Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2975/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu po sucu pojedincu mr. sc. Zrinki Tironi u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO), OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanoga po punomoćniku Zlatku Zvonareviću, odvjetniku u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pn-1/2024-11 od 14. studenoga 2025., dana 24. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pn-1/2024-11 od 14. studenoga 2025. pa se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu poslovni broj: Pn-1/2024-11 od 14. studenoga 2025. kojom je presudio: „Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547 platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 iznos od 375,90 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos počevši od dana podnošenja tužbe, odnosno od 4. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi od 7,50% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavljala prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tuženik predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za naknadom štete koja da je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine osiguraniku tuženika u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. ožujka 2022. i to za razliku koju tuženik nije naknadio tužitelju.

6. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da se u predmetnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP), a ne Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZMO), kojeg je primijenio prvostupanjski sud.

7. Tužbeni zahtjev koji je prvostupanjskom presudom prihvaćen kao osnovan zasniva se na tvrdnji tužitelja da je osiguranik tužitelja TN u prometnoj nesreći od 14. prosinca 2004. zadobio teške tjelesne povrede. Navedena nesreća da je skrivljena vozilom inozemne registarske oznake. Tužitelj da je svom osiguraniku TN rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku broj 192092 od 25. travnja 2008., priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad po osnovu povrede izvan rada počevši od 7. studenog 2007. U razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. ožujka 2022. tužitelj da je ŽN isplatio mirovinu u ukupnom iznosu od 4.425,86 eura s tim da je u mirnom postupku tuženik tužitelju naknadio iznos od 3.540,68 eura zbog čega tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje razliku od 375,90 eura sa zateznim kamatama.

8. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev uz zaključak da se u predmetnom slučaju primjenjuje odredba članka 159. stavak 3. točka 2. Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 130/10. - pročišćeni tekst, 61/11., 114/11., 76/12. i 96/25., dalje: ZMO/98). Prema mišljenju prvostupanjskog suda nema mjesta primjeni odredbe članka 27. ZOOP-a s obzirom da se radi o šteti koja je nanesena vozilom inozemne registarske oznake, a koja šteta je nastala na teritoriju Republike Hrvatske vozilom koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti.

9. Odredbama ZMO-a, važećeg u vrijeme isplate predmetne mirovine, na kojeg se poziva tužitelj u tužbi, propisano je:

- u članku 161. stavak 1. i stavak 2. točka 1., da HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju; da naknada stvarne štete, koju HZMO ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, među kojima su i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu;

-u članku 162. stavak 1., da HZMO ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe;

-u članku 164. stavak 1. i 5., da HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. toga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete); i da su za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavka 1. do 3. ovoga članka mjerodavne odredbe tog zakona,

- članku 164. stavak 3. točka 2. da HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje ako je šteta: 2. nanesena vozilom inozemne registracije na teritoriju Republike Hrvatske koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti.

10. Odredbom članka 27. stavak 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istog članka propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. istog članka propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog ureda za osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

11. Polazeći od činjenica na kojima je tužitelj utemeljio postavljeni tužbeni zahtjev, a koje između stranaka nisu sporne, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda u predmetnom slučaju o opsegu odgovornosti tuženika valjalo je odlučiti primjenom članka 27. ZOOP-a, a ne primjenom odredbi ZMO-a kako je to pogrešno učinio sud prvog stupnja. Stoga je na utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

Ovdje je za istaknuti pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u većem broju odluka (Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-1067/2012 od 05. prosinca 2017., Revx-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev 1354/2016-2 od 18. svibnja 2021., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-90/2023 od 4. travnja 2023.), koje su donesene u činjenično i pravno identičnim predmetima koje je pokrenuo HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova invalidske mirovine, prema kojem shvaćanju su za rješenje spora između stranaka mjerodavne odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Za istaknuti je i to da odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-I/856/2016 od 7. veljače 2017. ne utječe na pravilnost i zakonitost primjene materijalnog prava u ovom predmetu budući da je tom odlukom samo utvrđeno da odredbom članak 161. stavak 2. ZMO-a nije povrijeđeno načelo vladavine prava i ona određuje što sve obuhvaća naknada stvarne štete na koju HZMO ima pravo dok Ustavni sud nije nadležan ocjenjivati međusobnu usklađenost dva zakona, što je u nadležnosti redovnih sudova koji će zakon primijeniti kao mjerodavan u konkretnom slučaju.

12. U situaciji kada se šteta iz članka 161. stavak 1. ZMO-a ne potražuje od samog štetnika, odnosno osobe koja je u konkretnom slučaju prouzročila prometnu nesreću, već od osiguratelja štetnika, tada treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, među ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti i to u skladu s odredbama ZOOP-a. U konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena odredbama ZOOP-a. Stoga je upravo taj zakon za navedenu materiju lex specialis, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja štetnika u pogledu utvrđivanja opsega obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, a to su odredbe ZOOP-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-622/2022 od 28. studenoga 2023.)

13. Dakle, obveza tuženika regulirana je odredbama ZOOP-a temeljem kojeg zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi toga zakona i u skladu s njim preuzetih ugovornih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici, već temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto štetnika (osiguranika tuženika), i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor je uređen upravo navedenim specijalnim zakonskim propisom.

14. U vezi sa zaključkom prvostupanjskog suda da se na tuženika ne primjenjuje ZOOP, ovaj drugostupanjski sud navodi da je temeljem odredbi Zakona o osiguranju („Narodne novine“ broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) i Statuta Hrvatskog ureda za osiguranje, Hrvatski ured za osiguranje neprofitna pravna osoba koja u pravnom prometu s trećim osobama predstavlja udruženje društava za osiguranje u Republici Hrvatskoj. Hrvatski ured za osiguranje za svoje članove obavlja poslove utvrđene Zakonom o osiguranju, Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, te drugim propisima.

15. Iz navedenog proizlazi da su nadležnosti Hrvatskog ureda za osiguranje utvrđene Zakonom o osiguranju, Zakonom o obveznom osiguranju u prometu i Statutom te obuhvaćaju obavljanje poslova koji se odnose na poslove nacionalnog ureda za osiguranje i druge poslove utvrđene međunarodnim sporazumima o osiguranju vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama, poslove predstavljanja i zastupanja interesa društava za osiguranje u međunarodnim institucijama, poslove vođenja garancijskog fonda. Stoga s obzirom da odredba članka 27. ZOOP govori o društvu za osiguranje, to navedenu odredbu treba tumačiti na način da se pod tim pojmom podrazumijeva i Hrvatski ured za osiguranje kao udruga koja okuplja društva za osiguranje.

16. Odredbom članka 27. ZOOP-a uređeno je pitanje subrogacijskih zahtjeva nositelja socijalnog osiguranja. Prema odredbi stavka 2. navedenog članka, tužitelju bi pripadalo pravo na naplatu od tuženika, koji nije štetnik već njegov osiguratelj, ne cijelog iznosa isplaćene invalidske mirovine već njezinog razmjernog dijela. Prema članku 27. stavak 3. ZOOP-a taj razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle, u skladu s navedenom odredbom tužitelju bi pripadalo pravo potraživati od tuženika samo onaj iznos za koji bi isplaćena invalidska mirovina bila veća od invalidske mirovine koja bi bila posljedica ozljede na radu.

17. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije raspravio pitanje razlike u visini između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO- a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu . Stoga pravilno tuženik opisno prigovora da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer zbog pogrešnog pravnog pristupa presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno nema razloga o odlučnim činjenicama.

18. Slijedom navedenog trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

19. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti uočenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP - a te će iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se relevantno činjenično stanje, na koje ukazuje ovaj drugostupanjski sud, točno i potpuno utvrdilo. Prvostupanjski će sud potom, nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221.a ZPP-a, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.

U Splitu 24. lipnja 2026.

Sutkinja:

Mr. sc. Zrinka Tironi