Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1651/2024-29

10000 Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, Ulica kneza Borne 14, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 11. lipnja 2026. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, pun. tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 24. lipnja 2026. godine,

presudio je

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužitelju MU, iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete iz štetnog događaja od 30.08.2024., iznos od neto 7.050,00 € (slovima: sedamtisućaipedeseteura) sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 25.09.2024. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja s osnove neimovinske štete u iznosu od 50,00 eura kao pravno neosnovan.

III Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužitelju MU, iz [adresa], na ime naknade imovinske štete (tuđa pomoć) iz štetnog događaja od 30.08.2024., iznos od neto 50,00 € (slovima: pedeset eura) sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 25.09.2024. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.925,00 €, sa zateznim kamatama tekućim od 24. lipnja 2026., do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 22.11.2024. navodi da je dana 30.08.2024. pretrpio ozljedu na radu kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o., podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, na radnom mjestu komunalnog radnika. Navedenog datuma, tužitelj se ozlijedio tijekom radnog vremena prilikom obavljanja poslova uređivanja nogostupa, kao svojih redovitih radnih zadataka, na lokaciji Osječka ulica 60, Zagreb, na način da mu je preko lijeve ruke pala kanta puna pijeska (cca 70 kg), a koju ju oštećenik uhvatio prilikom pada budući da je ista prešla preko ruba nogostupa. Obzirom da je poslodavac tužitelja na dan nastanka štetnog događaja imao kod tuženika sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu koju radnici istog poslodavca pretrpe na adu odnosno prilikom obavljanja redovitih poslova svojeg radnog mjesta, to je uvodno naznačeni tuženik pasivno legitimiran i odgovoran za naknadu štete tužitelju. Tužitelj je zbog jakih bolova zaprimljen u ordinaciju posebnog dežurstva DZ Zagrebačke županije gdje mu je postavljena dijagnoza ruptura musculi alia te utvrđen hematom lijevog b icepsa promjera cca 10 cm i palpatorni bolni distalni segment mišića uz ordiniranje uzimanja ketonola, dexamethasona, ibuprofena, korištenje hladnih obloga i lioton gela. Tužitelj je upućen na pregled u hitnu kiruršku ambulantu KB Dubrava gdje je podvrgnut RTG pretrazi, a po obavljanju koje je ustanovljeno da nema znakova svježe koštane traume te su mu postavljene dijagnoze Contusio humeri I sin i Haematoma humeri I sin uz ordiniranje poštede ruke i korištenje lioton gela. Slijedom sveg navedenog, tužitelj potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 5.000,00 EUR i to zbog pretrpljenog straha, fizičkih bolova i duševnih boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate te iznos imovinske štete od 500,00 EUR za pruženu tuđu pomoć i njegu, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, a koje kamate se određuju sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Dana 25.09.2024. godine tužitelj je podnio odštetni zahtjev tuženiku vezano uz predmetni štetni događaj, a kojeg je tužitelj zaprimio, u cilju mirnog rješenja spora, do kojeg, međutim, nije došlo. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od neto 5.000,00 eura te na ime naknade imovinske štete (tuđa pomoć) iznos od 500,00 eura, sve sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, te da obveže tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Mladenu Miškulinu, ortopedu, tužitelj je podneskom od 15.01.2026. (str. 119-122 spisa), postavio konačan tužbeni zahtjev. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje za pretrpljene fizičke bolove 2.200,00 €, za pretrpljeni strah 950,00 €, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 3.200,00 €, za duševne boli zbog naruženja 700,00 eura, za tuđu pomoć (10 sati x 5,00 € / h) iznos od 50,00 €, odnosno ukupno 7.100,00 € na ime naknade neimovinske štete i 50,00 eura na ime naknade imovinske štete (tuđa pomoć). U preostalom dijelu prvotno postavljeni tužbeni zahtjev je ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje činjenicu da je u vrijeme nastanka štetnog događaja trgovačko društvo ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, mehanizam nastanka ozljeđivanja tužitelja kako ga isti opisuje u tužbi, odgovornost svog osiguranika za štetni događaj, uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i štete, te naposljetku i visinu tužbenog zahtjeva. Najprije se ističe kako tuženik kao osiguratelj ne odgovara isto kao i osiguranik, odnosno ne odgovara u smislu općih propisa građanskog prava zato što on nije štetnik – dakle osoba odgovorna za štetu, već odgovara samo u okvirima Ugovora o osiguranju/police i pripadajućih uvjeta. Nadalje se navodi kako iz tužbe nije jasan uzrok ozljede, odnosno tužitelj ne opisuje na koji je način nastao nesretan slučaj. Osim što su navodi iz tužbe o dinamici nastanka štetnog događaja nejasn i i neobrazloženi, ističe se kako tužitelj nije dostavio nikakvu dokumentaciju koja bi potvrdila ozljedu na radu, odnosno prijavu o ozljedi na radu, a niti Rješenje HZZO-a iz kojeg bi proizlazilo da je ozljeda na radu priznata od strane HZZO-a. Dakle, tužitelj uopće nije dostavio nikakav dokaz da je priznata ozljeda na radu, pa tuženik osporava da se radi o ozljedi zadobivenoj na radu od 30.08.2024.g., kod poslodavca Zagrebački Holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, odnosno osporava odgovornosti tuženika za pretrpljenu štetu. Iz svega prethodno navedenog može se samo zaključiti kako se tužitelj ozlijedio bez povoda i razloga koji leži u radnom procesu. Uostalom, s obzirom na nedostatak ovjere prijave ozljede na radu od strane HZZO-a, tuženik smatra da tužitelj nije niti dokazao aktivnu legitimaciju za vođenje spora, jer navod o zaposlenju kod naznačenog poslodavca na radnom mjestu – radnik na odvoženju otpada, nije potkrijepljen relevantnim dokazom o zaposlenju kod osiguranika tuženika. Nadalje se navodi kako iz opisa štetnog događaja iz tužbe, kao i dokumentacije priložene uz tužbu, ne proizlazi ikakva odgovornost osiguranika tuženika već kao uzrok ozljede navedena je isključivo nepažnja tužitelja pa slijedom navedenog ne postoji niti obveza tuženika isplatiti ikakvu naknadu štete. Dakle, u ponašanju osiguranika nije bilo propusta koji bi utjecao na nastanak štetnog događaja, već je šteta nastala isključivo nepažnjom oštećenika na koju osiguranik nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći. Naposljetku, tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata, a posebno osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege, a sve budući da se radi o nerepariranoj šteti pa se zakonske zatezne kamate se na istu mogu računati jedino od dana kada njezina visina bude utvrđena odnosno od dana presuđenja. Zaključno, tuženik predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjevi u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u izvješće od 02.09.2024. o nastanku ozljede na radu (str. 5 spisa), u medicinsku dokumentaciju za tužitelja (str. 6 – 8, 13 – 17, 42 – 50, 59 – 64, 73 – 87 spisa), u odštetni zahtjev tužitelja od 25.09.2024. (str. 9 – 10 spisa), u očitovanje tuženika od 26.09.2024. na odštetni zahtjev tužitelja (str. 11 – 12 spisa), u uvjete za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti tuženika koji su u primjeni od 01.01.2023. (str. 23 – 28 spisa), u policu osiguranja broj [broj police osiguranja] i privitak polici (str. 29 – 34 spisa), u prijavu o ozljedi na radu tužitelja (str. 51 – 55, 68 - 72 spisa), u rješenje HZZO, Regionalni ured Zagreb, Odjela za ozljede na radu i profesionalne bolesti broj klasa: UP/I-502-03/25-02/11290 od 18.06.2025. (str. 92 – 95 spisa), u rješenje HZZO, Direkcija broj klasa: UP/II-502-03/25-01/482 od 30.07.2025. (str. 103 – 106 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Mladenu Miškulinu, ortopedu i traumatologu (str. 112 – 115 spisa), u izračun stope inflacije od strane Državnog zavoda za statistiku za razdoblje od 2020. do 2025. godine (str. 142 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja MU kao stranke (str. 149 – 151 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao posljedicu ozljeđivanja na radnom mjestu dana 30.08.2024. kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82.

9. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori činjenicu da je u vrijeme nastanka štetnog događaja trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o. bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima.

10. U dogovoru na tužbu tuženik osporava odgovornost osiguranika za nastanak štetnog događaja.

11. U odgovoru na tužbu tuženik osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

12. U odgovoru na tužbu tuženik osporava uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i štete.

13. U odgovoru na tužbu tuženik osporava mehanizam nastanka ozljede.

14. U čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14,127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) navodi se, da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava ako radnik pretrpi štetu na radu, ili u svezi s radom. Tužitelj se ozlijedio tijekom svog radnog vremena. Tužitelj se ozlijedio na radu, te u svezi s radom, te poslodavac tužitelja – osiguranik tuženika, odgovara tužitelju, kao radniku, za pretrpljenu ozljedu po kriteriju objektivne odgovornosti sukladno kogentnoj pravnoj normi i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) u kojoj se navodi da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti . Odgovornost tuženika -osiguratelja temelji se i na članu 964. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

15. Provedenim dokazima utvrđeno je da se tužitelj – komunalni radnik kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, ozlijedio tijekom svog radnog vremena, na svom radnom mjestu, prilikom obavljanja poslova radnog mjesta tužitelja, a koji poslovi predstavljaju redovne radne zadatke tužitelja, koje radne zadatke je tužitelj obavljao u ime i za račun svog poslodavca, a poslodavac kao svoju registriranu djelatnost obavlja spomenute poslove. Tužitelj se ozlijedio na radu prilikom obavljanja redov itih radnih zadataka svoga radnog mjesta.

16. U čl. 3 st. 1. točka 32., čl. 11. – 13., čl. 17. – 19. Zakona o zaštiti na radu, koji je naprijed naveden, poslodavac – osiguranik tuženika obvezan je organizirati i provoditi zaštitu na radu u svim segmentima rada i radnog procesa, a osobito poslodavac mora voditi računa o prevenciji rizika, te obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji, sredstvima rada, te radnom okolišu u kojem se4 odvijaju radni zadaci. Poslodavac mora organizirati i osigurati provedbu zaštite na radu na svim razinama radnog procesa na način da se prevenira ozljeđivanje radnika prilikom obavljanja radnih zadataka. Radno mjesto tužitelja komunalni radnik je radno mjesto s posebnim uvjetima rada sukladno čl. 3. st 1. točka 1. i točka 16. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 5/84). Slijedom navedenog, postoji obveza poslodavca tužitelja na primjenu općih, ali i posebnih pravila o zaštiti na radu, te primjenu pratećih pravilnika Zakonu o zaštiti na radu u cilju zaštite života i zdravlja radnika. Poslodavac je propustio provesti sve propisane preventivne i druge mjere iu svim segmentima organizacije rada i radnog procesa, što je rezultiralo ozljeđivanjem tužitelja.

17. Predmetno ozljeđivanje tužitelja je priznato kao ozljeda na radu pravomoćnom odlukom od strane HZZO-a kao javnopravnog tijela koje je isključivo nadležno i specijalizirano za problematiku priznavanja ili nepriznavanja zadobivene ozljede na radu, a koje javnopravno tijelo primjenjuje kogentne pravne norme iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23, 105/25), a koji zakon predstavlja lex specialis Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23). HZZO ne bi priznao ozljedu na radu tužitelju ukoliko bi do ozljede došlo uslijed nepažnje tužitelja a sve sukladno kogentnoj pravnoj normi iz čl. 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Odluka HZZO-a o priznavanju ozljede na radu ima dokaznu snagu javne isprave, te po pravnoj prirodi predstavlja upravni akt koji djeluje prema svima i svakome (erga omnes).

18. Provedenim dokazima utvrđeno je da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu na svom radnom mjestu, tijekom radnog vremena i prilikom obavljanja redovitih radnih zadataka. Poslodavac – osiguranik tuženika, odgovara tužitelju kao radniku za pretrpljenu ozljedu na radu po kriteriju objektivne odgovornosti temeljem čl. 25. st. 1. važećeg Zakona o zaštiti na radu koji je naprijed naveden (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18). Nije sporno da je poslodavac tužitelja na dan štetnog događaja imao sa osigurateljem, ovdje tuženikom, sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti koja obuhvaća štetu koju radnici pretrpe na radu kod tog poslodavca. Poslodavac tužitelja a osiguranik tuženika, je sklopio ugovor o osiguranju s tuženikom kao osigurateljem kojim ugovorom je u cijelosti prenio svoju odgovornost za štetu radnicima po kauzalnim kriterijima. Slijedom navedenog tuženik kao osiguratelj tužiteljeva poslodavca odgovara tužitelju (radniku) za nastalu štetu (ozljedu na radu) po kriteriju objektivne odgovornosti. Poslodavac je sklapanjem police osiguranja svoju objektivnu odgovornost za štetu radniku zbog ozljede na radu u cijelosti prenio na osiguravajuće društvo. Tuženik ni sa čime nije dokazao doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, odnosno nije dokazao da je šteta nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njegove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

19. Tuženik je odgovoran za naknadu štete tužitelju koju je pretrpio u štetnom događaju od 30.08.2024. iz razloga koji su naprijed navedeni.

20. S obzirom na utvrđenu odgovornost valjalo je tužbeni zahtjev cijeniti i s obzirom na visinu.

21. U čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) navodi se da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

22. Visinu pojedinih vidova neimovinske štete u ovom predmetu sud je utvrdio imajući pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama održanim 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda od 29. studenoga 2002. godine na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) primjenjuju se u primjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 I 29/18) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, a za obvezne odnose nastale nakon 01. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima /05. Međutim, opće poznata je činjenica da je u periodu od posljednje izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH (lipanj 2020. do danas) značajno porasla stopa inflacije, te da ista sukladno javno dostupnim službenim podacima Državnog zavoda za statistiku za period od lipnja 2020. do listopada 2025. iznosi čak 32,6%. Vrijednost (kupovna moć) novčanog iznosa pravične novčane naknade koju bi oštećenik za istu ozljedu ostvario "na današnji dan" temeljem spomenuti Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH iz 2020. u ovom je trenutku za više od 32% manja od vrijednosti/kupovne moći tog istog novčanog iznosa naknade štete koju bi tužitelj za tu istu ozljedu ostvario da mu se naknada štete isplatila, primjerice u lipnju 2020. odnosno u trenutku kada je stupila na snagu Odluka Vrhovnog suda RH o povišenju Orijentacijskih kriterija (lipanj 2020.). Samim time, oštećenik za isti iznos novčanih sredstava (broj i vrijednost novčanih jedinica) u ovom trenutku može kupiti trećinu manje dobara i usluga i drugih potrepština nego li što je to oštećenik za isti novčani iznos mogao učiniti/kupiti u trenutku kada je Vrhovni sud RH donio Odluku o povišenju Orijentacijskih kriterija za određivanje visine naknade štete kod povrede prava osobnosti, a kod nekih proizvoda i usluga zasigurno je došlo do porasta cijena i više od 50%, a ponegdje i do 100%. S obzirom na navedeno Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH ne mogu biti "puka matematička formula" koja bi se trebala "doslovce", mehanički te na istovjetan način primjenjivati u svim postupcima naknade štete, već je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti i specifičnosti konkretnog slučaja, pa je tako potrebno i osnovano uzeti u obzir i opće poznat i svima u svakodnevnom životu lako prepoznatljiv značajan porast stope inflacije. Navedeno je verificirano i u mnogobrojnoj praksi I-stupanjskih i II-stupanjskih sudskih odluka.

23. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. sc. Mladen Miškulina – ortopeda i traumatologa (str. 112 - 115spisa), vidljivo je da je tužitelj u štetnom događaju od 30.08.2024 godine zadobio ozljedu lijevog ramena. Smatra da postoji uzročno - posljedična veza između dinamike štetnog događaja opisanih kako u tužbi, tako i anamnestičkim iskazom tužitelja, zadobivenih ozljeda i trajnih posljedica. Tužitelj je u cijelosti provodio upute liječnika. Iz dostupne medicinske dokumentacije nisu vidljive bolesti i ozljede koje bi bile od utjecaja na ocjenu u predmetnom štetnom događaju. Nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužitelja su zaostale trajne posljedice u vidu stanja nakon ozljede lijeve nadlaktice i ramena s posljedičnim kroničnim adhezivnim kapsulitisom l koji uzrokuje kronične bolove i kontrakturu lijevog ramena u srednjem stupnju te s posljedično umanjenom snagom lijeve ruke u ramenu i nadlaktici. Navedene trajne posljedice umanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužitelja u opsegu od 12%. Liječenje tužitelja završeno je s pregledom fizijatra na dan 18.05.2023 godine. U štetnom događaju tužitelj je doživio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 1 -2 dana ukupno, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 21 dan ukupno. Tužitelj je trpio jake bolove u trajanju od 5 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 60 dana ukupno. Bolovi i strah izraženi su u kumulativnom omjeru za cijeli tijek liječenja. Tuđa pomoć tijekom liječenja tužitelju bila je potrebna u trajanju od 10 dana nakon ozljeđivanja a u opsegu od 1 sata dnevno. Kod tužitelja je zaostalo naruženje u lakom stupnju.

24. Na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka stranke nisu imale primjedbi.

25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog medicinskog vještaka dr. sc. Mladena Miškulina, kao valjanu podlogu za donošenje odluke u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Na nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi. U nalazu i mišljenju vještaka nema kontradiktornosti. Nalaz i mišljenje vještaka sačinjen je u skladu s pravilima struke.

26. Imajući u vidu trajanje i jačinu fizičkih bolova, te dob tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja (61 godina starosti) ovaj sud smatra da tužitelju za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u visini od 2.200,00 €, uzevši pritom u obzir i naprijed spomenutu stopu inflacije (32,6%).

27. Imajući u vidu trajanje i jačinu straha kod tužitelja, ovaj sud smatra da tužitelju za taj vid neimovinske štete, temeljem naprijed navedene odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), pripada pravična novčana naknada u visini od 950,00 €, uzevši u obzir i spomenutu stopu inflacije (32,6%).

28. Kao posljedica štetnog događaja, kod tužitelja je došlo do smanjenja životne aktivnosti trajno od 12%. Imajući u vidu naprijed navedeno, orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH i naprijed navedenu stopu inflacije, ovaj sud smatra da tužitelju s navedene osnove pripada pravična novčana naknada u visini od zatraženih 3.200,00 €, uzevši pritom u obzir i naprijed spomenutu stopu inflacije (32,6%).

29. Kod tužitelja je zaostalo naruženje u lakom stupnju. Imajući u vidu Okvirne kriterije Vrhovnog suda RH temeljem kojih sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti te imajući u vidu da se radi o naruženosti koja je uočljiva trećima samo ponekad, ovaj sud smatra da tužitelju pripada s te osnove pravična novčana naknada u visini od 700,00 eura.

30. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 10 dana nakon ozljeđivanja, a u opsegu od 1 sata dnevno što iznosi ukupno 10 sati. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 11.06.2026. (str. 150 spisa), tužitelj je iskazao da su mu svu potrebnu tuđu pomoć pružali članovi obitelji, odnosno supruga i kćeri. Tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći i kada mu tuđu pomoć pružaju članovi obitelji što je ovdje slučaj. Ovaj sud smatra da tužitelju na ime imovinske štete - tuđe pomoći, pripada iznos od zatraženih 50,00 € (10 sati x 5,00 €/1h), odnosno smatra iznos od 5,00 € po jednom satu primjerenim iznosom, imajući u vidu trenutnu sudsku praksu i sve naprijed navedeno.

31. Slijedom naprijed navedenog tužitelju je dosuđeno: na ime pretrpljenih fizičkih bolova 2.200,00 €; na ime pretrpljenog straha 950,00 €; za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 3.200,00 €; za duševne boli zbog naruženja 700,00 eura, te na ime tuđe pomoći 50,00 €, što zbrojeno iznosi ukupno 7.100,00 € (7.050,00 eura neimovinska šteta + 50,00 eura imovinska šeta). S obzirom da je tužitelj s osnove neimovinske štete konačno potraživao 7.100,00 eura, a da mu je dosuđeno 7.050,00 eura, tužitelj je odbi jen s iznosom od 50,00 eura. Sud pretpostavlja da je tužitelj prilikom zbrajanja visine iznosa neimovinske štete napravio grešku s obzirom da je zbroj utuženih pojedinačnih iznosa 7.050,00 eura, a ne 7.100,00 eura kako to tužitelj navodi u konačno uređenom tužbenom zahtjevu. Zbog navedenog je odbijen iznos od 50,00 eura.

32. U čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) navodi se da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj na dosuđenu glavnicu neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć) potražuje zatezne kamate od 25.09.2024., odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku (tuženik u očitovanju na odštetni zahtjev navodi da je odštetni zahtjev tužitelja zaprimio 25.09.2024.(str. 11 spisa)). Navedeno je u skladu sa čl. 1103. ZOO, pa je na glavnicu dosuđena zatezna kamata koja teče od 25.09.2024. do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

33. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP-a koji propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je imala protivna stranka, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

34. Tužitelja je tijekom postupka zastupala odvjetnica koja je do zaključenja glavne rasprave postavila zahtjev za naknadom parničnog troška, odnosno potraživa la je trošak prema troškovniku koji prileži spisu na strani 152 i 153.

35. Do zaključenja glavne rasprave tuženik nije zatražio naknadu parničnog troška.

36. S obzirom na navedeno pod točkom 33. ovog obrazloženja, tuženik je obvezan da tužitelju naknadi sav prouzročeni parnični trošak.

37. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). U pogledu pravne osnove tužitelj je uspio u sporu sa 100%, a tuženik sa 0%. U pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio sa 99%, a tuženik sa 1%. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat sljedeći parnični trošak: za sastav odštetnog zahtjeva od 25.09.2024. 100 bodova; za sastav tužbe u visini od 100 bodova; za sastav obrazloženih podnesaka od 14.03.2025. i 15.01.2026. u visini od 100 bodova za svaki; za sastav podnesaka od 13.05.2025., 17.06.2025., 10.07.2025., 01.08.2025., 29.08.2025., 29.09.2025. i 31.03.2026. za svaki u visini od 50 bodova; za zastupanje na ročištima od 14.05.2025., 08.07.2025. i 11.06.2026., za svako ročište u visini od 100 bodova. To ukupno iznosi 1.050 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 € (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 2.100,00 €. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi dal jnjih 525,00 €. Tužitelju je priznat trošak medicinskog vještačenja u visini od 300,00 € u cijelosti, jer je provođenje tog dokaza bilo neophodno za rješenje ove parnice. Sveukupno je tužitelju priznat parnični trošak u iznosu od 2.925,00 €.

38. Tužitelj je zatražio i zatezne kamate na trošak. Temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16), takav zahtjev tužitelja je osnovan, pa je sud na dosuđeni trošak postupka dosudio i zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 24. lipnja 2026., pa do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.

39. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

U Zagrebu, 24. lipnja 2026.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužiteljice odvj. Maja Buhin, iz Zagreba

- tuženiku Croatia osiguranje d.d.