REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: P-2020/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A NA T E M E L J U  O D R I C A N J A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EU iz [adresa], Ulica 27 broj 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Karla Jandroković, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa Brano Bulat, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, dana 24. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb 10000, OIB: 14036333877 da tužiteljici EU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 6.107,89 EUR / 46.019,93 HRK koji je tužitelj preplatio uslijed primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 4,29 EUR od 18.12.2004. pa do isplate

- 4,72 EUR od 19.2.2009. pa do isplate

- 8,87 EUR od 18.3.2009. pa do isplate

- 1,84 EUR od 16.2.2010. pa do isplate

- 5,82 EUR od 16.3.2010. pa do isplate

- 4,96 EUR od 16.4.2010. pa do isplate

- 9,11 EUR od 15.5.2010. pa do isplate

- 16,50 EUR od 16.6.2010. pa do isplate

- 18,17 EUR od 17.7.2010. pa do isplate

- 27,98 EUR od 17.8.2010. pa do isplate

- 26,54 EUR od 16.9.2010. pa do isplate

- 43,97 EUR od 16.10.2010. pa do isplate

- 33,87 EUR od 16.11.2010. pa do isplate

- 36,18 EUR od 16.12.2010. pa do isplate

- 47,34 EUR od 15.1.2011. pa do isplate

- 51,52 EUR od 17.3.2011. pa do isplate

- 43,02 EUR od 22.3.2011. pa do isplate

- 50,66 EUR od 14.5.2011. pa do isplate

- 43,99 EUR od 16.6.2011. pa do isplate

- 56,53 EUR od 16.7.2011. pa do isplate

- 69,73 EUR od 2.8.2011. pa do isplate

- 87,50 EUR od 17.8.2011. pa do isplate

- 106,89 EUR od 16.9.2011. pa do isplate

- 76,27 EUR od 15.10.2011. pa do isplate

- 67,12 EUR od 22.11.2011. pa do isplate

- 66,33 EUR od 10.1.2012. pa do isplate

- 67,28 EUR od 9.2.2012. pa do isplate

- 74,02 EUR od 6.3.2012. pa do isplate

- 78,89 EUR od 7.4.2012. pa do isplate

- 78,95 EUR od 7.4.2012. pa do isplate

- 76,14 EUR od 8.5.2012. pa do isplate

- 77,19 EUR od 7.6.2012. pa do isplate

- 79,77 EUR od 10.7.2012. pa do isplate

- 76,68 EUR od 9.8.2012. pa do isplate

- 77,65 EUR od 8.9.2012. pa do isplate

- 74,17 EUR od 10.10.2012. pa do isplate

- 72,34 EUR od 7.11.2012. pa do isplate

- 76,44 EUR od 7.12.2012. pa do isplate

- 74,30 EUR od 8.1.2013. pa do isplate

- 77,57 EUR od 15.2.2013. pa do isplate

- 70,47 EUR od 9.3.2013. pa do isplate

- 71,89 EUR od 10.4.2013. pa do isplate

- 78,01 EUR od 9.5.2013. pa do isplate

- 71,88 EUR od 7.6.2013. pa do isplate

- 67,95 EUR od 4.7.2013. pa do isplate

- 65,22 EUR od 13.8.2013. pa do isplate

- 68,46 EUR od 12.9.2013. pa do isplate

- 70,99 EUR od 16.10.2013. pa do isplate

- 72,58 EUR od 13.11.2013. pa do isplate

- 73,85 EUR od 13.12.2013. pa do isplate

- 77,74 EUR od 8.1.2014. pa do isplate

- 70,68 EUR od 19.2.2014. pa do isplate

- 73,77 EUR od 12.3.2014. pa do isplate

- 74,88 EUR od 2.4.2014. pa do isplate

- 3.028,41 EUR od 2.4.2014. pa do isplate

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju cjelokupni prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje

posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1/ Tužiteljica je podnijela dana 13. lipnja 2023. godine tužbu protiv tuženika, u kojoj navodi da je kao korisnik kredita sklopila s prednikom tuženika Hypo Alpe-Adria- Bank d.d., namjenski Ugovor o kreditu broj: 266-294/2004 u listopadu 2004., kojim joj je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 46.000,00 CHF, na rok od 17 godina, s tim da je kamatna stopa promjenjiva, dok se iznosi isplata kredita i otplata kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule.

Poziva se na tužbu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, te povodom iste donesene presude poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine kojom je Visoki Trgovački sud RH potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu u kojem se utvrđuje da su u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine banke, uključujući i tuženika, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita i to na način da su zaključivale ugovore o kreditima u koje su unosile ništetne i nepoštene ugovorne odredbe i to odredbe kojima je glavnica vezana uz ugovorenu valutu CHF, a bez da se prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora trgovca kao potrošača u cijelosti informiralo o svim potrebnim elementima kako bi donio valjanu odluku utemeljenu na potpunoj obavijesti. Time su potrošači dovedeni u nezavidnu situaciju potpune neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navodi da tužiteljici prilikom i prije sklapanja ugovora nije objašnjen valutni rizik CHF-a, te ju se nije u cijelosti informiralo o svim potrebnim elementima kako bi donio valjanu odluku utemeljenu na potpunoj obavijesti (opći rizik vezanom uz valutnu klauzulu, uz rizik da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF, da je rast CHF vrlo vjerojatan prema studiji MMF iz 2007. i 1999., te riziku istovremenog ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a što je sve u konačnici utjecalo na ukupnu cijenu kredita). Na taj način tužiteljica nije mogla predvidjeti da će iznosi mjesečnih anuiteta toliko značajno rasti u odnosu na one određene u prvom otplatnom planu. Navodi da u suprotnom, da je na vrijeme i na ispravan način o tome bio obaviještena, ne bi sklopila predmetni Ugovor o kreditu. Poziva se na čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007., odnosno članak 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. koji propisuju da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Također se poziva na čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007., odnosno članak 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. koji kao lex specialis određuju pojam nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima i definiraju ih kao odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, odnosno koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navodi da su viši sudovi u svojim odlukama presudili kako se radi upravo o takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Konkretno u ovom sporu tužiteljica ističe kako je nesporno da je odredba o valutnoj klauzuli bila gramatički jasna i vizualna uočljiva, no primjenom standarda „prosječnog čovjeka“ njoj ta odredba nije mogla biti lako razumljiva niti joj je pojašnjenja od strane službenika banke ili ikoga drugoga. Smatra da se tuženik nije vodio načelom savjesnosti i poštenja, te je u tipske i standardizirane ugovore na vlastitu inicijativu unosio nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica mogla utjecati na njihov sadržaj, pa je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu potrošača, a posebno s obzirom da je u to vrijeme tuženik već znao o kojem se riziku radi, za razliku od tužiteljice. Navodi da je u ranije navedenim sudskim odlukama iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa utvrđeno je kako su banke znale za rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače. Poziva se na čl. 502.c Zakona o parničnom postupku i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, sukladno kojima se tužiteljica kao fizička osoba – potrošač može se u ovoj parnici pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, te da je sud vezan za utvrđenja iz te parnice. Stoga smatra da je odredba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ništetna, te da tužiteljica primjenom odredaba o stjecanju bez osnove, a s obzirom da je uredno podmirivala svoje obveze iz predmetnog ugovora o kreditu, ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bila dužna platiti da se od početka otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule.

Konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 6.9.2023. potražuje isplatu iznosa od 6.107,89 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to detaljno navedeno u izreci presude pod I.

Također potražuje i naknadu parničnog troška.

2/ Tužiteljica se u podnesku od 18. lipnja 2026. godine, s obzirom da su stranke riješile spor mirnim putem (sklapanjem izvansudske nagodbe), odrekla tužbenog zahtjeva prema tuženiku s tim da su stranke sporazumom dogovorile da svaka snosi svoj parnični trošak.

3/ Obzirom na naprijed navedeno, ovaj sud je bez daljnjeg raspravljanja donio presudu na temelju odricanja kojom je odbio tužitelja sa tužbenim zahtjevom, pa je stoga sukladno čl. 331.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. lipnja 2026. godine

Sudac:

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika