REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2622/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anite Burza zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DD, mldb. OD, mldb. JD, mldb ČD i mldb. UD, zastupani po zakonskoj zastupnici, majci DD, državljani Republike Irak, nalaze se u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, Sisačka 3, koje zastupa opunomoćenica Lidija Vincent, odvjetnica iz Kutine, Kneza Trpimira 2a, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za Dublinski postupak, Zagreb, Ilica 335, OIB:36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon usmene rasprave, 24. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za Dublinski postupak, KLASA: UP/I-216-03/26-06/1787, URBROJ: 511-01-214-26-6 od 23. ožujka 2026.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Lidiji Vincent, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.042,14 Eur u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbačen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj s obzirom da je Savezna Republika Njemačka (dalje: SR Njemačka) preuzela odgovornost za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, te je određen transfer u SR Njemačku u roku od 18 mjeseci od odluke SR Njemačke o prihvaćanju odgovornosti ili izvršnosti ove odluke u slučaju pokretanja upravnog spora tužbom.

2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako tuženik nije meritorno odlučivao o zahtjevu tužitelja za međunarodnu zaštitu, već je istu odbacio smatrajući da je odgovornost za meritornu odluku na drugoj državi članici EGP-a. Navodi kako se radi o obitelji s malodobnom djecom koji su ranjiva skupina te postoji rizik od nečovječnog postupanja. Ističe da je tužiteljičina obitelj Kurdske narodnosti a u Njemačkoj da živi mnogo D koji izražavaj netrpeljivost prema O.

3. Stoga predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, odobri besplatnu pravnu pomoć tužitelju te isplati tužiteljima po opunomoćeniku trošak u ukupnom iznosu od 1.042,14 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te u bitnome navodi kako odgovorna državna članica za ispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu propisana je Dublinskim postupkom koji je uređen Zakonom o međunarodnoj privremenoj zaštiti, te Uredbom (EU) br. 604/2013 (-dalje: Uredba EU). U konkretnom slučaju zatraženo je od SR Njemačke da preuzme odgovornost za preispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, što je SR Njemačka i učinila. Navodi kako se provedenim postupkom, u skladu s Uredbom EU nije niti donosilo rješenje o meritumu, već se odlučivalo isključivo o odgovornoj državi članici za ispitivanje zahtjeva za međunarodnom zaštitom.

5. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je održao usmenu raspravu.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Temeljem članka 3. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 604/2013., Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje država članica odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva, tuženik je od SR Njemačke zatražio preuzimanje odgovornosti za ispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužitelja.

9. Iz podataka spisa predmeta, proizlazi kako je SR Njemačka prihvatila odgovornost odlukom broj 11013536-438 od 16. ožujka 2026.. sukladno članku 18. navedene Uredbe.

10. Člankom 29. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 604/2013 određeno da stranac mora biti predan odgovornoj državi članici u roku od 6 mjeseci od odluke o prihvaćanju odgovornosti ili izvršne odluke u slučaju pokretanja upravnog spora tužbom, dok je stavkom 2. iste Uredbe propisano da se taj rok može produljiti za najviše 1 godine, ako transfer nije bio moguć, jer je predmetna osoba u zatvoru ili do najviše 18 mjeseci ako predmetna osoba pobjegne.

10. Budući da je člankom 43. stavkom 1. točkom 5. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25) propisano da će se zahtjev za međunarodnu zaštitu odbaciti ako je sukladno Uredbi EU br. 604/2013 utvrđena odgovornost druge države članice Europskog gospodarskog prostora za razmatranje zahtjeva za međunarodnom zaštitom, te kako je nesporno u konkretnom slučaju SR Njemačka prihvatila odgovornost, pravilno je zahtjev za međunarodnu zaštitu odbačen te određen rok za transfer tužitelja.

11. Imajući u vidu navedeno, budući da tužitelji nisu doveli u sumnju zakonitost osporavanog rješenja, odnosno zakonito odbacivanje zahtjeva tužitelja za međunarodnu zaštitu, budući da je druga država članica prihvatila odgovornost za meritorno ispitivanje zahtjeva, osporavano rješenje ocjenjuje se zakonitim, te je valjalo stoga, temeljem odredbe članka 116. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke.

12. Sud nije provodio dokaz saslušanjem tužiteljice i njenog supruga, ocijenivši navedeni dokazni prijedlog nesvrsishodnim, a osobito imajući u vidu da je navedeni dokazni prijedlog usmjeren na utvrđivanje činjenice da tužiteljica FD nije u postupku ispitana na okolnosti razloga zbog kojih je zatražila međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a što nisu činjenice bitne za donošenje zakonitog rješenja, budući da je tzv. Dublinski postupak jasno i precizno propisan Uredbom EU, a razlozi zbog kojih je zatražena međunarodna zaštita razmatrat će odgovorna država članica, u konkretnom slučaju SR Njemačka. Osim navedenog opunomoćenica tužitelja nije ustrajala na navedenom dokaznom prijedlogu na ročištu kod ovog suda.

13. Nadalje, kako iz spisa predmeta proizlazi da tužitelji nemaju novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, istom je u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22).

14. Kako je pravnu pomoć pružala odvjetnica Lidija Vincent, u točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.042,14 EUR, u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Naime, odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, te putni troškovi, sve sukladno Tbr. 27. i 50 Tarife.

15. Imajući u vidu navedeno, odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke.

U Zagrebu 24. lipnja 2026.

Sudac:

Ivana Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnica Lidija Vincent – e- komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Zagrebačka, Uprava za imigraciju, državljanstvo i pravne poslove, Zagreb, Ilica 335

3. U spis