P-768/2025-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

N 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sutkinji ovog suda Martini Miočević Šušnjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: NA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Boljat, odvjetnik u Šibeniku protiv tuženice: REPUBLIKA HRVATSKA, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko upravi odjel Šibenik, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javno održane glavne rasprave dana 7.svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupnika tuženice, a objavljene dana 24.lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik fizičkog dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], označenog slovima I-J-K-R-P-H-I, površine 1325 m2 te fizičkog dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] označenog slovima A-B-C-D-E-N-M-L-A, površine 1544 m2, sve prikazano na skici mjesta očevida vještaka Karla Štampalije, dipl. ing. geod. od 05. studenog 2025. godine, a koja skica čini sastavni dio ove presude.

Obrazloženje

1.Tužitelj NA (dalje: tužitelj) je dana 28.travnja 2025.godine podnio tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske (dalje: tuženice) radi utvrđenja stjecanja prava vlasništva na nekretninama zemljišnoknjižne oznake zkč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] označene slovima I-J-K-R-P-H-I na geodetskom snimku geodeta ĆA od dana 6.ožujka 2025.i zkč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] označene slovima A-B-V-D-E-N-M-L-A na geodetskom snimku geoteda ĆA od dana 6.ožujka 2025. Pozivajući se na ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljenim s ocem CA pok.Ć od dana 16.travnja 1990.godine, kao izvanknjižnim vlasnikom predmetnih dijelova nekretnina.

2. Tužiteljev otac da je stekao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva temeljem kupoprodajnog ugovora s prodavateljem JA, a on da je isto stekao nasljeđivanjem iza smrti svog oca JA.

3. Tužitelj i njegovi prednici da se nalaze u mirnom i kontinuiranom posjedu predmeta spora preko 150 godina.

4. U prilog tužbi tužitelj dostavlja odgovor tuženice od 16.travnja 2025. povodom podnesenog zahtjeva za mirno rješenje spora zaprimljeno kod tuženice, sukladno odredbi čl. 186.a.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 80/22 i 114/22; dalje ZPP) prije podizanja ove tužbe.

5.Tuženica se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu obrazlažući navedeno u odgovoru na tužbu nedostatkom dokaza u prilog činjenicama navedenim u tužbi u odnosu navedeno kako je tužitelj ugovorom o doživotnom uzdržavanju sa svojim ocem HA pok.Ć stekao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na utuženim nekretninama, a njegov otac kupoprodajom od JA kao nasljednika svog oca JA. Tuženica navedeno obrazlaže nedostatkom katastarskih ili zemljišnoknjižnih oznaka nekretnina u spomenutim ugovorima (osim zkč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ali u znatno manjoj površini). U zemljišnim knjigama egzistira upis tuženice, a u posjedovnom listu tuženice također osim na kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na kojoj su upisane fizičke osobe, čime da je oborena presumpcija nepoštenog posjeda od strane tužitelja.

6.U tijeku postupka sud je pregledao dokumentaciju koja prileži spisu i to: odgovor Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku od dana 16.travnja 2025.godine posl.br.N-DO-122/2025 povodom Zahtjeva za mirno rješenje spora (list 4 i 5 spisa), izvadak iz zemljišne knjige broj zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] (list 6 do 11 spisa), presliku rukom pisanog dokumenta- Ugovor o kupoprodaji od dana 25.svibnja 1958.(list 13 i 14 spisa), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od dana 16.ožujka 1990.gdine (list1 5 i 16 spisa).

6.1. Sud je održao uviđaj na licu mjesta dana 30.istopada 2025.godine uz sudjelovanje vještaka mjernika Karla Štampalije dipl.ing.geod. te izveo dokaz saslušanjem svjedoka VA, GA i BA (list 23 i 24 spisa).

7.Tužbeni zahtjev je osnovan.

8.Predmet spora je zahtjev tužitelj usmjeren na utvrđenje stjecanje prava vlasništva na nekretninama i to točno određenim fizičkim dijelovima nekretnina zemljišnoknjižne oznake:

- zkč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] označene slovima I-J-K-R-P-H-I na geodetskom snimku geodeta ĆA od dana 6.ožujka 2025.i

- zkč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] označene slovima A-B-V-D-E-N-M-L-A na geodetskom snimku geodeta ĆA od dana 6.ožujka 2025 pozivajući se na ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljenim između tužitelja i njegova oca Marina Čubrića 1990.godine, a pok.HA kupoprodajnim ugovorom sklopljenim 1958.godine, podredno na dugogodišnji posjed (dosjelost) pravnih prednika tužitelja kao i samog tužitelja, sve prikazano skici mjesta očevida od dana 5.studenog 2025.godine (list 29 spisa) i priloženoj fotodokumentaciji (list 30 do 35 spisa), prikazu mjesta spora na Digitalnom ortofoto prikazu iz 1968., 2024. i Hrvatskoj osnovnoj karti iz 1969. (list 36 do 38 spisa).

9. Temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka, te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ovaj sud je zaključio kako u nastavku slijedi i utvrdio slijedeće činjenično stanje.

9. Pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari nije sporna, a da je tome tako proizlazi iz priloženog e izvadaka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine.

9.1. Uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju razvidno je kako je isti sklopljen 16.ožujka 1990.godine između davatelja uzdržavanja tužitelja i primatelja uzdržavanja njegova oca, predmet ugovora su taksativno navedene nekretnine pa tako i površine 300 m2, dok se druga nekretnina ne spominje u ugovoru ni katastarskom oznakom niti opisno.

9.2.Uvidom u kupoprodajni ugovor od 25.svibnja 1958.godine razvidno je tko su stranke ugovora pa je tako kupac HA, a prodavatelj JA međutim iz istog nije razvidno što bi bio predmet kupoprodaje.

9.3. Nesporno je da u priloženim ugovorima nisu navedene nekretnine koje su predmet ovog spora osim kat. čest. [katastarska čestica] u ugovoru o doživotnom uzdržavanju, ali u manjoj površini, međutim samo po sebi ne znači da utuženi dijelovi nekretnina ne bi doista predstavljali stvarno vlasništvo tužitelja. Iz tog razloga sud je izveo dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke radi identifikacije predmeta spora i saslušanjem predloženih svjedoka upravo na licu mjestu radi otklanjanja bilo kakve mogućnosti da svjedocima nije poznato o kojim nekretninama bi se radilo, a sve s ciljem potpunog utvrđenja činjeničnog stanja.

9.4. Uviđajem na licu mjesta održanom dana 30.listopada 2025.godine uz sudjelovanje vještaka geodetske struke izvršena je identifikacija predmeta spora pa je utvrđeno kako pokazano stanje na terenu u cijelosti odgovara geodetskom snimku priloženom uz tužbu izrađenom od ĆA ing.geod. od dana 6.ožujka 2025.godine.

9.5.Prvi pokazani dio koji predstavlja predmet spora identificira se kao dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 1325 m2, označen slovima I-J-K-R-P-H-I, sa tri strane ograđen suhozidom, dok četvrta međa nije vidljivo obilježena; u naravi se radi o zemljištu s malim vrtom i sedam stabala maslina;

9.6. Drugi pokazani dio položen je sjevernije u odnosu na opisani dio te se identificira kao dio kat. čest. [katastarska čestica] K.O, [adresa], površine 1544 m2, sa tri strane omeđen suhozidom dok sa četvrte južne strane međa nije obilježen.

9.7.Uviđajem na licu mjestu utvrđeno je kako se zajedno sa susjednim kat. čest. [katastarska čestica] koristi kao cjelina.

10. Pregledom zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] u koji su upisane nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] sud je utvrdio kako je upisan kao vlasnik za cijelo upravo NA, tužitelj.

11. Na okolnost dugogodišnjeg posjedovanja i načina korištenja predmeta spora predmeta spora sud je prilikom održavanja uviđaja na licu mjesta saslušao svjedoke VA, GA i PA.

11.1. Svjedok KA (1951.godine, nesrodan sa tužiteljem) potvrđuje kako je upoznat sa predmetom spora u narodu zvanom C jer je teren u vlasništvu njegove sestre do tužiteljeva predmeta spora. Zemlje koje tužitelj potražuje da su jedna cjelina s ostalim njegovim nekretninama, sve unutar suhozida koji se proteže sa svih strana. Tužitelj da je ovu zemlju stekao od oca CA, a CA kupoprodajom od JA. Svjedok vuče sjećanja iz perioda dok je imao 5,6 godina života jer je pokraj nekretnine tužitelja bila kuća njegova djeda i babe te pradjeda i prababe i redovito je tako išao k njima i na predmetu spora viđao majku od tužitelja kako sadi krumpir, kupus, a na dijelu da su baba i dida od tužitelja obrađivali vinograd i masline tako da osim starih ima i novo zasađenih. Nikad da nije čuo da bi tužitelju ili prijašnjem vlasniku JA ikad itko ometao predmet spora.

11.2.Svjedok OA, 1962.godine, nesrodan sa tužiteljem, u blizini mjesta spora, dvadesetak metara sjeverozapadno ima svoj maslinik, navodi kako je otac od tužitelja, CA, ostao zakinut pri podjeli zemlje od svog oca jer da mu nije pripala nijedna zemlja s maslinama te je CA kupio zemlju od JA koji je emigrirao u Slavoniju. Pokazane zemlje na terenu da čine cjelinu s ostalim zemljama,djeda CA i baba da su sadili krumpire, blitvu, masline, nikad da im nitko nije osporavao posjedovanje. Zemlje se u narodu nazivaju Požari, Krči. Zemlja da je sa svih strana omeđena suhozidom.

11.3.Svjedok BA, 1949.g., nesrodan sa tužiteljem, navodi kako živi preko puta predmeta spora, kako je otac od tužitelj kupio ovu zemlju od JA koji je otišao u kolonizacijom u Slavoniju nakon II.svjetskog rata. Tužitelj je zemlju naslijedio od svog oca. Roditelji od tužitelja CA i J da su ovdje sijali bob i blitvu ispod maslina kako je bio običaj, da su nekretnine tužitelja omeđene suhozidom.

12. Saslušani svjedoci su u svim bitnim dijelovima iskazivali identično po pitanju poznavanja rodoslovlja obitelji tužitelja pa su tako identično iskazivali kako je je otac od tužitelj zemlju kupio od JA koji je potom otišao kolonizacijom u Slavoniju, a tužitelj stekao zemlju od svog oca pritom ne smatrajući pravno relevantnim što su svjedoci navodili kako je tužitelj zemlju naslijedio od svog oca, a zapravo se radi o ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Saslušani svjedoci su visoke životne dobi (BA i KA), imaju osobna relevantna saznanja još iz dječje dobi, a svi saslušani svjedoci u neposrednoj blizini mjesta spora imaju ili svoju vlastitu zemlju ili od obitelji. Svjedoci navode kako je posjed tužitelj jedna cjelina omeđena sa svih strana suhozidom, a da je tome tako govori u prilog i neposredno zapažanje suda na mjestu spora uz priloženu HOK i Ortofoto kartu iz koje se vidi omeđenost terena suhozidom sa svih strana osim jedne, tako kod obje pokazane nekretnine iz čega proizlazi osnovanost navoda tužitelja da bi se radilo o jednoj cjelini sa nekretninama čest. zem. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina]. Sud nije našao razloga ne pokloniti vjeru saslušanim svjedocima jer su iskazivali u bitnim dijelovima identično, a njihovi iskazi su u suglasju sa priloženim materijalnim dokazima priloženim uz tužbu

12.1. Svjedoci su svjedočili o činjenicama koje su im poznate neposredno, nisu u srodstvu s tužiteljem i isu zainteresirani za uspjeh tužitelja u sporu, njihovi navodi odgovaraju zatečenom na licu mjesta pa se tako sud neposrednim zapažanjem uvjerio u ograđenost nekretnina, postojanje ostataka starih kultura kao i usporedbom sa priloženim kartama koje čine sastavni dio nalaza i mišljenja, zaključio o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

13. Odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu dana 01. siječnja 1997. godine, bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. godine („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

13.1.Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije dana 08. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

13.2. Nastavno na rečeno, iz iskaza svjedoka, neposredno zapažanje na mjestu spora, zaključuje se kako je prednik tužitelja u dugogodišnjem posjedu od kupnje predmeta spora 25.svibnja 1958.godine, a imajući u vidu citirane odredbe u toč. 13.1. svakako je prošlo više od 40 godina mirnog posjeda tužiteljevih prednika, bez razloga za sumnju da bi upravo cjelokupni posjed predstavljao cjelinu omeđenu suhozidom.

14. Zaključak ovog suda je da je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetu spora valjani pravni osnov dugogodišnjim posjedom, dakle, ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a (u trajanju od 40 godina), svakako dovršen do vremena stupanja na snagu ZV-a, zbog čega je zahtjevu tužitelja valjalo udovoljiti u cijelosti i presuditi kao u izreci.

15. Odluka o trošku je izostala obzirom da isti stranke nisu ni potraživale (čl. 154.ZPP).

16. Slijedom iznesenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Šibenik, 24.lipnja 2026.

Sutkinja

Martina Miočević Šušnjić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu nadležnom drugostupanjskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave iste, a ulaže se putem ovog suda u tri primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku