Poslovni broj: Us I-1434/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Nataši Brajević, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja CH, C, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćeniku TH (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi obnove postupka starosne mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 26. svibnja 2026. u nazočnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, 24. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-02/25- 03/03106510474, Urbroj: 341-99-06/2-25-2155 od 24. travnja 2025.

i

r i j e š i o  j e

I. Odobrava se tužitelju namirenje troškova delegacije u iznosu od 50,00 EUR, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj iz sredstava Državnog proračuna tužitelju isplatiti dosuđeni trošak delegacije u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima delegacije.

Obrazloženje

1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj:

31 Su-369/2025-17 od 13. lipnja 2025. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-2238/2025 je ustupljen na rješavanje ovome sudu, na temelju članka 11. stavka 1. Zakona o sudovima (Narodne novine, br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24).

2. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 140-02/25-03/03106510474, Urbroj: 341-99-06/2-25-2155 od 24. travnja 2025. žalba je uvažena iz drugih razloga, te je poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku Klasa: UP/I 140-02/24-03/03106510474, Urbroj: 341-15-06/2-24-18942 od 10. veljače 2025. (dalje: prvostupanjsko rješenje) i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev za određivanje starosne mirovine.

4. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika iz svih zakonom predviđenih razloga i tijekom spora tužitelj u bitnom navodi da je bitna procesna povreda nedostatak valjanog obrazloženja, pogrešna ocjena dokaznog materijala i tvrdnja na strani drugoj da tužitelj, nije priložio nikakve nove dokaze, niti nove činjenice, što pobijanu odluku čini kontradiktornom svom obrazloženju, u kojem eksplicite evidentira nove dokaze, a time i nezakonitom. Ističe da je uz zahtjev za obnovu postupka dostavio nove dokaze, među kojima su neovjerene preslike obračunskih lista za razdoblje od srpnja 1991. do rujna 1995., potvrde o radu u Libiji tijekom zaposlenja u INA-i od 11. ožujka 1991. do 31. srpnja 1996., te izvod iz prometa za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 13. siječnja 1992. Smatra da tuženik nije ocijenio niti razmotrio te dokaze, već ih je u potpunosti zanemario. Nadalje navodi da tuženik neistinito tvrdi kako je 20. studenoga 2024. ponovno podnio prijedlog za obnovu postupka bez ikakvih dokaza. Prema tužitelju, jedini prijedlog za obnovu podnesen je 16. travnja 2024., uz koji su bili priloženi navedeni dokazi, a tuženik da nikada nije donio odluku o dopuštenosti obnove postupka temeljem tog prijedloga. Nadalje, tužitelj smatra da dostavljene obračunske liste, potvrde i izvodi predstavljaju nove činjenice i nove dokaze koje je tuženik bio obvezan uzeti u obzir. Ističe da su ti dokazi postojali još u vrijeme vođenja prvotnog postupka, ali ih Matična evidencija tuženika, unatoč zakonskoj obvezi, nije pribavila niti sačuvala. Prema njegovom stajalištu, odgovornost za njihov izostanak ne može se pripisati osiguraniku, nego tuženiku. Također naglašava da je nesporni radni staž u Libiji trebao biti dovoljan razlog da tuženik pravodobno pribavi i trajno evidentira odgovarajuću dokumentaciju. Smatra da nepoznavanje tih činjenica nije opravdano jer je tuženik imao zakonsku dužnost osigurati i čuvati dokaze o njegovom stažu osiguranja. Na kraju zaključuje da bi novi dokazi, zajedno s već evidentiranim i nespornim podacima o njegovom zaposlenju, morali dovesti do povoljnije odluke u njegovu korist. Dodatno ističe da tuženik nije osporio vjerodostojnost dostavljenih dokumenata, iako je imao pravo i dužnost sam odbaciti prijedlog za obnovu postupka, a za vraćanje na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu nije dao nikakve razloga, a čime čini novu procesnu povredu kao i povredu načela ekonomičnosti postupka. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud bez vraćanja na ponovni postupak, sam poništi osporeno rješenje i usvoji prijedlog za obnovu postupka.

5. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj u tužbi u bitnome ponavlja navode koje je iznio u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja tj. da su citirane obračunske liste, potvrde i izvodi iz prometa nove činjenice i novi dokazi koje je tuženik bio dužan uvažiti i honorirati jer je njihovom dostavom otklonjen dio propusta tuženika, a ne njegovog (osiguranikov) na temelju kojih je trebalo provesti postupak obnove. Navodi da tužba nije osnovana, te ističe da je prvostupanjskim rješenjem odbijen tužiteljev zahtjev za određivanje starosne mirovine. Protiv spomenutoga rješenja pravodobno je podnijeta žalba iz svih zakonom predviđenih razloga i tuženik u bitnom iznosi navode žalbe. Nakon pregleda cijelog predmeta u žalbenom postupku ustanovljeno je da je pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, broj 140460 od 29.09.2021., tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 29.7.2019. Navedenim rješenjem mirovina je određena temeljem ukupnog mirovinskog staža od 30 godina, 10 mjeseci i 2 dana, od utvrđenih prosječnih vrijednosnih bodova 0,8600 ostvarenih u razdoblju od 1977. do 2018. Plaće i osnovice osiguranja za obračunsko razdoblje od 1977. do 2018. utvrđeni su prema podacima sadržanim u matičnoj evidenciji Zavoda, a u skladu s člankom 107. stavkom 1. ZOMO. Dana 16.4.2024. tužitelj je podnio zahtjev za obnovu postupka, navodeći da je nezadovoljan svotom mirovine, da vrijednosni bodovi za razdoblje od 1991. do 1996. nisu pravilno utvrđeni te je zatražio da se ponovno izvrši preračun mirovine. Uz zahtjev za obnovu priložio je neovjerene preslike obračunskih lista za razdoblje od srpnja 1991. do rujna 1995., potvrde iz kojih je vidljivo da je radio u Libiji u vrijeme zaposlenja kod INE u razdoblju od 11.3.1991. do 31.7.1996., te izvod prometa od 1.7.1991. do 13.1.1992.

5.1. U postupku kompletiranja podataka o stažu i plaćama, koji je pokrenut po zahtjevu za ponovnim izračunom mirovine, zatražen je podatak o utvrđenom stažu i osnovici od poslodavca INE d.d., obrazac eMPP-1 za razdoblje od 11.3.1991. do 31.7.1996. Dopisom od 26.6.2024. TRS Top Računovodstvo Servisi d.o.o. (član INA Grupe) je potvrdio da ne posjeduju podatke o plaćama tužitelja za razdoblje od 11.3.1991. do 31.7.1996., da je u arhivu zabilježeno da je tužitelj 8.12.1988. imao sporazumni raskid radnog odnosa, da je ponovno zaposlenik INE u razdoblju od 1.02. do 31.7.1996. na poziciji u inozemstvu, za što također ne posjeduju podatke o stažu i plaći. Iz dopisa TRS Top Računovodstvo Servisi d.o.o. (član INA Grupe) od 903.2021. proizlazi da INA d.d. nije u posjedu arhivske građe poduzeća INA – Inoz. Teh. Konzalting d.o.o. Predmetu je priložen dopis tvrtke Konzalting d.o.o. od 31.03.2021. kojim je potvrđeno da se zatraženi podaci o stažu i osnovici INE d.d., obrazac eMPP - 1 za razdoblje od 11.3.1991. do 31.7.1996. ne nalaze u arhivi navedene tvrtke.

5.2. Rješenjem Područnog ureda u Sisku broj 140460 od 30.10.2024. odbijen je zahtjev za ponovnim određivanjem odnosno izračunom starosne mirovine uz obrazloženje da plaće i naknade plaća kao i podatke o ostvarenom stažu i satima bolovanja dostavlja poslodavac na propisanim obrascima te isti moraju biti potpisani od službene osobe i ovjereni pečatom poslodavca. Predmetu je priložena povratnica iz koje je vidljivo da je rješenje osobno uručeno tužitelju dana 8.11.2024. Na navedeno rješenje nije uložena žalba u smislu odredbi članka 106. do 110. ZUP-a.

5.3. Tužitelj je ponovno dana 20.11.2024. podnio Područnom uredu u Sisku, prijedlog za obnovu postupka starosne mirovine okončanog pravomoćnim rješenjem Područnog ureda u Sisku, broj 140460 od 29.9.2021., ne prilažući nikakve nove dokaze. Prema članku 126. stavku 1. ZUP-a, kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe, te da li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem. Prijedlog za obnovu postupka u ovom predmetu trebalo je, u smislu članka 126. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku odbaciti, s obzirom da tužitelj, uz prijedlog za obnovu postupka, nije priložio nikakve nove dokaze, niti nove činjenice temeljem kojih bi se moglo utvrditi da li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Na temelju navedenih razloga, valjalo je žalbu kao osnovanu iz drugih razloga uvažiti, odnosno rješenje poništiti i predmet vratiti Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnom uredu u Sisku radi donošenja novog rješenja u skladu s uputama ovog rješenja. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija 6. U sporu je održana rasprava 26. svibnja 2026., a čime je, kao i dostavom navedenih podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je tužitelj ustrajao u svim navodima iz tužbe i tijekom spora, te je predložio da se temeljem dokaza koje prileže spisu donese odluka kojom se usvaja njegov zahtjev.

6.1. Opunomoćenik tuženika je na ročištu za raspravu naveo da ostaje pri odgovoru na tužbu i obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.

7. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7.1. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito osporeno rješenje tuženika.

11. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je:

- pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, broj 140460 od 29. rujna 2021., tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 29. srpnja 2019.;

- dana 16. travnja 2024. tužitelj podnio zahtjev za obnovu postupka, navodeći da je nezadovoljan svotom mirovine, da vrijednosni bodovi za razdoblje od 1991. do 1996. nisu pravilno utvrđeni te je zatražio da se ponovno izvrši preračun mirovine. Uz zahtjev za obnovu priložio je neovjerene preslike obračunskih lista za razdoblje od srpnja 1991. do rujna 1995., potvrde iz kojih je vidljivo da je radio u Libiji u vrijeme zaposlenja kod INE u razdoblju od 11.3.1991. do 31.7.1996., te izvod prometa od 1.7.1991. do 13.1.1992.;

- u povodu navedenog zahtjeva za obnovu postupka tužitelja (od 16. 4. 2024.) doneseno rješenje Područnog ureda u Sisku broj 140460 od 30. listopada 2024. kojim je odbijen zahtjev za ponovnim određivanjem odnosno izračunom starosne mirovine uz obrazloženje da plaće i naknade plaća kao i podatke o ostvarenom stažu i satima bolovanja dostavlja poslodavac na propisanim obrascima te isti moraju biti potpisani od službene osobe i ovjereni pečatom poslodavca.

- navedeno rješenje uručeno tužitelju osobno dana 8. studenog 2024., te na navedeno rješenje nije izjavljena žalba;

- dana 20. studenog 2024. tužitelj ponovno podnio Područnom uredu u Sisku, prijedlog za obnovu postupka starosne mirovine okončanog pravomoćnim rješenjem Područnog ureda u Sisku, broj 140460 od 29. rujna 2021. navodeći da je nezadovoljan iznosom mirovine, da vrijednosni bodovi za razdoblje od 1991. do 1996. nisu pravilno utvrđeni, pa traži da se ponovno izvrši preračun mirovine, te da uz navedeni prijedlog nije priložio nikakve nove dokaze;

- da je u povodu navedenog prijedloga tužitelja (od 20. studenog 2024.) za obnovu postupka doneseno prvostupanjsko rješenje, a na koje je tužitelj izjavio žalbu, koja je osporenim rješenjem tuženika usvojena iz drugih razloga i poništeno prvostupanjsko rješenje, te predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

12. Odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/2022; dalje: ZOMO) propisano je da ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti, dok je stavkom 2. istog članka propisano da prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, prema stavku 1. ovoga članka, pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

13. Odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21; dalje ZUP) propisano je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

14. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocijeni ovog suda, pravilno i zakonito je osporeno rješenje tuženika, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne uprave stvari.

15. Iz podataka spisa predmeta, osobito sadržaja prijedloga za obnovu postupka, razvidno je da tužitelj uz predmetni prijedlog za obnovu postupka nije priložio nikakve nove dokaze niti navodi nove činjenice temeljem kojih bi se moglo utvrditi da je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Stoga je, prema ocjeni ovog suda, pravilan zaključak tuženika da je takav prijedlog tužitelja trebalo odbaciti pozivom na odredbu članka 126. stavka 1. ZUP-a.

16. Naime, pod novim činjenicama koje mogu biti razlog za obnovu postupka smatraju se samo one činjenice koje su postojale u vrijeme vođenja redovitog postupka u istoj upravnoj stvari, ali se u tijeku tog postupka za njih nije znalo, pa je u trenutku donošenja rješenja činjenično stanje utvrđeno bez tih činjenica. Radi se dakle o „starim činjenicama“ koje su bile i u vrijeme prijašnjeg postupka, a „nove“ su samo zbog toga što se za njih saznalo tek nakon okončanja redovitog, prije vođenog postupka. Nove činjenice za koje se nije znalo u prijašnjem redovitom postupku koji je okončan, moraju biti takve da bi same ili sa već upotrijebljenim u postupku mogle dovesti do drugačijeg rješenja stvari da su bile iznesene u tom postupku. Pod novim dokazima koji mogu biti razlog za obnovu postupka smatraju se dokazi ( isprave, svjedoci i dr. ) za koje se u prijašnjem redovitom postupku u istoj upravnoj stvari nije znalo, kao i oni dokazi za koje se znalo, ali se nisu mogli pribaviti ili upotrijebiti za vrijeme vođenja redovitog postupka, već su pribavljeni nakon okončanja tog postupka. Novi dokazi trebaju biti takvi da bi sami ili s već upotrijebljenim u postupku mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su bili izneseni u prijašnjem redovitom postupku.

17. Stoga, kako je iz podataka spisa predmeta, suprotno tužbenim prigovorima , razvidno da je tužitelj 16. travnja 2024. podnio zahtjev za obnovu postupka, navodeći da je nezadovoljan svotom mirovine, da vrijednosni bodovi za razdoblje od 1991. do 1996. nisu pravilno utvrđeni te je zatražio da se ponovno izvrši preračun mirovine, uz koji je priložio neovjerene preslike obračunskih lista za razdoblje od srpnja 1991. do rujna 1995., potvrde iz kojih je vidljivo da je radio u Libiji u vrijeme zaposlenja kod INE u razdoblju od 11.3.1991. do 31.7.1996., te izvod prometa od 1.7.1991. do 13.1.1992., a u povodu kojeg je doneseno rješenje Područnog ureda u Sisku broj 140460 od 30. listopada 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za ponovnim određivanjem odnosno izračunom starosne mirovine, a da je 20. studenog 2024. tužitelj ponovno podnio Područnom uredu u Sisku, prijedlog za obnovu postupka starosne mirovine okončanog pravomoćnim rješenjem Područnog ureda u Sisku, broj 140460 od 29. rujna 2021. navodeći da je nezadovoljan iznosom mirovine, da vrijednosni bodov i za razdoblje od 1991. do 1996. nisu pravilno utvrđeni, pa traži da se ponovno izvrši preračun mirovine, te da uz navedeni prijedlog nije priložio nikakve nove dokaze, to je pravilan zaključak tuženika da tužitelj u predmetnom prijedlogu (od 20. studenog 2024.) nije iznio nove činjenice niti priložio nove dokaze koji su takvi da bi sami ili s već upotrijebljenim u postupku mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su bili izneseni u prijašnjem redovitom postupku, odnosno da nije učinio vjerojatnim okolnost na kojoj temelji svoj zahtjev u smislu odredbe članka 126. stavka 1. ZUP-a. Stoga je pravilno osporeno rješenjem tuženika usvojena žalba iz drugih razloga i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak radi donošenja novog rješenja u skladu shvaćanjem i primjedbama iz navedenog rješenja.

18. Pri tome, u svezi prigovora tužitelja da tuženik u osporenom rješenju navodi i obračunske listove, potvrde, izvode iz prometa, a da potom utvrđuje da tužitelj nije dostavio nove dokaze za navesti je da se u osporenom rješenju navedena dokumentacija navodi kao prilog zahtjeva tužitelja od 16. travnja 2024., a o kojem je odlučeno rješenjem od 30. listopada 2024., a koje je uredno uručeno tužitelju dana 8. studenog 2024., dok se u osporenom rješenju utvrđuje da uz predmetni prijedlog tužitelja od 20. studenog 2024. (u povodu kojeg je doneseno prvostupanjsko rješenje i ovdje osporeno rješenje tuženika) nisu dostavljeni novi dokazi niti se navode nove činjenice, a kako to proizlazi i iz podataka spisa predmeta.

19. U svemu izloženom, po ocijeni ovog suda, osporeno rješenje je pravilno i zakonito, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je pravilno primijenjen materijalni propis, a upravo suprotno prigovorima tužitelja. Također, nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

20. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS -a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

21. Kako je u konkretnom slučaju upravni predmet Upravnog suda u Zagrebu delegiran na odlučivanje ovom sudu valjalo je primijeniti odredbu članak 11. stavak 4. i 5. ZS-a sukladno kojoj odredbi u slučaju delegacije strankama i njihovim punomoćnicima na teret državnog proračuna pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Stavkom 5. istog članka je propisano da će se naknada troškova iz stavka 4. ovoga članka isplatit na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom.

22. U skladu s gore navedenom odredbom članka 11. stavka 4. i 5. ZS-a tužitelju je priznat trošak prijevoza na relaciji Zagreb- Split i obratno i to u visini prosječne cijene autobusne karte na navedenoj relaciji koja iznosi 25,00 eura u jednom smjeru, a što ukupno iznosi 50,00 eura. Tužitelj nije priznat trošak prijevoza na relaciji Sunja- Zagreb i obratno, obzirom da se sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 11. stavka 5. ZS-a naknada troškova iz stavka 4. istog članka isplatiti u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. i III. izreke rješenja.

U Splitu 24. lipnja 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku,

- Općinsko državno odvjetništvo u Splitu

- u spis.