1

Poslovni broj: Gž Ovr-197/2023-2

Poslovni broj: Gž Ovr-197/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Verici Perić Aračić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja T. R., …, P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetniku u Z., protiv ovršenika R. H.- M. O., …, Z., OIB: … , zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Građansko-upravni odjel, radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj: Ovr-112/2023 od 18. rujna 2023., 17. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj: Ovr-112/2023 od 18. rujna 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj: Ovr-112/2023 od 18. rujna 2023., odlučeno je:

" Nalaže se ovršeniku R. H.- M. O., …, Z., OIB: … , naknaditi ovrhovoditelju T. R., …, P., OIB: …, troškove postupka izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom u iznosu od 108,87 eura / 820,31 kn1, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovoga rješenja, a određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta tri postotna poena pa do isplate, isplatom na žiro-račun punomoćnika ovrhovoditelja A. P., odvjetnika u Z., IBAN: … , sve u roku 8 dana".

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio ovšenik i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje prihvati i odbije zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izvansudske ovrhe.

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski je sud prihvatio zahtjev ovrhovoditelja i ovrhovoditelju dosudio troškove izvansudske ovrhe pozivom na članak 14. stavak 1. i 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17,  131/20 i 114/22 – u daljnjem tekstu: OZ), a troškovi se odnose na trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, naknadu troškova za sastav prijedloga radi provedbe izvansudske ovrhe kod F inancijske agencije, te trošak za sastav ovog zahtjeva.

6. Odredbom članka 14. stavak 4. OZ propisano je da ovršenik odnosno protivnik osiguranja dužan  ovrhovoditelju odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje. U postupku je sporno pripada li ovrhovoditelju pravo na naknadu troškova za sastav prijedloga za naknadu troškova izvan sudske ovrhe, trošak pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, te trošak sastava prijedloga za naknadu troškova, jer isti po navodima "žalitelja" nisu bili potrebni za ovrhu.

7. Ovrhovoditelj je ovlašten pred sudom zahtijevati naknadu potrebnih troškova nastalih u postupku izravne naplate, te su mu pravilno priznati troškovi pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti sukladno Tbr.32. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa) u iznosu od 49,77 EUR-a, trošak sastava prijedloga za izravnu naplatu u iznosu od 24,89 EUR-a,                     (Tbr.11. točka 5.), trošak sastava ovog zahtjeva (Tbr.11.točka 8.) u iznosu od 12,44 EUR-a, odnosno sveukupno 108,87 EUR-a.

8. Na zajedničkim sastancima predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanim dana 29. ožujka 2018., 13. lipnja 2019., te  26. studenog 2021., prihvaćen je i potvrđen zaključak po kojem se troškovi izvansudske ovrhe priznaju kao dio troškova  ovršnog postupka.

9. Suprotno navodima žaliteljice navedeni trošak je bio potreban i opravdan trošak za provođenje postupka izravne naplate sukladno članku 14. stavak 4. OZ, iz razloga što bez dokaza da je ovršna isprava pravomoćna i ovršna, ovrhovoditeljica ne bi mogla zatražiti provedbu ovrhe, s time da iz samog zahtjeva za izravnu naplatu jasno je vidljivo da ga je ovrhovoditeljica FINI podnijela putem punomoćnika, i da je uz njega između ostalog priložila izvornik ovršne odluke.

10. Kako je odredbom članka 209. OZ propisano da ovrhovoditelj može izravno iz FINE tražiti naplatu tražbine samo na temelju ovršne odluke domaćeg suda koji ima izravnu potvrdu ovršnosti navedena odluka je svakako sadržavala i klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti pa je stoga takav trošak bio i potreban.

11. Kako žalba nije osnovana, odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, a temeljem članka 380. točka 2. ZPP u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ.

12. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan, jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka sukladno članku 155. ZPP u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ.

Dubrovnik, 17. siječnja 2024.

Sutkinja:

Verica Perić Aračić,v.r.