Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-249/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

N A  T E M E L J U  O D R I C A N J A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja ĐL iz [adresa], Đ [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćnici Mariji Radelji, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, 24. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev od 24. lipnja 2025., a koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 166,65 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 01. siječnja 2013. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj po punomoćniku naveo da je dana 09. rujna 2020. godine Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, donio presudu broj: P 69/2020-11, koja je postala pravomoćna dana 23. listopada 2020. godine odlukom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2122/2020-2, a kojom su utvrđene ništetnim pojedine odredbe ugovora o kreditu broj 5140030250-62000158998/2007. sklopljenog dana 25.10.2007. god. između tužitelja ĐL i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je dana 02.11.2007. god. potvrđen kod javnog bilježnika Ružice Gagro pod brojem OV 5891/2007. Nadalje, naveo je da je tijekom gore navedenog postupka provedeno financijsko- knjigovodstveno vještačenje kojim je utvrđena preplata po predmetnom kreditu u ukupnom iznosu od 41.563,20 kn, navodeći kako je evidentno da postoji razlika preplate u iznosu od 1.563,20 kn i to u zadnja dva preplaćena anuiteta u 2012., a sukladno predmetnom nalazu i mišljenju vještaka, svoju je tražbinu i specificirao do iznosa od 40.000,00 kn, pri tome ne povećavajući VPS, odnosno tužbeni zahtjev iz procesnih razloga. Nadalje, naveo je da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž 7129/13-4 od 13.06.2014. u točki II. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, V-tuženik Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. Zagreb (pravni prednik tuženika i pravni slijednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda, naveo je, potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH, broj Revt-249/14-02 od 09.04.2015. Nadalje, tužitelj je naveo da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž- 6632/2017-10 od 14.06.2018. u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih V-tuženik Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe- Adria-Bank d.d., pravni prednik tuženika i pravni sljednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima. Ista je potvrđena odlukom VSRH-a br. Rev-2221/18-11 od 03.09.2019.. S obzirom da su pravomoćnim presudama VTS-a utvrđene ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003. - 31.12.2008., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.06.2004. -31.12.2008., to mu je tuženik sukladno čl. 323. ZOO-a (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a. Također, tužitelj je ukazao i na odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09). Slijedom svega navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev. Potraživao je i naknadu troškova parničnog postupka.

1.1. Nakon što je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje, tužitelj je podneskom od 24. lipnja 2025. specificirao tužbeni zahtjev u smislu da potražuje samo preplaćeni tečaja za CHF i to na način da toč. I. sada potražuje da mu tuženik isplati iznos od 166,65 EUR-a zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 01. siječnja 2013., dok je toč. II. potraživao naknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, prvenstveno ističući prigovor zastare. Naime, naveo je, da i u slučaju da sud nađe osnovanim zahtjev tužitelja, kako je potraživanje tužitelja na isplatu utuženog iznosa navodno dospjelog 01. siječnja 2013. po osnovi sporne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu, a s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora, svakako zastarjelo. Naime, naveo je da kada bi se radilo o stjecanju bez osnove, bi se primjenjivao opći zastarni rok od 5 godine za povrat tako plaćenih iznosa, ukazujući pri tome na odredbe čl. 240. i čl. 241. ZOO-a, navodeći nadalje da se zastara prekida kada dužnik prizna dug, podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nadalje, naveo je da je razvidno da dužnik nije priznao dug vjerovniku, odnosno da sve do podnošenja tužbe tužitelja u rubriciranom predmetu, tužitelj nije podnio tužbu niti je poduzeo drugu radnju pred sudom ili drugim nadležnim tijelom protiv njega koja bi dovela do prekida zastare. S obzirom da stranke u predmetnom parničnom postupku nisu iste kao u parničnom postupku koji se vodio povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naveo je, to u konkretnom slučaju nema osnove ni za ocjenu da bi podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara bila prekinuta. Podredno, naveo je, sve kada bi se i uzelo kako je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare, tužba je u ovome predmetu podnesena 4. prosinca 2020., slijedom čega je utuženo potraživanje svakako zastarjelo. Nadalje, tuženik je naveo da je pravnim shvaćanjem sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske utvrđeno da ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. ZOO-a, treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik je nadalje isticao da bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva dovelo do posljedice kao da je među ugovornim stranama ugovorena fiksna kamatna stopa, a da se ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka ispunjava kao ugovor o kreditu u HRK, primjenjujući pritom na njega kamatnu stopu koja vrijedi za ugovor o kreditu u CHF, a što nije bila volja ugovornih stranaka. Slijedom navedenoga, predložio je sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te da obveže tužitelja da mu naknadi prouzročeni parnični trošak.

2.1. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja te nakon što je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 24. lipnja 2025., tuženik je u podnesku od 4. srpnja 2025. naveo da se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva.

3. U ovoj pravnoj stvari donesena je prvostupanjska presuda broj P-964/2020-17 od 11. svibnja 2023., a koju je, povodom žalbe tužitelja, Županijski sud u Splitu rješenjem broj Gž-440/2024-2 od 9. siječnja 2025. ukinuo u cijelosti i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Punomoćnik tužiteljice je podneskom od 15. lipnja 2026. obavijestio sud da se, u dogovoru sa suprotnom stranom, tužiteljica odriče tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti (list spisa 146-147).

5. Odredbom čl. 331. a. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., i 155/23. u nastavku: ZPP) propisano je da ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljnjega raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na temelju odricanja). Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika.

6. S obzirom da se tužitelj podneskom od 15. lipnja 2026. odrekao tužbenog zahtjeva, sud je sukladno čl. 331.a st. 1. i st. 2. ZPP-a odlučio kao pod toč. I. izreke presude.

7. Nadalje, punomoćnik tužitelja je u podnesku od 15. lipnja 2026. izvijestio sud da sukladno dogovoru s tuženikom, isti neće potraživati trošak zastupanja u ovom parničnom postupku, odnosno kako je suglasan da svaka strana snosi svoj trošak.. Ističe se da podnesak tužitelja od 15. lipnja 2026. nije potpisao tuženik, niti punomoćnik tuženika pa stoga ovaj sud nije odlučio o troškovima tuženika na način kako je to tužitelj naveo u podnesku (da je tuženik suglasan da svaka stranka snosi svoj trošak postupka).

Osijek, 24. lipnja 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Ova presuda može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika