Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj Pn-324/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Neven Bastijančić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika SPECIJALNA BOLNICA DR. NEMEC, Matulji, Cesta Dalmatinskih brigada 30a, OIB: 33728852158, koju zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Stanković, Jurcan i Jabuka, u Rijeci, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 27. svibnja 2026., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP-a) 24. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati novčani iznos od 4.500,00 Eur zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe , tj. od 6. listopada 2017. pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana i sve pod prijetnjom ovrhe, a odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom zahtjeva do ukupnog iznosa od 4.918,71 Eur .

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 4.569,08 Eur zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja presude, tj. od 24. lipnja 2026. pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana i sve pod prijetnjom ovrhe , odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška i tijeka zakonske zatezne kamate od dana zaključenja glavne rasprave pa do dana donošenja odluke.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 6. listopada 2017. navodi kako se tijekom 2011. podvrgla operaciji stopala lijeve noge radi otklanjanja bolova koji su joj uzrokovali smetnje pri hodu. Po izvršenom zahvatu da su se tegobe tužiteljice pojačale, da je trpjela značajne bolove, a što da je rezultiralo potrebom nove operacije radi otklanjanja nedostataka s prvotno izvršene operacije. Ta operacija da je od strane tuženika izvršena u listopadu 2014. Ističe da predmetni medicinski zahvati nisu izvedeni u skladu s pravilima struke, radi čega ona trpi štetne posljedice. Po novoj operaciji da se tužiteljičino stanje još pogoršalo jer da ista trpi bolove koji su N.B. vezani i uz njezinu potrebu stajanja vezano uz radno mjesto koje ona obavlja. Nastupilo da je naruženje te da tužiteljica mora stalno nositi zatvorenu obuću. Ima problem i s nabavkom obuće obzirom na izvitopereni palac i ostale prste koji se isto tako skvrče i grče. Slijedom navedenog da s osnova bolova velikog intenziteta tužiteljica potražuje novčani iznos od 5.000,00 kuna, s osnova bolova srednjeg intenziteta da potražuje novčani iznos od 4.000,00 kn, s osnova bolova slabog intenziteta, koji traju još i danas, da potražuje novčani iznos od 5.000,00 kuna. Uslijed umanjenja životne aktivnosti od prve operacije koja i danas traje, a vezana uz posao tužiteljice koji otežano obavlja, tužiteljica da potražuje novčani iznos od 7.000,00 kuna, uslijed naruženosti, da potražuje novčani iznos od 3.500,00 kuna. Pored navedenog, tužiteljica da je imala i financijske izdatke u vezi liječenja koji se očituju u visini plaćenih medicinskih zahvata, fizikalne terapije kao i troškova dolazaka na preglede iz [adresa] u [adresa]. Ukupni troškovi s tog osnova koje tužiteljica da potražuje iznose 12.560,00 kuna. Ukupno potražuje iznos od 37.060,00 kn s kamatama od dana podnošenja tužbe, te parniči trošak.

2. Tuženik u dogovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Posebno da se osporava bilo kakva odštetna odgovornost tuženika koji da je u svemu postupao sukladno pravilima struke, bez ijedne liječničke greške ili bilo kakvog profesionalnog propusta. Tuženik da je u potpunosti informirao tužiteljicu o svim aspektima operacije i njenih mogućih posljedica koje da su mu u tom trenutku bile poznate ili objektivno mogle biti poznate, a što da potvrđuje i medicinska dokumentacija. Tuženik da nije učinio ništa što bi se moglo smatrati liječničkom greškom, da ne postoji niti jedan propust na njegovoj strani, problemi tužiteljice da nisu niti u jednom jedinom segmentu uzrokovani njegovom krivnjom bilo koje vrste ili stupnja. Tuženik da stoga nije odgovoran ni za koji oblik eventualno pretrpljene štete po tužiteljici, da kako one s naslova povrede prava osobnosti, tako niti imovinske štete. Tužiteljica da ničim ne dokazuje niti visinu štete čiju naknadu traži. U konkretnom slučaju da bi se moglo eventualno govoriti o „komplikaciji u postupku liječenja“ odnosno neželjenoj i neočekivanoj nepovoljnoj pojavi koja da je posljedica nepredvidivog tijeka bolesti, ozljede ili stanja pacijenta usprkos svim lege artis poduzetim medicinskim postupcima, ispravnoj opremi, medicinskim sredstvima i lijekovima, te primjerenoj organizaciji zdravstvene službe. Pravno gledajući, medicinska komplikacija da je zapravo slučaj (casus) za koji „štetnik“ koji odgovara po načelu krivnje da ne odgovara. Tuženik da je proveo medicinski ispravan postupak, pa samo da zbog te činjenice ne može odgovarati za navodnu štetu tužiteljice. Također tuženik obzirom da je tužiteljica 2011. e podvrgnuta operaciji da ističe i prigovor zastare. Tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te da tužitelji da naknadi parnični trošak tuženiku.

3. U prvostupanjskom postupku sud je donio presudu pod posl. br. Pn- 346/2017-64 dana 15. studenog 2021. kojom je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice i istu obavezao na snošenje parničnog troška tuženiku. Protiv presude je žalbu izjavila tužiteljica O istoj je odlučivao Županijski sud u Zagrebu, te je donio rješenje posl. br. GŽ-535/2022-3 dana 7. listopada 2025. dana kojim je ukinuo presudu i vratio predmet na ponovni postupak. Iz ukidne odluke, tj. obrazloženja proizlazi da nije sporno da učinjene operacije kod tužiteljice nisu imale planirani učinak, da nije uklonjen prvobitni deformitet, već je isti pojačan, kao i da nisu otklonjeni povremeni bolovi, već iste tužiteljica sada osjeća stalno, no suprotno mišljenju prvostupanjskog suda, kako sporno jedino pitanje jesu li medicinski zahvati izvedeni u skladu s pravilima struke, odnosno da li je zbog greške tuženika tužiteljici nastupila šteta, ovaj drugostupanjski sud smatra kako je u tijeku prvostupanjskog postupka, a tako i u tijeku žalbenog postupka ostalo sporno jesu li navedene posljedice mogle biti izbjegnute pravilnim informiranjem tužiteljice. Iako prvostupanjski sud ne vjeruje tužiteljici da nije upozorena na moguće komplikacije i neuspjeh operacija, a osobito na mogućnost skraćivanja kosti prstiju, neovisno o potpisanom "Informiranom pristanku na operativni zahvat" (u daljnjem tekstu - Pristanak), valja istaknuti da navedeni Pristanak uopće nije potpisan od strane liječnika, pa se postavlja pitanje tko je to tužiteljicu informirao o vrsti, načinu i mogućim komplikacijama navedenog operativnog zahvata. Pritom se ističe da je navedeni Pristanak sastavljen od strane tuženoga i odnosi se općenito na operativne zahvate, slijedom čega je za zaključiti da je o detaljima tužiteljica trebala biti informirana usmeno, a što u dosadašnjem tijeku postupka nije utvrđeno. Ovdje valja spomenuti da pravna znanost (S, Pravo pacijenata na obaviještenost, s posebnim osvrtom na zaštitu tajnosti podataka o zdravstvenom stanju pacijenta, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (1991) v. 29, br. 1) navodi da pravo na obaviještenost predstavlja sastavni dio liječenja i jača ulogu pacijenta u postupku liječenja, koji tako prestaje biti objektom liječenja i postaje svjesnim i odgovornim subjektom. Pravo na obavještavanje temelji se, dakle, na činjen ici da bolesnik nije (više) samo objekt liječenja, nego je istovremeno i (ugovorni) partner u komunikaciji liječnik - pacijent. Informiranost pacijenta jedan je od preduvjeta za potpuno povjerenje između liječnika i pacijenta. Liječnik bi morao obavijestit i pacijenta osobno i pravovremeno o svim okolnostima od kojih bi mogla zavisiti pacijentova odluka o (ne) pristanku na liječenje i tu obavijest liječnik je dužan dati i bez posebnog pacijentovog traženja. Informiranost pacijenta bitna je zbog njegova donošenja odluke o vlastitom zdravstvenom stanju. Liječnik je, dakle, dužan obavijestiti pacijenta prvenstveno radi pacijentove sigurnosti, odnosno radi zdravstvene zaštite od opasnosti nastanka štete po pacijentovo zdravlje, ali i zbog toga jer obavještenje pacijenta predstavlja pretpostavku pristanka na određenu medicinsku intervenciju. Jedna od značajki dužnosti obavješćivanja pacijenata jest i ta što je ona istovremeno moralne i pravne prirode. S medicinskog i etičkog aspekta dužnost obavještavanja pacijenta uvjetovana je ponajviše pacijentovom dobrobiti (salus aegroti), odnosno dužnost obavješćivanja pacijenta drži se sastavnim dijelom liječenja i treba je prilagoditi svakom pacijentu. S druge strane, s pravnoga stajališta, dužnost i opseg obavješćivanja pac ijenta predstavlja i pravno pitanje i sudska praksa većine europskih zemalja usvojila je u pogledu dužnosti obavješćivanja pacijenta tzv. “razumni liječnički standard”, s time da je sud, u slučaju spora, ovlašten i dužan utvrditi je li u konkretnom slučaju liječnik dosegnuo standard koji se po zakonu traži.

3.1. Konačno, da valja napomenuti da i pozitivni propisi normiraju potrebu obaviještenosti pacijenta, pa je tako odredbom čl. 8 st. 1 Zakona o zaštiti prava pacijenata ("Narodne novine" broj 169/2004) propisano da pacijent ima pravo na potpunu obaviještenost o:

- svome zdravstvenom stanju, uključujući medicinsku procjenu rezultata i ishoda određenoga dijagnostičkog ili terapijskog postupka,

- preporučenim pregledima i zahvatima te planiranim datumima za njihovo obavljanje,

- mogućim prednostima i rizicima obavljanja ili neobavljanja preporučenih pregleda i zahvata,

- svome pravu na odlučivanje o preporučenim pregledima ili zahvatima,

- mogućim zamjenama za preporučene postupke,

- tijeku postupaka prilikom pružanja zdravstvene zaštite,

- daljnjem tijeku pružanja zdravstvene zaštite,

- preporučenom načinu života,

- pravima iz zdravstvenoga osiguranja i postupcima za ostvarivanje tih prava, dok stavak 2 istog članka propisuje da pacijent ima pravo dobiti obavijesti na način koji mu je razumljiv s obzirom na dob, obrazovanje i mentalne sposobnosti.

3.2. Kako zbog pogrešnog pravnog stava sud prvog stupnja nije utvrđivao odlučne činjenice u ovom predmetu (prvenstveno razinu informiranosti tužiteljice o mogućim ishodima i komplikacijama operativnog zahvata, skraćivanjem kosti prstiju i sl.), u konkretnom je slučaju ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP, koju tužiteljica sadržajno ističe u žalbi, obzirom da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, slijedom čega je, temeljem odredbe čl. 369 st. 1 ZPP, valjalo pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.3.Na raspravi održanoj 27. svibnja 2026. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev tako da je iznos zatražila u danas važećoj valuti Eur.

4. U tijeku postupka provedeni su dokazi čitanjem računa Specijalne bolnice za ortopediju i opću kirurgiju Matulji, koji su izdani SJ (list 4 -9 spisa), specijalističkih nalaza fizijatra TJ u Općoj bolnici u Puli (list 10-14, 33-37 spisa), nalaza Specijalne bolnice za ortopediju i opću kirurgiju Matulji (list 15, 18 -24, 27, 32 spisa), otpusnog pisma od dana 30.listopada 2014. g. (list 16 spisa), otpusnog pisma (list 17 spisa), nalaza Klinike za ortopediju Lovran (list 25, 29-31spisa), specijalističkih nalaza JJ (list 26, 28, 31 spisa), izvornika računa i medicinske dokumentaciju tužiteljice (list 46-84 spisa), medicinske dokumentacije tužiteljice dostavljene od tuženika (list 85-95 spisa), ovjerenog prijevoda znanstvenog članka (list 96-117 spisa), zdravstvenog kartona tužiteljice (list 124 spisa), police osiguranja od odgovornosti – liječnička odgovornost br. 100999088 (list 130-133 spisa), vještačenje po Medicinskom fakultetu Split, čitanjem nalaza i mišljenja vještaka Medicinskog fakulteta u Splitu (list 163-168 spisa), saslušani su svjedoci ĆJ (list 147,148 spisa), GJ (list 147-148 spisa), tužiteljica SJ (list 148-149 spisa), vještaci dr. Marija Definis Gojanović, dr. Danči Tripalo (list 208 spisa), dopunski je saslušan svjedok ĆJ (list 273 ), te tužiteljica (list 273-274).

4.1.Nije saslušan z.z. tuženika jer je tuženik odustao od njegovog saslušanja.

4.2. Tuženik je tijekom postupka obavijestio sud da je bio osiguran kod osiguravajućeg društva u vrijeme zahvata kod tužiteljice za liječničku odgovornost. Predlagao je da se u postupak umiješa osiguravajuće društvo. Isto nije iskazalo namjeru sudjelovati u postupku, iako je bilo obaviješteno o postupku.

4.3. Iz dostavljenih računa utvrđeno je da je tužiteljica platila račun 2487/2011, dana 18.8.2011. 440,00 kn za kontrolni pregled, RTG stopala, RTG snimku, račun 2347/2010 dana 22.7. 2010. od 200,00 kn za kontrolni pregled, račun 2574/2010 od 360,00 kn za kontrolni pregled i RTG stopala, račun 2171/2010 dana 8.7.2010. za troškove pripreme za operaciju, operaciju i noćenje u iznosu od 9.900,00 kn, račun 2006/2010 dana 24.6.2010. u iznosu od 160,00 kn za RTG snimku, račun 1002/2010 dana 2.4.2010. za pregled, RTG stopala u iznosu od 620,00 kn.

5. U Povijesti bolesti od 7.srpnja 2010. (list 70 spisa) tužiteljica potvrđuje (potpisala je) da je upoznata sa planiranim medicinskim zahvatima, sa mogućim rizicima i komplikacijama. Potvrđuje i da je svjesna da u slučaju posebnih okolnosti predviđeni medicinski zahvati i tretmani se mogu promijeniti.

6. Iz informiranog pristanka na operativni zahvat od 29.listopada 2014. (list 90 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica potpisala da je upoznata sa postupkom operativnog zahvata, te rizicima i mogućim komplikacijama istog, mogućim postoperativnim komplikacijama. Također je potvrdila da razumije da nema garancije da će joj operativni zahvat poboljšati stanje, da razumije da operativni zahvat ima rizike i da je moguć neočekivani ishod istog.

7. Svjedok ĆJ koji je bio zaposlenik tuženika, te je liječio tužiteljicu iskazao je da više na radi kod tuženika. Tužiteljica da je došla kod tuženika radi deformacije nožnog palca na lijevom stopalu. Nakon pregleda da je odlučeno da će se provesti operacija, koja da je napravljena uredno i u ranoj postoperativnoj fazi da je sve izgledalo u redu, no da se nakon kraćeg vremena pojavilo odstupanje palca u većem deformitetu nego što se očekivalo, da je to komplikacija koja može nastati kao rezultat te operacije, događa se u 1-2% slučajeva. U prvo je vrijeme mislio da će se ta neželjena posljedica moći ispraviti na način da se ne mora ponovno operirati, ali na kraju da se radila ponovna operacija te da je došlo do vrlo malog ili nikakvog poboljšanja. Ta problematika da kod tužiteljice izaziva više estetski problem nego funkcionalni. Sam zahvat da se radi tako da se radi korekcija na kosti, pomakne se palac iz deformiranog položaja u bolji položaj, te da se taj položaj fiksira sa jednim ili dva vijka. Kod tužiteljice da je došlo do toga da je destabiliziran taj položaj i palac je krenuo u drugom smjeru. Najprije palac da je išao u pravcu drugog prsta, a kasnije da je išao u drugom smjeru. Moguće da palac nije imao puni kontakt sa tlom. Obavio da je puno operacija kao što je imala tužiteljica, a ovo da mu je jedini slučaj ovakve komplikacije. Metoda koju je on koristio da se može nazvati „zlatnom metodom“, a da postoji oko 150 različitih metoda za takav problem. Drugu operaciju da je radio drugom metodom. Nakon druge operacije da je palac dobro izgledao, ali da nije uspjela jer ga tetiva nije zadržala već se istegnula. Ne može objasniti zašto nije uspjela druga operacija. Palac da je prije prve operacije imao drugu vrstu deformiteta. Druge metode da su znale imati komplikacije od 10-15%.

8.Svjedok ĆJ dodatno je saslušan na ročištu održanom dana 27. svibnja 2026. te je iskazao da svakom pacijentu prije operacije objasni što će raditi na operaciji. Kod ove predmetne operacije objašnjava kakav će se rez raditi i kakva korekcija tj. objašnjava od kuda do kuda će ići rez. Sastavni dio ove operacije je skraćivanje kosti jer se ne može drugačije obaviti korekcija, to da se posebno ne objašnjava, a radi se o skraćivanju od nekoliko milimetara. Uvijek on obavlja taj razgovor sa pacijentom. Ne sjeća se da li je pacijent potpisivao pristanak na zahvat. Prisjeća se tužiteljice obzirom na protek godina i zna da ju je dva puta operirao. Izabrao je metodu koja je bila najbolja za problem koji je imala tužiteljica. Ne sjeća se da bi upozoravao na rizik i negativne posljedice ove operacije. Inače zna kakav razgovor obavi uvijek sa pacijentima , objašnjava što će raditi i kako, te kakav će biti poslije operativni tijek, a ne razgovara o mogućim komplikacijama. Ova vrsta operacije nije opterećena sa komplikacijama i moguća je oko 1% na svjetskoj razini. Ne sjeća se konkretnog razgovora sa tužiteljicom. Kada mu se pokazao nalaz sa lista 57 spisa i 60 spisa pojašnjava da je termin „osteotomija M3 sec weil“ označavala operativni zahtjev kod kojeg će se raditi skraćivanje treće donožne kosti, odnosno to je kost ispod prsta. Ovdje se radi također o skraćivanju od nekoliko milimetara i moguće je da se isto vidi golim okom. Ne sjeća se razgovora sa tužiteljicom prije ove operacije, ali tvrdi da je u razgovoru sigurno rekao što će raditi, tada objašnjava da će se skratiti kost. Na upit pun. tuženika da li je jamčio tužiteljici na stopostotni uspjeh operacije odgovara da niti jedna operacija nije sto posto sigurna tj. da će uspjeti sto posto, ali se ne sjeća razgovora sa tužiteljicom , niti da li ga je pitala za takav ishod.

9. Iz iskaza ovog svjedoka koji je operirao oba puta tužiteljicu sud zaključuje da jest osobno obavio razgovor sa tužiteljicom prije operativnog zahvata, da je objašnjavao kakav zahvat će raditi, te kakav je poslije operativni tijek, ali je nije upozorio na moguće komplikacije i na moguće negativne posljedice operacije, rizike. Iako se ne sjeća konkretnog razgovora iskazao je da uvijek on razgovara sa pacijentom kojeg će operirati i da uvijek obavi isti razgovor, nikad ne razgovora o komplikacijama. Nadalje, iz istog sud zaključuje da su sadržaj Povijesti bolesti i Informirani pristanak na operacijski zahvat u svom sadržaju suprotni sa onim o čemu se stvarno pričalo sa tužiteljicom prije operativnih zahvata. Svjedok očito nije bio osoba koja je dala tužiteljici na potpis naprijed navedenu dokumentaciju jer takvo što ne iskazuje, a niti zna da li su se u to vrijeme i davale pacijentima takve isprave na potpis, a nije ih ni on potpisao, iako je predviđeno da ih potpiše i liječnik, za pretpostaviti je onaj koji je obavio razgovor. Dakle, za zaključiti je da je ova dokumentacija unaprijed sastavljena po tuženom i predviđena općenito za pristanak na operativne zahvate koji su se izvodili kod tuženika, a nije sastavljena za konkretne zahvate na tužiteljici, pa proizlazi da je njome ispunjena samo formalno potrebna suglasnost pacijenta za pristanak na zahvat. Tužiteljica kao laik sigurno nije bila dužna sama ispitivati liječnika o mogućim rizicima i komplikacijama, očito je imala povjerenja u liječnika kad je pristala na operativne zahvate, a to što svjedok nije obećavao izričito stopostotni uspjeh operacija ne znači da je tužiteljica dužna snositi sve posljedice neuspjeha operativnih zahvata, a istovremeno nije bila upozorena na mogući neuspjeh. Nije odlučna činjenica da je postojala jako mala mogućnost neuspjeha za zahvat koji je izveden na tužiteljice, odnosno da zbog toga je ne bi trebalo upozoriti i na tu mogućnost.

10. Iskaz svjedok VJ nije odlučan za ishod postupka, pa ga sud nijhe posebno cijenio.

11. Tužiteljica SJ prvi puta saslušana u bitnome iskazuje da je prije operacije imala dugo godina problem sa deformiranim palcem koji je prelazio na prst do njega. Njoj da je to smetalo prvenstveno iz estetskih razloga. Problem da joj je bio nabaviti cipele. Osjećala da je laganu bol ispod drugog prsta, ali to da nije bila jaka bol i da nije zbog te boli razmišljala o operaciji. Nakon razgovora s dr. T da se odlučila na operaciju. Nitko da joj nije rekao da će prilikom operacije biti skrać ivana kost, a bio da je dogovor da će se odmah riješiti i problem boli drugog prsta. Odmah nakon operacije kada se probudila da je vidjela da joj je palac puno odmaknut od drugog prsta iako joj je noga bila zamotana, vidjeli da su se vrhovi prstiju. Nakon operacije posljedica da je jako otjecanje noge. Sa prvom operacijom da je osjećala puno jaču bol između drugog i trećeg prsta, na ravnom, a naročito na neravnom terenu. Osjećala da je bol do mozga. Nakon prve operacije palac i drugi prst da su bili na tlu. Nije bila zadovoljna prvom operacijom. Nakon par godina da je ponovo otišla kod tuženika, pregledao da ju je dr. ĆJ. Rekao joj je da zna što će sada napraviti da bi se riješio njezin problem i da zna kako ispraviti deformaciju, te da neće osjećati više niti bolove. Niti tada joj nije bilo rečeno da će joj se skraćivati kosti, te da se sigurno ne bi odlučila na operaciju da je znala da će joj sad prsti jedne noge biti kraći nego prsti druge. Ona da i dalje osjeća bol ispod drugog i trećeg prsta isto kao i ranije nakon prve operacije, puno brže da joj se noga umara. Zbog posljedica operacije da je uskraćena u svakodnevnom životu, da ne može prošetati po neravnom terenu, inače da je nastavnica, te da djecu često vodi na terensku nastavu, puno da stoji na nogama i da joj uzrokuje bol. U međuvremenu da je počela osjećati bol u lijevom koljenu, ortoped da je rekao da je to zato što nepravilno staje na lijevo stopalo i zbog toga što je bila nepokretna nakon prve operacije tri, a nakon druge šest mjeseci. Nitko da je kod tuženika nije upozoravao na moguće komplikacije, već dapače da joj je i dr. J govorio da kasnije neće imati nikakvih problema.

11.1. Tužiteljica je na raspravi pokazala stopala. Na operiranom stopalu palac i drugi prst su u zraku, drugi i treći prst su kraći od istih prstiju na drugom stopalu, kao i od četvrtog prsta na operiranom stopalu. Operirani palac je toliko u zraku da ispod njega može staviti kažiprst.

11.2.Tužiteljica dodatno saslušana na ročištu održanom dana 27. svibnja 2026. navodi da prije no što se odlučila na operaciju kod tuženika bila je na pregledu u bolnici u Lovranu, te joj je tamo rečeno da je moguće da će se deformitet vratiti. Zbog toga ni je išla na operaciju u tu bolnicu, a vidjela je reklame tuženika u kojima upravo dr. J pojašnjava da radi operaciju sa vijkom od titana koji sprječava da se vrati deformitet. Na pregledu kod dr. J on da joj je objašnjavao da će joj taj vijak riješiti problem i da se ne može vratiti isti. Prije same operacije razgovarala je sa dr. ĆJ i on joj je pričao o vijku i o tome da će riješiti problem. U razgovoru nisu spominjane nikakve komplikacije. Nakon što joj ova prva operacija nije uspjela ona da se jako teško odlučila na drugu operaciju, a koja je bila zbog toga što je u međuvremenu osjećala bolove ispod trećeg prsta na stopalu. Prije te druge operacije pregledao ju je dr. ĆJ rekao je da sada točno zna gdje mu je problem i da će to riješiti. Nije spominjao uopće nekakvo skraćivanje kosti, a ona je smatrala da će ponovno nešto raditi sa vijkom, odnosno da će s tim vijkom rješavati problem. Ustvari o prvoj operaciji najviše da joj je objašnjavao dr. J, a dr. ĆJ joj je na neki način prije same operacije ponovno te njegove riječi. Ovo skraćivanje je dosta vidljivo i sada kao ni ranije uopće ne nosi ljeti otvorenu obuću, što je svakako htjela, jer joj je teško nositi zatvorenu obuću tijekom cijelog ljeta kad je jako toplo. Iz estetskih razloga ne nosi otvorenu obuću. Nakon prve operacije nije imala skraćene prste, a tek nakon ove druge je bilo to skraćivanje i to ni je niti znala nego je to tek primijetila nakon same operacije. Dr. ĆJ da ju je nagovarao i na treću operaciju i obećavao da će upravo ta treća sve riješiti, čak ju je odveo i kod svog kolege koji je također obećavao da će operacija sve riješiti, ali se nije odlučila na treću jer nije više imala povjerenja. Osim estetskog problema ona da sada ima i dalje probleme i to uvećane, brzo se umara kad hoda, boli je lijeva noga, stopalo, ne može hodati po neravnom terenu npr. šetati se u prirodi. Kada hoda i po ulici ako slučajno stane na neki manji kamenčić i ako nema neku cipelu sa jako debelim đonom osjeti veliku bol. Noga joj otiče. Radila je kao učiteljica i imala zbog posljedica ovih operacija velikih problema kada bi morala duže stajati, a obzirom da je bila učiteljica u osnovnoj školi maloj djeci od prvog do četvrtog razreda. Morala je upravo zbog toga što su to djeca biti često u stajaćoj poziciji. Sada je četiri godine u mirovini. Kod dužeg stajanja na poslu boljelo ju je stopalo. Dok je radila stopalo ju je stalno boljelo, a sada kada je u mirovini može kad je boli prileći i podignuti nogu. Ne nosi cipele na petu, već nosi cipele sa ulošcima. To skraćivanje se vidi jako i čak su joj se sada počeli ti prsti i skvrčiti, pa se to još više vidi. Ne može izmjeriti koliko su joj kraći prsti, ali može samo reći da je to jako vidljivo. Na desnoj nozi joj prsti nisu skvrčeni. Znala je da ide na operaciju, ali su je za prvu uvjeravali i vlasnik bolnice i operater da će operacija uspjeti. Nije joj bilo svejedno i donekle se bojala operacije. Prije ove prve operacije nije bila na nekoj drugoj operaciji. Više se bojala ove druge operacije upravo zbog ove prve i trebalo joj je četiri godine da se odluči, a tada ju je operater ĆJ uvjeravao da će sa sada sve riješiti i razgovarali su o tome da se boji, upravo zbog tog straha se nije odlučila na treću, ali je u međuvremenu izgubila i povjerenje jer su joj stalno ponavljali da će se sa operacijama sve riješiti, a sa prve dvije se nije riješilo. Ne može se sjetiti što je potpisivala prije operacije, ali se sjećam razgovora. Na pitanje da li se raspitivala prije operacija za komplikacije i rizike, odgovara da ju je dr. J uvjeravao da je to jedna lagana operacija, čak je predlagao da joj obje noge istovremeno operiraju i rekao da su i njegovoj supruzi istovremeno operirali obje noge. Ne može se točno sjetiti da li pitala za rizike operacije. Nije smatrala da postoji neki rizik obzirom da su je uvjeravali da će sve biti u redu i radilo se o renomiranoj i poznatoj klinici. Nakon druge operacije je vidjela da su joj kraći prsti i u jednom kasnijem razgovoru sa dr. ĆJ njoj je rekao da su joj to rezali i da nije ni svjesna kako je imala tešku operaciju. Prije nije spominjao da će biti teška operacija.

11.3.Iz iskaza tužiteljice sud zaključuje da je ona kao laik, u dobroj vjeri, s punim povjerenjem pristala na operacije za koje su joj je z.z. tuženika i operater, saslušani svjedok ĆJ obećavali da će joj istima riješiti njene probleme koje je imala do tada sa stopalima. Ona je pristala na operaciju u renomiranoj klinici, te sud smatra da je kao pacijent postupila sa dovoljnom pažnjom, da je u konačnici očito kasnije poštivala i poslije operacijski tijek, tj. upute liječnika. Nakon što je dopunski saslušan svjedok ĆJ utvrđeno je kako je naprijed i navedeno da tužiteljica doista kao pacijent nije bila upozorena na moguće komplikacije, neuspjeh operacija i u konačnici i na posljedice koje su se zbog komplikacija upravo njoj i dogodile. Zbog toga je uskraćena o informacijama zbog kojih bi možda donijela odluku da se ne podvrgne operacijama i ne bi pretrpjela štetu koju sada trpi.

12.U postupku je provedeno medicinsko vještačenje. Zadaća vještačenja je bila da se utvrdi da li je zbog postupanja protivno pravilima zdravstvene struke, nesavjesnim i nestručnim liječenjem, odnosno zbog liječničke greške tužiteljica pretrpjela povredu prava osobnosti, u kojoj jačini i trajanju i to s osnova umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, pretrpljenih fizičkih bolova, te da li je došlo do nastanka štete po osnovama koje tužiteljica potražuje u tužbi (trošak liječenja).

12.1. U nalazu i mišljenju Medicinskog fakulteta u Splitu, za kojeg su vještačenje obavile prof.dr.sc. CJ i Danči Tripalo dr. med. ortoped., a koji je sačinjen nakon pregleda tužiteljice i uvida u medicinsku dokumentaciju u bitnome je utvrđeno kako se kod tužiteljice radilo o deformaciji palca stopala, valgus deformaciji koja je deformacija zasigurno jedna od najčešćih, a vjerojatno i općenito najčešća deformacija mišićno-koštanog sustava. Radi da se o iskrivljenju palca stopala u stranu, s ušiljenjem prednjeg dijela stopala i stvaranjem bolne koštane izbočine na unutarnjoj strani korijena palca (u narodu zvani čukljevi). Kod nje da je 2010. izabran jedan od najboljih operativnih zahvata na prednjem dijelu stopala (Scarf), koji se temelji na koštanoj rekonstrukciji stopala, te balansu mišića i ligamenata. Na rendgenskoj snimci koja je bila dostupna prikazuje se uredna osteotomija s fiksacijom na prvoj metatarzalnoj kosti te na drugoj metatarzalnoj kosti. Nakon operacije da je postepeno dolazilo do „suprotne“ – varus deformacije palca. U literaturi da je opisano da je ta komplikacija zastupljena s 4,3% pa je učinjena reoperacija. Nakon druge operacije da nije došlo do poboljšanja. Predložena da je treća operacija od istog ortopeda koju ona nije prihvatila, a da nije neobično da zbog većeg broja komplikacija dolazi do ponovljenih deformiteta. Više faktora da utječu na ishod operacije. Osim odabira vrste operativnog zahvata od iznimne važnosti da je i ponašanje pacijenta nakon operacije, kao i odabrana vrsta obuće koju pacijent koristi nakon operacije. S obzirom na to da je dio uzroka hallux valgusa osobna, genetska podloga pacijenta i građa vlastitog tkiva ishod operac ije da nije u svakom slučaju predvidiv. To da znači da postoje faktori koji mogu utjecati na loš ishod operacije bez obzira na odabir zahvata, te korektnost u izvođenju zahvata. Kod tužiteljice da je nažalost došlo do komplikacije operacije koja da je opisana u literaturi. Dakle, ne radi se o nestručnom i nesavjesnom izvođenju operacije. Do formiranja varus deformacije palca i daljnjih događanja (reoperacija, zaostali deformitet) nije došlo zbog postupanja protivno pravilima zdravstvene struke, nesavjesnim i nestručnim liječenjem, odnosno zbog liječničke greške.

12.2. Što se tiče naruženja. Da se ne može reći da je u odnosu na naruženje prije operacije pogoršano. Dakle, sličan stupanj naruženja da je bio i prije operacije.

12.3.Tužiteljica da je trpjela bolove jakog intenziteta nakon prve operacije 1 dan. Srednjeg intenziteta 5 dana, te slabog intenziteta 1 mjesec. Nakon druge operacije bolovi da su se ponovili u istom intenzitetu. Što se tiče trajnih bolova u operiranom stopalu, da ne postoji jasna razlika od bolova koje je tužiteljica trpjela prije operacijskog zahvata. Većinom da se pacijenti odlučuju na zahvat upravo zbog bolova koji se trpe uslijed deformacije. Teško da je razlučiti umanjenje životnih aktivnosti prije i poslije operacije. Radi da se i deformaciji zbog koje postoje bolovi u stopalu kod dužeg stajanja i hodanja. Kod tužiteljice deformacija koja je nastala nakon operacije da donosi slične probleme s stopalom koje je imala prije operacije. Tužiteljica da će imati problem kod odabira obuće. Imat će bolove kod dužeg hodanja, osobito kod opterećenja i kod hodanja po neravnom terenu. U njenom slučaju rezultati operacije da nisu zadovoljavajući te je zbog opisanih tegoba tužiteljici savjetovana nova operacije korekcije deformacije o kojoj da će ona samo donijeti odluku.

13. U podnesku od dana 20. kolovoza 2019. godine tuženik izjavljuje kako nema primjedbi na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka. Na ročištu održanom dana 9. prosinca 2019. tužiteljica izjavljuje da ima primjedbe na nalaz i mišljenje, postavlja pitanje ako je dio uzroka hallux valgus genetske prirode da li je uopće bilo potrebno obavljati operaciju, da li je bilo svrsishodno predložiti drugu operaciju kada je prva bila neuspješna, te zašto je sugerirana treća operacija, da li je postojalo drugo rješenje.

13.1. Vještaci su saslušani zamolbenim putem pri Općinskom sudu u Splitu na ročištu 6. svibnja 2021.

13.2. Vještakinja dr. Danči Tripalo u bitnome navodi da kako nema veze ako je utvrđeno da je uzrok deformacije koje je tužiteljica imala genetske prirode o tome da li je potrebno obaviti operaciju, iz razloga što se operacija obavlja u oba slučaja. Operacija da nikad nije obavezna. Uobičajeno da je da se provodi ponovna operacija ako je prva bila neuspješna, te ističe kako je jedino rješenje operacija te da je iz istih razloga sugerirana i treća operacija, te da je u ortopediji poznata stvar da se zbog neuspjeha često operacije ponavljaju. Uobičajeno da je skraćivanje prstiju pri tim operacijama jer da je najveća svrha tih operacija dobiti bezbolno stopalo. Pacijent da bi pri razgovoru s operaterom trebali biti upoznati da može doći do skraćenja prstiju. Također ističe kako nije uobičajeno da nakon te operacije ostanu čekičasti prsti i da stoje u zraku, te da je to jedna od niza komplikacija koje mogu nastati nakon tih operacija.

13.3. Vještakinja dr. Marija Definis Gojanović je izjavila kako nema ništa za dodati iskazu vještaka dr. Danči Tripala, kao niti samom vještvu.

13.4. Sud je nalaz i mišljenje medicinske struke cijenio kao stručan i argumentiran. Iz njega je također utvrđeno da je tužiteljica prvi puta operirana 7. srpnja 2010., da je bila na zadnjoj kontroli poslije iste 18.8.2011. Druga operacija kod tužiteljice je bila 29.10.2014., a zadnja kontrola nakon iste je bila 27.8.2015. Iz istoga se može zaključiti da je liječenje po prvoj operaciji bilo završeno u kolovozu 2011., a po drugoj u kolovozu 2015.

14. U podnesku od dana 26. svibnja 2021. tužiteljica se očituje na iskaz vještaka, Ističe da je nesporno kako su tužiteljici skraćeni prsti, te da je nedvojbeno da na to ona nije bila upozorena, a trebala je biti. Također da je nesporno da su po operaciji osta li čekičasti prsti koji stoje u zraku čime nije postignut željeni efekt operacije. Nitko da je nije upozorio na rizik neuspjeha operacije po prvoj operaciji.

15. Tužiteljica unatoč tome što su medicinski zahvati provedeni prema pravilima struke ima pravo na naknadu štete jer nije bila upoznata sa mogućim komplikacijama, rizicima i posljedicama istih. U postupku je utvrđeno da unatoč tome što je potpisala izjave u kojima potvrđuje da je upoznata sa mogućim negativnim ishodima, da ustvari nije bila upoznata. Dakle, nije sukladno čl. 8 Zakona o zaštiti prava pacijenata (Narodne novine 169/04,37/08- dalje ZZPP) dobila potpunu obavijest koju normira ova odredba, pa nije mogla ni donijeti valjanu odluku da li pristaje na preporučene medicinske zahvate - operacije. Odgovornost tuženika temelji se na odredbi čl. 29 ZZPP-a. Operacijskim zahvatima je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, a čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19 st. 2 u svezi čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a). No, bez obzira što je dokazala osnovanost svog zahtjeva, koji je osporavao tuženi, ona ima samo pravo na isplatu za povrede koje je zadobila zbog druge operacije, a nema pravo za povrede nakon prve operacije. Naime, tuženi je istaknuo prigovor zastare koji je osnovan djelomično. Liječenje po prvoj operaciji je završilo najkasnije 2011. kada je bio zadnji kontrolni pregled. Postojala je samo preporuka za reoperaciju koja nije bila nužna, na nju se tužiteljica odlučila tek 2014. Tužbu je podnijela tek 2017., što je po proteku zastarnog roka od 3 godine od nastale joj štete od prve operacije, a koji je rok propisan odredbom čl. 230 ZOO-a.

16. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade, za neimovinsku štetu, sukladno čl. 1100 st. 1 ZOO-a u jednom iznosu pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete.

17. Sud je utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi i tužbenom zahtjevu i to fizičke bolove, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženost, ali samo u odnosu na drugu operaciju.

18. Tužiteljica je pretrpjela fizičke bolove. Prema ocjeni suda novčana naknada za iste bi joj pripadala u visini od 1.500,00 EUR. Sud je odlučujući o ovoj visini uzeo u obzir jačinu i trajanje bolova prema mišljenju vještaka, odnosno da je trpila jake bolove jedan dan, srednjeg intenziteta su trajali pet dana, te slabog intenziteta jedan mjesec. U obzir je sud uzeo i druge okolnosti, tj. nelagodnosti u tijeku liječenja misleći na npr. boravak u bolnici, posjećivanje ambulante radi kontrolnih pregleda, fizikalnih terapija, masaža i dr.

19. Tužiteljica je imala smanjen opći životni aktivitet i prije i poslije operacija, u medicinskom nalazu je utvrđeno da je teško razlučiti umanjenje prije i poslije operacija jer postoje bolovi kod dužeg stajanja i hodanja. Sud je cijenio iskaz tužiteljice kao uvjerljiv pa je prihvatio njenu izjavu da sada ima i veće bolove nego prije operacije, njoj sada prsti ne dodiruju tlo, pa je logično da ne može koristiti stopalo tako da cijelim stane na tlo, a zbog čega je i logično da to utječe na njen hod, uzrokuje bol. I u nalazu se navodi da će ona i nadalje imati bolove, a razlog zbog kojeg se pacijenti odlučuju na operacije kao što su ove na kojima je bila tužiteljica je da se smanje bolovi. Sud smatra da tužiteljica ima smanjenje životnih aktivnosti obzirom da sada trpi i jače bolove nego ranije barem za 1 % više nego prije i da joj pripada na ime toga naknada od 1.000,00. Eur.

20. Tužiteljica se na operacije odlučila i zbog estetskih razloga, kako bi mogla nositi otvorenu obuću za ljetnih mjeseci kada je toplo. Sada ima kraće prste i stoje joj u zraku, pa bez obzira što je i ranije imala naruženje koje bi se vidjelo kada bi nosi la otvorenu obuću ili bila npr. na kupanju, ovo je sada novo naruženje. Operacije nisu uklonile naruženje, već je nakon druge operacije nastalo novo koje je srednjeg stupnja, jer je na nozi i vidi se kada je tužiteljica bosa ili ako ima otvorenu obuću . Stoga tužiteljici pripada novčana naknada u iznosu od 1.500,00 Eur.

21. Slijedom navedenog sud je utvrdio da bi tužiteljici pripadala ukupno pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti za tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 4.000,00 EUR.

22. Tužiteljica potražuje naknadu na ime troškove puta i liječenja. Na ime puta joj se dosuđuje iznos od 500,00 Eur, jer je zbog druge operacije dolazila kod tuženika ukupno 5 puta, četiri pregleda i dolazak na operaciju. Ona živi u [adresa], a tuženik posluje u Matuljima. Udaljenost između ovih lokacija je cca 100 km u jednom smjeru, imala je osim toga i troškove odlaska na fizikalnu terapiju koju joj je preporučio tuženi. Za troškove koje je dostavila račune je odbijena jer se odnose na prvu operaciju, a za koju je zahtjev zastario. Tužiteljici troškovi puta pripadaju osnovom odredbe čl. 223 ZPP-a.

23. Ukupno dakle tužiteljici pripada novčana naknada u iznosu od 4.500,00 EUR, tj. na ime neimovinske štete 4.000,00 EUR, te 500,00 EUR za imovinsku štetu. Sa preostalim dijelom zatraženog iznosa do 4.918,71 EUR se odbija, obzirom je neosnovano visoko zatražen. Slijedom navedenog donesena je odluka kao u točki I. izreke.

24. Zatezne kamate na dosuđenu neimovinsku štetu teku od dana kada je tužiteljica podnijela zahtjev, tj. tužbu od 6. listopada 2017. sukladno čl. 1103 ZOO-a.

25. Tužiteljica je uspjela u sporu u omjeru od 91,48 % što znači da je tuženik uspio sa 8,52%, sa visinom, a sa osnovom je uspjela 100%, naime tuženi je osporavao i osnov pa je temeljem čl. 154 st. 2 i 3 ZPP-a od postotka uspjeha u sporu tužiteljice valjalo oduzeti postotak uspjeha u sporu tuženika. Nakon ovog obračuna proizlazi da se tužiteljici dosuđuje trošak u omjeru od 91,48% (191,48/2= 95,74, 8,52/2= 4,26 95,74- 4,26=91,48).

26. Trošak tužiteljice odnosi se na zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, sukladan je Tarifi HOK-a. Trošak odvjetnika sastoji od troškova za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7 toč. 1), za sastav jednog podneska 200,00 EUR (Tbr. 8 toč. 1), za zastupanje na deset ročišta u ukupnom iznosu od 1.800,00 EUR (21.12.2017.-100,00 Eur, 19.2.2018. -100,00 Eur, 22.3.2018.-200,00 Eur, 14.6.2018. - 200,00 Eur, 9.12.2019.-200,00 Eur, 9.3.2020. -200,00 Eur, 13.10.2020.-200,00 Eur, 4.10.2021.-200,00 Eur, 18.3.2026-200,00 Eur, 27.5.2026.-200,00 Eur-Tbr. 9 toč. 1 i 2), za sastav žalbe iznos od 250,00 Eur (Tbr. 10 toč. 1) dakle ukupno 2.450,00 EUR, a ovi iznosi uvećani za PDV od 612,50 EUR. Tužiteljica je imala trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 95,56 EUR i presudu u iznosu od 95,56 EUR. Ukupan trošak tužiteljice iznosi 3.253,62 EUR, a stavljen u omjer sa 91,48% proizlazi da je njen osnovan trošak 2.976,41 EUR, a ista se odbija sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška kao neosnovano visoko zatraženim. Trošak medicinskog vještačenja dosuđuje joj se u cijelosti u iznosu od 1.592,67 EUR, budući je isti bio nužan obzirom da je tuženik osporavao zatraženi iznos naknade štete. Zakonska zatezna kamata na dosuđeni trošak sukladna je čl. 151 st. 3 ZPP-a. Neosnovano potražuje kamatu od dana zaključenja glavne rasprave jer joj pripada od dana presuđenja.

U Opatiji 24. lipnja 2026.

S u d a c

Adriana Puž

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

Pun. tužitelja

Pun. tuženika