REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-72/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Goran Mrkić, odvjetnik iz Valpova, Osječka 44, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik ET, službena osoba, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 24. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/25-01/382, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 9. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/25-01/382, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 9. prosinca 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek 2, KLASA: UP/I-560-01/25-01/90, URBROJ: 512M2-01-04-04-25-6 od 30. listopada 2025.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 25. studenog 1991.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je svjedok TT, saslušan u upravnom postupku potvrdio kako je tužitelj bio pripadnik Narodne zaštite MZ Petrijevci od 30. srpnja 1991. do 25. studenog 1991. i da je u službenim evidencijama popisa pripadnika Narodne zaštite gradova Valpovo i Belišće te drugih općina netočno navedeno da je tužitelj bio pripadnik samo u vremenu od 30. srpnja 1991. do zaključno 10. rujna 1991. Tužitelj smatra kako upravna tijela nisu zakonito provela postupak niti utvrdila stvarno činjenično stanje te osporava zaključak da se aktivnosti tužitelja, u vidu stražarenja i slično u naoružanim odredima NZ MZ Petrijevci ne mogu smatrati oružanim otporom agresoru i djelovanju u izravnoj svezi s tim otporom prema članku 3. stavku 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., dalje: ZOHBDR), a s obzirom da je na predmetnom području bilo oružanog sukoba s agresorom. Predlaže Sudu saslušati ga, kao i svjedoke BT, NT i ZT , a kao na dokaz se poziva na Pohvalu vrhovnog zapovjednika Republike Hrvatske od 20. prosinca 1992. jedinicama i pripadnicima NZ općine Valpovo. Predlaže po provedenom postupku poništiti osporavano rješenje tuženika uz naknadu troška spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja koje u cijelosti ponavlja. Smatra da su tužbeni navodi tužitelja neutemeljeni, te da je u provedenom postupku utvrđeno kako tužitelj ne ispunjava oba kumulativna zakonska uvjeta za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje jer iako je prema službenim evidencijama tužitelj bio pripadnik NZ MZ Petrijevci od 30. srpnja 1991. do 10. rujna 1991., zadaće koje je obavljao prema izjavama tužitelja i saslušanih svjedoka, kao što su stražarenje, osmatranje neprijateljskih aktivnosti, dežuranje i čuvanje vitalnih objekata se ne mogu smatrati borbenim aktivnostima u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 25. svibnja 2026. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24., dalje: ZUS).

4.1. Opunomoćenik tužitelja je na raspravi ostao pri navodima tužbe i dokaznim prijedlozima, te je naveo kako predlaže izvođenje dokaza saslušanjem predloženih svjedoka na okolnost vremenskog sudjelovanja u postrojbama Narodne zaštite jer je spisu priložena izjava zamjenika zapovjednika DT, a iz koje izjave proizlazi da u evidencijama koje su službeno dostavljene Ministarstvu obrane omaškom pogrešno navedeno vrijeme u kojem je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite za MZ Petrijevci. Stoga je predložio Sudu izvršiti uvid u dostavljenu materijalnu dokumentaciju te usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška za sastav tužbe i za zastupanje na ročištu od po 1000,00 eura uvećano za PDV-a odnosno sveukupno 2.500,00 eura.

4.2. Opunomoćenik tuženika je ostao pri do tada iznesenim navodima te se protivio saslušanju predloženih svjedoka budući da se izjavama svjedoka ne može utvrđivati razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu.

5. Tijekom dokaznog postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te sve isprave priložene istima.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja od 28. lipnja 2023. kojim traži utvrđenje statusa hrvatskog branitelja na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ Petrijevci u Općini Valpovo za razdoblje od 16. srpnja 1991. do 10. rujna 1991.

7.1. Iz zahtjeva proizlazi da je u Naoružanim odredima Narodne zaštite obavljao zadaće: izvršavanje zapovjedi, dežurstva, patroliranje, čuvanje vitalnih objekata, osmatranje i slično. Kao svjedoke je predložio ĐT, KT i ŽT.

8. Povodom zahtjeva tužitelja prvostupanjsko tijelo provelo je postupak, izvršilo uvid u službene evidencije, te utvrdilo kako tužitelj ima reguliranu obvezu služenja vojnog roka, te je imao obvezu služenja u pričuvnom sastavu. Ima i utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti VP 2129 za razdoblje od 26. studenog 991. do 27. veljače 1992. , a na popisu pripadnika Narodne zaštite gradova Valpovo i Belišće i općina Bizovac, Petrijevci i Koška je evidentiran u razdoblju od 16. srpnja 1991. do 10. rujna 1991.

9. Nadalje, tužitelj je u postupku saslušan (Zapisnik KLASA: UP/I-560- 01/25-01/90, URBROJ: 512M2-01-04-04-25-3 od 27. listopada 2025.) te je izjavio kako mijenja prvobitni zahtjev te traži priznavanje predmetnog statusa za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 25. studenog 1991. budući da je 26. studenog 1991. otišao u Hrvatsku vojsku, a s obzirom da je tjedan dana prije toga odvezao suprugu u Njemačku. Upoznat je s činjenicom da je na službenom popisu evidentiran do 10. rujna 1991. čime ne ispunjava zakonski uvjet od 100 dana angažiranosti, te je izjavio da iako se u rujnu 1991. prijavio u Hrvatsku vojsku, budući da nisu imali naoružanja, ostao je u odredu Narodne zaštite do studenog 1991. kada je pozvan u vojsku.

10. Tijekom postupka je saslušan i svjedok TT (Zapisnik KLASA: UP/I-560-01/25-01/90, URBROJ: 512M2-01-04-04-25-8 od 27. studenog 2025.) koji je izjavio da je bio pripadnik odreda Narodne zaštite kada i tužitelj, poslije 15. rujna 1991., te da se evidencija nije dobro vodila, pa da tužitelj nije jedini pripadnik odreda Narodne zaštite kojem je evidentiran manji broj dana nego što je doista bio.

11. Prema, uz zahtjev dostavljenim izjavama DT, UT i TT, suglasno proizlazi da je tužitelj tijekom angažiranosti u odredima Narodne zaštite izvršavao zapovjedi štaba, provodio dežurstva, izviđanje, čuvanje vitalnih objekata, patroliranje i osmatranje te javljanje o neprijateljskim aktivnostima na lijevoj obali Drave, a koje aktivnosti je i sam tužitelj naveo u svom zahtjevu od 28. lipnja 2023.

11.1. Pri tome, ĐT prema službenoj evidenciji nema priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za niti jedno razdoblje po ni jednoj osnovi, a ĆT, kao zapovjednik Štaba Narodne zaštite MZ Petrijevci, koji ima priznati predmetni status je potvrdio da je tužitelj bio pripadnik predmetnog odreda za cijelo traženo razdoblje.

12. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, zahtjev tužitelja je odbijen prvostupanjskim rješenjem, a koje je potvrđeno osporavanim rješenjem tuženika s obrazloženjem da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata prema članku 3. stavku 1. točki b i stavku 2. ZOHBDR- a. To stoga što je tužitelj nesporno, prema službenoj evidenciji, popisu, bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite u razdoblju od 16. srpnja 1991. do 10. rujna 1991., dakle manje od Zakonom propisanih 100 dana angažiranosti u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. K tome, tuženik je utvrdio i da aktivnosti tužitelja u odredima Narodne zaštite kao što su stražarenje, osmatranje neprijateljskih aktivnosti dežuranje, čuvanje vitalnih objekata i sl., se ne mogu smatrati borbenim aktivnostima u smislu predviđenog člankom 3. stavkom 2. ZOHBDR-a.

13. Prema članku 3. stavku 1. ZOHBDR-a hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.

13.1. Stavkom 2. istog članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

13.2. Člankom 179. stavkom 1. točkom a.) ZOHBDR-a je predviđeno da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

14. Slijedom iznesenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu citirane odredbe ZOHBDR-a, proizlazi kako je u upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu pravilno zaključeno da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju u zatraženom razdoblju prema članku 3. stavku 1. točki b) ZOHBDR-a jer je tužitelj nesporno, prema službenom popisu bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite u razdoblju od 16. srpnja 1991. do 10. rujna 1991., dakle manje od Zakonom propisanih 100 dana angažiranosti u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. K tome, u vezi činjenice neprekidnog sudjelovanja u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske, niti taj uvjet nije ispunjen budući da je prema izjavi samog tužitelja on nakon odlaska iz Narodne zaštite, a prije ulaska u Hrvatsku vojsku otišao odvesti suprugu u Njemačku, pa je upitna tvrdnja tužitelja o demobilizaciji 25. studenog 1991.

14.1. Nadalje, prema tvrdnjama tužitelja, te svjedoka iz zahtjeva i pisanih izjava proizlazi da je tužitelj u vremenskom periodu za koji traži utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata obavljao aktivnosti kao što su stražarenje, osmatranje neprijateljskih aktivnosti dežuranje, čuvanje vitalnih objekata i sl., za koje je opravdano zaključeno da se ne mogu smatrati borbenim aktivnostima u smislu predviđenog člankom 3. stavkom 2. ZOHBDR-a. Stoga nisu ispunjeni zakonski uvjeti niti u tom dijelu za priznavanje traženog statusa.

14.2. Ujedno, ovaj Sud ističe, a suprotno tvrdnji tužitelja, da su kriteriji vezani za način sudjelovanja u Domovinskom ratu jasno određeni odredbom članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a prema kojoj se sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., pa isto nije moguće proizvoljno tumačiti s obzirom na svaku specifičnu situaciju.

14.3. Nadalje, i prema stajalištu zauzetom u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023. se pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske, pa tako i pripadnost naoružanim odredima Narodne zaštite prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije, konkretno službenim i ovjerenim popisima, a tužitelj je nesporno evidentiran na istome, samo ne u razdoblju za koje on traži priznavanje predmetnog statusa. Pri tome tvrdnje svjedoka u vezi razdoblja sudjelovanja tužitelja u odredima Narodne zaštite se ne mogu prihvatiti kao relevantan i prihvatljiv dokaz.

14.4. U vezi dokaza na koji se tužitelj poziva, Pohvalu vrhovnog zapovjednika Republike Hrvatske od 20. prosinca 1992. jedinicama i pripadnicima NZ općine Valpovo, ista nije dokaz o vremenu niti načinu sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, te je stoga bez utjecaja.

15. S obzirom na sve prethodno utvrđeno i navode tužitelja i svjedoka o karakteru aktivnosti tužitelja, te s obzirom da se tvrdnje svjedoka o razdoblju sudjelovanja tužitelja u odredima Narodne zaštite ne mogu prihvatiti, Sud nije smatrao potrebnim saslušavati predložene svjedoke i tužitelja, budući da su tvrdnje istih jasne i suglasne i uzete su u obzir prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja. Stoga je Sud odbio provesti predložene dokaze kao nepotrebne jer su isti saslušani te dali svoje izjave u postupku, a pri tome je imao u vidu i načelo ekonomičnosti i da postupak provede brzo, bez nepotrebnih radnji.

16. Stoga, kako tužitelj ne ispunjava niti jedan od dva kumulativna uvjeta određena člankom 3. stavkom 1. točkom b) i stavkom 2. ZOHBDR-a Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude pod točkom I. i tužbeni zahtjev je odbijen.

17. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Osijeku 24. lipnja 2026.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku