REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-379/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, zastupanog po pun. Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 12. svibnja 2026. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, dana 24. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od travnja 2018.godine do rujna 2024.godine u ukupnom iznosu od 1.853,78 EUR bruto, sa zakonskom zateznom kamatom do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja na iznos od:

- 1,94 EUR teče od 15. kolovoza 2018. godine do isplate,

- 0,44 EUR teče od 15. listopada 2018. godine do isplate,

- 0,33 EUR teče od 15. prosinca 2018. godine do isplate,

- 1,62 EUR teče od 15. rujna 2019. godine do isplate,

- 9,38 EUR teče od 15. listopada 2019. godine do isplate,

- 0,29 EUR teče od 15. prosinca 2019. godine do isplate

- 1,26 EUR teče od 15. siječnja 2020. godine do isplate,

- 0,84 EUR teče od 15. ožujka 2020. godine do isplate,

- 57,35 EUR teče od 15. siječnja 2021. godine do isplate,

- 20,69 EUR teče od 15. veljače 2021. godine do isplate,

- 60,97 EUR teče od 15. travnja 2021. godine do isplate,

- 66,45 EUR teče od 15. svibnja 2021. godine do isplate,

- 15,16 EUR teče od 15. kolovoza 2021. godine do isplate,

- 2,02 EUR teče od 15. rujna 2021. godine do isplate,

- 54,50 EUR teče od 15. listopada 2021. godine do isplate,

- 61,38 EUR teče od 15. studenog 2021. godine do isplate,

- 13,63 EUR teče od 15. prosinca 2021. godine do isplate,

- 26,07 EUR teče od 15. travnja 2022. godine do isplate,

- 41,39 EUR teče od 15. svibnja 2022. godine do isplate,

- 42,03 EUR teče od 15. lipnja 2022. godine do isplate,

- 19,11 EUR teče od 15. srpnja 2022. godine do isplate,

- 70,42 EUR teče od 15. kolovoza 2022. godine do isplate,

- 12,03 EUR teče od 15. rujna 2022. godine do isplate,

- 62,83 EUR teče od 15. listopada 2022. godine do isplate,

- 71,14 EUR teče od 15. studenog 2022. godine do isplate,

- 53,09 EUR teče od 15. prosinca 2022. godine do isplate,

- 64,34 EUR teče od 15. siječnja 2023. godine do isplate,

- 62,59 EUR teče od 15. veljače 2023. godine do isplate,

- 73,04 EUR teče od 15. ožujka 2023. godine do isplate,

- 67,84 EUR teče od 15. travnja 2023. godine do isplate,

- 72,81 EUR teče od 15. svibnja 2023. godine do isplate,

- 72,86 EUR teče od 15. lipnja 2023. godine do isplate,

- 66,96 EUR teče od 15. srpnja 2023. godine do isplate,

- 70,23 EUR teče od 15. kolovoza 2023. godine do isplate,

- 73,26 EUR teče od 15. rujna 2023. godine do isplate,

- 73,49 EUR teče od 15. listopada 2023. godine do isplate,

- 73,65 EUR teče od 15. studenog 2023. godine do isplate,

- 77,00 EUR teče od 15. prosinca 2023. godine do isplate,

- 73,78 EUR teče od 15. siječnja 2024. godine do isplate,

- 74,19 EUR teče od 15. veljače 2024. godine do isplate,

- 77,16 EUR teče od 15. ožujka 2024. godine do isplate,

- 0,27 EUR teče od 15. svibnja 2024. godine do isplate,

- 13,95 EUR teče od 15. rujna 2024. godine do isplate,

bez zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.140,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se odbija zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku ovaj parnični trošak isplatiti na račun punomoćnice tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa].

Obrazloženje

1. Dana 10.svibnja 2023.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu fizioterapeuta na Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju sa reumatologijom. Tuženik da je tužitelju zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužitelj potražuje od tuženika isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće navodeći da je obavljajući poslove svog radnog mjesta radio noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom; da mu nije plaćen dodatak za otežane uvjete rada; dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi; naknada za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje. Tužitelj podnosi stupnjevitu tužbu, postavlja manifestacijski zahtjev, traži da sud naloži tuženiku dostaviti platne liste, odjelne liste i plan rada za tužitelja za razdoblje od 1.travnja 2018.godine do dostave podataka.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi, vezano za dio zahtjeva koji se odnosi na nepoštivanje čl.55 KU, neisplatu dodatka za otežane uvjete rada od 14% odnosno 17% i na redovan i prekovremeni rad počev od travnja 2020.godine, da je to potraživanje u cijelosti neosnovano, tužitelju da se sukladno čl.55 KU isplaćuje dodatak u visini od 11%. Tužitelj kao fizioterapeut koji svoje poslove ne obavlja na bolničkom odjelu već na poliklinici, da nema pravo na 17% dodatka, već na 11% dodatka. Što se tiče zahtjeva koji se odnosi na isplatu dodataka koji nisu obračunati na prekovremeni rad u periodu do 31.ožujka 2020.godine i zbog toga posljedično pogrešno obračunatih naknada za godišnji odmor i bolovanje, stranke da su dana 25.ožujka 2022.godine sklopile Sporazum kojim su ugovorili način isplate dugovanja tuženika spram tužitelja, a to dugovanje da je dijelom ovog zahtjeva, tužitelj da je u cijelosti isplaćen po tom sporazumu pa da nema pravo ponovno potraživati opisano dugovanje. Što se tiče dijela zahtjeva koji se odnosi na isplatu dodataka koji nisu obračunati na prekovremeni rad u periodu nakon 31.ožujka 2020.godine i zbog toga posljedično pogrešno obračunatih naknada za godišnji odmor i bolovanje, taj dio zahtjeva da je također neosnovan, tuženik da nakon 31.ožujka 2020.godine obračunava sve dodatke i na odrađeni prekovremeni rad. Predlaže sudu da odbije zahtjev tužitelja u cijelosti, kao neosnovan.

3. Kako sud nije smatrao osnovanim manifestacijski zahtjev tužitelja, to je tužitelj pozvan dopuniti tužbu i postaviti određen zahtjev, svojim podneskom od dana 9.prosinca 2024.godine, tužitelj je dopunio tužbu i postavio zahtjev za isplatu iznosa od 1.170,00 EUR bruto, za razdoblje od 1.travnja 2018.godine do 30.rujna 20224.godine, Tuženik se usprotivio i ovako uređenom tužbenom zahtjevu, pa je svoje protivljenje i obrazložio.

4. Nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oecc OJ, tužitelj je svojim podneskom od dana 7.kolovoza 2025.godine uredio svoj tužbeni zahtjev, potražuje, na ime razlike za utuženo razdoblje od travnja 2018.godine do rujna 2024.godine ukupan iznos od 1.853,78 EUR bruto sa zakonskim zateznim kamatama. Navodi da na vještvo sudskog vještaka nema primjedbi, da se osnovno pitanje u ovom predmetu odnosi na primjenu pravilnog postotka dodatka za posebne (otežane) uvjete rada, u konkretnom slučaju da nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu fizioterapeuta, koja odlučna činjenica je razvidna iz radno-pravne dokumentacije. Navodi da je tužitelj zaposlen kod tuženika, koji nije poliklinika, već bolnica i to na radnom mjestu fizioterapeuta, pa da u ovom slučaju dolazi do primjene odredbe iz čl.55.tč.5. KU-a, prema kojoj tužitelj ima pravo na 14%-tni dodatak do 31.kolovoza 2019.godine, a od 1.rujna 2019.godine da ima pravo na 17%-tni dodatak, a koji tuženik u konkretnom slučaju nije primjenjivao na sve odrađene mjesece. Tužitelj da u utuženom periodu nije mijenjao svoje radno mjesto, a da sam vještak navodi da mu je tuženik povremeno isplaćivao dodatak od 11%, a povremeno od 17%, odnosno da je pogrešno primjenjivao odredbe KU-a i ZR-a, prilikom obračuna plaće i naknade plaće na štetu tužitelja, a što da je utvrđeno provedenim vještačenjem. Što se tiče zaključenog Sporazuma o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad, isti da nema nikakvog utjecaja na utvrđeni iznos potraživanja od strane sudskog vještaka. Tim Sporazumom da je između stranaka regulirano pitanje isplate razlike plaće za prekovremeni rad do 31.ožujka 2020.godine, ali da nije regulirano pitanje plaćanja razlike naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje.

5. Tuženik navodi da se protivi preinaci tužbe povećanjem zahtjeva tužitelja od 6.kolovoza 2025.godine, i to svako pojedinačnog mjesečnog iznosa koji prelazi utuženi iznos od 15,00 EUR, ističe i prigovor zastare.

6. Za navesti je da je tužitelj prvenstveno podnio stupnjevitu tužbu, postavio manifestacijski zahtjev, zahtjev na isplatu nije bio određen, sud je naložio tužitelju dopuniti tužbu i odrediti tužbeni zahtjev, to je tužitelj napravio podneskom nakon rješenja suda, zatražio je iznos od 1.170,00 EUR. Nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, svojim podneskom je tužitelj uredio zahtjev, isti je povećao na iznos od 1.853,78 EUR bruto, dakle, preinačio je tužbu povećanjem zahtjeva, sud drži da mu taj iznos i pripada. Svakako se u ovim slučajevima, pa i u ovom konkretnom slučaju, može primijeniti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezano za ovlaštenje tužitelja povećati zahtjev nakon vještačenja i da nije potreban pristanak tuženika za to (preinaka tužbe) te da prigovor zastare za taj dio (povećanog zahtjeva) nije osnovan jer se smatra da je čitav zahtjev, pa i povećani dio nakon vještačenja, podnesen već u tužbi. Dakle, za navesti je da je zahtjev uređen i povećan nakon vještačenja, čemu se tuženik ne može sa uspjehom protiviti, pa je valjalo odlučiti o konačno postavljenom zahtjevu tužitelja, a prigovor zastare na povećani dio zahtjeva nije osnovan. Sud drži da bi ista situacija bila i da je tužitelj nakon vještačenja smanjio zahtjev, što zaista predstavlja djelomično povlačenje tužbe, međutim, ponovno se tome tuženik ne bi mogao sa uspjehom protiviti. Nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, kada se u biti i utvrdi visina potraživanja, tužitelji mogu smanjiti zahtjev, pa se tuženik ne može tome sa uspjehom protiviti i ne bi ni imao pravo na naknadu troškova radi djelomičnog povlačenja tužbe kada bi trošak zatražio za ovaj dio zahtjeva, a sud ne treba odbiti kao neosnovan onaj dio zahtjeva koji je smanjen niti o tome treba odlučiti, već treba odlučiti o konačno smanjenom odnosno postavljenom zahtjevu nakon vještačenja (bio isti veći ili manji od prethodno postavljenog). Za ponoviti je da je tužitelj u ovom postupku ovlašten nakon provedenog dokaza vještačenjem, a za potrebe vještačenja naloženo je tuženiku dostaviti cjelokupnu potrebnu dokumentaciju kojom tuženik raspolaže, povećati svoj tužbeni zahtjev, preinačiti tužbu povećanjem zahtjeva nakon vještačenja, tuženik se takvoj preinaci ne može sa uspjehom protiviti.

7. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom evidencija o radnom vremenu radnika, obračunskih isprava za isplatu plaća i druge radno-pravne dokumentacije priložene spisu te je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije OJ, kao i saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke.

8. Stranke su popisale parnični trošak.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu fizioterapeuta na Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom i da je radio u redovnom i prekovremenom radu. Tužitelj je u iskazu pred sudom objasnio način i mjesto rada, njegov iskaz je u bitnom logičan i uvjerljiv, dakle, tužitelj radi u polikliničkom dijelu tuženika, kao i na raznim bolničkim odjelima, sa pacijentima tih odjela.

11. Među strankama je sporno je li tuženik pogrešno obračunao pa time isplatio umanjenu plaću odnosno naknadu plaće tužitelju i to po osnovi dodatka na plaću za otežane uvjete rada i po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

12. Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu ("Narodne novine" br., 93/14., 127/17. i 98/19., dalje: ZR/14), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13., dalje: KU/13), Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 96/15., dalje: Dodatak I KU), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine br. 29/18., dalje KU/18), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12., dalje: TKU/12,"Narodne novine" br. 128/17., dalje: TKU/17),Dodatkom II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 92/19., dalje: Dodatak II KU), Dodatkom III Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 56/20., dalje: Dodatak III KU).

13. Odredbom čl. 47. KU/13 odnosno, čl. 45. KU/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17.

14. U odredbama čl. 51. i 57. KU/13, čl. 59a Dodatka I KU te čl. 54. TKU/12, čl. 53. TKU/17 i čl. 21. Dodatka II KU, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata. U skladu s navedenim odredbama tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća te uvećanja i dodaci na koje je u tome satu ostvario pravo.

15. Odredbom čl. 47. KU/13 odnosno, čl. 45. KU/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17. Dodatak za rad noću iznosi 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 59% i za rad u drugoj smjeni 10%.

16. Iz odredbi čl. 57. KU/13, čl. 55. KU/18 čl. i 21. Dodatka II KU proizlazi da bi tužitelj kao fizioterapeut koji je u radnom odnosu kod tuženika (bolnica) ostvario na ime posebnih uvjeta rada uvećanje plaće za 14% do 31.8.2019.godine, a za 17% od 1.9.2019.godine, pa na dalje.

17. Nadalje, odredba čl. 59.a Dodatka I KU koja se primjenjuje od 1. listopada 2015. propisuje, da iznimno od čl. 59. tog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatka na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a od rujna 2019.godine za 8%.

18. S obzirom je tužitelj u utuženome razdoblju obavljao poslove radnog mjesta fizioterapeuta, u bolnici, isti ima pravo na primjenu pravilnog postotka dodatka za posebne (otežane) uvjete rada.

19. Nadalje, kako je među strankama sporno je li tuženik u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaće tužitelju u skladu važećim pravnim propisima proizlazi, da ukoliko nije, da bi u tom slučaju i naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja bila pogrešno obračunata i isplaćena.

20. Naime, čl. 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Članak 37. KU/13 propisuje da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12, odnosno čl. 58. st. 2. TKU/17 propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

21. Stoga proizlazi, da je tuženik naknadu plaće za tužitelja u utuženom razdoblju za vrijeme kada je tužitelj koristio godišnji odmor ili je bila odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pogrešno obračunao i isplatio jer se naknada plaće utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, a što konkretno nije bio slučaj.

22. Slijedom navedenog, sud je po prijedlogu tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem kako bi se utvrdilo je li tuženik ispravno obračunao i isplatio tužitelju plaću odnosno naknadu plaće u utuženom razdoblju.

23. Sudski vještak za knjigovodstvo i financije dipl.oecc OJ, dao je opsežan i obrazložen nalaz i sukladno tom nalazu i završno mišljenje, u kojem navodi: „Vještvo je napravljeno sukladno Rješenju Općinskog suda u Splitu od od 13. veljače 2025. godine, u predmetu koji se vodi pod brojem Pr-379/2023. Prilikom izrade vještva izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju u spisu. Na osnovi podataka i izvršenog obračuna, a temeljem pretpostavke da je tužitelju pripadao dodatak na plaću za otežane uvjete rada od 17% mišljenja sam:

U periodu obračuna plaća od travnja 2018.g. do ruja 2024.g., Tuženik kao poslodavac nije Tužitelju isplaćivao:

- dodatak na plaću za otežane uvjete rada u ukupnom iznosu =1.538,36 Eur

- manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu =315,42 Eur

Sveukupan bruto iznos =1.853,78 Eur

Mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih dodataka i naknada na plaću su prikazani u Tablici br 3. stupac br. 5, Nalaza vještaka.“

24. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka OJ, vještvo je logično i uvjerljivo, sudski vještak odgovorio je na zadatak vještačenja, sva bitna pitanja u ovom postupku, nije preostali nerazjašnjenih pitanja. Metodologija obračuna primijenjena od strane vještaka na predmetno činjenično stanje je prema stavu ovog suda pravilna i u potpunosti obrazložena. U skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev, na što je i ovlašten.

25. Dakle, temeljem svih izvedenih dokaza sud drži utvrđenim da tuženik nije tužitelju isplatio pripadajući iznos dodatka na plaću za otežane uvjete rada, te posljedično da je manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja; sve u ukupnom iznosu od 1.853,78 EUR bruto, za utuženi period. Radi navedenog je valjalo obvezati tuženika da ovaj iznos isplati tužitelju. Sporazum koji su stranke zaključile dana 25.ožujka 2022.godine, o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad, ne odnosi se na predmetnu vrstu dodatka na plaću i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i/ili bolovanja.

26. Na dosuđene iznose (koji tvore zatraženu i dosuđenu glavnicu) tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO)koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 92. st. 3. ZR).

27. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP). Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe; sastava podnesaka od 9.prosinca 2024.godine i 7.kolovoza 2025.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 7.studenog 2024.godine, 13.veljače 2025.godine, 23.rujna 2025.godine i 12.svibnja 2026.godine; za svaku radnju po 100 bodova; što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje iznos od po 200,00 EUR za svaku radnju; pristup na odgođena ročišta od 22.svibnja 2024.godine i 29.kolovoza 2024.godine u iznosu od po 50,00 EUR (25%); 25% PDV-a u iznosu od 375,00 EUR; trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR; što konačno zbrojeno daje iznos od 2.140,45 EUR; koliko je na ime naknade parničnog troška potrebnog za vođenje postupka tuženik obvezan isplatiti tužitelju, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužitelju nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka. Za navesti je i to da je tužitelj ispustio punomoć svojoj punomoćnici za zastupanje u ovom postupku, sud drži da se radi o valjanoj punomoći, u istoj je, između ostalog navedeno, da ovlašćuje svoju punomoćnicu primati novac i novčane vrijednosti i da o tome izdaje potvrde, to je tužitelj i potvrdio pred sudom. Sud drži da zahtjev nije osnovan u dijelu kojim se traži da se naloži tuženiku parnični trošak isplatiti na račun punomoćnice tužitelja, taj dio zahtjeva valjalo je odbiti i odlučiti kao u izreci ove odluke, tuženik je obvezan ovom odlukom trošak naknaditi tužitelju kao stranci. Naime, u punomoći za zastupanje, između ostalog, navedeno je da je punomoćnica tužitelja ovlaštena primati novac i novčane vrijednosti i o tome izdavati potvrde, međutim, sud drži da se ne može odlukom suda naložiti tuženiku trošak koji pripada stranci u postupku isplatiti punomoćniku stranke na račun punomoćnika. Radi se o odnosu između stranke i punomoćnika, ali to za tuženika ne proizvodi obvezu platiti parnični trošak na račun punomoćnika, tako nešto se tuženiku ne može naložiti odlukom suda, pa i u slučaju postojanja specijalne punomoći takvog sadržaja. Punomoćnik je ovlašten primiti novac za stranku ukoliko mu to protivna stranka dobrovoljno plati, ali nije ovlašten tražiti da sud odlukom naloži drugoj stranci da novac isplati na račun punomoćnika tužitelja po odluci suda, a ne stranci kojoj taj trošak pripada po odluci suda. Takvu obvezu za tuženika vezano za odluku suda ne može proizvesti punomoć tužitelja ispuštena punomoćniku tužitelja. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke i po ovom pitanju.

U Splitu, 24. lipnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika