REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1404/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Željko Šimić, u pravnoj stvari tužitelja PUT POLAČE d.o.o., OIB: 37973623566, Podstrana, Poljičkih knezova 27, kojega zastupa punomoćnik Roko Perić, odvjetnik u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 57, protiv tuženika LOCO d.o.o., OIB: 78998776513, Slavonski Brod, Augusta Šenoe 1, kojega zastupa punomoćnik Ivan Lalić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, Trg pobjede 17, radi isplate iznosa od 170.650,02 KN / 22.649,15 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-46/2025-2 od 20. veljače 2025., 24. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-46/2025-2 od 20. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-46/2025-2 od 20. veljače 2025. sud se proglasio mjesno nenadležnim za suđenje u ovom predmetu (točka I. izreke) te je odlučio predmet ustupiti mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Dubrovniku (točka II. izreke).
2. U obrazloženju rješenja sud je u bitnome naveo da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 15. ožujka 2023. Javnom bilježniku Draženu Oreškoviću iz Nove Gradiške, koji je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1223/2023 od 28. lipnja 2023. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi pa je Općinski sud u Slavonskom Brodu rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojemu je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, oglasio se stvarno nenadležnim i predmet ustupio Trgovačkom sudu u Osijeku kao nadležnom sudu. Odredbom članka 70. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) određeno da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, dok je u stavku 3. članka 70. ZPP-a određeno da sporazum o mjesnoj nadležnosti važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa. Uvidom u Kooperantski ugovor o izvođenju radova broj 3/2021/AGL od 28. siječnja 2022. sud je utvrdio da su stranke odredbom članka 21. ugovorile stvarnu nadležnost Trgovačkog suda u Dubrovniku. Budući da je stvarno i mjesno nadležan Trgovački sud u Dubrovniku sud je donio pobijano rješenje u skladu s odredbom članka 21. stavka 1. ZPP-a.
3. Protiv rješenja žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a. U bitnome je istaknuo da nije sporno da su stranke sklopile Kooperantski ugovor 28. siječnja 2022. Odredbom članka 21. Ugovora stranke su se sporazumjele o stvarnoj nadležnost i Trgovačkog suda u Dubrovniku, ali ne o mjesnoj nadležnost. Nadalje, u konkretnom sporu određena je isključiva mjesna nadležnost suda na čijem području tuženik ima sjedište u skladu s odredbom članka 46. ZPP-a, pa je pobijano rješenje nezakonito i nepravilno. Žalitelj je predložio da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
4. Tuženikova žalba nije osnovana.
5. Pobijano rješenje drugostupanjski sud ispitao je na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. te članka 381. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je utvrdio da pobijano rješenje zakonito i pravilno.
6. Iz podataka u spisu može se utvrditi da nisu sporne sljedeće odlučne činjenice:
- Stranke su sklopile Kooperantski ugovor o izvođenju radova broj 3/3021/AGL 28. siječnja 2022. u kojemu je odredbom članka 21. ugovoreno: „Eventualne sporove iz primjene ovoga ugovora ugovorne strane rješavati će prvenstveno sporazumno, a ako sporazum ne bi bio postignut, ugovara se nadležnost stvarno nadležnog Trgovačkog suda u Dubrovniku.“
- Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave Javnom bilježniku Draženu Oreškoviću iz Nove Gradiške, koji je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1223/2023 od 28. lipnja 2023.
- Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi pa je predmet ustupljen
Općinskom sudu u Slavonskom Brodu
- Općinski sud u Slavonskom Brodu rješenjem poslovni broj Povrv-268/2023-2 od 12. veljače 2024. stavio je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojemu je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, oglasio se stvarno nenadležnim i predmet ustupio Trgovačkom sudu u Osijeku kao stvarno i mjesno nadležnom sudu
- Tužitelj je podnio žalbu protiv točke IV. izreke rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu uz koju je priložio Kooperantski ugovor
- Županijski sud u Sisku odbio je tužiteljevu žalbu i potvrdio rješenje Općinskog suda u Sisku u točki IV. njegove izreke
- Nakon ustupanja predmeta Trgovačkog sudu u Osijeku, tužitelj je u podnesku od 19. studenoga 2024. (list 73. spisa) istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti suda u Osijeku.
7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 170.650,02 KN / 22.649,15 EUR na temelju više tužiteljevih računa koji su priloženi uz prijedlog za ovrhu, a u kojima je tužitelj obračunao naknadu za izvedene radove i najam strojeva.
8. Žalitelj je istaknuo da je u konkretnom slučaju određena isključiva nadležnost suda na čijem području tuženik ima registrirano sjedište (članka 46. ZPP-a), a to je Trgovački sud u Osijeku. Neosnovan je žalbeni navod da je odredbom članka 46. ZPP-a određena isključiva mjesna nadležnost suda. Odredbom članka 46. ZPP-a određena mjesna nadležnost suda koji je opće mjesno nadležan za tuženika, ako nije zakonom određena isključiva mjesna nadležnost. Budući da se spor vodi oko isplate novčanog iznosa zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost.
9. Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, dok je u stavku 3. članka 70. ZPP -a određeno da sporazum o mjesnoj nadležnosti važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa.
10. Uvidom u Kooperantski ugovor o izvođenju radova broj 3/2021/AGL od 28. siječnja 2022. nedvojbeno je da su stranke odredbom članka 21. ugovorile „nadležnost stvarno nadležnog Trgovačkog suda u Dubrovniku.“. Pogrešno žalitelj, ali i sud prvog stupnja tumače odredbu članka 21. Ugovora, navodeći da su stranke ugovorile stvarnu nadležnost Trgovačkog suda u Dubrovniku. Prije svega, stranke ne mogu ugovarati stvarnu nadležnost. Međutim, čitanjem odredbe članka 21. Ugovora jasno je da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost stvarno nadležnog suda u Dubrovniku, a to je Trgovački sud u Dubrovniku.
11. Općinski sud u Slavonskom Brodu rješenjem od 12. veljače 2024. (list 38. spisa) oglasio se stvarno nenadležnim za suđenje (točka III. izreke rješenja) pa je u točki IV. izreke odlučio da će nakon pravomoćnosti rješenja o stvarnoj nenadležnosti predmet ustupiti nadležnom Trgovačkom sudu u Osijeku.
12. Tužitelj je podnio žalbu protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu u točki IV. njegove izreke. Županijski sud u Sisku odbio je tužiteljevu žalbu kao neosnovanu rješenjem poslovni broj Gž-372/2024-2 od 12. srpnja 2024. U obrazloženju rješenja drugostupanjski sud naveo je da Općinski sud u Slavonskom Brodu nije stvarno nadležan za suđenje u ovom predmetu pa slijedom toga nije nadležan niti odlučivati o tužiteljevom prigovoru mjesne nenadležnosti.
13. Prema shvaćanju ovoga suda, tužitelj nije ni podnio prigovor mjesne nenadležnosti Općinskom sudu u Slavonskom Brodu. Tužitelj je podnio žalbu protiv rješenja kojim je Općinski sud u Slavonskom Brodu odlučio predmet ustupiti nadležnom Trgovačkom sudu u Osijeku. Tužitelj je prigovor mjesne nenadležnosti podnio tek 19. studenoga 2024.
14. U konkretnom slučaju, Općinski sud u Slavonskom Brodu uopće nije odlučivao o svojoj mjesnoj nenadležnosti niti je odlučio o mjesnoj nadležnosti suda u Osijeku. Predmet je nakon pravomoćnosti rješenja o stvarnoj nenadležnosti ustupljen nadležnom sudu. Sud je odluku o ustupanju donio u obliku rješenja ali to nije odluka o mjesnoj nadležnosti/nenadležnosti. Sud je mogao predmet ustupiti nadležnom sudu nakon pravomoćnosti rješenja o stvarnoj nenadležnosti i dopisom u privitku kojega se dostavlja predmet nadležnom sudu (članak 21. stavak 1. ZPP-a).
15. Štoviše, kad je u povodu žalbe protiv odluke prvostupanjskog suda kojom se on oglasio mjesno nenadležnim odluku donio drugostupanjski sud, za tu je odluku vezan s nadležnošću i sud kome je predmet ustupljen, ako je drugostupanjski sud koji je odluku donio nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova (članak 22. stavak 3. ZPP-a).
16. U konkretnom slučaju Općinski sud u Slavonskom Brodu nije se oglasio mjesno nenadležnim, već se oglasio stvarno nenadležnim. Slijedom toga, županijski sud nije odlučivao o žalbi protiv rješenja kojim se sud oglasio mjesno nenadležnim, već je odlučivao o žalbi protiv dijela rješenja kojim je sud odlučio predmet ustupiti nadležnom sudu nakon pravomoćnosti rješenja o stvarnoj nenadležnosti. Drugo, županijski sud nije nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između općinskog i trgovačkog suda, a još manje za rješavanje sukoba nadležnosti između trgovačkih sudova. Zbog toga, Trgovački sud u Osijeku nije vezan odlukom Županijskog suda u Sisku.
17. Nakon što je predmet ustupljen Trgovačkom sudu u Osijeku kao nadležnom sudu, tužitelj je mogao istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti suda kojemu je predmet ustupljen nakon pravomoćnosti rješenja o stvarnoj nenadležnosti. Budući da o mjesnoj nenadležnosti nije odlučivao općinski sud, već je samo ustupio predmet po njegovoj ocjeni nadležnom sudu, Trgovački sud u Osijeku mogao je odlučivati o tužiteljevom prigovoru mjesne nenadležnosti. Imajući u vidu da su se stranke pismeno sporazumjele o mjesnoj nadležnosti suda u Dubrovniku, a zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, pobijana odluka je zakonita i pravilna, pa je tuženikovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.
Zagreb, 24. lipnja 2026.
Sudac
Željko Šimić
