Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-748/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužiteljice JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Vesni Šnur, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnici Sanji Porobiji, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 21. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od 24. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku Zagrebačka Banka d.d. Zagreb Trg bana Jelačića 10, OIB: 92963223473, Poslovnica Osijek da tužiteljici L jubici JD, [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata pretplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu izvrši isplatu iznosa od 6.285,79 Eura sa zakonskom zateznom kamatom i to :

na iznos od 23,54 eura počevši od 30.11.2008. do isplate,

na iznos od 5,27 eura počevši od 31.12.2008. do isplate,

na iznos od 23,25 eura počevši od 31.01.2009. do isplate,

na iznos od 28,96 eura počevši od 28.02.2009. do isplate,

na iznos od 32,16 eura počevši od 31.03.2009. do isplate,

na iznos od 21,82 eura počevši od 30.04.2009. do isplate,

na iznos od 23,80 eura počevši od 31.05.2009. do isplate,

na iznos od 19,94 eura počevši od 30.06.2009. do isplate,

na iznos od 19,00 eura počevši od 31.07.2009. do isplate,

na iznos od 0,91 eura počevši od 31.08.2009. do isplate,

na iznos od 3,60 eura počevši od 30.09.2009. do isplate,

na iznos od 2,36 eura počevši od 30.11.2009. do isplate,

na iznos od 2,17 eura počevši od 31.12.2009. do isplate,

na iznos od 7,88 eura počevši od 31.01.2010. do isplate,

na iznos od 12,97 eura počevši od 28.02.2010. do isplate,

na iznos od 11,96 eura počevši od 31.03.2010. do isplate,

na iznos od 12,67 eura počevši od 30.04.2010. do isplate,

na iznos od 22,67 eura počevši od 31.05.2010. do isplate,

na iznos od 26,67 eura počevši od 30.06.2010. do isplate,

na iznos od 31,54 eura počevši od 31.07.2010. do isplate,

na iznos od 32,71 eura počevši od 31.08.2010. do isplate,

na iznos od 49,31 eura počevši od 30.09.2010. do isplate,

na iznos od 36,95 eura počevši od 31.10.2010. do isplate,

na iznos od 47,01 eura počevši od 30.11.2010. do isplate,

na iznos od 67,01 eura počevši od 31.12.2010. do isplate,

na iznos od 77,85 eura počevši od 31.01.2011. do isplate,

na iznos od 64,62 eura počevši od 29.02.2011. do isplate,

na iznos od 70,86 eura počevši od 31.03.2011. do isplate,

na iznos od 66,25 eura počevši od 30.04.2011. do isplate,

na iznos od 79,89 eura počevši od 31.05.2011. do isplate,

na iznos od 92,60 eura počevši od 30.06.2011. do isplate,

na iznos od 110,54 eura počevši od 31.07.2011. do isplate,

na iznos od 132,62 eura počevši od 31.08.2011. do isplate,

na iznos od 101,14 eura počevši od 30.09.2011. do isplate,

na iznos od 90,99 eura počevši od 31.10.2011. do isplate,

na iznos od 91,97 eura počevši od 30.11.2011. do isplate,

na iznos od 94,10 eura počevši od 31.12.2011. do isplate,

na iznos od 102,59 eura počevši od 31.01.2012. do isplate,

na iznos od 105,63 eura počevši od 29.02.2012. do isplate,

na iznos od 105,55 eura počevši od 31.03.2012. do isplate,

na iznos od 102,91 eura počevši od 30.04.2012. do isplate,

na iznos od 104,78 eura počevši od 31.05.2012. do isplate,

na iznos od 107,68 eura počevši od 30.06.2012. do isplate,

na iznos od 105,05 eura počevši od 31.07.2012. do isplate,

na iznos od 3.912,04 eura počevši od 31. 08. 2012. do isplate,

sve po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.081,81 EUR zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja presude, odnosno od 24. lipnja 2026., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište , uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , za tri postotna poena , pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja , a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa od 4.081,81 EUR tužiteljica se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom 1. listopada 2008. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 3214539142/08, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 6,55 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije se mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužiteljica predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 1. listopada 2008. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: 3214539142/08, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe kako prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju u spisu, te proveo dokaz saslušanjem tužiteljice i financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke DV Consulting d.o.o., Osijek, Zrinjevac 6.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

4.1. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž-632/2022-13 od 19. ožujka 2025. godine, ovosudna presuda broj P-2852/2019-51 od 17. veljače 2022. godine potvrđena je u točkama I., II. i III. izreke dok je ukinuta u točki IV. i V. te je predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje uz uputu prvostupanjskom sudu na potrebu otklanjanja naznačene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je zbroj pojedinačnih novčanih iznosa glavnice iz točke IV. izreke veći od dosuđenog iznosa od 47.360,26 kn, tj. iznosi 47.364,86 kn.

5. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka DV Consulting d.o.o., Osijek, Zrinjevac 6, od 26. srpnja 2021. godine, kao i u dopunu vještačenja od 1. prosinca 2025. godine sud utvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu naviše od ugovorene kamatne stope, kao i tečaja valute CHF, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 4.029,81 kn, a koji se odnosi na promjene kamatne stope u spornom periodu, te iznos od 47.360,26 kn, a koji se odnosi na tečajne razlike u otplati anuiteta u spornom periodu.

6. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, te u cijelosti dan u skladu s pravilima struke i vještine.

7. Saslušanjem tužiteljice sud utvrđuje da je ista prilikom realizacije kredita bila informirana o mogućim promjenama kamatne stope, međutim da ta promjena može biti vrlo malo prema gore ili prema dolje glede visine kamatne stope, međutim da je tijekom otplate kredita kamatna stopa znatno povećana, pa je rata kredita tužiteljici narasla na 3.000,00 kn. Tužiteljica iskazuje i to da dvije godine nije dobivala obavijesti o promjeni kamatne stope od strane tuženika, pa je zbog toga otišla kod tuženika da bi se o istom informirala na što ju tuženik informirao da su takve obavijesti slane potpuno drugoj osobi istog imena i prezimena, ali koja se nalazi u Zagrebu. Tužiteljica je tražila i konvertiranje kredita ili produženje roka otplate, međutim niti na ovaj upit nije dobila odgovor od tuženika pa je u konačnici bila prisiljena podići kredit u drugoj banci da bi zatvorila postojeći kredit kod tuženika. Tužiteljica iskazuje i to da joj tuženik prilikom realizacije kredita nije pojasnio objektivna mjerila koja su utjecala na rast kamatne stope, a nije niti bilo nikakvih pregovora o kamatnoj stopi. Tužiteljica navodi i to da se prije sklapanja ugovora o kreditu informirala glede kredita u CHF ili EUR te je tražila od tuženika ako je moguće da kredit bude u EUR, međutim odgovoreno joj je da ne može, a tužiteljica je probala pregovarati s tuženikom oko odredbi ugovora i to vezano za kamatnu stopu, međutim tužiteljici je odgovoreno da je kamatna stopa takva za ugovore o kreditu kada se kupuje osobno vozilo.

8. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja sud je dopustio preinaku tužbe u ovosudnom postupku, a uzimajući u obzir Zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-162/2021 od 26. studenoga 2021. godine pod točkom 4 koji zaključuje da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

9. Iako je rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž-632/2022-13 od 19. ožujka 2025. godine ovosudna presuda broj P-2852/2019-51 od 17. veljače 2022. godine potvrđena u točkama I., II. i III. izreke a kojim je utvrđena nišetnost ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutu obveze te je potvrđena i u dijelu kojom je tuženiku naloženo po osnovu ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tužiteljici platiti iznos od 4.029,81 kn, sud smatra potrebnim ponoviti da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

10. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

11. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

12. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

14. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope, a bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnog Ugovoru smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora. Člankom 2. Ugovora utvrđeno je da je visina kamatne stope 6,55 % godišnje, s time da je kamatna stopa promjenjiva u smislu odredbe čl. 2. citiranog Ugovora.

15. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 6,55% godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 2.059,96 kn.

16. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 2.059,96 kn obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

17. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

18. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

19. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP -a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

20. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP - a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

21. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope kao i vezanjem valute uz švicarski franak, ništetan, jer je isti potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

22. Iznos od 47.360,26 kn / 6.285,79 eura koji tužiteljica potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja preplaćeni iznos otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kunuu razdoblju od kolovoza 2009. godine do zaključno do kolovoza 2012. godine, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.

23. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati sveukupan iznos od 51.390,07 kn, osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

24. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

25. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužiteljica imala za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav obrazloženih podnesaka od 25. veljače 2020., 5. ožujka 2020., 8. prosinca 2020. i 17. lipnja 2021. svaki po 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 27. veljače 2020., 28. prosinca 2020., 1. travnja 2021., 17. lipnja 2021., 27. siječnja 2022., 30. lipnja 2025. i 21. svibnja 2026. svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastav podnesaka od 4. siječnja 2021., 23. lipnja 2021., 27. kolovoza 2021. svaki po 100,00 eura (Tbr. 8. t. 3. OT-a), pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT- a), što uz PDV na odvjetničke usluge te trošak vještačenja od 331,81 euro daje konačni iznos troška od 4.081,81 euro.

27. Sud nije mogao prihvatiti kao osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava obrazloženih podnesaka od 7. listopada 2021., 27. siječnja 2022., 24. lipnja 2025., 25. kolovoza 2025. i 16. veljače 2026. svaki po 250,00 eura (PDV uključen), po Tbr. 8. t. 1. OT-a budući da tužiteljici u smislu odredbe Tarifnog broja 8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.) može biti dosuđen trošak sastava četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku, pa je stoga slijedom izloženog valjalo odlučiti kao pod III. izreke presude.

Osijek, 24. lipnja 2026.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika