Poslovni broj: Us I-623/2026-14

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Nataši Brajević, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mislav Balić, odvjetnik u Splitu, Vinkovačka 31, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćeniku HU, generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda, radi isplate mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 26. svibnja 2026. u nazočnosti tužitelja, opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, 24. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Klasa: UP/II 140-02/21- 01/03320363423, Urbroj: 341-99-05/3-21-4941 od 21. listopada 2021.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 140-02/21-01/03320363423, Urbroj: 341-99-05/3-21-4941 od 21. listopada 2021. je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: 140-02/21-01/03320363423, Urbroj: 341-18-05/3-21-25635 od 24. svibnja 2021. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je tužitelju, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu od 1. travnja 2021. u svoti od 1.373,49 kn mjesečno, te mu je umjesto navedene mirovine određena najniža mirovina u svoti od 2.429,25 kn mjesečno. Isplata mirovine pripada mu od 1. travnja 2021. i isplaćivat će je Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske mjesečno unatrag. Svota mirovine određena ovim rješenjem obračunati će se sa svotama mirovine isplaćenih na temelju rješenja Područne službe u Splitu, broj 69582 od 29. lipnja 2020., koje se mijenja ovim rješenjem. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

3. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da pobija zakonitost osporenih rješenja tuženika iz razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava ZOMO-a, te ZOPHDR-a, te Zakona o općem upravnom postupku. Tuženik pri donošenju osporenog rješenja da nije uzeo sve potrebne parametre za izračun mjesečne mirovine zbog tužiteljeve profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 1. lipnja 2020. mjesečno. U obrazloženju pobijanog rješenja tuženik u bitnom navodi da je tužitelj korisnik invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad priznate prema ZOMO s osnove invalidnosti uzrokovane ozljedom na radu 60% i bolešću 40 % koja mu je određena rješenjem Područne službe u Splitu počevši od 01. travnja 2018., da je navedena visina mirovine određena od osobnih bodova 37.2574 uz primjenu mirovinskog faktora 0,6111, da je tužitelju dana 31. svibnja 2020. prestao radni odnos, te da isti ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Nadalje, od dana 1. lipnja 2020. tužitelju je određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad temeljem čl. 175. st. 4. ZOMO-a uz primjenu faktora iz čl. 80. st. 1. toč. 4. Zakona o mirovinskom osiguranju koji iznosi 0,8 a također je prema istom primijenjen i čl. 21. ZOPHDR-a kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata na temelju navršenog mirovinskog staža od mirovine koja bi mu pripadala za 40 godina povećanjem osobnog boda ovisno o vremenu provedenom u Domovinskom ratu za 10 do 30 %. Tuženik invalidsku mirovinu koja pripada ovom osiguraniku određuje sukladno čl. 79. st. 1. i 2. ZOMO-a i čl. 21. ZOPHDR-a kao jedna mirovina od zbroja osobnih bodova ostvarenih u razmjernom dijelu za slučaj ozljede na radu (20.1912) i osobnih bodova obračunati u razmjernom dijelu za slučaj bolesti (11.2180) što iznosi 31.4092 boda. Tuženik prema tužitelju primjenjuje najnižu mirovinu sukladno čl. 49. ZOHBDR-a, a prema podacima Državnog zavoda za statistiku ista iznosi 2.558,25 kn i najnižeg boda od 42.0979. Nadalje, tužitelju da je rješenjem HZMO-a Split od 11. listopada 2019. utvrđeno tjelesno oštećenje od 90%, a od ukupnog postotka tjelesnog oštećenja utvrđeno je postojanje tjelesnog oštećenja od 60% koje se odnosi na tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta koje ima za posljedicu oštećenje funkcije donjih ekstremiteta. Rješenjem HZMO-a Split od 10. srpnja 2007. utvrđena je nesposobnost od 60% zbog ozljede na radu i 40% zbog bolesti profesionalna nesposobnost za rad. Rješenjem HZMO-a Split od 10.10.2019.g. tužitelju je priznata daljnja profesionalna nesposobnost za rad i pravo na invalidsku mirovinu, a rješenjem HZMO-a Split od 15.02.2011.g. utvrđeno je usklađeno pravo na invalidsku mirovinu od 651,46 kn mjesečno. Iščitavajući pobijano rješenje da bi proizlazilo kako isto nije obuhvatilo 14 i po godina radnog staža tužitelja nakon 08.12.2005.g. od nastanka profesionalne nesposobnosti za rad sukladno čl. 34. ZOMO-a jer je istom radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti uz isključenje poslova koji zahtijevaju manipulaciju težim teretima, duže stajanje tužitelju hodanje, klečanje i čučanje, obzirom da je radni odnos sa Lukom d.d. Split prestao 31.05.2020.g. Potom, tužitelj navodi da se prema članku 79. ZOMO-a osobni bodovi za određivanje mirovine dobivaju se tako da se prosječni vrijednosni bodovi iz članka 75. stavka 3. ovoga Zakona pomnože s ukupnim mirovinskim stažom i polaznim faktorom, a kao osnovica za utvrđivanje osobnih bodova su vrijednosni bodovi osiguranika - za određivanje starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine i invalidske mirovine. Pri određivanju osobnih bodova osiguranika za određivanje invalidske mirovine, ako je invalidnost uzrokovana ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću, uzimaju se u obzir vrijednosni bodovi najmanje za 40 godina mirovinskog staža, a ako je invalidnost, na osnovi koje osiguranik stječe pravo na invalidsku mirovinu, uzrokovana djelomično ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću, a djelomično bolešću ili ozljedom izvan rada, inva lidska mirovina koja osiguraniku pripada odredit će se kao jedna mirovina od zbroja osobnih bodova obračunatih u razmjernom dijelu za slučaj ozljede na radu ili profesionalne bolesti prema razmjernom dijelu za slučaj bolesti ili ozljede izvan rada. Pridodani staž, prema odredbi čl. 29. ZOMO, iznosi 08 godina, 10 mjeseci i 00 dana. Pridodani staž računa se tako da se pribroje razdoblja od dana nastanka invalidnosti osiguranika (08. 12. 2005.) do navršene 55 godine života osiguranika u trajanju od dvije trećine, a nakon 55 godine do navršene 60 godine života osiguranika u trajanju od jedne polovine. Invalidska mirovina koja tužitelju pripada, treba se odrediti prema čl. 79. st. 4. ZOMO kao jedna mirovina od zbroja osobnih bodova ostvarenih u razmjernom dijelu za slučaj ozljede na radu i osobnih bodova obračunatih u razmjernom dijelu za slučaj bolesti. Tuženik da je trebao uzeti sve parametre cjelokupnog radnog staža tužitelja i bodovnim vrednovanjem izračunati mirovinu kako to predviđa ZOMO i čl. 21. ZOPHDR-a, i preispitati utvrđenu najnižu mirovinu u svoti od 2.429,25 kn. Sukladno navedenom, tužitelj predlaže da sud utvrditi činjenično stanje i presudom prihvati tužbu, poništi osporeno rješenje u cijelosti i sam riješi upravnu stvar.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužbene navode tužitelja smatra neosnovanim iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. U odnosu na tužbene navode u kojima tužitelj iznosi da mu je rješenjem HZMO-a Split od 11. listopada 2019. utvrđeno tjelesno oštećenje od 90% od čega se na tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta odnosi 60% nije od utjecaja u ovom upravnom postupku, budući da je predmetno rješenje Područne službe u Splitu, broj 69582 od 24. svibnja 2021. doneseno povodom zahtjeva tužitelja od 16. ožujka 2021. za ostvarivanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu i navedenim rješenjem mu je to pravo priznato prema članku 100. stavku 9. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj:

157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018 – Odluka Ustavnog suda republike Hrvatska, 62/2018, 115/2018, 102/2019 i 84/2021 – skraćeno ZOMO-a). Za izračun mirovine pravilno su utvrđeni svi relevantni elementi koji službe za izračun prijevremene starosne mirovine tužitelja pa je prema tome i svota mirovine pravilno izračunata temeljem zakonskih odredbi na način kako je to osporavanim rješenjem detaljno obrazloženo. Nadalje, vezano uz navode iz tužbe u kojima tužitelj iznosi da nije pravilno utvrđen mirovinski staž jer je trebalo uzeti sve parametre cjelokupnog radnog staža, a vezano uz pridodani staž, koji prema odredbi članka 29. ZOMO -a iznosi 8 godina, 10 mjeseci i 00 dana, a isti nije uračunat, tuženik ističe da je pridodani staž u smislu članka 32. ZOMO-a razdoblje koje se pridodaje pri određivanju invalidske mirovine ako osiguranik nije navršio 60 godina života, ali se ne pridodaje mirovinskom stažu kod ostvarivanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu. Stoga je mirovinski staž tužitelja pravilno utvrđen sukladno članku 24. do 31. ZOMO-a i članku 55. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/2017, 98/2019, 84/2021). Slijedom navedenog, smatra da je osporeno rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.

5. Presudom ovog suda poslovni broj UsI-50/2022-5 od 20. listopada 2022. bez održavanja rasprave, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja tuženika.

6. Na navedenu presudu tužitelj je izjavio žalbu, u povodu koje je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-658/2023-2 od 4. ožujka 2026. poništena presuda ovog suda poslovni broj UsI-50/2022-5 od 20. listopada 2022. i predmet je vraćen na ponovni postupak ovom sudu, uz obrazloženje u bitnom da je u prvostupanjskom upravnom sporu povrijeđeno načelo izjašnjavanja stranke iz članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21) koje zahtjeva od suda da prije donošenja presude svakoj stranci omogući izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranka i svim činjenicama i pravnim pitanjima koju su predmet upravnog spora. Prvostupanjski sud nije iskoristio procesne mogućnosti čiji je cilj omogućavanje prava stranaka na raspravljanje pred sudom, već je donio presudu ne omogućivši tužitelju ostvarivanje prava koje mu jamči ZUS kao i članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske. Slijedom iznijetog, Sud smatra da su u postupku pred prvostupanjskim sudom učinjene povrede postupka koje su dovele do nezakonitosti prvostupanjske presude u formalnom smislu.

7. U ponovljenom postupku ovaj Sud je postupajući po gore citiranoj presudi drugostupanjskog suda održao raspravu dana 26. svibnja 2026., te na istu pozvao tužitelja i tuženika radi omogućavanja strankama izjašnjavanja o svim relevantnim činjenicama i okolnostima konkretnog slučaja i pravnim pitanjima odnosno omogućavanja raspravljanja pred sudom.

7.1. Na raspravi opunomoćenik tužitelja je naveo da ostaje kao u tužbi, svim dokaznim prijedlozima i predlaže se da ovaj sud otkloni formalne pretpostavka uslijed čega je došlo do nezakonito prvostupanjske presude sve kako je to navedeno u obrazloženju ukidne presude točke X. Prije svega predlaže izvest dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku, posebno provesti dokaz vještačenjem po vještaku medicine rada kako bi se na pravilan i zakonit način izračunali parametri cjelokupnog staža tužitelja te bodovnim vrednovanjem izračunala mirovina koja istog pripada posebno cjenjeni činjenicu kako tuženik istog nije obuhvatio 14 ipo godina radnog staža nakon 8.12.2005., nakon nastanka profesionalne nesposobnosti sve sukladno članku 84. Zakona o mirovinskog osiguranju. Predlaže da se izvede dokaz i saslušanje tužitelja sve na okolnosti kako je to prethodno navedeno, a kako bi se na pravilan i zakonit način utvrdilo ono što je predmet tuženog traženja, te kako bi tužitelj mogao ovom sudu prezentirati koliko je isti proveo u radnom odnosu u trgovačkom društvu Luka d.d. Split, na koji nje način prestao radni odnos i da se isti očituje u nesporeno oštećenje po osnovi profesionalne nesposobnosti za rad u kojem postotku je isto sadržano u rješidbi HZMO Split od 10.7.2007. Ujedno ističe da predlaže izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku medicine rada radi utvrđenja svih parametara na koje je tužitelj prigovarao u tužbi i tijekom postupka.

7.2. Opunomoćenik tuženika je na ročištu za raspravu naveo da ostaje pri odgovoru na tužbu i obrazloženju osporenog rješenja. Navodi da je činjenica da je tužitelj od 8.12.2005. bio korisnik invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja mu se isplaćivala cijelo vrijeme uz radni odnos koji je trajao od 31.5.2020. kod poslodavca Luka Split d.o.o. Dakle, predmet ovog upravnog spora je rješenje o priznavanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu koja je tužitelju i priznata rješenjem tuženika od 24.5.2021. Da je tim rješenjem tužitelju priznat cjelokupni radni staž koje je ostvario kod zadnjeg poslodavca odnosno do 31.5 .2020. kao i svi platni podaci zaključno do 2020. Potpuno da su netemeljenje tvrdnje da tužitelju nije priznat staž od 15 godina za utvrđivanje priznate visine mirovine. Što se tiče izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja isto smatra suvišnim, a što se tiče izvođenje vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku isto smatra suvišnim jer se u konkretnoj slučaju radi od prijevremenoj starosnoj mirovini pa ne zna što bi sudski vještak po tom pitanju trebao vještačiti. S obzirom na navedeno predlaže zaključenje rasprave i odbijanje tužbenog zahtjeva.

8. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

9. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke i izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku medicine rada kao suvišno i nepotrebno, držeći da pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom. Isto tako obzirom na predmet ovog spora drži da se izvođenjem predloženih dokaza ne mogu utvrditi relevantene činjenice u ovom sporu.

10. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

11. Tužitelj je po opunomoćeniku na ročištu za raspravu popisao troškove upravnog spora, dok tuženik nije popisao trošak.

12. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/2024; dalje: ZUS) ovaj Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je tužitelju priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu od 1. travnja 2021. u svoti od 1.373,49 kn mjesečno, te mu je umjesto navedene mirovine određena najniža mirovina u svoti od 2.429,25 kn mjesečno , a isplata mirovine pripada mu od 1. travnja 2021.

14. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito osporeno rješenje tuženika.

15. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:

- da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 16. ožujka 2021. za priznavanjem prava na prijevremenu starosnu mirovinu;

- da je tužitelj rođen **.**.1960. i da je do dana 1. travnja 2021. navršio 60 godina i 9 mjeseci života;

- da tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i da je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru u trajanju od 103 dana;

- da mu je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu broj 60682 od 15. veljače 2011. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad prema članku 52. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 102/1998 127/2000, 59/2001 100/2001 117/2003 30/2004 177/2004, 92/2005, 43/2007 79/2007 35/2008, 40/2010, 121/2010, 61/2011 76/2012 112/20131133/2013; dalje: ZOMO iz 1998.), počevši od 8. prosinca 2005. Navedenim rješenjem je utvrđen uzrok invalidnosti 60% ozljeda na radu i 40% bolest te je mirovina određena primjenom mirovinskog faktora 0,4444 u svoti od 651 ,40 kn mjesečno;

- da je tužitelj potom dana 26. ožujka 2018. dostavio potvrde o sudjelovanju u Domovinskom ratu, te da mu je rješenjem Područne službe u Splitu broj: 69582 od 20. travnja 2018. određena nova svota invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za radu u iznosu od 1.454,42 kn mjesečno, počevši od 1. travnja 2018.;

- da je potom rješenjem Područne službe u Splitu broj 69582 od 29. lipnja 2020. tužitelju određena nova svota invalidske mirovine s danom 1. lipnja 2020, a nakon prestanka osiguranja (tužitelj sa danom 31. svibnja 2020. prekinuo radni odnos) te je mirovina određena primjenom mirovinskom faktora 0.8 u svoti od 1.719,97 kn mjesečno te je umjesto navedene mirovine određena najniža mirovina prema članku 49. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/2017, 98/2019, 84/2021; dalje: ZHBDR), u svoti od 2.305,28 kn mjesečno.

16. Odredbom članka 100. stavka 9. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21; dalje: ZOMO) propisano je da korisniku invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad ostvarene do stupanja na snagu ovoga Zakona, kao korisniku invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 3. ovoga Zakona, koji nastavi raditi na drugom poslu prema preostaloj, odnosno smanjenoj radnoj sposobnosti ili naknadno stupi u osiguranje i po toj osnovi navrši najmanje jednu godinu staža osiguranja, može se priznati pravo na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu, ako su ispunjeni uvjeti za stjecanje toga prava prema člancima 33., 34., 35., 180. ili 182. ovoga Zakona. Nova mirovina odredit će se prema članku 79. stavcima 1. i 2. i člancima 81. do 88. ovoga Zakona prema ukupno navršenom mirovinskom stažu i ostvarenim vrijednosnim bodovima do dana stjecanja prava na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu, a polazni faktor može iznositi najviše 1,0.

17. Prema odredbi članka 34. ZOMO pravo na prijevremenu starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 60 godina života i 35 godina mirovinskog staža.

18. Odredbom članka 49. stavka 2. ZHBDR-a propisano je korisniku prijevremene starosne, starosne za dugogodišnjeg osiguranika, starosne ili invalidske mirovine, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, kao i korisniku obiteljske mirovine nakon smrti hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koji ispunjava uvjete za ostvarivanje mirovine prema ovom Zakonu ili Zakonu o mirovinskom osiguranju, a mirovina mu je manja od najniže mirovine, odredit će se najniža mirovina prema stavcima 5. i 6. ovoga članka, uz uvjet iz stavka 4. ovoga članka.

18.1. Stavkom 4. istog članka propisano je da najniža mirovina pripada korisniku mirovine iz stavka 1. ovoga članka, osobama iz stavka 2. ovoga članka i hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata iz stavka 3. ovoga članka ako oni odnosno osobe na temelju kojih izvode pravo na najnižu mirovinu imaju priznato sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u najmanjem trajanju od 100 dana u borbenom sektoru.

18.2. Stavkom 5. propisano je da se najniža mirovina određuje od osnovice koja iznosi 45% prosječne netoplaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske u 2016. godini, a prema podacima Državnog zavoda za statistiku , dok je stavkom 6. istog članka propisano da se osnovica iz stavka 5. ovoga članka povećava se za 0,015% od utvrđene proračunske osnovice predviđene propisom kojim se regulira izvršavanje državnog proračuna Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: proračunska osnovica) za svaki dan sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru.

19. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu gore citirane zakonske odredbe, prema ocijeni ovog Suda, osporenim rješenjem tuženika, uz obrazloženje koje je istim dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

20. Naime, na temelju podataka spisa predmeta, pravilno su upravna tijela utvrdila da tužitelj ispunjava uvjete za priznavanjem traženog prava na prijevremenu starosnu mirovinu prema gore citiranoj odredbi članka 34. i članka 100. stavka 9. ZOMO-a. U obrazloženju osporenog rješenja tuženik je dao detaljno obrazloženje za utvrđenje svih relevatnih elemenata koji služe za izračun prijevremene starosne mirovine tužitelja, a koje obrazloženje kao pravilno i zakonito u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, te se na isto ovdje poziva.

21. Prema ocjeni ovog Suda, a polazeći od podataka spisa predmeta, pravilno je utvrđeno da mirovinski staž tužitelja do dana ostvarivanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu odnosno do dana 1. travnja 2021. u skladu s odredbama članka 24. do 31. ZOMO i članka 56. ZHBDR-a iznosi 35 godina, 11 mjeseci i 12 dana, te je pravilno izvršen obračun mirovine prema odredbama članka 81. do 87. ZOMO -a, te odredbi članka 26. i 27. ZHBDR-a, a kako je to detaljno obrazloženo u osporenom rješenju, te je svota prijevremene starosne mirovine pravilno izračunata prema članku 79. stavku 1. ZOMO-a tako što se povećani osobni bodovi pomnože s mirovinsk im faktorom i aktulanom vrijednošću mirovine na dan ostvarivanja prava na mirovinu i iznosi 1.373,49 kn mjesečno, a potom je pravilo, uz jasno i valjano obrazloženje, koje prihvaća i ovaj Sud, umjesto navedene mirovine u skladu s gore citiranom odredbom članka 49. stavka 2., 4. 5. i 6. ZHBDR-a određena najniža mirovina u iznosu od 2.429,25 kn.

22. Pri tome, u svezi tužbenih prigovora da nije pravilno utvrđen mirovinski staž tužitelja jer je trebalo uzeti sve parametre cjelokupnog radnog staža, a vezano uz pridodani staž, koji prema odredbi članka 29. ZOMO-a iznosi 8 godina, 10 mjeseci i 00 dana, a isti nije uračunat, za navesti je da isti ovaj Sud ne nalazi osnovanim, jer pridodani staž u smislu članka 32. ZOMO-a je razdoblje koje se pridodaje pri određivanju invalidske mirovine ako osiguranik nije navršio 60 godina života, ali se ne pridodaje mirovinskom stažu kod ostvarivanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu.

23. Ne stoji prigovor tužitelja da mu pri izračunu mirovine nije obuhvaćeno 14 i pol godina radnog staža nakon 8.12.2005. od nastanka profesionlane nesposobnosti za rad sukladno odredbi članka 34. ZOMO-a obzirom da je radni odnos sa Lukom d.d. Split prestao 31. svibnja 2020. Ovo stoga jer je iz podataka spisa predmeta, kao i prvostupanjskom rješenju priležećeg obračuna mirovinskog staža, jasno razvidno da je sporno razdoblje od 8.12.2005. do prestanka radnog odnosa tužitelja 31. svibnja 2020. uzeto u izračun mirovinskog staža tužitelja.

24. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda, osporenim rješenjem tuženika je pravilno utvrđeno pravo tužitelja na prijevremenu starosnu mirovinu i pravilno je izračunata svota mirovine tužitelja temeljem gore navedenih zakonskih odredbi, a kako je to detaljno i valjano obrazloženo u osporenom rješenju, a koje obrazloženje u cijelosti, kao pravilno i zakonito prihvaća i ovaj Sud, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

25. U izloženom, po ocjeni ovog Suda, osporeno rješenje tuženika je pravilno i zakonito. Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21), na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

26. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke presude.

27. Tužitelju u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora koji je izgubio. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 24. lipnja 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.