REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VUKOVARU

Vukovar, Županijska 31

OIB: 69370038985

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Romani Ćosić, uz sudjelovanje zapisničara Marije Prokopec, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljene fizičke osobe TŽ iz [adresa], povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, Klasa: 336-02/23-01/1748 Ur.broj: 443-02-01-01-23-6 od 10. travnja 2023., zbog prekršaja iz članka 149. stavka 1. točke 49. u vezi članka 149. stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22), nakon završene glavne i javne rasprave dana 18. lipnja 2026., u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja i okrivljenika, temeljem članka 179. Prekršajnog zakona, dana 24. lipnja 2026. javno je objavio i,

temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),

p r e s u d i o  j e

okrivljenica TŽ rođena **.**.1972. s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica obrta konoba " [obrt]", obrt za ugostiteljstvo, sa sjedištem u [adresa], 12. Redarstvenika 33, prekršajno kažnjavana.

o s l o b a đ a s e o p t u ž b e

I da bi

inspekcijskim nadzorom izvršenim dana 18. i 20. siječnja 2023. godine u prostorijama ugostiteljskog objekta KONOBA SIMS u Vukovaru, Dvanaest redarstvenika, 33 utvrđeno da je pružatelj usluga u periodu od dana 01. siječnja 2023. godine do dan 18. siječnja 2023. godine neopravdano povećao maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. pri čemu je doveo potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 1. siječnja 2023. godine kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji proizvoda i na taj način koristio nepoštenu poslovnu praksu zabranjenu odredbama članka 33., 34., 35. stavkom 1. i 2. podstavkom 4. Zakonom o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22 - dalje u tekstu ZZP),

Trgovac je u periodu od 01. siječnja 2023. godine do 18. siječnja 2023. godine, a nakon 31. prosinca 2022. godine, odnosno neposredno nakon uvođenja eura dana 01. siječnja2023. godine kao službene valute, povećavao maloprodajne cijene usluga koje pruža za:

-

Uzevši u obzir utvrđeno činjenično stanje, u postupku inspekcijskog nadzora nedvojbeno je utvrđeno da je trgovac koristeći uvođenje eura dana 01. siječnja 2023. godine kao službene valute i okolnosti u kojima se potrošači nalaze pri kupnji proizvoda i usluga, neopravdano povećao maloprodanu cijenu kontroliranih proizvoda. Drugim riječima, trgovac nakon 31. prosinca 2022. kontrolirane proizvode prodaje, po većoj maloprodajnoj cijeni u eurima (dvojno istaknutoj i u kunama), od maloprodajne cijene u kunama (dvojno istaknute u eurima), a koja je vrijedila na dan 31. prosinca 2022. te pri tome dovodi potrošače u nepovoljniji financijski položaj zbog uvođenja eura dana 1. siječnja 2023. kao službene valute čime ujedno postupa suprotno Zaključku Vlade Republike Hrvatske od 5. siječnja 2023. kojim je propisano da su svi poslovni subjekti obvezni revidirati maloprodajne cijene svojih roba i usluga sukladno temeljnim načelima i pravilima iz Zakona, i to tako da iste budu određene najviše do visine maloprodajnih cijena koje su vrijedile na dan 31. prosinca 2022. godine.

dakIe, da bi se okrivljenica kao fizička osoba – obrtnik koristila nepoštenom poslovnom praksom,

pa da bi time postupila suprotno odredbama članka 33., 34., 35. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22 – dalje: Zakon o zaštiti potrošača), te počinila prekršaje kažnjiv po članku 149. stavku 1. točki 49. Zakona o zaštiti potrošača u vezi članka 149. stavka 3. istog Zakona.

II Temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. i točke 7. Prekršajnog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Osijek, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, izdala je optužni prijedlog pod brojem 336-02/23-01/1748 Ur.broj: 443-02-01-01-23-6 od 10. travnja 2023, protiv okrivljene fizičke osobe TŽ iz [adresa] zbog prekršaja iz članka 149. stavka 1. točke 49. u vezi članka 149. stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača.

2. Općinski sud u Vukovaru je okrivljenicu pozvao na raspravu zakazanu za dan 18. lipnja 2026. za koju raspravu je okrivljenica poziv uredno zaprimila dana 26. svibnja 2026. Unatoč urednoj dostavi, okrivljenica nije pristupili raspravi, niti je svoj izostanak opravdala, niti dostavila pisanu obranu, a na koju mogućnost je u pozivu bila upozorena. Obzirom da je okrivljenica zaprimila i osobno potpisala obavijest o počinjenom prekršaju, sud smatra kako je ista upoznata s optužbom koja joj se stavlja na teret, a ujedno je kao sastavni dio poziva okrivljenici bilo navedeno i upozorenje da se u slučaju nedolaska na raspravu ista može provesti i donijeti presuda bez njezine nazočnosti. Imajući sve navedeno u vidu i smatrajući da ispitivanje okrivljenice nije nužno za pravilno i zakonito utvrđivanje svih činjenica i donošenje presude, Sud je postupio sukladno članku 167. stavku 3. Prekršajnog zakona, održao glavnu raspravu 18. lipnja 2026. bez nazočnosti okrivljenice, te 24. lipnja 2026. objavio presudu također bez nazočnosti okrivljenice.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao obavijest o počinjenom prekršaju od 27. ožujka 2023. (list 4-7 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 20. siječnja 2023. (list 8-11 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 18. siječnja 2023. (list 12-19 spisa) te izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenicu od 20. svibnja 2026. (list 20-21 spisa).

1. Uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenicu sud je utvrdio da je okrivljenica TŽ u zadnje tri godine jednom prekršajno kažnjena.

4. Člankom 149. stavkom 1. točkom 49. Zakona o zaštiti potrošača, propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 200.000,00 kuna kazniti za prekršaj trgovac - pravna osoba ako: se koristi praksom koja je nepoštena u smislu članaka 34. do 40. ovoga Zakona, dok je člankom 149. stavkom 3. istog Zakona, propisano da će se za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kazniti trgovac - fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 do 15.000,00 kuna.

5. U postupku je sporno je li okrivljenica načinom postupanja opisanim u činjeničnom opisu optužnog akta ostvarila obilježja prekršaja iz članaka 33. – 35. Zakona o zaštiti potrošača kažnjivog po članku 149. stavka 1. točke 49. u vezi članka 149. stavka 3. istog Zakona.

6. Naime, okrivljenici se u bitnom optužnim prijedlogom stavlja na teret da bi "u periodu od dana 01. siječnja 2023. godine do dan 18. siječnja 2023. godine neopravdano povećao maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. pri čemu je doveo potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 1. siječnja 2023. godine kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji proizvoda i na taj način koristio nepoštenu poslovnu praksu zabranjenu odredbama članka 33., 34., 35. stavkom 1. i 2. podstavkom 4. Zakonom o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22 - dalje u tekstu ZZP), Trgovac je u periodu od 01. siječnja 2023. godine do 18. siječnja 2023. godine, a nakon 31. prosinca 2022. godine, odnosno neposredno nakon uvođenja eura dana 01. siječnja2023. godine kao službene valute, povećavao maloprodajne cijene usluga koje pruža za:

-

Uzevši u obzir utvrđeno činjenično stanje, u postupku inspekcijskog nadzora nedvojbeno je utvrđeno da je trgovac koristeći uvođenje eura dana 01. siječnja 2023. godine kao službene valute i okolnosti u kojima se potrošači nalaze pri kupnji proizvoda i usluga, neopravdano povećao maloprodanu cijenu kontroliranih proizvoda. Drugim riječima, trgovac nakon 31. prosinca 2022. kontrolirane proizvode prodaje, po većoj maloprodajnoj cijeni u eurima (dvojno istaknutoj i u kunama), od maloprodajne cijene u kunama (dvojno istaknute u eurima), a koja je vrijedila na dan 31. prosinca 2022. te pri tome dovodi potrošače u nepovoljniji financijski položaj zbog uvođenja eura dana 1. siječnja 2023. kao službene valute čime ujedno postupa suprotno Zaključku Vlade Republike Hrvatske od 5. siječnja 2023. kojim je propisano da su svi poslovni subjekti obvezni revidirati maloprodajne cijene svojih roba i usluga sukladno temeljnim načelima i pravilima iz Zakona, i to tako da iste budu određene najviše do visine maloprodajnih cijena koje su vrijedile na dan 31. prosinca 2022. godine."

7. Člankom 33. Zakona o zaštiti potrošača propisano je: „Nepoštena poslovna praksa je zabranjena.“, dok se slijedećim člankom 34. navedenog Zakona definira pojam nepoštene poslovne prakse, a koji glasi: „(1) Poslovna praksa je nepoštena: ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena. (2) Poslovna praksa koja će vjerojatno bitno utjecati na ekonomsko ponašanje samo jasno odredive skupine potrošača koji su zbog tjelesnih ili duševnih mana, dobi ili lakomislenosti posebno osjetljivi na određenu poslovnu praksu ili određeni proizvod, i to na način koji je trgovac mogao razumno predvidjeti, procjenjivat će se iz perspektive prosječnog člana te skupine potrošača. (3) Odredba stavka 2. ovoga članka ne utječe na dopuštenost korištenja uobičajene i zakonite promidžbene prakse preuveličavanja ili davanja izjava za koje se ne očekuje da budu shvaćene doslovno. (4) Nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra: zavaravajuća poslovna praksa i agresivna poslovna praksa.

8. Nadalje, članak 35. navedenog Zakona propisuje sljedeće: (1) Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. (2) Okolnosti iz stavka 1. ovoga članka na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jesu: 1. postojanje ili priroda proizvoda, 2. osnovna obilježja proizvoda, kao što su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, pripadci, postojanje postprodajne pomoći potrošaču i sustava rješavanja pritužbi, metode i datum izrade ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu, 3. opseg obveza trgovca, motivi poslovne prakse te priroda postupka prodaje, bilo koja izjava ili simbol koji se odnosi na izravno ili neizravno sponzorstvo ili odobrenje trgovca ili proizvoda, 4. cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu, 5. potreba servisiranja, rezervnih dijelova, zamjene ili popravka, 6. priroda, obilježja i prava trgovca ili njegova zastupnika, kao što su njegov identitet, imovina, kvalifikacije, status, odobrenja, članstvo u određenim udruženjima ili povezanost s nekim drugim subjektima, njegovo industrijsko, komercijalno ili drugo intelektualno vlasništvo, nagrade i priznanja, 7. prava potrošača, uključujući prava koja potrošač ima na temelju pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke, 8. rizici kojima potrošač može biti izložen. (3) Poslovna praksa se smatra zavaravajućom ako, u konkretnom slučaju uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, prosječnog potrošača navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, a uključuje: 1. bilo koji oblik stavljanja proizvoda na tržište, uključujući i usporedno oglašavanje koje dovodi do poistovjećivanja tog proizvoda s nekim drugim proizvodom, žigom, zaštićenim imenom ili drugim znakom raspoznavanja konkurenta na tržištu, 2. nepoštivanje obveza, od strane trgovca, koje proizlazi iz pravila postupanja trgovaca koja ga obvezuju, uz pretpostavku da ta obveza ne predstavlja tek namjeru, već je riječ o čvrstoj obvezi koju je moguće provjeriti te uz pretpostavku da je trgovac u okviru poslovne prakse naznačio da je vezan tim pravilima postupanja, 3. svako stavljanje robe na tržište Republike Hrvatske uz tvrdnju da je identična robi stavljenoj na tržište u drugim državama članicama iako se ta roba značajno razlikuje po sastavu ili obilježjima, osim ako je to opravdano legitimnim i objektivnim kriterijima.

9. Imajući u vidu naprijed navedeno, kao i to da je zakonski opis prekršaja odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to znači da sve odlučne činjenice, odnosno konkretne radnje okrivljenika, moraju biti jasno i izrijekom navedene u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, odnosno u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

10. Prema sadržaju činjeničnog opisa prekršajnog djela koji se okrivljenici optužnim prijedlogom stavlja na teret, tužitelj navodi kako je okrivljenica koristila nepoštenu poslovnu praksu zabranjenu odredbama članaka 33. – 35. Zakona o zaštiti potrošača. Kako je to naprijed navedeno, odredbe navedenih članaka se odnose na nepoštenu poslovnu praksu (članak 33. - 35. Zakona o zaštiti potrošača), ali vodeći se sadržajem činjeničnog opisa prekršajnog djela, sud zaključuje da isti nije uopće konkretiziran, obzirom da je iz činjeničnog opisa izostalo specificiranje proizvoda na kojima se trgovac koristio nepoštenom praksom (iako su oni specificirani u zapisniku o inspekcijskom nadzoru), kao što je izostao i opis na koji način je postupanje trgovca bilo nepošteno.

11. Imajući u vidu činjenični opis prekršajnog djela iz optužnog prijedloga, ovaj sud zaključuje kako tužitelj nije činjenično opisao na koju konkretnu okolnost iz prethodno citiranih zakonskih odredbi se odnosi nepoštena, niti je konkretizirao u čemu se zapravo sastoji nepošteno postupanje trgovca, odnosno ovdje okrivljenika. Dakle, iz činjeničnog opisa ne proizlazi na koji način je postupanje okrivljenika ili koje su to okolnosti i na koji način su te okolnosti narušile prosuđivanje potrošača na način da ga navode ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o kupnji koju inače potrošač ne bi donio, kao što iz činjeničnog opisa ne proizlazi niti činjenica da je trgovac bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača o kupnji proizvoda. Sud nadalje smatra da se u konkretnom slučaju povećanje maloprodajnih cijena na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu optužnog prijedloga, odnosno da je do povećanja maloprodajnih cijena došlo zbog povećanja nabavnih cijena robe, a što se nikako ne može podvesti pod naprijed citirane zakonske odredbe. Dakle, u činjeničnom opisu izostala su konstitutivna obilježja navedenog prekršaja, a tužitelj ih je bio dužan jasno navesti u činjeničnom opisu prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret.

12. Naposljetku, kako je to naprijed navedeno niti jednom od spomenutih zakonskih odredaba, povećanje maloprodajnih cijena, nije propisano kao oblik nepoštene poslovne prakse, a isto ako niti jedna od spomenutih zakonskih odredbi, ne uređuje “neopravdano povećanje maloprodajnih cijena nakon 31.12.2022. uz dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj, korištenjem uvođenja eura 1.1.2023. kao službene valute”, kao oblik nepoštene poslovne prakse. Međutim, terminologija “neopravdano povećanje cijena” te “nepovoljniji financijski položaj” proizlazi iz općih načela propisanih Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22). Člankom 6. spomenutog Zakona propisana su temeljna načela uvođenja eura, pa isti glasi: „U postupku uvođenja eura primjenjuju se: načelo zaštite potrošača, načelo zabrane neopravdanog povećanja cijena, načelo neprekidnosti pravnih instrumenata, načelo učinkovitosti i ekonomičnosti te načelo transparentnosti i informiranosti.“ Sukladno načelu zaštite potrošača u članku 7. stavku 1. spomenutog Zakona propisano je da se preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti provodi bez naknade, primjenom fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona, a u stavku 2. istog članka, jasno je navedeno kako zbog preračunavanja iz stavka 1. potrošač ne smije biti u financijski nepovoljnijem položaju nego što bi bio da euro nije uveden. Sukladno članku 8. spomenutog Zakona, zabranjeno je poslovnim subjektima, kreditnoj instituciji, kreditnoj uniji, instituciji za platni promet, instituciji za elektronički novac, drugom vjerovniku sukladno propisu kojim se uređuje potrošačko kreditiranje, Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, pružatelju financijskih usluga i tijelu javne vlasti pri uvođenju eura povećati cijenu robe ili usluge prema potrošačima bez opravdanog razloga. Međutim, navedeni Zakon u vezi s neopravdanim povećanjem cijena, koje bi dakle, bilo protivno zakonskim načelima, ne uređuje i prekršajnopravnu odgovornost, odnosno navedeni Zakon ne sadrži kažnjivu odredbu u slučaju postupanja protivno načelima, pa tako ovaj sud tijekom dokaznog postupka nije niti utvrđivao opravdanost povećanja maloprodajnih cijena, a svakako imajući u vidu da ovlašteni tužitelj nije činjenični opis prekršaja doveo u izravnu vezu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj već isključivo sa Zakonom o zaštiti potrošača.

13. Slijedom navedenog, sud je našao da u činjeničnom opisu prekršaja koji se optužnim prijedlogom okrivljenici stavlja na teret, nisu ispunjeni konstitutivni elementi bića prekršajnog djela iz članka 149. stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača, u vezi sa stavkom 2. istog Zakona, te je sud okrivljenicu sukladno članku 182. točki 1. Prekršajnog zakona oslobodio optužbe za navedeni prekršaj.

14. Obzirom je sud okrivljenicu oslobodio optužbe, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

15. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja riješeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru 24. lipnja 2026.

Sudac

Romana Ćosić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude tužitelj ima pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana po primitku ove presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku u dva istovjetna primjerka, putem ovoga Suda, bez plaćanja sudske pristojbe.

DOSTAVITI:

1. Tužitelju

2. Okrivljenici

3. Spis