REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Pn-79/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić- Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, zastupanog po punomoćniku SŠ, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB:26187994862, zastupana po generalnoj punomoćnici CŠ, zaposlenici tuženika, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 8. svibnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja SŠ i punomoćnika tuženika CŠ, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 4.604,90 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 18.02.2024. pa do isplate po referentnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužitelj s prijedlogom za prekidom ovog postupka.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za troškovima postupka u iznosu od 92,50 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pred ovim sudom protiv tuženika podnio tužbu za naknadu štete kojom potražuje naknadu štete nastalu uslijed isplata obiteljske mirovine BŠ, supruzi poginulog OŠ.

2. U tužbi navodi da se 29. listopada 2016. u Zapolju dogodila prometna cestovna nesreća u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja OŠ te da je za nesreću kriv vozač vozila osiguranog kod tuženika , koji je pravomoćno oglašen krivim presudom ovoga suda poslovni broj K-169/2017 od 18. prosinca 2017.

2.1. Navodi da je tužitelj supruzi pok. OŠ, VŠ priznao pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem broj 100011 od 29. studenog 2016. a da se isplata vrši počev od 29.listopada 2016. do danas.

2.2. Ističe i da su ovdje parnične strane utvrdile nesporno doprinos prednika ŽŠ u iznosu od 50% prema kojem dogovoru su isplate izvršene sve do 30. travnja 2022., sve sukladno odredbama Zakon o mirovinskom osiguranju.

2.3. Kako je tužitelj nastavio sa isplatama i dalje, ovom tužbom potražuje ukupno 50% isplaćenog iznosa za period od 1. svibnja 2022. do 31. prosinca 2023. ili iznos od 4.604,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 18. veljače 2024. do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim svoju pasivnu legitimaciju kao osiguratelja vozila reg. oznake [registarska oznaka], nastanak prometne nesreće dana 29. listopada 2016. godine, kao i djelomičnu odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.

3.1. Nadalje, ne osporava da je osiguranik tužitelja u štetnom događaju smrtno stradao, kao niti činjenica da je po navedenom osnovu supruzi pokojnog osiguranika tužitelja, BŠ, priznato pravo na obiteljsku mirovinu. Također među parničnim strankama nije sporna niti činjenica da je osiguranik tužitelja doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%.

3.2. Ne osporava niti činjenicu da je tužitelj od tuženika već potraživao naknadu štete za ranije izvršene isplate, te da je tuženik zadnju isplatu izvršio 2. lipnja 2022. u iznosu od 4.670,98 EUR, a ista se odnosila na razdoblje isplaćene mirovine od 1. travnja 2020. do 30. travnja 2022.

3.3. Ne osporava i da je nakon što je tuženik izvršio plaćanje za ranija razdoblja, došlo do promjena u sudskoj praksi te da je VSRH u međuvremenu u brojnim svojim odlukama zauzeo pravno shvaćanje po pitanju prava na naknadu štete tužitelja u predmetima sa ovom problematikom, zbog čega osporava tužitelju pravo na traženih 50% isplaćene obiteljske mirovine zbog smrti osiguranika tužitelja u razdoblju od 1.5.2022. do 31.12.2023. , sve iz razloga što smatra da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odnosno odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, kako to pogrešno tužitelj navodi u tužbi.

3.4. Smatra da izvorište tuženikove obveze naknade štete prema tužitelju jest u činjenici zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti tuženikova osiguranika kao štetnika, odnosno uzročnika štete i da šteta koju tužitelj potražuje nije uzrokovana po samom tuženiku (kao štetniku) već po tuženikovu osiguraniku. Nadalje, da je tuženik na temelju zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti preuzeo obvezu naknade štete prema oštećenim osobama i da se radi o ugovoru o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u prometu te je upravo taj odnos jedina pravna osnova tuženikove pasivne legitimacije kako u ovome slučaju, tako i u svim drugim slučajevima nastanka štete iz automobilske odgovornosti tuženikova osiguranika (imatelja motornog vozila iz čije je uporabe došlo do štete).

3.5. Ističe da samo jedan propis u Republici Hrvatskoj regulira obvezna osiguranja u prometu pa je nesporno samo jedan propis i mjerodavan kao poseban propis (lex specialis) za pitanje obveze osiguratelja po osnovu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, temeljem kojeg propisa je jedino moguće utvrditi sadržaj obveze tuženika kao osiguratelja automobilske odgovornosti svoga osiguranika prema trećim oštećenim osobama, među koje spada i tužitelj u ovome slučaju.

3.6. Poziva se na odredbu članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, uvažavajući koju tužitelj nema pravo potraživati puni iznos isplaćene mirovine nego bi imao pravo samo na stvarnu štetu odnosno razmjerni iznos mirovine a koji iznos se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

3.7. Tuženik smatra da tužitelj uz tužbu nije dostavio obračun razmjernog dijela niti je dokazao osnovanost niti visinu postavljenog zahtjeva.

3.8. Poziva se na noviju sudsku praksu, odluku Vrhovnog suda RH, broj Rev- 90/2023 od 4.4.2023., gdje je zauzeto upravo takvo pravno shvaćanje kako to tvrdi tuženik, te na drugu noviju sudsku praksu Vrhovnog suda RH, primjerice, presuda VSRH broj Rev-12/2022 od 12.1.2022., broj Rev-909/2021 od 8.9.2021., broj Revx-388/2018 od 25.8.2020., broj Rev-5292/2019 od 16.6.2020., broj Rev-1354/2016 od 18.5.2021., broj Revd-3715/2021 od 8.9.2021., broj Rev-66/2022 od 1.2.2022., broj Revt-634/2017 od 16.3.2022., broj Rev-1235/2021 od 22.2.2022., broj Rev-3401/2018 od 20.4.2022.

3.9. Zaključno, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže sudu odbiti tužitelja sa zahtjevom u cijelosti kao neosnovanim.

4. Tužitelj u svom podnesku od 25. veljače 2026. u bitnome ostaje kod svojih navoda i predlaže da se ovaj postupak prekine do donošenja odluke Vrhovnog suda RH u predmetu poslovni broj Rev-44/2026. po reviziji protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-398/2024 od 13. lipnja 2025.

4.1. Smatra da se dostavljene odluke Vrhovnog suda RH iz 2022. godine više ne mogu primijeniti u ovoj pravnoj stvari.

4.2. Posebno ističe da novi Zakon o mirovinskom osiguranju NN 96/2025 od 30. lipnja 2025. isključuje primjenu ZOOP-a i čl. 27 istoga zakona.

4.3. Slijedom, ostaje u cijelosti kod navoda tužbe i traženja kako je ono postavljeno tužbenim zahtjevom.

5. U daljnjem tijeku postupka stranke su u bitnome ostale kod svojih navoda.

6. U postupku je nesporno utvrđeno da je supruga osiguranika tužitelja , BŠ, ostvarila pravo na obiteljsku mirovinu iza smrti svoga supruga OŠ koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći od 29. listopada 2016.

6.1. Nesporno je utvrđeno da je vozilo koje je prouzročilo štetu, na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti za štete trećim osobama.

6.2. Nesporno je između stranaka da je doprinos prednika osiguranice tužitelja suglasno utvrđen između ovdje parničnih stranaka u visini od 50%.

6.3. Nesporno je utvrđeno da tužitelj počev od 29. listopada 2016. isplaćuje osiguranici BŠ obiteljsku mirovinu, sve temeljem rješenja HZMO Područna služba u Slavonskom Brodu broj 100011 od 29. studenog 2016.

6.4. Nesporno je utvrđeno da je tuženik isplatio tužitelju sve isplaćene mirovine do 30. travnja 2022.

6.5. Nesporno je utvrđeno da je tužitelj u periodu od 1. svibnja 2022. do 31. prosinca 2023. isplatio svome osiguraniku na ime obiteljske mirovine ukupni iznos od 9.209,79 eura, koji umanjen za nesporno utvrđeni doprinos od 50%, postavlja kao tužbeni zahtjev u iznosu od 4.604,90 eura.

7. Sporno je da li je tuženik u obvezi plaćanja utuženog iznosa.

8. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju uloženu u sudski spis, u Rješenje HZMO Područna služba u Slavonskom Brodu KLASA: 140-03/16-01/033698161810 URBROJ: 341-16-05/3-16-022397 od 29. studenog 2016. (str. 11-14 spisa), u presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj K-169/17 od 18. prosinca 2017. (str. 5-10 spisa), u potvrdu HZMO o plaćenim mirovinama od 2. veljače 2024. (str. 15 spisa), u potvrde o doznačenim mirovinama (str. 16-36 spisa), u zahtjev tužitelja od 2. veljače 2024. (str. 37-38 spisa), u obavijest tuženika od 8. veljače 2024. (str. 39-40 spisa).

9. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

10. Odluka o glavnoj stvari temelji se na odredbama Zakona o obveznom osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/05, 23/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP) koje u ovom postupku za naknadu štete u odnosu na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, predstavljaju lex specialis.

11. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz revizijske odluke poslovni broj Rev-954/2022 od 25.siječnja 2023., za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine, mjerodavne su odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u vrijeme kad su izvršene ispate mirovine.

12. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je:

"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje."

13. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova mirovine, kako što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj od 29. listopada 2016. koji je odgovoran ili suodgovoran prednik osiguranika tuženika.

14. U konkretnom slučaju na ovaj pravni odnos se primjenjuju odredbe ZOOP– a kao specijalnog zakona, jer je tuženikova obveza nedvojbeno nastala s osnova sklopljenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti s osiguranikom koji je prouzročio štetu. Odredbe ZOOP-a kao posebnog zakona, u konkretnom slučaju derogiraju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kao općeg zakona, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude.

15. Prema odredbi članka 2. stavka 1. ZPP-a sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a stranke u postupku su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (članak 7. st. 1. ZPP). Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (članak 220. st. 1. ZPP), a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221. a ZPP-a).

16. Imajući u vidu ranije citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda u zauzeto u odluci broj Rev-954/2022 od 25.siječnja 2023. da se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen i to članak 27. stavak 1., 2. i 3. mišljenje je ovoga suda kako tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete, ali onako kako je ona regulirana upravo citiranim zakonskim odredbama. U konkretnom slučaju to znači da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a koji razmjerni iznos mirovine se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu prednika osiguranika, i s tim u svezi izračuna obiteljske mirovine osiguranika tužitelja.

17. Prihvaćajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske i odredbe ZOOP tužitelj ima pravo potraživati od tuženika naknadu samo ako postoji razlika između mirovine utvrđene rješenjem o umirovljenju i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini te razlike. Međutim tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu, odnosno visinu štete koja bi bila obračunata primjenom odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP koja propisuje drugačiji način obračuna štete od načina obračuna koji je propisan odredbama ZMO pa je izostala kumulacija pretpostavki odgovornosti za štetu koju propisuje Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO).

18. Također je potrebno ukazati na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-1052/2023-3 od 20. prosinca 2023. koje upućuje na primjenu odredbi ZOOP s obrazloženjem da se taj Zakon primjenjuje kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama ZOOP, da taj Zakon uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane ZMO koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Radi toga, kao posebniji, valja pr imijeniti ZOOP, a ne ZMO kako to smatra tužitelj.

18.1. U potonjoj presudi Vrhovni sud obrazlaže i to da je činjenica da je ZMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori. Također slijedi i to da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP kojima je uređena odgovornost osiguratelja, da nije bilo zapreke da se donošenjem ZMO stave izvan snage odredbe ZOOP koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja.

19. Navedeno pravno shvaćanje je u skladu sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije u spojenim predmetima Republike Italije protiv Europske komisije, T-60/06 RENV II i T-62/06 RENV II, u kojima Sud EU, odlučujući o prigovoru jedne od stranaka u sporu o povredi načela lex specialis derogat legi generali, konstatira da se u odnosu dva zasebna okvira pravila (kao što je to riječ kod odnosa dvaju posebnih propisa) jednostavno ne može govoriti o primjeni pa time i povredi načela lex specialis derogat legi generali.

20. Slijedom navedenoga, kako tužitelj nije na pripremnom ročištu predložio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kojim bi mogao dokazati odlučnu činjenicu za primjenu prava u ovom slučaju, uvažavajući činjenicu da sud u postupku može izvoditi samo one dokaze koje su stranke predložile, sud je odluku donio primjenom pravila o teretu dokazivanja.

21. Tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu, odnosno visinu štete koja bi bila obračunata primjenom odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP koja propisuje drugačiji način obračuna štete od načina obračuna koji je propisan odredbama ZMO, a teret dokaza je bio na tužitelju kako to ističe i tuženik tijekom postupka, stoga je njegov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

22. Sud je odbio prijedlog tužitelja za prekidom postupka do pravomoćnog okončanja postupka pred Vrhovnim sudom RH i donošenja eventualno drugačijeg stava o pravnom pitanju o kojem je VSRH već zauzeo stajalište, sve iz razloga što je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine" broj 80/22 -dalje: ZID ZPP/22) koji je stupio na snagu 19. srpnja 2022., unio novinu u parnični postupak uvođenjem instituta proširenog vijeća Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske propisujući da će u slučaju „ako vijeće ocijeni da bi svojom odlukom odstupilo od ustaljene prakse ili odluke proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili da praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske u vezi s pravnim pitanjem o kojem odlučuje nije jedinstvena“odluku prepustiti proširenom vijeću od trinaest sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske (članak 390. stavak 2.). U obrazloženju Konačnog prijedloga ZID ZPP/22 kao razlog uvođenja ovog instituta navedeno je tek da se time „ sprječava razvoj neujednačene prakse različitih vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske".

23. Kako odluka u predmetu Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-44/2026. po reviziji protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-398/2024 od 13. lipnja 2025. ne predstavlja obvezujuće pravno stajalište, odlučeno je kao pod I. izreke rješenja.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove parničnog postupka.

25. Tuženik je zatražio trošak postupka u visini pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 92,50 eura, sa kojim traženjem je odbijen jer se trošak zatražene pristojbe na odgovor na tužbu plaća po pravomoćnosti postupka razmjerno uspjehu stranka u sporu, sve sukladno odredbi članka 4. st. 1. točka 2. Zakon o sudskim pristojbama ("Narodne novine 118/18, 51/23).

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod II. izreke rješenja.

Slavonski Brod, 24. lipnja 2026.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

Naputak o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema prijepisa istih. Žalba se podnosi putem ovog suda za županijski sudu u tri istovjetna primjerka.

Dna:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3,

2. Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33.