REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: Us I-234/2026-8
Osijek, Vukovarska cesta 31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Krešimir Bogdan, odvjetnik u Slavonskom Brodu, A. Cesarca 15, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, radi ocjene zakonitosti propuštanja donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, 24. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Upravni spor se obustavlja.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovom Sudu 20. veljače 2026., protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti propuštanja donošenja pojedinačne odluke u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom 3. i člankom 38. stavkom 2. točkom 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS).
1.1. Iz tužbe proizlazi da je tužitelj protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu KLASA: UP/I 140- 03/25-01/03314346545, URBROJ: 341-16-05/3-25-18851 od 10. studenog 2025. podnio žalbu 26. studenog 2025. te tvrdi da tuženik nije u roku od 60 dana u skladu s člankom 121. Zakona o općem upravnom postupku (Narode novine, broj 47/09. i 110/21.) donio i dostavio tužitelju odluku o žalbi, a rok za donošenje iste je istekao 26. siječnja 2026. Predlaže Sudu naložiti tuženiku donošenje rješenja o njegovoj žalbi, uz naknadu troška upravnog spora za sastav tužbe s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
2. Tuženik je odgovorom na tužbu od 31. ožujka 2026. obavijestio Sud da je 27. ožujka 2026. donio odluku o žalbi tužitelja, rješenje KLASA: UP/II 140-03/25- 01/03314346545, URBROJ. 341-99-05/3-25-8665 kojim je odbijena žalba tužitelja. Stoga je predložio da Sud postupi po članku 106. stavku 1. točki 2. ZUS-sa i obustavi spor.
3. Odgovor na tužbu i rješenje od 31. ožujka 2026. su dostavljeni tužitelju na očitovanje u skladu s propisanim člankom 6. stavkom 1., a u vezi s člankom 100. stavkom 1. ZUS-a. Tužitelj se podneskom od 16. travnja 2026. očitovao navodeći kako je ostvario pravnu zaštitu pokretanjem ovog postupka, te predlaže Sudu obustaviti spor uz naknadu troška spora, za zastupanje tužitelja, odnosno traži za sastav tužbe iznos od 1.000,00 eura uz pripadajući iznos PDV-a.
4. Uvidom u podatke eSpisa, Sud je utvrdio kako tužitelj nije podnio niti zasebnu tužbu radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II 140-03/25- 01/03314346545, URBROJ. 341-99-05/3-25-8665 od 27. ožujka 2026.
5. Dakle, s obzirom da je cijelosti postupljeno po tužbenom zahtjevu, ispunjene su pretpostavke za primjenu odredbe članka 106. stavka 1. točke 2. ZUS-a, jer su nastupili razlozi propisani člankom 103. stavkom 1. ZUS-a, te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.
6. Ali, u vezi zatraženog troška spora, prema članku 8. stavku 1. ZUS-a sud će upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućit će zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te će odluku donijeti u razumnom roku.
6.1. Člankom 147. stavkom 8. ZUS-a stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova.
6.2. Iz svega prethodno navedenog proizlazi da tužitelj nije imao niti sada ima stvarni interes za osporavanje merituma upravne stvari, već mu je cilj bio isključivo podnošenje tužbe zbog šutnje uprave radi stvaranja procesne situacije u kojoj bi mogao ostvariti naknadu troškova upravnog spora, nego je odmah prihvatio negativno rješenje tuženika kao zadovoljavajuće. Na taj način je pokazao da mu cilj nije bio ispraviti eventualnu nezakonitost u odlučivanju tuženika već je cilj isključivo steći troškove zastupanja. Navedeno postupanje ukazuje na zlouporabu prava jer tužitelj nije tužbu podnio radi zaštite svojih prava, nego radi pokušaja ostvarivanja financijske koristi.
6.3. Slijedom iznesenoga, Sud je takvo procesno ponašanje tužitelja ocijenio protivno svrsi instituta tužbe zbog šutnje uprave kojim se osigurava učinkovita sudska zaštita u slučaju nepravodobnog postupanja javnopravnog tijela, a ne kako bi se stvorile okolnosti u kojima bi se moglo ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja bez postojanja stvarnog interesa za rješavanje upravne stvari.
6.4. Stoga su u konkretnom predmetu ostvareni elementi zlouporabe prava u objektivnom smislu jer način na koji je tužitelj koristio pravo na tužbu odstupa od legitimne svrhe tog procesnog instituta i usmjeren je prema stjecanju financijske koristi, a ne prema zaštiti subjektivnih prava. Prihvaćanje takvog postupanja dovelo bi do poticanja prakse podnošenja tužbi isključivo radi naknade troškova, što je protivno temeljnim načelima upravnog spora (navedeno pravno stajalište je izraženo u relevantnoj sudskoj praksi, u rješenju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-4481/2025-2 od 5. ožujka 2026.).
6.5. Imajući u vidu propisano člankom 8. stavkom 1. ZUS-a i dužnost Suda da onemogući zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika te posljedično i predviđeno člankom 147. stavkom 8. ZUS-a da stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova, Sud je odbio priznati tužitelju zatraženi trošak jer je isti ocijenio zlouporabom prava i neopravdanim u ovom sporu. Zloupotreba prava postoji kada se pravno ovlaštenje koristi protivno svrsi zbog koje je dano, a prethodno izneseno postupanje tužitelja je korištenje ovlaštenja koje mu je dopustila pravna norma, ali je protivno njenom cilju, iz čega proizlazi da se ovdje radi o zloupotrebi prava.
6.6. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 147. stavka 8. i članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao izreci rješenja pod točkom II.
U Osijeku 24. lipnja 2026.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članak 128. stavak 3. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju, po opunomoćeniku
2. Tuženiku, uz podnesak tužitelja od 6. travnja 2026.
