Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-40/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj PR- 1310/2025-15 od 26. siječnja 2026., 24. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj PR-1310/2025-15 od 26. siječnja 2026. u točki I. izreke i to u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od 865,78 EUR (slovima: osamsto šezdeset pet eura i sedamdeset osam centi) sa zateznim kamatama od 26. siječnja 2026. do isplate, kao i točka II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 250,00 EUR (slovima: dvjesto pedeset eura) kao neosnovan.

III. Nepobijani dio točke I. izreke presude, kojim je tuženiku naloženo da tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete plati iznos od 470,00 EUR (slovima: četiristo sedamdeset eura) sa zateznim kamatama od 10. lipnja 2025. do isplate te zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 700,00 EUR (slovima: sedamsto eura) u razdoblju od 10. lipnja 2025. do 9. srpnja 2025., nije ispitivan u ovom drugostupanjskom postupku.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

„I./ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da isplati tužitelju ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 470,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10.6.2025. do isplate, te zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 700,00 eura tekuće od 10.6.2025. do 9.7.2025. kao i parnični trošak u iznosu od 865,78 eura sa zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2026. do isplate, sve prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu kojim zahtijeva da mu tuženik Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, isplati iznos od 190,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15.5.2025. do isplate, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 470,00 eura za razdoblje od 15.5.2025. do 9.6.2025., sve prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Protiv odluke o parničnom trošku sadržane u točki I. izreke presude te protiv točke II. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu preinači, a podredno da ju u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužbeni zahtjev u ovom predmetu odnosi se na potraživanje u novcu u iznosu od 660,00 eura, dakle u svoti koja ne prelazi 1.320,00 eura, pa se u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti. Temeljem odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. istog Zakona.

6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) utvrđeno je da donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja za naknadu štete nastalu na radu u štetnom događaju od 5. prosinca 2024. Među strankama nije bio sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, niti odgovornost tuženika, kao niti činjenica da je tuženik tužitelju prije podnošenja tužbe, temeljem odštetnog zahtjeva, na ime naknade štete 9. srpnja 2025. isplatio iznos od 700,00 eura.

7.1. Među strankama je bila sporna visina štete.

7.2. Na temelju provedenog medicinskog vještačenja sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj 5. prosinca 2024. na radnom mjestu prilikom podizanja kanistra s vodom zadobio istegnuće mišića lijeve trbušne stijenke i mišića uz lijevu stranu slabinske kralježnice. Zbog zadobivene ozljede tužitelj je trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 4 dana i slabog intenziteta 20 dana kumulativno. Tužitelj je pretrpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja te sekundarni strah u vidu zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 3 dana te slabog intenziteta 14 dana kumulativno. Tuđa pomoć bila mu je potrebna 10 dana u opsegu od 2 sata dnevno i to za obavljanje težih kućanskih poslova te za nabavku, pripravu hrane i slično. Liječenje tužitelja završeno je 24. prosinca 2024., a zdravstveno stanje mu se stabiliziralo mjesec dana nakon štetnog događaja.

7.3. Primjenom odredbe članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) sud ocjenjuje da bi primjerena pravična novčana naknada tužitelju za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosila 1.100,00 eura, cijeneći da bi prema kriteriju fizičkih bolova zahtjev bio osnovan za iznos od 700,00 eura, a po kriteriju straha 400,00 eura.

7.4. U odnosu na imovinsku štetu za potrebnu tuđu pomoć sud utvrđuje da tužitelju pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 70,00 eura, temeljem odredbe članka 1095. stavak 2. ZOO-a, pri čemu cijenu sata tuđe pomoći primjenom odredbe članka 223. ZPP-a utvrđuje u iznosu od 3,50 eura po satu.

7.5. Kako je sud utvrdio da bi zbog štetnog događaja tužitelju pripadala naknada štete u ukupnom iznosu od 1.170,00 eura, od tog iznosa sud je odbio nesporno plaćeni iznos od 700,00 eura, iz kojih razloga usvaja tužbeni zahtjev za iznos od 470,00 eura, dok kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev u iznosu od 190,00 eura.

8. Tužitelj u žalbi tvrdi da sud prvog stupnja prilikom utvrđivanja visine pravične novčane naknade nije vodio računa o promjeni indeksa cijena prema podacima Državnog zavoda za statistiku nakon što je 2020. Vrhovni sud Republike Hrvatske povećao Orijentacijske kriterije za naknadu štete za 50 % i tvrdi da je uz uvažavanje promjene indeksa potrošačkih cijena na malo tužitelju trebalo utvrditi pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.360,00 eura. Također u žalbi tvrdi da mu je naknadu štete za tuđu pomoć trebalo dosuditi prema cijeni sata tuđe pomoći od 5,00 eura, a ne 3,50 eura po satu.

9. Žalbene tvrdnje tužitelja nisu osnovane jer je po ocjeni ovog suda sud prilikom utvrđivanja visine pravične novčane naknade vodio računa o činjenicama iz članka 1100. stavak 1. ZOO-a, dakle, o duljini i intenzitetu fizičkih bolova te pretrpljenog straha, a vodio je računa i o životnoj dobi tužitelja te o popratnim tegobama kojima je bio izložen, kao i o Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, time da je utvrđujući ukupni iznos pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu vodio računa i o porastu potrošačkih cijena od dana donošenja povećanih Orijentacijskih kriterija jer je utvrđeni iznos viši od onog koji bi bio utvrđen primjenom povećanih Orijentacijskih kriterija. Obzirom na utvrđeni opseg fizičkih bolova te pretrpljenog straha i utvrđenu činjenicu da je liječenje tužitelja završeno za 19 dana od povrede, a da se njegovo zdravstveno stanje stabiliziralo mjesec dana nakon štetnog događaja, i po ocjeni ovoga suda primjerena pravična novčana naknada u smislu odredbe članka 1100. stavak 1. ZOO-a iznosi 1.100,00 eura.

9.1. Suprotno žalbenim tvrdnjama pravilno je sud cijenu sata tuđe pomoći utvrđivao s iznosom od 3,50 eura po satu na temelju odredbe članka 223. ZPP -a jer je i po ocjeni ovog suda to bila uobičajena cijena sata tuđe pomoći u spornom razdoblju.

9.2. Tužitelj u žalbi osporava odluku o parničnom trošku iznoseći jedino tvrdnju da je sud neosnovano kod izračuna uspjeha tužitelja u parnici uzimao u obzir uspjeh tuženika.

9.3. Niti ove žalbene tvrdnje tužitelja nisu osnovane jer se prema odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a utvrđuje uspjeh svake od stranaka nakon čega se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela. Iz tih razloga pravilno je sud u smislu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP- a utvrdio postotak uspjeha tužitelja u parnici s osnovom i visinom u omjeru od 85,5 % (100 % uspjeh s osnovom i 71 % s visinom : 2 = 85,5 %) te je nakon toga od uspjeha tužitelja, koji je u većoj mjeri uspio, oduzeo postotak uspjeha tuženika (14,5 %), nakon čega je pravilno utvrdio da je tuženik u obvezi tužitelju naknaditi potrebne parnične troškove u omjeru od 71 %.

10. Iz obrazloženih razloga žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke u dijelu koji se odnosi na naknadu parničnog troška, kao i točku II. izreke (odbijajući dio), potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

11. S obzirom da je žalba tužitelja u cijelosti odbijena kao neosnovana, neosnovan je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove žalbenog postupka u zatraženom iznosu od 250,00 eura.

Koprivnica, 24. lipnja 2026.

Sutkinja

Tatjana Kučić