P-2002/2021-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

M 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sutkinji ovog suda Martini Miočević Šušnjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: MP, B, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Lušić, odvjetnik u Šibeniku protiv tuženice: REPUBLIKA HRVATSKA, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko upravi odjel Šibenik, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javno održane glavne rasprave dana 13.svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zastupnice tuženice, a objavljene dana 24.lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da je MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i to dijela na skici sastavljene po stalnom sudskom vještaku Vinku Gracin dipl. ing.geod. od 19.11.2018.g. prikazanog i označenog slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A, što je u naravi: dvije garaže, kokošinjac i ograđeni dio ispred kokošinjca sa maslinama bajamama i smokvama površine približno 1100 m2, koja skica je sastavni dio ove presude.

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj MP (dalje: tužitelj) je dana 11.svibnja 2021.godine podnio tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske (dalje: tuženice) radi utvrđenja stjecanja prava vlasništva na točno određenom dijelu nekretnine zemljišnoknjižne oznake zkč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A na skici Geodet BP d.i.g.od dana 19.studenog 2018.godine, površine 1100 m2.

2. Pred ovim sudom vodio se parnični postupak po tužbu tužitelja Republike hrvatske protiv tuženika MP pod poslovnim brojem P-359/2016 radi prestanka uznemiravanja na način da se čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] oslobodi od stvari i osoba i s iste odstupi MP. Prvostupanjskom presudom od dana 1.ožujka 2022.godine odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske, dok je presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-348/2022 od dana 19.rujna 2022.godine spomenuta odluka preinačena i pravomoćno prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice s nalogom tuženiku (ovdje tužitelju) da odstupi s protupravno zauzete nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i omogući tužitelju nesmetano korištenje iste i to s dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji je na skici mjesta očevida izrađenoj po vještaku mjerniku BP, dipl. ing. geod. od dana 19. studenog 2018. godine označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A, da uspostavi prijašnje stanje i oslobodi istu od stvari i osoba na način da ukloni dvije garaže, kokošinjac i pomoćne prostorije, ukloni posađene masline, bajame, smokve i betonski zid te žičanu ogradu kojima je ista ograđena, sve o trošku tuženika ili će to učiniti tužitelj o trošku tuženika.

3. U ovom postupku utvrđenja prava vlasništva tužitelj navodi kako predmet spora u naravi predstavlja površinu sa izgrađene dvije garaže, kokošinjcem i ograđenim dijelom ispred kokošinjca u površini od 1100 m2. Predmetni dio nekretnine da je tužitelj stekao darovanjem od ČP pok.TP i to 1990.godine koji pisani ugovor je izgubljen u Domovinskom ratu. Objekte na predmetu spora tužitelj da je sagradio 1996.godine nakon Domovinskog rata. Nakon smrti ČP da je njegovom nasljednicom proglašena nećakinja CP koja da je tužitelju priznala to darovanje. Pokojni ČP da je nasljeđivanjem od svog oca TP stekao predmetnu nekretninu tako da je nekretnina posjedu te obitelji preko više od 100 godina.

4. Tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući kako je tužitelj protupravno zauzeo predmet spora znajući da je navedena nekretnina u vlasništvu tuženice. Nadalje, kako na terenu nema tragova koji bi upućivali na potrebni dugotrajni posjed kao što se na ortofoto karti iz 1968.godine ne vide tragovi posjeda niti ograđenosti predmeta spora.

5.U tijeku postupka sud je pregledao dokumentaciju koja prileži spisu P- 359/2016, izveo dokaz saslušanjem svjedoka EP i CP i izveo dokaz uviđajem na licu mjesta dana 10.ožujka 2025.godine uz sudjelovanje vještaka mjernika LP dipl.ing.geod. (list 35 i 36 spisa).

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje stjecanje prava vlasništva na točno određenom dijelu nekretnine zemljišnoknjižne oznake zkč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A na skici Geodet BP d.i.g.od dana 19.studenog 2018.godine,pozivajući se na darovanje od ČP,a on nasljeđivanjem od svog oca i podredno na dugogodišnji posjed (dosjelost) pravnih prednika tužitelja.

8. Temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka, te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ovaj sud je zaključio kako u nastavku slijedi i utvrdio slijedeće činjenično stanje.

8.1. Pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari nije sporna, a da je tome tako proizlazi iz priloženog e izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu.

8.2. Uviđajem na licu mjesta održanom dana 10.ožujka 2025.godine uz sudjelovanje vještaka geodetske struke izvršena je identifikacija predmeta spora pa je utvrđeno kako pokazano stanje na terenu u cijelosti odgovara skici mjesta očevida BP ing.geod.izrađenom u postupku poslovnog broja P-359/2016. U naravi je to zemljište sa svih strana vidljivo obilježeni zidom, žičanom ogradom te rubovima objekata. Na zemljištu su položeni objekti u namjeni garaža, spremište te gospodarski objekt – kokošinjac. Nadalje,na zemljištu se nalazi zasađenih desetak stabala maslina, dva velika stabla bora i jedno stablo bajama te tri stabla smokve.

8.3. Na okolnost dugogodišnjeg posjedovanja i načina korištenja predmeta spora predmeta spora sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka EP i Č.

11.1. Svjedok NP (1937.) navodi kako je njihovo selo staro 200-300 godina, kako su ljudi postepeno kroz godine uzimali dijelove zemlje i tamo radili štale za životinje pa bi postepeno kako se širila obitelj uzimali dio po dio zemlje za potrebe držanja blaga i uzdržavanja obitelji, a što bi se danas zvalo uzurpacijom. Dio koji potražuje tužitelj da je prije držala neka druga obitelj koja je potom otišla iz mjesta i dopustila tužitelju da slobodno prijeđe tamo. Tada da se nije gledalo čije je što, uzimalo bi se kako kome što treba. Svi su u njihovom selu uzimali komad zemlje kako im treba pa je tako MP uzeo ovu parcelu. U pravilu bi ljudi uzimali zemlju s kojom graniče- pradjed T da je već uzeo ovu parcelu, nakon njega djeda C pa E i brat TP. TP su naslijedili sinovi L, N i ČP i svi oni imaju svoje zemlje stečene na jednak način. Otac od ČP je dračom odradio teren, a nekretnina da je bila ograđena suhozidom, ogradu koja je sa na terenu da ju je sagradio MP.

11.2.Svjedokinj CP je navela kako ima dva strica: ČP i A. 2014.godine da joj njezin stric ČP pričao da je predmet spora dao tužitelju,a u naravi da je garaža za koju pretpostavlja da ju je radio tužitelj, njezin stric ČP da je to naslijedio od svog oca koji da je tamo držao ovce. Posjed da je bio ograđen kamenjem, žice da nije bilo. Od 1974.da živi u [adresa], a na mjesto spora da je slabo dolazila 13. Odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu dana 01. siječnja 1997. godine, bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. godine („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

13.1.Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije dana 08. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

14.U odnosu na iskaze saslušanih svjedoka kazati je kako istima sud ne poklanja vjeru i sami su u svojim iskazima kontradiktorni, a posebice dovodeći ih u međusobnu vezu. Svjedok EP navodi kako je MP ušao u posjed predmeta spora kad je neka druga obitelj napustila mjesto spora, a da je to bio običaj koji se u današnje vrijeme naziva uzurpacija. Dakle, saslušani svjedok jasno potvrđuje da su mještani samovoljno zauzimali terene znajući da im isti ne pripadaju za potrebe držanja stoke, kokoši, sadnje vrta i slični pa da je tak i tužitelj preuzeo ovaj teren d ranijih posjednika koji su odselili. A potom ovaj isti svjedok navodi kako je još pradjed držao u posjedu predmet spora i kako je nekretnina bila ograđena suhozidom. Svjedokinja CP paušalno navodi kako joj je 2014.godine stric ČP čija je nasljednica rekao da je dao zemlju tužitelju, da je to u posjedu držao Vicin otac, da pretpostavlja da je sadašnje objekte gradio tužitelj i da je posjed bio ograđen kamenjem. S tim da je istaknula kako je rijetko ovdje dolazila, a od 1974. da živi u [adresa]. Svjedoci su po stavu ovog suda iskazivali paušalno i usmjereno na uspjeh tužitelja u ovom postupku, kontradiktorno sami sebi, a posebno imajući u vidu da se ostaci suhozida koji spominju ne zatiču ne samo prilikom uviđaja na mjestu spora nego niti na digitalnoj ortofoto karti oz 1968,godine. Iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da bi tužitelj u vremenu dužem od 40 godina, računajući od 1.siječnja 1997.godine do unatrag, bio u poštenom, samostalnom posjedu predmeta spora. U postupku je nejasno kada bi uopće dosjedanje započelo, a sve i da dokazano posjedovanje od 40 godina, svakako je jasno da nedostaje poštenje tužitelj, sve kako je detaljno pojasnio svjedok ČP.

14.1. Nastavno na rečeno, iz iskaza svjedoka, neposredno zapažanje na mjestu spora, zaključuje se kako tužitelj nije dokazao ni onu osnovnu pretpostavku poštenja te da je isti kao pošteni posjednik predmeta spora u relevantnom vremenskom periodu jer iskazi svjedoka posebno ČP proizlaze kako su svi znali pa tako i tužitelj da posjeduje zemljište na koje nema pravo jer su tako naprosto običavali mještani.

15. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a koje propisuju kako parnični trošak valja priznati stranci koja je uspjela u parnici, što bi u konkretnom slučaju bila tuženica, istoj pravo na naknadu parničnog troška u iznosu od 1.000,00 eura, a koji se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu, zastupanja na ročištu održanom dana 13.veljače 2023., 10.ožujka 2025.godine, 25.veljače 2026. i 13.svibnja 2026., za svaku radnju po 100 bodova odnosno 200,00 eura, sukladno Tbr. 7. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05 i 148/09 i 142/12; dalje Tarife).

16. Slijedom iznesenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Šibenik, 24.lipnja 2026.

Sudac

Martina Miočević Šušnjić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu nadležnom drugostupanjskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave iste, a ulaže se putem ovog suda u tri primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.