Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-326/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CM, zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Kov-91/2026-9 od 11. lipnja 2026., u sjednici održanoj 24. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog CM.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu, na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 131. st. 1. i čl. 123. st. 1. toč. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), protiv okrivljenog CM produljen je istražni zatvor, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni CM, po branitelju, odvjetniku Saši Kačeru, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor ukine, te ukoliko je nužno odredi jedna ili više mjera opreza.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega valja navesti da je povodom žalbe okrivljenika pobijano rješenje ispitano po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, kojim ispitivanjem je utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Pobijajući rješenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ne pobija utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, već samo pobija utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti, tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog koje je istražni zatvor produljen, kao i ocjenu i zaključak suda prvog stupnja o potrebi primjene mjere istražnog zatvora radi preveniranja navedene opasnosti.

7. Stoga u pogledu utvrđenja postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo tjelesne ozljede na štetu bliske osobe, izvanbračne supruge ŽM, valja samo navesti da ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge navedene u pobijanom rješenju (točka 8. do 12.), pri čemu valja navesti da se žalbom ne pobija navedeno utvrđenje.

8. Nije u pravu okrivljenik kada osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti, s tvrdnjom da je priznanjem kaznenog djela, iskazanim žaljenjem i kajanjem pokazao da je svjestan nedopustivosti svog ponašanja, zatim da je u inkriminirano vrijeme bio pod znatnim utjecajem alkohola, zbog čega mu je ubrojivost bila smanjena u znatnoj mjeri, da je svjestan da je uzrok njegovog ponašanja konzumacija alkohola, zbog čega je spreman zatražiti stručnu pomoć u vidu liječenja od ovisnosti o alkoholu, tim više što ima malodobnu djecu koju je dužan izdržavati i što mu je kći nedavno operirana od tumora na mozgu, da ranija kaznena i prekršajna osuđivanost ne mogu automatski predstavljati osnovu za primjenu mjere istražnog zatvora, te da se kazneni postupak u tijeku zbog presumpcije nevinosti ne može cijeniti kao osobita okolnost koja bi upućivala na postojanje iteracijske opasnosti.

9. Naime, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da okrivljenikova ranija kaznena i prekršajna osuđivanost, te kazneni postupak u tijeku upućuju na zaključak da je okrivljenik osoba sklona nasilničkom ponašanju, osobito unutar obitelji, na koje ponašanje poticajno djeluje okrivljenikova prekomjerna konzumacija alkohola, zbog čega postoji realna bojazan da bi okrivljenik mogao nastaviti sa takvim nasilničkim ponašanjem, posebno unutar obitelji. Naime, kao što se navodi u pobijanom rješenju, okrivljenik je kazneno osuđivan za kazneno djelo povrede djetetovih prava, s time da mu je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja se može izreći počinitelju kaznenog djela s obilježjima nasilja. Nadalje, okrivljenik je višekratno prekršajno osuđivan, između ostalog, i presudom iz ožujka 2026. zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, iz koje presude je vidljivo da je proglašen krivim što se 19. ožujka 2026. nasilnički ponašao, pod vidnim utjecajem alkohola, u prisutnosti malodobne djece, u odnosu na izvanbračnu suprugu ŽM, s time da se radilo o psihičkom i fizičkom nasilju. Kad se tome doda da je protiv njega u tijeku kazneni postupak na temelju potvrđene optužnice zbog kaznenog djela prijetnje, koji kazneni postupak se , suprotno žalbenim navodima, može cijeniti prilikom ocjene postojanja iteracijske opasnosti, budući da u kontekstu okrivljenikove ranije kaznene i prekršaje osuđivanosti za djela s elementima nasilja dodatno upućuje na zaključak da je okrivljenik osoba sklona nasilničkom ponašanju, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da postoji realna i konkretna bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo tj. da bi mogao nastaviti sa nasilničkom ponašanjem kojem je sklon, tim više što živi sa žrtvom u zajedničkom kućanstvu i sklon je prekomjernoj konzumaciji alkohola u kakvom stanju se nasilnički ponaša. Zbog navedenih razloga nije u pravu okrivljenik kada osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti.

10. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, njihov broj i značaj, a posebno činjenicu da okrivljenika od ponovnog počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv nisu odvratile ranije kaznena i prekršajne osude, niti kazneni postupak u tijeku, suprotno žalbenim navodima, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da je radi preveniranja iteracijske opasnosti protiv okrivljenika potrebno produljiti istražni zatvor, jer nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići blažim mjerama, tj. mjerama opreza koje se sugeriraju žalbom, tim više što okrivljenik i žrtva žive u zajedničkom kućanstvu. Daljnjim ostankom u istražnom zatvoru neće biti povrijeđeno načelo razmjernosti, s time da je sud prvog stupnja dužan voditi računa o rokovima maksimalnog trajanja istražnog zatvora, koji još nisu istekli.

11. Slijedom navedenog žalba okrivljenika nije osnovana, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 24. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic