Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: P-264/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužitelja ST, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, radi ništetnosti i isplate, 24. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 056-50-4735050 od 29.2.2008. sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb i tužitelja ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita, u dijelu koji glasi:
„3./treće/NAKNADA: 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita...“
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, da tužitelju BT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 388,70 EUR (tristo osamdeset osam eura i sedamdeset centi) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 5.3.2008. do 30.6.2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.7.2011. pa do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR (sto četrdeset četiri eura i devedeset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. lipnja 2026. pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su stranke dana 29.2.2008. sklopile Ugovor o kreditu broj 056-50-4735050, a temeljem kojeg Ugovora je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju iznos kunske protuvrijednosti od 19.269,33 CHF po srednjem tečaju za kreditora na dan korištenja kredita, da se radilo o potrošačkom kreditu čija je namjena bila kupovina automobila za osobne potrebe, da je predmetni kredit tužitelj u cijelosti otplatio, da je odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu određeno da se „naknada 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…“, da je tuženik tužitelju dana 5.3.2008. prilikom isplate naznačenog kredita obračunao i naplatio naknadu za obradu kredita tzv. ulaznu naknadu u jednokratnom iznosu od 2.928,63 kn, odnosno 388,70 EUR, da se radi o tipskoj odredbi koju je tuženik prethodno formulirao i unio u tekst ugovora, a o kojoj tužitelj nije mogao pregovarati, da predmetnom odredbom nije određena svrha naknade, koje to točno troškove ista obuhvaća, niti pak naknada ima podlogu u eventualnim stvarnim troškovima tuženika povezanim sa sastavljanjem ugovora o kreditu , da se radi o odredbi koja je očito prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice imajući u vidu da je u konkretnom slučaju tužitelj na ime tzv. ulazne naknade platio tuženiku čak 3,30% od iznosa kredita, kao i da je odredba čl. 3 Ugovora o kreditu temeljem odredaba Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima ništetna, a s obzirom da uopće nisu jasno i određeno navedeni troškovi koje banka tom naknadom podmiruje niti su tužitelju kao potrošaču te slabijoj ugovornoj strani prilikom sklapanja Ugovora jasno i određeno navedeni i ukazani troškovi koji će biti podmireni naplatom te naknade.
2. Rješenjem broj P-264/2026-2 od 22. travnja 2026. tuženiku je dostavljena tužba radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu, te je isti pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave navedenog rješenja podnese pisani odgovor na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu u roku, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), a koji su tužba i rješenje broj P-264/2026-2 od 22. travnja 2026. tuženiku uredno dostavljeni e- komunikacijom dana 6. svibnja 2026., pri čemu u ostavljenom roku od 30 dana tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu.
3. Sukladno čl. 331.b st. 1. ZPP ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:
1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,
4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
4. Sukladno čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.; dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
5. Sukladno čl. 87. st. 1. i st. 2. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava, pri čemu ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.
6. Sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
7. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
8. Uvidom u predmetnu tužbu sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u istoj, i to činjenice da predmetni Ugovor o kreditu broj 056-50-4735050 od 29. veljače 2008.. predstavlja tipski ugovor, te činjenice da je čl. 3. istog tužitelju određena obveza plaćanja naknade u iznosu od 3,30% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita, pri čemu iz predmetnog Ugovora nisu razvidni naknade i troškovi na koje se odnosi sporna ugovorna odredba, a koja odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a s obzirom da je temeljem iste tužitelj bio u obvezi, te je i isplatio na ime naknade za obradu kredita iznos od 2.928,63 kn dana 5.3.2008., dok s druge strane tuženik temeljem iste ugovorne odredbe nije imao nikakvu obvezu prema tužitelju, odnosno nije obrazložio niti dokazao koji mu je i u kojem iznosu trošak nastao, a koji je trebao biti eventualno namiren ugovorenom naknadom, a što sve proizlazi iz predmetnog Ugovora o kreditu (list 7-12 spisa) i potvrde (list 16 spisa).
9. Sud je nadalje utvrdio da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s gore navedenim dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate.
10. Imajući u vidu gornja utvrđenja, sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev temeljem čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. ZZP i čl. 87. st. 1. i st. 2. ZZP u svezi čl. 1111. st. 1. ZOO i čl. 323. st. 1. ZOO.
11. Zaključno, sud je utvrdio da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
12. Slijedom svega navedenog, a s obzirom da je sud utvrdio da su ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za donošenje presude radi ogluhe propisane čl. 331.b st. 1. ZPP, to je odlučeno kao u toč. I. i II. izreke ove presude.
13. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP sukladno kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
14. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 eur po tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), a koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25,00 eur, te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eur i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eur, a što ukupno predstavlja priznati trošak od 144,91 eur.
15. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužitelju isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate.
16. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 24. lipnja 2026.
Sutkinja
Tamara Turek
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dostaviti:
1. Tužitelj, po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici iz Varaždina
2. Tuženik, Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb
