Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-924/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, člana vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku dr. sc. Attili Čokoliću, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB:52634238587, za Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB:95093210687, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko-upravni odjel, radi nedopuštenosti izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1407/2023- 8 od 27. veljače 2025. u sjednici vijeća održanoj dana 24. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovan i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1407/2023-8 od 27. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, koji glasi: "I. Utvrđuje se da je ovrha – izravna naplata koju je tuženik kao ovrhovoditelj Republika Hrvatska, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, sa sjedištem u Zagrebu, Rep. Austrije 14, OIB: 95093210687, pokrenulo protiv tužitelja kao ovršenika KU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod Financijske agencije u Osijeku dana 24. listopada 2023. g. nedopuštena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici Republika Hrvatska, OIB:52634238587, za Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB:95093210687, podmiri prouzročeni parnični trošak u iznosu od 600,00 eura (šestoeura) u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu prvostupanjskog suda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno istu preinači na način da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka tužitelju.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika da se proglasi nedopuštenom ovrha-izravna naplata koju je tuženik kao ovrhovoditelj Republika Hrvatska, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, pokrenuo protiv tužitelja kao ovršenika KU, dana 24. listopada 2023.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj nasljednik iza sada pok. MU temeljem rješenje o nasljeđivanju O-2618/2018-8 od 3. prosinca 2018.

7. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je obveza pravnog prednika tužitelja MU utvrđena pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-1338/00-21 od 27. svibnja 2002.,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj protiv prednika tužitelja – ovršenika MU pokrenuo ovrhu pred Općinskim sudom u Osijeku prijedlogom od dana 04. ožujka 2004. temeljem ovršne isprave-pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Osijeku broj P-1338/00-21 od 27. svibnja 2002. radi naplate 26.009,44 eura (195.968,11 kn) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana 04. prosinca 1998. pa do isplate,

- da je tužitelj kao ovršenik zaključkom Općinskog suda u Osijeku broj Ovr- 5534/23-5 od 15. studenog 2023. upućen pokrenuti ovu parnicu iz žalbenih razloga navedenih u čl. 50. st. 1. t. 9. i 11. Ovršnog zakona,

- da je uvidom u predmet ovoga suda broj Ovr-973/2008 (u kojem je priložen predmet Ovr-134/2004) utvrđeno da je na prijedlog tuženika kao ovrhovoditelja od dana 04. ožujka 2004. sud odredio ovrhu rješenjem o ovrsi broj Ovr-134/04 od 08. ožujka 2004. (list 9. spisa) na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude broj P-1338/2000 od 27. svibnja 2002. na mirovini, pokretninama i nekretninama ovršenika MU (list 8.-9. spisa), da je rješenjem broj Ovr-134/04-46 od 31. siječnja 2008. (list 109.-110. spisa) obustavio ovrhu na pokretninama i određenim nekretninama ovršenika MU sukladno povučenom prijedlogu za ovrhu od strane tuženika kao ovrhovoditelja, dok je ovrha nastavljena na mirovini ovršenika MU i ostalim nekretninama, da je rješenjem broj Ovr-973/08-41 od 27. travnja 2016. (list 170.-171. spisa) obustavio ovrhu i na preostalim nekretninama ovršenika, dok se ovrha na mirovini ovršenika nastavila voditi (list 179. -180. spisa), da je tuženik kao ovrhovoditelj uz podnesak od 14. srpnja 2021. i 14. travnja 2022. (list 181. i 189. spisa) dostavio sudu rješenje o nasljeđivanju iza pok. ovršenika MU pod brojem O-2618/2018, UPP/OS-107/18 od 03. prosinca 2018. i predložio prekid postupka zbog smrti ovršenika MU, pa da je sud pozove nasljednika istog, ovdje tužitelja KU, kao sina pokojnog ovršenika, da preuzme postupak u predmetnoj ovrsi, da je rješenjem broj Ovr-973/08-50 od 01. rujna 2021. (list 185.-186. spisa) utvrdio prekid ovrhe zbog smrti ovršenika MU, te je rješenjem broj Ovr-973/2008-53 od 19. travnja 2022. (list 192. -194. spisa) nastavio prekinuti postupak i pozvao nasljednika pokojnog ovršenika MU, ovdje tužitelja, da preuzme postupak, a koje je rješenje povodom žalbe tužitelja kao ovršenika potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ovr 299/22-2 od 17. lipnja 2022. (list 205. -207. spisa),

- da iz predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu proizlazi da je isti tuženik kao ovrhovoditelj dana 24. listopada 2023. podnio FINI protiv tužitelja kao ovršenika na novčanoj tražbini temeljem ovršne isprave-pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Osijeku broj P-1338/2000 od 27. svibnja 2002., uz koji je zahtjev priložio rješenje o nasljeđivanju broj O-2618/2018-8, UPP/OS-107/18 od 03. prosinca 2018., izvansudsku ovrhu za izravnu naplatu,

- da je uvidom u predmet ovoga suda pod brojem Ovr-2207/2018 utvrđeno da je u istom tuženik kao ovrhovoditelj podnio dana 26. travnja 2018. prijedlog za ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika MU temeljem ovršne isprave - presude Općinskog suda u Osijeku broj P-1338/2000 od 27. svibnja 2002., koja je ovrha prekinuta po sili zakona rješenjem suda broj Ovr-2207/18-8 od 08. siječnja 2019. zbog smrti ovršenika, te je nadalje rješenjem broj Ovr-2207/18-6 od 12. travnja 2019. nastavljena ovrha i pozvan je nasljednik ovršenika, ovdje tužitelj KU da preuzme ovršni postupak, da je rješenjem suda broj Ovr-2207/18-13 od 29. listopada 2019. ovrha obustavljena jer ovrhovoditelj sukladno zaključku suda broj Ovr-2207/18- 8 od 19. rujna 2019. nije podnio daljnji shodni prijedlog za nastavak ovrhe,

- da iz dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje KLASA: 140-01/18- 24-03044907742-Z.S. od 31. kolovoza 2018. proizlazi da po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-134/04 od 08. ožujka 2004. nije u cijelosti postupljeno i da više nije moguće provoditi ustegu na mirovini ovršenika MU budući je isti umro dana **.**.2018., te da je ukupno ustegnut iznos od 43.494,70 eura (327.710,85 kn) i da preostalo dugovanje iznosi 19.667,57 eura (148.185,34 kn),

- da tužitelj u svom iskazu navodi da je predmetni dug naplaćen u cijelosti u ovršnom postupku koji se vodio protiv njegovog pok. oca MU od 2002. do 2018., umjesto koga je stupio u ovršni postupak kao njegov nasljednik, te da zbog blokade računa nije u mogućnosti nastaviti rad u svom OPG-u,

- da je potraživanje tuženika prema pravnom predniku tužitelja utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-1338/00-21 od 27. svibnja 2002., te da je tuženik ovršni postupak protiv prednika tužitelja pokrenuo dana 04. ožujka 2004. prijedlogom za ovrhu temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi broj Ovr-134/2004 od 08. ožujka 2004. temeljem navedene ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Osijeku broj P-1338/2000 od 27. svibnja 2002. i čime da je sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima zastara po navedenoj ovršnoj ispravi prekinuta.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja a imajući u vidu i odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. -dalje ZOO) i 233. stavak 1. ZOO prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju zastara nije nastupila, jer je od 04. ožujka 2004. pa sve do prekida ovrhe po sili zakona zbog smrti ovršenika utvrđenog rješenjem od 01. rujna 2021. ovrha po predmetnoj ovršnoj ispravi bila u tijeku na mirovini ovršenika i nije obustavljena, već se nastavila voditi izvansudska ovrha po istoj ovršnoj ispravi sukladno zahtjevu tuženika za izravnu naplatu podnesenog FINI dana 24. listopada 2023. Činjenica što je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo ovrhu protiv prednika tužitelja prijedlogom od 26. travnja 2018. temeljem iste ovršne isprave u ovršnom postupku broj Ovr- 2207/2018, a koji je također prekinut zbog smrti prednika tužitelja i koja je nakon što je tužitelj kao nasljednik preuzeo postupak, a prije određivanja ovrhe, rješenjem suda broj Ovr-2207/18-13 od 29. listopada 2019. obustavljena, ne znači da je nastupila zastara u konkretnom slučaju, jer se ovrha nastavila voditi protiv tužitelja temeljem iste ovršne isprave iz postupka broj Ovr-973/2008 (Ovr-134/2004) podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji dana 24. listopada 2023. protiv tužitelja, sukladno odredbi čl. 209. st. 1. i 8., u vezi s čl. 32. st. 1. i 2. Ovršnog zakona, dok u postupku broj Ovr-2207/2018 sud nije niti donio rješenje o ovrsi. Uvidom u predmet broj Ovr-973/2008 utvrđeno je da predmetni dug nije naplaćen niti ovrhom na pokretninama, niti ovrhom na nekretninama prednika tužitelja, jer su ti postupci obustavljeni budući je ovrha na tim predmetima ostala bezuspješna, ali se nastavila voditi na mirovini sve do smrti ovršenika MU, dok u postupku broj Ovr-2207/2018 sud nije niti odredio ovrhu rješenjem o ovrsi, već je ovrha nastavljena iz Ovr-973/2008 kako je navedeno, u izvansudskoj ovrsi. Činjenica da je zbog izvansudske ovrhe tužiteljev OPG u blokadi, nema utjecaj na ishod ovog postupka.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP, ovaj sud drži kako u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP, kao ni povrede iz odredbe članak 354. stavak. 2. točka 11. ZPP na koje ukazuje žalitelj.

10. Nije osnovan ni žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava jer je osnovano prvostupanjski sud, primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Materijalnopravno uporište za ocjenu zastare prvostupanjski sud nalazi u odredbi članka 233. stavka 1. ZOO, kojom je određeno da tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za 10 godina, te u odredbi članka 241. ZOO prema kojoj se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine, te u odredbi.

12. Primjenom naprijed citiranih zakonskih odredbi a imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje kao i da je ovrha koju je tuženik pokrenuo prijedlogom za ovrhu 4. ožujka 2004. protiv prednika tužitelja vođena na mirovini istog do smrti 21. srpnja 2018. kada je prekinuta po sili zakona, a nastavljena u odnosu na nasljednika- tužitelja koja ovrha nije obustavljena, te je nakon toga tuženik 24. listopada 2023. pokrenuo izvansudsku ovrhu zahtjevom za izravnu naplatu FINI na temelju iste ovršne isprave- pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Osijeku broj P- 1338/2000 od 27. svibnja 2002., osnovano je prvostupanjski sud zaključio da nije nastupila zastara , jer je ovrha bila u tijeku.

13. To što je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo ovrhu protiv prednika tužitelja prijedlogom od 26. travnja 2018. temeljem iste ovršne isprave u ovršnom postupku broj Ovr-2207/2018, a koji je također prekinut zbog smrti prednika tužitelja i koja je nakon što je tužitelj kao nasljednik preuzeo postupak, a prije određivanja ovrhe, rješenjem suda broj Ovr-2207/18-13 od 29. listopada 2019. obustavljena, ne znači da je nastupila zastara u konkretnom slučaju, jer se ovrha nastavila voditi protiv tužitelja temeljem iste ovršne isprave iz postupka broj Ovr-973/2008 (Ovr-134/2004) podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji dana 24. listopada 2023. protiv tužitelja, sukladno odredbi čl. 209. st. 1. i 8., u vezi s čl. 32. st. 1. i 2. Ovršnog zakona, dok u postupku broj Ovr-2207/2018 sud nije niti donio rješenje o ovrsi.

14. U smislu odredbi Ovršnog zakona ovrhovoditelj je ovlašten pokrenuti više ovršnih postupaka na različitim predmetima ovrhe i sa različitim sredstvima ovrhe do konačnog namirenja, a prema odredbi čl. 210. st. 2. u vezi s čl. 50. st. 1. točkom 9. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024.), tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu kojih je upućen na parnicu, pa kako predmetni dug nije naplaćen a što je i razvidno iz dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, KLASA:140-01/18-24- 03044907742-Z.S. od 31. kolovoza 2018. a nije došlo ni do zastare to je osnovano prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja.

15. Dakle, tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazao postojanje razloga zbog kojeg je upućen da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno nije dokazao da bi ovrha bila nedopuštena, slijedom čega se žalba istog ukazuje neosnovanom.

16. Pravilna je i odluka o trošku postupka koja je valjano utemeljena na odredbi članak 154. stavak 1. i 155. ZPP, koja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

17. Budući da nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, te nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP, a na ispravno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, pa je žalbu žalitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (članak 368. stavak 1. ZPP).

U Splitu, 24. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Pivac