Posl. br. P-968/2025-8
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FF iz [adresa], kbr. 63, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg kao punomoćnica zastupa Katarina Biliš, odvjetnica u Korčuli, protiv tužene EF rođ. AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužena osobno i kao nasljednica oca AF pok. F, radi utvrđivanja prava vlasništva i uknjižbe, nakon glavne rasprave zaključene dana 13. svibnja 2026., u prisustvu punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, na ročištu zakazanom radi objave odluke, dana 24. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj FF iz [adresa], kbr. 63, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik 7/8 dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak, Borak, površine 309 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa se ovlašćuje da temeljem ove presude upiše to pravo u zemljišnim knjigama na svoje ime u navedenom dijelu uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tužene EF rođ. AF.
i r i j e š i o j e
Tužba se odbacuje u odnosu na 1/8 dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak, Borak, površine 309 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na kojem dijelu je u zemljišnim knjigama suda kao vlasnik upisan AF pok. F.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je nekretninu preciznije opisanu u izreci ove presude, a koja u naravi predstavlja maslinik, njegov otac UF stekao kupoprodajom od sada pokojnog AF pok. F, čija nasljednica je njegova kći EF rođ. AF, odnosno tužena, time da tužitelj navedeni ugovor ne posjeduje. Unatoč opisanoj kupoprodaji u zemljišnim knjigama suda su i dalje kao suvlasnici predmetne nekretnine upisani AF pok. F i EF rođ. AF, dok je u katastarskom operatu ranije kao posjednik bio upisan otac tužitelja, a nakon njegove smrti kao posjednik upisao se upravo tužitelj kao jedini zakonski nasljednik svog oca. Stoga se tužitelj zajedno sa svojim ocem nalazi u kontinuiranom vlasničkom posjedu predmetne nekretnine preko 50 godina, pa tužitelj smatra kako je pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom stekao dosjelošću.
1.1. Kako su u zemljišnim knjigama suda kao suvlasnici utužene nekretnine upisani dijelom tužena, a dijelom njen pravni prednik (otac), a tužitelj ima pravni interes uskladiti zemljišno knjižno stanje sa stvarnim stanjem, a nema ispravu podobnu za upis svog prava vlasništva, to ustaje predmetnom tužbom postavivši tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine u cijelosti.
1.2. Tužena nije podnijela pisani odgovor na tužbu, a nije pristupila ni na pripremno ročište, kao ni na ročište glavne rasprave, iako je svaki put bila uredno pozivana.
2. U dokaznom postupku proveden dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: zk izvatka za utuženu nekretninu, PL 56 za k. o. [katastarska općina] od 7. listopada 2025., povijest promjena na katastarskoj čestici od 23. siječnja 2026. te su u svojstvu svjedoka saslušani MF iz [adresa], RF iz [adresa] i VF iz [adresa]. Raspravnim rješenjem suda od 13. svibnja 2026. odbijeno je daljnje provođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka i uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka, a ovo iz razloga što je činjenično stanje dovoljno utvrđeno provedenim dokazima (čl. 220. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23,dalje ZPP)). Cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev dijelom osnovan, a da ga je dijelom potrebno odbaciti.
2.1. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi da su kao suvlasnici ovih nekretnina u zemljišnim knjigama upisani tužena EF rođ. AF osobno za 7/8 dijela te AF pok. F za 1/8 dijela. Nasuprot navedenom upisu, a pregledom povijesti promjena na katastarskim česticama od 23. siječnja 2026., koja u naravi prikazuje povijesni slijed upisa posjeda, utvrđeno je kako je predmetna nekretnina temeljem klasiranja zemljišta, izlaganja katastarskog operata iz 1959. i starog katastarskog operata upisana u PL 60 kao posjed oca tužitelja JF pok. JF u cijelosti. Ovakav upis u katastarskim operatima trajao je do 1995. kada je temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-16/95 izvršena promjena upisanog posjednika na način da je kao posjednik brisan UF, a kao posjednik upisan je njegov sin FF, odnosno tužitelj, u cijelosti. 1997. izvršen je prijepis katastarskih podataka iz analognog u digitalni oblik čime je PL broj 60 na ime FF pok. JF sada dobio broj 56, a od tada pa do dana izdavanja ove potvrde nikakvih promjena u katastarskim operatima nije bilo. Dakle iz ove isprave nesumnjivo proizlazi kako je tužitelj osobno kao posjednik predmetne nekretnine u katastarskim operatima upisan od 1995., a prije toga kao posjednik bio je upisan njegov otac i to najmanje od 1959. Osim što je evidentiran kao posjednik predmetne nekretnine tužitelj je i njen stvarni posjednik na terenu, a što su u svom iskazu potvrdili saslušani svjedoci. Tako svjedokinja MF u svom iskazu navodi da je došla živjeti u [adresa] prilikom udaje i to 1977. te da joj je od tada poznato kako se radi o zemljištu koje je u vlasništvu i posjedu tužitelja, a koji je ovo zemljište stekao nasljeđivanjem od svog oca. Slično kao i ova svjedokinja u svom iskazu navodi i svjedok VF, time što on nadodaje kako je predmetna nekretnina ranije u naravi predstavljala vinograd, a danas predstavlja maslinik, pri čemu je masline na ovoj nekretnini posadio baš tužitelj. Svjedok RF u svom iskazu u bitnom navodi da se radi o zemljištu koje je njemu jako dobro poznato budući se nalazi iznad njegova zemljišta te da se radi o nekretnini koju su uvijek posjedovali i obrađivali roditelji tužitelja. I prema iskazu ovog svjedoka predmetna nekretnina je ranije u naravi predstavljala vinograd, a ista danas u naravi predstavlja manji maslinik kojeg je posadio baš tužitelj. Ovaj svjedok nadalje navodi kako tuženu poznaje jako dobro, još od djetinjstva budući su slične životne dobi, te da tužena nikada nije dolazila na predmetnu nekretninu niti ju je držala u svom posjedu. Ovaj svjedok ujedno poznaje i roditelje tužene te navodi kako se otac tužene zvao E, a njena majka GF, dok preostali saslušani svjedoci niti tuženu niti njene roditelje ne poznaju. Tako je i temeljem iskaza ovih svjedoka utvrđeno kako tužitelj predmetnu nekretninu osobno posjeduje posljednjih 30-ak godina te da je ista nekretnina ranije bila u posjedu oca tužitelja, pri čemu je sud iskazu svjedoka poklonio vjeru u cijelosti budući su njihovi iskazi životni i logični, nisu u međusobnoj suprotnosti već se zapravo dopunjuju te nisu u suprotnosti s preostalim provedenim dokazima.
2.2. Ocjenom provedenih dokaza, svakog pojedinačno a i u njihovoj međusobnoj vezi, utvrđeno je da je tužitelj stekao vlasništvo 7/8 dijela utužene nekretnine stekao dosjelošću pri čemu je u njen posjed stupio nasljeđivanjem iza smrti oca JF pok. JF, sve kako to propisuje čl. 114. i 115. u vezi sa čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV). Da je tome tako potvrđuje i činjenica što tužena zapravo nije osporila tužbeni zahtjev. Slijedom svega navedenog valjalo je dijelom prihvatiti tužbeni zahtjev, pa je i presuđeno kao u izreci ove presude.
3. Vezano za dio tužbenog zahtjeva koji je rješenjem odbačen potrebno je navesti da je pregledom zk izvatka za predmetnu nekretninu utvrđeno da je kao suvlasnik 1/8 dijela u zemljišnim knjigama još uvijek upisan AF pok. F. Tužitelj u tužbi tvrdi da je EF rođ. AF, odnosno tužena, njegova kći i jedina zakonska nasljednica, pa je stoga predmetnom tužbom ovu tuženu obuhvatio i kao njegovu nasljednicu. Kako tužiteljica uz tužbu i do kraja prethodnog postupka nije priložila rješenje o nasljeđivanju iza smrti AF pok. F, to nije bilo moguće provjeriti da li je tužena doista njegova kći i jedina zakonska nasljednica, pa je na ovu okolnost saslušan svjedok RF. Ovaj svjedok u svom iskazu naveo je kako tuženu jako dobro poznaje, te da poznaje njene roditelje koji su se zvali E i GF, a iz čega slijedi kako tužena nije kći upisanog AF pok. F. Ovo se navodi iz razloga što u ovakvoj pravnoj stvari tuženi mora biti onaj koji je upisan u zemljišnim knjigama ili ako je on umro njegovi nasljednici. Iz iskaza saslušanog svjedoka proizlazi kako tužena nije kći AF pok. F, a uvidom u sustav JRO-a utvrđeno je kako se otac tužene doista zvao E, a majka GF, pa ovaj sud nalazi kako je iskaz svjedoka RF i u ovom dijelu točan. Potrebno je naglasiti kako bi teoretski moglo biti moguće da bi EF rođ. AF bila jedina zakonska nasljednica AF pok. F, i to kao npr. njegova unuka ili nećakinja. Međutim, ukoliko je tome doista tako tada je tužitelj u tužbi to morao jasno navesti i obrazložiti, a naravno i ponuditi dokaze na te okolnosti, a što je tužitelj tijekom postupka propustio učiniti. Iz navedenog razloga, a zbog nepostojanja pasivne legitimacije na strani tužene u odnosu na ovaj dio nekretnine, nisu ostvarene procesne pretpostavke za vođenje parnice u ovom dijelu, zbog čega je tužbu u ovom dijelu valjalo odbaciti, pa je i riješeno kao u izreci.
4. Budući da stranke nisu popisale ni zatražile parnični trošak odluka o istom je izostala.
U Korčuli, 24. lipnja 2026.
S u d a c :
Dario Farčić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
