REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-36/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Jurica Jurić, odvjetnik iz Đakova, Ulica pape Ivana Pavla II, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik CO, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 24. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/25-01/356, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 1. prosinca 2025. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek 2 KLASA: UP/I-560-01/25-01/375, URBROJ: 512M2-01-04-04-25-2 od 9. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/25-01/356, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 1. prosinca 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek 2, KLASA: UP/I-560-01/25-01/375, URBROJ: 512M2-01-04-04-25-2 od 9. listopada 2025.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 28. lipnja 1991. do 30. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako su upravna tijela u provedenom postupku vrednovala samo podatke službene evidencije i nedostatak materijalnih dokaza, a nisu uzeli u obzir iskaze saslušanih svjedoka. Pri tome smatra kako se činjenično stanje u skladu s predviđenim člankom 58. stavkom 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.) treba utvrditi svim sredstvima prikladnim za dokazivanje. Osporava zaključak da su aktivnosti tužitelja kao što su dežuranje na punktovima, kopanje rovova i sudjelovanje u radnim skupinama Narodne zaštite neborbene aktivnosti, s obzirom da ih je tužitelj obavljao naoružan. Predlaže Sudu po provedenom postupku poništiti osporavano rješenje tuženika uz naknadu troška spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja koje u cijelosti ponavlja. Ističe kako je uvidom u službenu evidenciju odnosno u popise pripadnika Narodne zaštite Mjesne zajednice Mrzović, utvrđeno da na istima tužitelj nije evidentiran. Nadalje, navodi da je tužitelja dana mogućnost sudjelovanja u postupku, te je izjavio da je u razdoblju od 28. lipnja 1991. do 30. prosinca 1991. na dužnosti vojnika dežurao na punktovima prezadužujući pištolj, a s obzirom da je građevinar, raspoređivan je na prve crte obrane gdje je kopao rovove. Izjavio je i da u tom razdoblju nije bilo izravnih oružanih sukoba s neprijateljem osim što su svi pripadnici bili u stanju povećane pripravnosti kada je kolona od 23 tenka prolazila kroz selo, a u rujnu 1991. raspoređen je u radnu skupinu zaduženu za čišćenje rovova, istovar granata i sanaciju oštećenih krovova vitalnih objekata u mjestu. U toj radnoj skupini je bio do prosinca 1991. godine kada je skupina raspuštena. Nadalje, navodi i da su u postupku saslušani predloženi svjedoci, BO i AO, koji su u bitnome potvrdili navode tužitelja. Tuženik zaključuje kako je pravilno utvrđeno da tužitelj ne ispunjava oba kumulativna zakonska uvjeta za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje u skladu s člankom 3. stavkom 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., dalje: ZOHBDR), a u vezi s člankom 179. točkom a) ZOHBDR-a, jer izvedeni dokazi ne ukazuju da bi tužitelj u spornom razdoblju bio pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata, odnosno da bi kao pripadnik odreda Narodne zaštite bio angažiran u borbenim djelovanjima. Tužitelj nije priložio niti jedan relevantan materijalni dokaz koji bi išao u prilog osnovnosti njegovim tvrdnjama, već svoj zahtjev temelji isključivo na iskazima svjedoka. Nadalje, navodi da iz izjava tužitelja i predloženih svjedoka proizlazi da je tužitelj u spornom razdoblju obavljao zadaće dežuranja na punktovima, kopanja rovova i sudjelovanja u radnoj skupini. Navedene aktivnosti, suprotno tužbenim navodima, ne mogu se smatrati borbenim aktivnostima u smislu odredbe članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a. Kako je sudjelovanje u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj svezi s tim otporom, jedan od propisanih uvjeta, koji mora biti kumulativno ispunjen radi priznavanja traženog statusa, to nije bilo osnova da se tužitelju prizna traženi status. Tužitelj uz tužbu nije ukazao na nove činjenice koje bi dovele do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari, osim subjektivnog stava da bi se njegove djelatnosti tijekom Domovinskog rata trebale podvesti pod obranu suvereniteta. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 25. svibnja 2026. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24., dalje: ZUS).

4.1. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je na raspravi ostao pri navodima tužbe, te je predložio Sudu saslušati tužitelja i svjedoke BO i AO na okolnosti je li tužitelj sudjelovao u oružanom otporu agresoru te koje zadaće je obavljao kao pripadnik Narodne zaštite i jesu li to bile zadaće karaktera oružanog otpora, kao i na okolnost je li tužitelj zadužio oružje. Predložio je Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška prema troškovniku dostavljenom u spis (str. 19 spisa).

4.2. Opunomoćenik tuženika je ostao pri do tada iznesenim navodima te se protivio saslušanju predloženih svjedoka jer su isti saslušani u upravnom postupku.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja od 13. listopada 2023. za utvrđivanjem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Mjesne zajednice Mrzović u razdoblju od 28. lipnja 1991. do 30. prosinca 1991.

6.1. Iz zahtjeva proizlazi da je u Naoružanim odredima Narodne zaštite obavljao zadaće: sudjelovanje u osiguranju na određenim punktovima u selu, te ispunjavao sve zadatke postavljene od Štaba Narodne zaštite. Kao svjedoka je predložio ŽO.

7. Povodom zahtjeva tužitelja prvostupanjsko tijelo provelo je postupak, izvršilo uvid u službene evidencije, te utvrdilo kako tužitelj u spornom razdoblju nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu. Uvidom u službenu evidenciju odnosno u popise pripadnika Narodne zaštite Mjesne zajednice Mrzović, utvrđeno je da na istima tužitelj nije evidentiran kao pripadnik Narodne zaštite MZ Mrzović.

8. Nadalje, tužitelj i svjedoci su u postupku saslušani (Zapisnik KLASA: UP/I-560-01/25-01/375, URBROJ: 512M2-01-04-04-25-1 od 17. rujan 2025.)

8.1. Tužitelj je tom prilikom izjavio da je u razdoblju od 28. lipnja 1991. do 30. prosinca 1991. na dužnosti vojnika dežurao na punktovima prezadužujući pištolj. Budući da je građevinar, raspoređivan je na prve crte obrane gdje je kopao rovove. U tom razdoblju nije bilo izravnih oružanih sukoba s neprijateljem osim što su svi pripadnici bili u stanju povećane pripravnosti kada je kolona od 23 tenka prolazila kroz selo. Naveo je i kako je u rujnu 1991. raspoređen u radnu skupinu zaduženu za čišćenje rovova, istovar granata i sanaciju oštećenih krovova vitalnih objekata u mjestu, u kojoj radnoj skupini je bio do prosinca 1991. kada je skupina raspuštena.

8.2. Svjedoci BO i AO, u svojstvu pripadnika Narodne zaštite MZ Mrzović, u bitnome su potvrdili navode tužitelja. Iz njihovih iskaza proizlazi kako je tužitelj pristupio naoružanom odredu u lipnju ili srpnju 1991. gdje je dežurao na punktovima izmjenjujući pištolj pri preuzimanju smjene. Tužitelj je građevinar koji je bio raspoređen na položaje na kojima je kopao rovove. Na predmetnom području, do listopada 1991. nije bilo direktnih pružanja pružanih otpora neprijatelju, ali su svi pripadnici bili u stanju povećane pripravnosti. Smatraju da je tužitelj propustom izostavljen s popisa pripadnika Narodne zaštite MZ Mrzović. Materijalnih dokaza u prilog svojim tvrdnjama nemaju.

9. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, zahtjev tužitelja je odbijen prvostupanjskim rješenjem, a koje je potvrđeno osporavanim rješenjem tuženika s obrazloženjem da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata prema članku 3. stavku 1. točki b) ZOHBDR-a. To stoga što izvedeni dokazi uvažavajući njihov karakteri značaj ne ukazuju da bi tužitelj u sporom razdoblju bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite te bio angažiran u borbenim djelovanjima. Pri tome tužitelj nije priložio niti jedan relevantan materijalni dokaz koji bi išao u prilog osnovnosti njegovim tvrdnjama, već svoj zahtjev temelji isključivo na iskazima svjedoka. K tome je tuženik zaključio i da iz izjava tužitelja i predloženih svjedoka proizlazi da je u spornom razdoblju obavljao zadaće dežuranja na punktovima, kopanja rovova i sudjelovanja u radnoj skupini, koje aktivnosti se ne mogu smatrati borbenim aktivnostima u smislu odredbe članka 3. stavka 2. ZOHBDR- a. Budući da je sudjelovanje u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj svezi s tim otporom, jedan od propisanih uvjeta, koji mora biti kumulativno ispunjen radi priznavanja traženog statusa, tuženik je utvrdio i da je i navedeno zapreka da se tužitelju prizna traženi status.

10. Prema članku 3. stavku 1. ZOHBDR-a hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.

10.1. Stavkom 2. istog članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

10.2. Člankom 179. stavkom 1. točkom a.) ZOHBDR-a je predviđeno da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

11. Slijedom iznesenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu citirane odredbe ZOHBDR-a, proizlazi kako je u upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu pravilno zaključeno da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju u zatraženom razdoblju prema članku 3. stavku 1. točki b) ZOHBDR-a jer se tužitelj nesporno ne vodi u službenoj evidenciji, odnosno na popisu pripadnika Narodne zaštite Mjesne zajednice Mrzović, a u vezi pripadnosti tim odredima ne posjeduje nikakve materijalne dokaze.

11.1. Nadalje, prema tvrdnjama tužitelja, te saslušanih svjedoka proizlazi da je tužitelj u vremenskom periodu za koji traži utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata obavljao zadaće kao što su dežuranja na punktovima, kopanja rovova i sudjelovanja u radnoj skupini, a za koje je opravdano zaključeno da se ne mogu smatrati borbenim aktivnostima u smislu predviđenog člankom 3. stavkom 2. ZOHBDR-a. Stoga nisu ispunjeni zakonski uvjeti niti u tom dijelu za priznavanje traženog statusa, a isti moraju biti ispunjeni kumulativno.

11.2. Ujedno, ovaj Sud ističe, a suprotno tvrdnji tužitelja, da su kriteriji vezani za način sudjelovanja u Domovinskom ratu jasno određeni odredbom članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a prema kojoj se sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., pa isto nije moguće proizvoljno tumačiti.

11.3. Nadalje, i prema stajalištu zauzetom u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023. se pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske, pa tako i pripadnost naoružanim odredima Narodne zaštite prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije, u slučaju Narodne zaštite, službenim i ovjerenim popisima, a tužitelj nesporno nije evidentiran na istome. Pri tome tvrdnje svjedoka u vezi angažiranosti tužitelja u odredima Narodne zaštite, bez ikakvih drugih materijalnih dokaza, se ne mogu prihvatiti kao jedini relevantan i prihvatljiv dokaz.

12. S obzirom na sve prethodno utvrđeno i navode tužitelja i svjedoka o karakteru aktivnosti tužitelja, te s obzirom da su i tužitelj i predloženi sv jedoci već saslušani u postupku, Sud nije smatrao potrebnim ponovno saslušavati predložene svjedoke i tužitelja na iste okolnosti, budući da su tvrdnje istih jasne i suglasne i uzete su u obzir prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja. Stoga je Sud odbio provesti predložene dokaze kao nepotrebne, a pri tome je imao u vidu i načelo ekonomičnosti i da postupak provede brzo, bez nepotrebnih radnji.

13. Stoga, kako tužitelj ne ispunjava niti jedan od dva kumulativna uvjeta određena člankom 3. stavkom 1. točkom b) i stavkom 2. ZOHBDR-a Sud je osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ocijenio zakonitim te je u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude pod točkom I. i tužbeni zahtjev je odbijen.

14. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Osijeku 24. lipnja 2026.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku