane srži te da ostvaruje pravo na sanitetski prijevoz, ali da u njegovom slučaju isti nije preporučljiv, jer predstavlja izravnu ugrozu zdravlja i života zbog visokog rizika od infekcija, zbog čega je tužitelj predložio da Sud usvoji tužbeni zahtjev.
9. Uz dopunu podneska zaprimljenog kod ovog suda 8. svibnja 2026., tužitelj je dostavio rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda u Rijeci od 11. rujna 2024. navodeći da iz istog proizlazi, da je u trenutku nastanka troškova prijevoza rujan- listopad 2024. bio korisnik prava na doplatak za pomoć i njegu i da mu je rješenjem priznato pravo na inkluzivni dodatak kao nasljedno pravo ranijeg doplatka za pomoć i njegu te mu je utvrđena trajna potreba pomoći i njege u punom opsegu, iz čega je razvidno da tužitelj ima status osiguranika iz članka 12. stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju pa time ostvaruje prava na naknadu troškova prijevoza neovisno o udaljenosti od 50 km.
10. U ovom upravnom sporu 18. lipnja 2026. održano je ročište za raspravu u prisutnosti tužitelja i službene osobe tuženika, čime je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima, te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje upravnog spora.
11. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.
12. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da se tužitelj 24. listopada 2024. obratio prvostupanjskom tijelu zahtjevom za priznavanje prava na naknadu troška prijevoza nastalog radi korištenja ambulantne zdravstvene zaštite u Specijalnoj bolnici Thalassotherapia Crikvenica na putnoj relaciji Rijeka-Crikvenica- Rijeka u razdoblju od 23. rujna 2024. do 11. listopada 2024., gdje je i provodio ambulantnu fizikalnu terapiju, da je postupku utvrđeno, da je tužitelj tada imao prijavljeno prebivalište u [adresa] na adresi [adresa] i da je predmetnu zdravstvenu zaštitu koristio u Specijalnoj bolnici Thalassotherapia Crikvenica koja je provjerom udaljenosti utvrđene posredstvom HAK interaktivne karte udaljena od mjesta tužiteljeva prebivališta manje od 50 km, zbog čega je prvostupanjskim rješenjem od 13. veljače 2025. odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na naknadu troškova prijevoza na relaciji Rijeka – Crikvenica - Rijeka radi korištenja zdravstvene zaštite u Specijalnoj bolnicu Thalassotherapia u razdoblju od 23. rujna 2024. do 11. listopada 2024.
13. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 13. veljače 2025., tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno rješenjem tuženika od 18. travnja 2025. na način, da je usvojena žalba tužitelja i poništeno je prvostupanjsko rješenje od 13. veljače 2025. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak, uz uputu da spisu predmeta upravnog postupka ne prileži službeni daljinomjer javnog prijevoznika kojim bi se moglo utvrditi koja je ugovorna zdravstvena ustanova najbliža za provođenje predmetne zdravstvene zaštite, pa s obzirom na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, tuženik je smatrao opravdanim predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak radi provođenja ispitnog postupka, te od nadležnog Liječničkog povjerenstva Zavoda zatražiti provođenje stručnog medicinskog vještačenja na okolnost utvrđivanja je li predmetna zdravstvena zaštita provođena u najbližoj ugovornoj zdravstvenoj ustanovi u mjestu tužiteljeva prebivališta, a budući da je tužitelj u svojim žalbenim navodima isticao, kako je stopostotni invalid s utvrđenim IV. stupnjem tjelesnog oštećenja i dijagnozama, osnovom kojih ostvaruje pravo na invalidsku mirovinu te kako je teško imuno kompromitirana osoba, koja uslijed transplantacije koštane srži ne može koristiti sredstva javnog prijevoza, pa je prvostupanjskom tijelu naloženo da od tužiteljeve izabrane liječnice zatraži očitovanje da li je tužitelj u odnosu na svoje zdravstveno stanje ispunjavao uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza radi provođenja predmetne zdravstvene zaštite vršene u razdoblju od 23. rujna do 11. listopada 2024., a što je onda potom potrebno provjeriti kod nadležnog Liječničkog povjerenstva Zavoda, koje će na navedenu okolnosti provesti stručno medicinsko vještačenje.
14. Utvrđeno je, da je u izvršenju navedenog rješenja tuženika od 18. travnja 2025., prvostupanjsko tijelo u odnosu na ukazane okolnosti iz rješenja tuženika od 18. travnja 2025. zatražio očitovanje izabranog liječnika tužitelja, je li tužitelj u odnosu na svoje zdravstveno stanje ispunjavao uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza radi provođenja predmetne zdravstvene zaštite u razdoblju od 23. rujna do 11. listopada 2024., a na što se tužiteljeva izabrana liječnica MZ očitovala kako tužitelj nije zatražio sanitetski prijevoz, ali da je za isti ispunjavao uvjete da ga je zatražio.
15. Također, je prvostupanjsko tijelo od nadležnog Liječničkog povjerenstva Rijeka zatražilo provođenje vještačenja na okolnost utvrđivanja ispunjavanja uvjeta sanitetskog prijevoza te utvrđivanja najbliže ugovorne zdravstvene ustanove za korištenje gore navedene zdravstvene zaštite, te je Nalazom, mišljenjem i ocjenom Liječničkog povjerenstva, Područnog ureda Rijeka od 26. kolovoza 2025. utvrđeno, da tužitelj prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji nije udovoljavao propisanim kriterijima za ostvarivanje prava na sanitetski prijevoz u razdoblju od 23. rujna do 11. listopada 2024. i da je predmetna zdravstvena zaštita provedena u Specijalnoj bolnici Thalassotherapia Crikvenica bila najbliža ugovorna zdravstvena ustanova/ za predmetni vid zdravstvene zaštite, a uvidom u ishođeni službeni daljinomjer autoprijevoznika Autotrans d.o.o. Rijeka utvrđeno je, da je udaljenost mjesta tužiteljeva polaska, odnosno prebivališta do mjesta ostvarivanja zdravstvene zaštite Crikvenice iznosi 40 km, pa kako se nije radilo o provođenju zdravstvene zaštite iz članka 62. stavka 4. Zakona, to je prvostupanjskim rješenjem od 11. studenoga 2025. odbijen zahtjev tužitelja podnesen radi priznavanja prava na naknadu troškova prijevoza nastalog radi korištenja ambulantne zdravstvene zaštite u Specijalnoj bolnici Thalassotherapia Crikvenica u razdoblju od 23. rujna do 11. listopada 2024., na putnoj relaciji Rijeka – Crikvenica – Rijeka, na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
16. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 11. studenog 2025. tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 2. veljače 2026. na način, da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, uz obrazloženje da je ocjenom prvostupanjskog Liječničkog povjerenstva utvrđeno, da tužitelj u odnosu na svoje zdravstveno stanje prema članku 2. Pravilnika o sanitetskom prijevozu nije ispunjavao uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza te kako iz utvrđenog činjeničnog stanja upotpunjenog manjkavim daljinomjerom javnog prijevoznika, nedvojbeno proizlazi, da od tužiteljeva mjesta polaska Rijeka do mjesta upućivanja na korištenje zdravstvene zaštite Crikvenica, prema kriteriju izračuna službenim daljinomjerom, kao i prema kriterijima izračuna interaktivnom kartom HAK ima manje od 50 km, a koju činjenicu tužitelj ne spori.
17. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika tužitelj pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.
18. Odredbom članka 62. stavak 1. i 2. Zakona, koji zakon je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva tužitelja propisano je, da osigurana osoba radi ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja ima pravo na naknadu troškova prijevoza pod uvjetom da je radi korištenja zdravstvene zaštite upućen izvan mjesta prebivališta, odnosno boravišta te da ne ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza propisane Pravilnikom ministra nadležnog za zdravstvo iz članka 19. stavka 2. točke 18. Zakona i utvrđene Općim aktom Zavoda.
19. Osigurana osoba iz stavka 1. ovog članka ima pravo na naknadu za troškove prijevoza ako je radi korištenja zdravstvene zaštite upućena u ugovornu zdravstvenu ustanovu, odnosno ordinaciju ugovornog doktora privatne prakse ili ugovorom isporučitelju pomagala u mjesto udaljeno 50 i više kilometara od mjesta njezina prebivališta, odnosno boravišta, jer odgovarajuću zdravstvenu zaštitu sukladno svom zdravstvenom stanju ne može ostvariti u bližoj ugovornoj zdravstvenoj ustanovi, odnosno ordinaciji ugovornog doktora privatne prakse s ugovorenom djelatnošću za tu vrstu zdravstvene zaštite ili kod bliže ugovornog isporučitelja pomagala.
20. Prema stavku 4. istog članka Zakona, pravo na naknadu za troškove prijevoza neovisno o udaljenosti iz stavka 2. ovog članka, ima osigurana osoba do 18. godine života, osigurana osoba iz članka 12. stavka 2 i 3. Zakona, osigurana osoba u vezi korištenja radioterapije, kemoterapije te hemodijalize kao kronični bubrežni bolesnik, osigurana osoba u vezi korištenja zdravstvene zaštite zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti, osigurana osoba darivatelj organa, tkiva ili stanica koju zdravstvenu zaštitu koristi u vezi s darivanjem organa tkiva ili stanica i osigurana osoba upućena na liječenju u drugu državu članicu ili treću državu, sukladno ovom Zakonu i Općem aktu zavoda.
21. Naime, u predmetnom upravnom sporu, nije sporno da udaljenost između mjesta tužiteljeva polaska odnosno prebivališta [adresa], do mjesta ostvarenja zdravstvene zaštite Crikvenica iznosi 40 km, kao što nije sporno da je predmetna zdravstvena zaštita provedena u Specijalnoj bolnici Thalassotherapia Crikvenica u razdoblju od 23. rujna do 11. listopada 2024. bila najbliža ugovorna zdravstvena ustanova za predmetni vid zdravstvene zaštite.
22. Sporno je, da li prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji tužitelj udovoljavao propisanim kriterijima za ostvarivanje prava na sanitetski prijevoz u razdoblju od 23. rujna do 11. listopada 2024., jer iz Nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Rijeka od 6. kolovoza 2025. proizlazi da tužitelj nije udovoljavao propisanim kriterijima za ostvarivanje prava na sanitetski prijevoz u navedenom razdoblju, u gore navedenoj ustanovi, bez ikakvog daljnjeg obrazloženja ili pojašnjenja zbog čega, dok je iz očitovanja izabrane liječnice SZ razvidno, da je tužitelj ispunjavao uvjete, ali ga nije zatražio zbog svog zdravstvenog stanja, budući je kod tužitelja nađeno oštećenje funkcionalne sposobnosti, a također je sporno je li tužitelj, osoba stopostotni invalid IV. stupnja oštećenja, odnosno osoba iz članka 12. stavka 2. i 3 Zakona, zbog čega bi neovisno o udaljenosti, tužitelj imao pravo na naknadu troškova prijevoza sukladno članku 62. stavku 4., a kako to tužitelj tvrdi u tijeku upravnog spora, a na koje navode se tuženik nije osvrnuo.
23. Stoga će tuženik u ponovnom postupku, u postupku izvršenja ove presude, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda, po primitku presude zatražiti Nalaz, mišljenje i ocjenu vještaka Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, koje će nakon uvida u medicinsku dokumentaciju tužitelja koja prileži spisu predmeta upravnog spora i upravnog postupka utvrditi, je li tužitelj osoba iz članka 12. stavka 2 ili 3. Zakona, kojem bi se neovisno o kilometraži trebalo priznati pravo na naknadu troškova prijevoza te će svoj zaključak o tome obrazložiti.
24. Također, će vještaci Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda utvrditi, je li tužitelj ispunjavao uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza u gore navedenom razdoblju sagledavajući cjelokupno zdravstveno stanje tužitelja kao osobe koja je teško imuno kompromitirana nakon transplantacije koštane srži i u svezi koje činjenice je izabrana liječnica tužitelja potvrdila da je tužitelj teško imuno kompromitirana osoba koja nakon transplatacije koštane srži ostvaruje pravo na sanitetski prijevoz, te je li isti preporučljiv, odnosno bi li isti predstavljao izravnu ugrozu zdravlja i života za tužitelja da je istog koristio zbog visokog rizika od infekcija. Pisani nalaz i mišljenje je Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda dužno obrazložiti, kako bi tuženik bio u mogućnosti donijeti novo i zakonito rješenje, u roku od 60 dana od dana primitka ove presude.
25. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci 24. lipnja 2026.
Sutkinja
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv izreke ove presude nije dopuštena žalba. (čl. 127. ZUS-a).
Dostaviti:
- Tužitelju VZ iz [adresa]
- Tuženom Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi,
Zagreb, A. Mihanovića 3
