Poslovni broj Pn-264/2025-32

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja OK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, građansko-upravni odjel, radi naknade štete i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 28. svibnja 2026. u prisutnosti tužitelja i zakonske zastupnice tuženika KK, zamjenice ODO Rijeka građansko-upravni odjel, zaključene temeljem odredbe čl. 335. ZPP- a, javno objavivši 24. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Obvezuje se tužena Republika Hrvatska isplatiti tužitelju naknadu nematerijalne štete u iznosu od 4.000,00 EUR zbog povrede časti, ugleda, prava osobnosti i težih kršenja ljudskih prava od strane policije prema tužitelju, sinu O i supruzi K.

Obvezuje se tužena Republika Hrvatska isplatiti tužitelju naknadu materijalne štete u iznosu od 1.000,00 EUR nastale zbog svih troškova rasprava PS i OS Rijeka učenja prekršajnog, parničnog prava i izgubljenog vremena.

Obvezuje se tužena Republika Hrvatska nadoknaditi tužitelju sudske troškove u iznos od 33,18 EUR uplaćene na depozit Općinskog suda u Rijeci, IBAN [broj bankovnog računa], model HR 00 poziv na broj 1-06___ 2025, opis plaćanja sudska pristojba tužbe protiv RH -zbog Policije /PS Rijeka Pp-4330/2022, uplatitelj OK, primatelj Općinski sud u Rijeci, Žrtava Fašizma 7, Rijeka kao i sve daljnje troškove postupka s pripadajućim zateznim kamatama."

II. Nalaže se tužitelju OK da naknadi tuženiku Republici Hrvatskoj prouzročeni parnični trošak u visini od 400,00 EUR u roku od 15 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 24. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi koju je podnio ovome sudu 23. listopada 2025 . navodi kako je protiv njega vođen postupak Pp-4330/2022 prde Prekršajnim sudom u Rijeci zbog navodnog vrijeđanja policije putem e mail dopisa gdje se iza svega kriju teža kršenja ljudskih prava više godina Od strane policije prema OK, tada mal sina D i supruzi K. Sudac Marko Maljevac je u tom postupku postupio profesionalno, nepristrano i u skladu sa svim činjenicama kao i zakonom te presudom oslobodio tužitelja svake krivnje. Natu presudu žalila se policija, kao tuženi OK da se utvrde svi njegovi istiniti navodi što je njegovoj obitelji činila policija ali je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, pod brojem Ppž-2734/2025 17. rujna 2025. pravomoćno potvrdio oslobađajuću presudu.

Tužitelj nadalje navodi da su tijekom postupka i prijašnjih događaja koji su mu prethodili službenici I. PP Rijeka više puta povrijedili teme temeljna ljudska prava tužitelja i članova njegove obitelji supruge Č i sina O što je izazvalo trajni osjećaj nepravde, duševnu bol, stres i narušavanje ugleda. Pok otac DK pred dva policajca sinu OK demolira pola kupaone u njegovom stanu, nakon toga bolesni otac pok. DK udara u naručju majke Č unuka O u prisustvu dva policajca-policija odbija napraviti prijavu i sve zataškavaju. Policajac ČK -na AK Rijeka udara u naručju majke Z mlt. sina O koji su tada došli iz Zadra, policajac koji je više puta dolazio na ručak kod pok. DK. Da ne bi dobio suspenziju isti policajac je odmah umirovljen, za to postoji dokumentacija. Nadalje teško psihički bolesni otac pok. DK udara vlastitog sina OK sa automobilom ispred kuće koji je bio s pola tijela pod automobilom, tako da policija prikiva da to bude običan prekršaj na PS tada 200 kn, a što je navedeno u rješenju PS Rijeka Pp- 4330/2022 od **.**.2024. Pok. DK smrtno je stradao pred vratima sina OK zbog iste policije koja je došla na intervenciju zbog obiteljskog nasilja gdje su isti više puta bili dobronamjerno upozoravani da se radi o bolesnom čovjeku kojem treba doktorska pomoć te su na to oglušili Video snimak tog događaja se nalazi na ODO Rijeka Kir-DO 351/2024 zbog čega je tužen državni odvjetnik Robert Kožul na Uskok Zagreb KP-US-378/2025 vezano za predmet OS Rijeka Kov-210/2025.

Stoga temeljem čl. 1045 ZOO, čl. 19 Ustava Republike Hrvatske, čl. 8 i 13 Europske konvencije o zaštitit ljudskih prava, te čl. 106 i 209 ZPP-a podnosi ovu tužbu kojim predlaže sudu da po provedenom dokaznom postupku donese presudu kojom se obvezuje tuženu da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 EUR zbog povrede časti, ugleda, prava osobnosti i težih kršenja ljudskih prava od strane policije prema tužitelju, sinu O i supruzi K. Obvezuje se tužena Republika Hrvatska isplatiti tužitelju naknadu materijalne štete u iznosu od 1.000,00 EUR nastale zbog svih troškova rasprava PS i OS Rijeka učenja, prekršajnog, parničnog prava i izgubljenog vremena. Obvezuje se tuženik Republika Hrvatska nadoknaditi tužitelju sudske troškove u iznos od 33,18 EUR uplaćene na depozit Općinskog suda u Rijeci, IBAN [broj bankovnog računa], model HR 00 poziv na broj 1-06___ 2025, opis plaćanja sudska pristojba tužbe protiv RH -zbog Policije/PS Rijeka Pp-4330/2022, uplatitelj OK, primatelj Općinski sud u Rijeci, Žrtava Fašizma 7, Rijeka kao i sve daljnje troškove postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ističe prigovor zastare potraživanja.

Tužitelj u podnesku od 02. ožujka 2026. kojim se očituje na odgovor na tužbu tuženika navodi kako je prigovor zastare neosnovan, naime temelj za ovu tužbu je pravomoćno okončan postupak koji je okončan oslobađajućom presudom dana 17. rujna 2025. Tužitelja ovog predmeta policija je tužila postupkom koji je pokrenut pred Prekršajnim sudom 30.09.2022., u tom postupku je pravomoćno oslobođen. Tužba je u ovome predmetu pokrenuta 23. listopada 2025., dakle neposredno nakon pravomoćnosti postupka iz kojeg proizlazi šteta. Prema čl. 230 ZOO-a, zastarni rok počinje teći danom saznanja za štetu i počinitelja. U konkretnom slučaju šteta i njezin puni opseg su izvjesni tek pravomoćnim dovršenjem postupka. Stoga je ova tužba podnesena unutar zakonskog subjektivnog roka od tri godine kao i unutra roka od pet godina te je istaknut prigovor zastare neosnovan u cijelosti.

Podneskom od 16. travnja 2026. tuženik se detaljnije očituje na tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te navodi Iz obrazloženja postavljenog potraživanja naknade štete (imovinske i neimovinske) od tuženika, tužitelj navodi da je protiv njega vođen prekršajni postupak pred Općinskim sudom u Rijeci, Prekršajni odjel, zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji postupak je okončan oslobađajućom presudom te da su „tijekom postupka i prijašnjih događaja koji su mu prethodili” policijski službenici l. policijske postaje Rijeka njemu i članovima njegove obitelji „više puta teže povrijedili temeljna ljudska prava”, „što je izazvalo trajni osjećaj nepravde, duševnu bol, stres i narušavanje ugleda" U razmatranju podnesenog zahtjeva za naknadu štete od tužene, prvenstveno se ukazuje da je pitanje odgovornosti Republike Hrvatske za štetu koju pravnim subjektima, fizičkim i pravnim osobama u obavljanju poslova državne uprave počine tijela državne uprave, normirano Zakonom o sustavu državne uprave (NN 66/19, 155/23; dalje: ZSDU). „Štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska“ (članak 14. ZSDU-a). U definiranju nezakonitog i nepravilnog rada državnih službenika, zaključuje se kako se i nezakonit i nepravilan rad može odnositi na činjenje ili propuštanje djelovanja, s time da se kod nezakonitog rada radi o postupanju koje je suprotno zakonima ili drugim propisima, dok se kod nepravilnog rada može raditi o postupanju koje nije u skladu s pravilima struke. Dakle, za nastanak odštetnopravne odgovornosti tužene, trebaju biti kumulativno ispunjene pravne pretpostavke za tu odgovornost: - da je nastala šteta, - da obavljanje poslova državne uprave sadrži elemente nezakonitosti i/ili nepravilnosti, - da postoji pravno relevantna uzročna veza između nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete. IU tom pravnom okviru, u odnosu na tužiteljevo potraživanje, nastavno iznosimo činjenično stanje, kako slijedi. Točno je da je protiv tužitelja vođen prekršajni postupak povodom optužnog prijedloga l. policijske postaje Rijeka. Jednako tako, nije sporno da se navedenom presudom Općinskog suda u Rijeci, Prekršajnog odjela, poslovni broj: Pp-4330/2022-19 od 04. prosinca 2024. godine, potvrđenu presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Ppž-2734/2025. od 17.09.2025., okrivljeni OK, ovdje tužitelj, oslobađa optužbe da je „dana 01. rujna 2022. u 21,54 osobno putem svog e- maila [adresa elektroničke pošte] poslao e-mail na više adresa primatelja, u kojem između ostalih navoda piše sljedeći sadržaj: „traže se neovisni istražitelji iz Zagreba jer policija u Rijeci je korumpirana ili nesposobna ...tko su prljavi policajci koji primaju mito u Rijeci...pozdrav voljenim i poštenim policajcima i oni prljavi korumpirani neka se n..... k... svoje" pa da je time počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Stoga je potpuno nejasno na koji način, a obzirom na činjenicu oslobađajuće sudske odluke tužitelj želi dokazati opravdanost svog zahtjeva za naknadu štete s osnova odgovornosti države za štetu. Upravo suprotno, istaknuta činjenica samo demantira tužiteljev stav o odgovornosti države za štetu zbog kršenja njegovih prava. U prilog tomu, dodatno napominjemo da je u obrazloženju donesenih sudskih odluka jasno navedeno da nije sporno da je tužitelj (tamo okrivljenik) dana 01. rujna 2022. godine elektroničkom porukom na 19 adresa poslao naprijed citirani sadržaj. Povezano s tim, u obrazloženju oslobađajuće odluke, ističe se da u optužnom prijedlogu nisu činjenično opisane okolnosti koje bi se mogle podvesti pod zakonsko obilježje prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odnosno nije opisano vršenje službe ili zakonito naređenje. Naime, prema članku 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kaznit će se onaj koji omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja. Budući da zakonska obilježja prekršaja nedvosmisleno moraju proizlaziti iz činjeničnog opisa prekršaja, djelo, kako je isto stavljeno na teret okrivljeniku (sada tužitelju), po propisu nije prekršaj. Nadalje, u odnosu na navode o nezakonitom postupanju policije prije i tijekom tog postupka, ističemo da tužitelj samo paušalno iznosi te navode, pri tomu nejasnog i nerazumljivog sadržaja, uz izostanak relevantne činjenične i dokazne podloge. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, iz analize ovako koncipirane tužbe za naknadu štete s jedne strane i relevantnih činjenica i dokaza s druge strane, nedvojbeno proizlazi sljedeće stanje stvari: -pod 1), prema tužitelju policija je postupala u tri navrata te je, slijedom toga, protiv istog, l. policijska postaja Rijeka, u okviru svog zakonskog ovlaštenja, podnijela optužne prijedloge (među kojima i za predmetni prekršaj opisan pod t. III. očitovanja) zbog počinjenja prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji propisuje prekršaje protiv državnih tijela i službenih osoba; i -pod 2), podnošenjem navedenih optužnih prijedloga, l. policijska postaja Rijeka je poduzimala radnje u postupku (Prekršajni zakon) za koje je ovlaštena po zakonu. Obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, zaključujemo da je postupanje policijskih službenika Policijske uprave primorsko-goranske, l. policijske postaje Rijeka, prema tužitelju bilo pravilno i zakonito. Slijedom navedenoga, a budući da nije ispunjena niti jedna pretpostavka odgovornosti države za štetu, predlaže se obiti tužitelja s tužbenih zahtjevom uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženoj.

Podneskom od 27. travnja 2026. tužitelj očitujući se na podnesak tuženika navodi da je protiv tuženika postupka završio pravomoćno oslobađajućom presudom jer djelo koje mu se stavlja na teret nije prekršaj, te je država za to odgovorna. Dakle država da je vodila postupak protiv tužitelja za djelo koje po zakonu nije kažnjivo. . Država da je odgovorna i kada je postupak dopušten ali materijalno neutemeljen i to dovodi do povrede prava građana . U suprotnom država ni mogla pokretati postupke bez odgovornosti što je pravno nedopustivo. Sud je utvrdio da ne postoje obilježja prekršaja te da optužni prijedlog nije sadržavao konstitutivne elemente djela . Postupak nije smio biti niti pokrenut na taj način niti trajati tri godine. Postupak je trajao više godina bez opravdanog razloga, time je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku i pravna sigurnost, a isto je zaštićeno čl. 29 Ustava RH i čl. 6 Europske konvencije. Tužitelj je trpio kontinuirani psihički pritisak, narušavanje ugleda, osjećaj stigmatizacije, višegodišnju neizvjesnost. Što se tiče uzročne veze jasna je i nepobitna, bez postupanja države postupka ne bi bilo, štete ne bi bilo. Ovo nije psor o tome što je tužitelj napisao, već spor o tome može li država voditi postupke protiv građana, za djelo koje nije prekršaj i trajati godinama bez odgovornosti, tužitelj smatra da ne može. Stoga predlaže sudu da se utvrdi odgovornost Republike Hrvatske za štetu usvoji tužbeni zahtjev od 15.000,00 EUR i obveže tuženika na naknadu troškova.

Podneskom od 05. svibnja 2026. tužitelj predlaže mirno rješenje spora iznosi nagodbeni prijedlog predlaže da mu tuženik isplati iznos od 5.000,00 EUR isti iznos smatra primjerenim trajanju postupka, njegovom ishodu i intenzitetu povrede.

Podneskom od 17. svibnja 2026. i 18. svibnja 2026. tužitelj navodi da su u ovom postupku nesporne činjenice da je protiv tužitelja gotovo tri godine vođen prekršajni postupak, da je isti okončan pravomoćno oslobađajućom presudom, da je sud utvrdio kako se djelo koje mu se stavlja na teret nije sadržavalo zakonska obilježja prekršaja, te da je tijekom trajanja postupka bio izložen pravnoj nesigurnosti, psihičkom pritisku i povredi prava osobnosti. U tom postupku nije oslobođen zbog nedostatka dokaza, već jer djelo za koje je postupak vođen nije predstavljalo prekršaj u smislu zakona. Iz navedenog proizlazi odgovornost Republike Hrvatske za štetu nastalu dugotrajnim vođenjem postupka.

Na ročištu održanom dana 28. svibnja 2026. tuženik nije prihvati navedeni nagodbeni prijedlog tužitelja.

Na ročištu održanome 28. svibnja 2026. tužitelja stoga postavlja konačan tužbeni zahtjev te potražuje na ime naknade neimovinske štete iznos od 4.000,00 EUR te na ime imovinske štete 1.000,00 EUR te naknadu svih troškova postupka.

Na izričit upit suda koje dokaze predlaže izvesti tužitelj navodi kako je potrebno samo izvršiti uvid u materijalnu dokumentaciju u spisu i u prekršajni spis Pp-4330/2022, a na upit suda predlaže li izvođenje dokaza saslušanjem, navodi kako ne predlaže.

Sud je proveo dokaze uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priležećoj spisu, izvršen je uvid u spis ovoga suda poslovni broj Pp-4330/2022.

Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, ocjenom svih provedenih dokaza, a u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti.

Uvidom u ovosudni spis poslovnog broja Pp-4330/2022 utvrđeno je da je isti pokrenut 30.09.2022. optužni prijedlogom I. Policajke postaje Rijeka protiv okrivljenika ZK što da je dana 01. rujna 2022 u 21:45 sati u Rijeci u osobno putem svog e- maila [adresa elektroničke pošte] poslao e-mail na više adresa primatelja, u kojem između ostalih navoda piše sljedeći sadržaj: "...Traže se neovisni ISTRAŽITELJI iz ZAGREBA jer POLICIJA U RIJECI JE KORUMPIRANA ili NESPOSOBNA, … Tko su PRLJAVI POLICAJCI koji primaju MITO U RIJECI, … POZDRAV VOLJENIM I POŠTENIM POLICAJCIMA, I ONI PRLJAVI KORUMPIRANI NEKA SE NAP… KI.. SVOJE“, dakle, da je omalovažavao ili vrijeđao državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja, - 2 - Poslovni broj Pp-4330/2022-19 pa da je time počinio prekršaj iz članka 17. ZPPJRM. Po provedenom dokaznom postupku 04. prosinca 2024 donesena je presude kojom se okrivljeni oslobađa optužbe . U obrazloženju odluke navedeno je KAKO z članka 17. ZPPJRM slijedi da će se onaj tko omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja, kazniti za prekršaj novčanom kaznom od 20 do 100 eura ili kaznom zatvora do 30 dana. Na temelju obrane okrivljenika i provedenih dokaza sudu nije sporno da je okrivljenik 01. 9. 2022. elektroničkom porukom na 19 adresa poslao sadržaj u kojem među ostalom navodi i da je policija, pritom očito misleći na dio službenika Prve policijske postaje Rijeka, korumpirana ili nesposobna, da se radi o prljavim policajcima koji primaju mito te takvima predlaže da se "…napuše kite svoje“ čime je omalovažavao i vrijeđao službene osobe. Međutim konstitutivni element koji čini biće inkriminiranog prekršaja je da se radi o omalovažavanju ili vrijeđanju službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja ili da se radi o omalovažavanju ili vrijeđanju državnog organa. U činjeničnom opisu tužitelj ne naznačuje da bi okrivljenik omalovažavao ili vrijeđao službenu osobu prilikom vršenja službe ili u vezi s vršenjem službe ili njezinog zakonitog naređenja, odnosno da bi omalovažavao ili vrijeđao državni organ, slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Jasno je da je sporna elektronička poruka bila upućena policijskim službenicima Prve policijske postaje Rijeka, međutim u činjeničnom opisu nije jasno naznačeno da se radi o vrijeđanju ili omalovažavanju koje se u vezi s vršenjem službe, a ne o eventualnom mogućem privatnom sukobu odnosno mišljenju okrivljenika o radu policijskih službenika (presuda Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-3966/2023 od 22. 5. 2024. ili broj Ppž-1007/2024 od 08. 10. 2024.). Zbog toga okrivljenika je valjalo osloboditi od optužbe da bi počinio optuženi prekršaj.

Na navedenu presudu ovlašteni tužitelj je izjavio žalbu, Visoko prekršajni sud je presudom pod posl. brojem Ppž-2734/2025 od 17. rujna 2025 odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja Ministarstvo unutarnjih poslova PU Primorsko - goranska, 1., PP Rijeka i potvrdio prvostupanjsku presudu. U obrazloženju odluke je navedeno prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira čini onaj počinitelj koji omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja. Stoga vršenje službe ili zakonito naređenje predstavlja zakonsko obilježje navedenog prekršaja. U činjeničnom opisu optužnog prijedloga tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko - goranske, Prve policijske postaje Rijeka, Klasa: 211-07/22-5/26476, Ur.broj: 511- 09-23-22-1 od 29. rujna 2022., nisu opisane okolnosti koje bi se mogle podvesti pod zakonsko obilježje prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira odnosno nije opisano vršenje službe ili zakonito naređenje. Na taj način, a budući da zakonska obilježja prekršaja nedvosmisleno moraju proizlaziti iz činjeničnog opisa prekršaja, djelo kako je isto stavljeno na teret okrivljenom OK po propisu nije prekršaj. Zaključno, predmetnom odlukom, odlukom prvostupanjskog suda ili bilo kojim dijelom njezina obrazloženja nije odobreno krajnje nepristojno komuniciranje i obraćanje okrivljenika, za koje je uslijed isključivo manjkavog optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja i oslobođen.

Tužitelj podnosi ovu tužbu tvrdeći da u postupanju tijela Republike Hrvatske, točnije Policijske uprave Primorsko-goranske 1. Policijske postaje Rijeka njemu nastala neimovinska i imovinska šteta kada su protiv njega podnijeli optužni prijedlog 01. rujna 2022 za djelo za koje je sud u prekršajnom postupku koji se vodio pred ovim sudom Prekršajni odjel Rijeka pod posl br. Pp-4330/2022 istog pravomoćno oslobodio navodeći da djelo koje mu je navedenim optužnim prijedlogom stavljeno na teret nije prekršaj iz čl. 17 Zakona o remećenju javnog reda. Takvim postupanjem službenika 1. PP Rijeka da mu jer nanesena neimovinska i imovinska šteta koju potražuje ovom tužbom. Dakle država da je vodila postupak protiv tužitelja za djelo koje po zakonu nije kažnjivo. Država da je odgovorna i kada je postupak dopušten ali materijalno neutemeljen i to dovodi do povrede prava građana. U suprotnom država ni mogla pokretati postupke bez odgovornosti što da je pravno nedopustivo. Sud je u tom prekršajnom postupku utvrdio da ne postoje obilježja prekršaja te da optužni prijedlog nije sadržavao konstitutivne elemente djela. Postupak nije smio biti niti pokrenut na taj način niti trajati tri godine. Postupak je trajao više godina bez opravdanog razloga, time je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku i pravna sigurnost, a isto je zaštićeno čl. 29 Ustava RH i čl. 6 Europske konvencije. Tužitelj je trpio kontinuirani psihički pritisak, narušavanje ugleda, osjećaj stigmatizacije, višegodišnju neizvjesnost. Što se tiče uzročne veze jasna je i nepobitna, bez postupanja države postupka ne bi bilo, štete ne bi bilo. Ovo nije spor o tome što je tužitelj napisao, već spor o tome može li država voditi postupke protiv građana, za djelo koje nije prekršaj i trajati godinama bez odgovornosti, tužitelj smatra da ne može.

Tužena u cijelosti otklanja svoju odgovornost navodeći kako je prema tužitelju policija postupala u tri navrata te je, slijedom toga, protiv istog, l. policijska postaja Rijeka, u okviru svog zakonskog ovlaštenja, podnijela optužne prijedloge (među kojima i za predmetni prekršaj zbog počinjenja prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji propisuje prekršaje protiv državnih tijela i službenih osoba, podnošenjem navedenih optužnih prijedloga, l. policijska postaja Rijeka je poduzimala radnje u postupku (Prekršajni zakon) za koje je ovlaštena po zakonu, postupanje policijskih službenika Policijske uprave primorsko-goranske, l. policijske postaje Rijeka, prema tužitelju bilo pravilno i zakonito. Slijedom navedenoga, a budući da nije ispunjena niti jedna pretpostavka odgovornosti države za štetu iz čl. 14 Zakona o sustavu državne uprave, predlaže se odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

Prigovor zastare koji je tuženik iznio u odgovoru na tužbu nije osnovan. Tužitelj ovu tužbu radi naknade štete temelji na prekršajnom postupku koji se vodio na ovome sud pod posl.br. Pp-4330/2022 u kojem postupku je pravomoćno oslobođen, a drugostupanjska odluka kojom je potvrđena oslobađajuća presuda je donesena 15. rujna 2025., kako je u ovome predmetu tužbe pokrenuta 23. listopada 2025., neposredno nakon pravomoćnosti postupka iz kojeg po stavu tužitelja proizlazi šteta to je tužba pozivom na odredbu čl. 230 ZOO-a podnesena unutar zakonskog subjektivnog roka od tri godine kao i unutra roka od pet godina te je istaknut prigovor zastare neosnovan u cijelosti.

U odnosu na tvrdnje tužitelja da mu je šteta nastala i zbog dugotrajnosti prekršajnog postupka koji da je trajao tri godine, zbog čega da je povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku valja navesti slijedeće. Pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno je Ustavom Republike Hrvatske (čl. 29) i regulirano je Zakonom o sudovima (čl. 63–70). Do 01. siječnja 2026. kada su stupile na snagu nove izmjene Zakona o sudovima ( NN 136 /25), Zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosio se predsjedniku neposredno višeg suda. Predsjednik neposredno višeg suda će u roku od 15 dana od primitka zahtjeva zatražiti od suca koji postupa u predmetu izvješće o duljini trajanja postupka, razlozima zbog kojih postupak nije okončan i mišljenje o roku u kojem se predmet može riješiti. Sudac koji postupa u predmetu dužan je ovo izvješće dostaviti odmah, a najkasnije u roku od 15 dana od traženja. Pri odlučivanju o podnesenom zahtjevu osobito će se voditi računa o vrsti predmeta, činjeničnoj i pravnoj složenosti predmeta, ponašanju stranaka te postupanju suda. Ako predsjednik neposredno višeg suda utvrde da je zahtjev osnovan, odredit će rok u pravilu od najdulje šest mjeseci, osim ako okolnosti slučaja ne nalažu određivanje duljeg roka u kojem sudac predmet mora riješiti te primjerenu naknadu koja pripada stranki zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Ako sudac ne riješi predmet u određenom roku, dužan je u roku od 15 dana od isteka određenog roka o razlozima dostaviti pisano izvješće predsjedniku neposredno višeg suda i predsjedniku suda pred kojim je došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku. Predsjednik neposredno višeg suda dostavit će bez odgode izvješće suca i svoje očitovanje ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa. Predsjednik neposredno višeg suda dužni su odlučiti o podnesenom zahtjevu u roku od 60 dana od njegova zaprimanja. Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i ako o zahtjevu nije odlučeno u roku od 60 dana od dana njegova zaprimanja stranka ima pravo žalbe u roku od osam dana od primitka rješenja odnosno isteka roka u kojem je rješenje trebalo biti doneseno. O žalbi odlučuje vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske od tri suca tog suda. Ako se zahtjev odnosi na postupak koji je u tijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, o žalbi odlučuje vijeće od pet sudaca tog suda. Ovo Vijeće može žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje ili preinačiti rješenje. Ukupno određena primjerena naknada u jednom predmetu ne može iznositi više od 4650,00 eura. Rješenje kojim se odlučuje o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku dostavlja se odmah nakon pravomoćnosti predsjedniku suda pred kojim je došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, predsjedniku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nadležnom sudačkom vijeću i ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa. Ova naknada isplaćuje se iz sredstava državnog proračuna. Zahtjev za isplatu naknade podnosi se ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.

Dakle ukoliko je tužitelj smatrao da mu je duljom trajanja postupka pred prekršajnim odjelom ovoga suda povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske tada je morao postupiti po odredbama čl. 63 do 70 Zakona o sudovima i u okviru tog postupka zatražiti da se postupak riješi u razumom roku, a ukoliko se ne riješi potraživati i naknadu štete. Tužitelj ne može sada u ovom postupku zbog duljine trajanja postupka pred Prekršajnim odjelom ovog suda od tuženika Republike Hrvatske zahtijevati naknadu štete iz navedenog razloga. Stoga s navedenog osnova zahtjeva za naknadu neimovinske štete zbog duljine trajanja postupka nije osnovan.

Da bi se odlučilo o postavljenom tužbenom zahtjevu za naknadu štete zbog nepravilnog rada PU PG 1. PP Rijeka sud je morao primijeniti pravila o odgovornosti pravne osobe za štetu koju prouzroči njezino tijelo propisano odredbom čl. 1062. st. 1. ZOO-a kao i načela iz odredbe čl. 14 Zakona o sustavu državne uprave.

Odredbom čl. 1062. st. 1. ZOO-a propisano je da pravna osoba odgovara za štetu koju njezino tijelo prouzroči trećoj osobi u obavljanju ili u vezi s obavljanja svojih funkcija, a odredbom čl. 14 Zakon o sustavu državne uprave propisano je da štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska.

Zakonom o sustavu državne uprave ustanovljen je sustav objektivne odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne i javne uprave, koji se temelji na načelu uzročnosti (causa), a ne na načelu krivnje (culpe). Primarna i neposredna odgovornost države za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne i javne uprave poseban je izraz načela vladavine prava, jedne od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske utvrđene u članku 3. Ustava Republike Hrvatske (tako u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2314/2006., U-III-964/2008.).

U ovom postupku potrebno je dokazati postojanje uzročno posljedične veze između štetne radnje štetnika i štete koja je nastala oštećenoj osobi, ovdje tužitelju, naravno uz sve ostale elemente koji su potrebni kod slučaja odgovornosti za štetu (dakle štetnik, šteta, oštećena osoba, štetna radnja i uzročno posljedična veza između štetne radnje štetnika i štete koju trpi oštećena osoba), a pored toga i element protupravnosti.

Dakle, na tužitelju je teret dokaza da dokaže kako je u konkretnom slučaju PU PG 1. PP Rijeka podnošenjem optužnog prijedloga 01. rujna 2022. protiv tamo okrivljenika, a ovdje tužitelja postupila nezakonito, protupravno, nepravilno. Naime, nezakonit rad je postupanje protivno zakonu ili drugom propisu ili propuštanje da se zakon ili drugi propis primijeni s voljom ili pristankom da se trećem, nanese šteta, a nepravilan rad je činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti s postojanjem volje ili pristanka da se time oštete prava i interesi trećeg. Zatim tužitelj treba dokazati postojanje štete i treće postojanje uzročno posljedične veze između štetne radnje i štete.

PU PG 1. PP Rijeka je dakle 01. rujna 2022. podnijela Prekršajnom odjelu ovoga suda protiv ovdje tužitelja a tamo okrivljenika optužni prijedlog jer da je OK putem svog e- maila [adresa elektroničke pošte] poslao e-mail na više adresa primatelja, u kojem između ostalih navoda piše sljedeći sadržaj: "...Traže se neovisni ISTRAŽITELJI iz ZAGREBA jer POLICIJA U RIJECI JE KORUMPIRANA ili NESPOSOBNA, … Tko su PRLJAVI POLICAJCI koji primaju MITO U RIJECI, … POZDRAV VOLJENIM I POŠTENIM POLICAJCIMA, I ONI PRLJAVI KORUMPIRANI NEKA SE NA…. K… SVOJE“, dakle, da je omalovažavao ili vrijeđao državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja, pa da je time počinio prekršaj iz članka 17. ZPPJRM. Po provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja oslobodio je optužbe okrivljenika OK, u obrazloženu odluke je utvrđeno kako je navedenom porukom omalovažavao i vrijeđao službene osobe. Međutim konstitutivni element koji čini biće inkriminiranog prekršaja je da se radi o omalovažavanju ili vrijeđanju službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja ili da se radi o omalovažavanju ili vrijeđanju državnog organa. U činjeničnom opisu tužitelj ne naznačuje da bi okrivljenik omalovažavao ili vrijeđao službenu osobu prilikom vršenja službe ili u vezi s vršenjem službe ili njezinog zakonitog naređenja, odnosno da bi omalovažavao ili vrijeđao državni organ, slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Jasno je da je sporna elektronička poruka bila upućena policijskim službenicima Prve policijske postaje Rijeka, međutim u činjeničnom opisu nije jasno naznačeno da se radi o vrijeđanju ili omalovažavanju koje se u vezi s vršenjem službe, a ne o eventualnom mogućem privatnom sukobu odnosno mišljenju okrivljenika o radu policijskih službenika, slijedom čega se isti oslobađa optužbe. Navedena odluka je pravomoćno potvrđena presudom Visokog prekršajnog suda posl.br. Ppž- 2734/2025 sve kako je već naprijed navedeno.

Ovaj sud je mišljenja kako PU PG 1. PP Rijeka podnošenjem navedenog optužnog prijedloga protiv ovdje tužitelja tamo okrivljenika u predmetu ovog suda poslovni broj Pp-4330/2020 nije postupila nezakonito niti nepravilno. Naime PU PG 1. PP Rijeka je podnošenjem otužnog prijedloga Prekršajnom odjelu ovoga suda postupila u okviru svoj zakonskih ovlaštenja i podnijela je navedeni optužni prijedlog sve prema čl. 111 i čl. 160 Prekršajnog zakona, dakle postupala je zakonito. Ovaj sud nadalje ne nalazi da je PU PG 1. PP Rijeka podnošenjem navedenog optužnog prijedloga postupala nepravilno dakle da je nešto činila ili nije činila suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti s postojanjem volje ili pristanka da se time oštete prava i interesi trećeg. To, što je navedeni optužni prijedlog pred Prekršajnim odjelom ovoga suda odbijen odnosno okrivljenik oslobođen optužbe iz razloga što u činjeničnom opisu djela nisu opisane okolnosti koje bi se mogle podvesti pod zakonsko obilježje prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odnosno nije opisano vršenje službe ili zakonito naređenje , jer zakonska obilježja prekršaja nedvosmisleno moraju proizlaziti iz činjeničnog opisa prekršaja, pa djelo kako je isto stavljeno na teret okrivljenom po propisu nije prekršaj, ne znači da je službenici PU PG 1. PP Rijeka podnošenjem takvog optužnog prijedloga protiv okrivljenika ovdje tužitelja počinili nešto što je suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti s postojanjem volje ili pristanka da se time oštete prava i interesi trećeg. Posebice se ističe da ničim nije dokazano da je na strani 1. PP Rijeka podnošenjem navedenog optužnog prijedloga postojala volja da se tužitelju oštete neka njegova prava ili interesi.

Tužitelj u tužbi ističe i navode o nezakonitom postupanju policije prije i tijekom spornog prekršajnog postupka no iste samo paušalno iznosi, a pored toga isti su nejasni, poneki i nerazumljivi, te nedostaju relevantne činjenice i kao i dokazi kojima se ti navodi tužitelja dokazuju.

Tužitelj je dakle morao dokazati ,a da bi se ispunili uvjeti za naknadu štete od tuženika prema čl. 14 Zakona o sustavu državne uprave, da je podnošenjem optužnog prijedloga od 01. rujna 2022. PU PG, 1. PP postupala nezakonito i nepravilno, a to ničim nije dokazano.

Osim što nije dokazano nezakonito ili nepravilno postupanje PU PG 1. PP Rijeka, nije dokazano niti postojanje štete za tužitelja. Tužitelj navodi da se šteta očituje u kršenju ljudskih prava, kontinuirani psihički pritisak, narušavanje ugleda i osjećaja stigmatizacije. Narušavanje ugleda je počinjeno kada netko omalovažava, vrijeđa ili sramoti drugu osobu , a isto mora ukoliko je učinjeno biti dostupno većem broju osoba, npr. putem medija, na internetu ili radnom mjestu. Ničim nije dokazano da je navedeni optužni prijedlog bio dostupan većem broju osoba, npr. putem medija, na internetu ili radnom mjestu pa stoga nije niti nastalo eventualno narušavanje ugleda tužitelja. U pogledu osjećaja stigmatizacije valja navesti kako se stigmatizacija odnosi na proces negativnog obilježavanja osobe, dodavanja negativnih obilježja na temelju jedne karakteristike koju posjeduje. Nije jasno koju to karakteristiku tužitelj eventualno posjeduje zbog koje bi navodno bio stigmatiziran. Dakle niti taj vid štete nije dokazan. Nadalje kontinuirani psihički pritisak PU PG 1. PP prema tužitelju glede postupka Pp- 4330/2022 također ostaje nedokazan. U pogledu kršenja ljudskih prava, valja navesti kako Povelja Europske unije iz 2000. sadrži popis 50 temeljnih ljudskih prava, a tužitelj nije naveo koja to točno njegova ljudska prava nisu eventualno poštivana postupanjem PU PG 1 PP Rijeka, odnosno u čemu se to točno očituje kršenje njegovih ljudskih prava i točno kojih ljudskih prava .

Slijedom svega naprijed iznijetog valjalo je u cijelosti odbiti tužitelja kako sa zahtjevom za naknadom nematerijalne štete u visini od 4.000,00 EUR, tako i sa zahtjevom za naknadom materijalne štete u visini od 1.000,00 EUR zbog svih troškova nastalih u prekršajnom i parničnom postupku, učenja prekršajnog i parničnog prava, koje troškove kao takve tužitelj ničim nije obrazložio, nije dokazao osnov potraživanja istih niti dostavio adekvatnu materijalnu dokumentaciju kojoj bi se na bilo koji način dokazala visina iste, stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude. Kako je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti tako je neosnovan i njegova zahtjeva za naknadom troškova ovog postupka te je odlučeno kao u točki I izreke ove odluke.

Ostale navode tužitelja ovaj sud nije posebno obrazlagao jer nisu bili važni za pore suđenje u ovoj pravnoj stvari niti se odnose na ovaj parnični postupak.

Odluka o parničnim troškovima tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl.154 a i čl. 155. ZPP-a, pa je tuženiku sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja valjalo priznati trošak za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8 toč. 1) i za pristup na ročište 28. svibnja 2026. u visini od 100 bodova (Tbr. 9 toč.1) vrijednost boda 2,00 EUR dakle ukupno 400 EUR. Na dosuđeni trošak tuženiku je temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a valjalo priznati i zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Rijeci 24. lipnja 2026.

S u d a c

Katarina Bajčić Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.

DNA:

- tužitelju

- zz tuženika