REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-138/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Željko Šimić, u parničnom predmetu tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojega zastupa punomoćnik Franjo Krešimir Šenjug, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, radi isplate iznosa od 1.327,23 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2598/2023-26 od 8. listopada 2025., 24. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2598/2023-26 od 8. listopada 2025. i sudi:

I. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.327,23 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje se obračunavaju od 15. rujna 2021. do dana plaćanja prema stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2598/2023-26 od 8. listopada 2025. prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 1.327,23 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje se obračunavaju od 15. rujna 2021. do dana plaćanja prema stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnoga postupka u iznosu od 1.816,55 EUR u roku od 15 dana s pripadajućim zateznim kamatama koje se obračunavaju od 8. listopada 2025. do dana plaćanja prema stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima (točka II. izreke).

2. U obrazloženju presude sud je u bitnome izložio da je predmet spora tužiteljev regresni zahtjev s osnove imovinske štete, koju je isplatio KU, vlasniku vozila marke Volkswagen tip Golf 2.0 R, registarskih oznaka [registarska oznaka], s osnove štete koja je nastala na vozilu 11. kolovoza 2021. kada je na vozilo natrčala srna na državnoj cesti D525. Šteta je isplaćena 14. rujna 2021. u iznosu od 10.000,00 KN / 1.327,23 EUR u skladu sa Sporazumom o izvansudskoj nagodbi od 6. rujna 2021., a na temelju police osiguranja od odgovornosti broj 804271894 koju su sklopili tužitelj (osiguravatelj) i ugovaratelj osiguranja Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022. Predmet osiguranja je izvanugovorna odgovornost osiguranika (davatelji prava lova i lovoovlaštenici u Republici Hrvatskoj) za štetu od divljači koja nastane uslijed naleta motornog vozila na divljač ili uslijed naleta divljači na motorno vozilo. Sud je utvrdio osnovu i visinu štete, a na temelju odredbe članka 50. stavka 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23, 133/23 i 156/25; dalje: ZC) obvezao je tuženika da tužitelju isplati zahtijevani iznos uz obrazloženje da je tuženik odgovoran za štetu, budući da na zahtjev Lovačkog društva MIG 95 nije postavio znak „divljač na cesti“. Tuženik odgovara za štetu po načelu krivnje pa je na temelju odredbe članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) tužitelj stekao pravo da iznos plaćene štete potražuje od tuženika. Sud je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Visina troškova utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,126/22 i 138/23; u nastavku: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23) i Tarife sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19, 92/21 i 37/23).

3. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome je naveo da je sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. i stavka 11. ZPP-a jer nije posebnim obrazloženim rješenjem u skladu s odredbom članka 288. stavka 3. i članka 289. ZPP-a odlučio o tuženikovim prigovorima nedostatka aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije, zlouporabe procesnih ovlaštenja i zlouporabe prava. Nadalje, sud je obrazložio da je tužitelj isplatio osigurninu oštećeniku KU, pri čemu nije jasno je li KU treća osoba ili osiguranik ili su osiguranici lovačka društva. Kome je tužitelj isplatio osigurninu odlučno je za pravilnu primjenu materijalnog prava iz razloga što osiguratelj subrogira u pravni položaj osiguranika u skladu s odredbom članka 963. stavka 1. ZOO-a. Budući da oštećenik KU nije osiguranik nego treća osoba tužitelj nije subrogirao u prava treće osobe, pa time nije ovlašten regresnim zahtjevom od tuženika zahtijevati naknadu plaćenog iznosa. U vezi s navedenim sud je pogrešno utvrdio tužiteljevu materijalno-pravnu aktivnu legitimaciju u ovom sporu. Pogrešna primjena materijalnog prava očituje se u činjenici da osiguranik i oštećenik nisu identične osobe, a obvezni odnos subrogacije može nastati samo između osiguratelja i osiguranika isplatom osigurnine. Budući da osiguratelj nije isplatio osigurninu osiguraniku, nego trećoj osobi – oštećeniku, sukladno članku 964. stavku 1. ZOO-a između osiguratelja i treće osobe nije mogao nastati obvezni odnos jer između tužitelja i tuženika na temelju subrogacije. Žalitelj je naveo da je sud pogrešna primijenio i odredbu članka 965. stavka 1. ZOO-a, prema kojoj je osiguratelj, na temelju ugovora o osiguranju od odgovornosti, dužan isplatiti osigurninu samo ako je osiguranik odgovoran za štetu. Prema pravnom stajalištu iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2826/19 proizlazi, kada osiguratelj isplati naknadu iz osiguranja na temelju ugovora o osiguranju od odgovornosti trećoj osobi (oštećeniku), osiguranik je lovačko društvo odgovorno za štetu. Prema tome, osiguranik je štetnik ili je osiguratelj (tužitelj) isplatio nešto što nije bio dužan platiti (ako osiguranik nije odgovoran za štetu), odnosno ako osiguranik nije štetnik. Slijedom navedenog neovisno je li osiguranik odgovoran za štetu ili ne, osiguratelj nije ovlašten potraživati od bilo koje osobe iznos koji isplatio na ime osiguranja trećoj osobi. Ako je osiguranik odgovoran za štetu, osiguratelj je platio ono što je bio dužan platiti na temelju ugovora o osiguranju od odgovornosti i ne može potraživati ono što je isplatio od nikoga. Ako osiguranik nije odgovoran za štetu, značilo bi da je osiguratelj svjesno platio trećoj osobi nešto što nije bio dužan platiti, pa primjenom odredbe članka 1112. stavka 1. ZOO-a ne može tražiti povrat plaćenog. Žalitelj je osporio i zaključak suda o postojanju uzročne veze između štetnog događaja i tuženikovog propuštanja poduzimanja dužne radnje. Vještak se očitovao da je nalet divljači na vozilo bio neizbježan pa je prema tuženikovom shvaćanju riječ o slučaju za koji tuženik ne odgovara. I na kraju, tuženik je osporio da nije postavio prometni znak „divljač na cesti“. Da je sud savjesno cijenio izvedene dokaze utvrdio bi iz potvrde MUP da je štetni događaj nastao na državnoj cesti D525 na 25 km, da je iz zapisnika o obavljanom pregledu utvrđena potreba postavljanja znaka „divljač na cesti“ na 24 km državne ceste D252 i da je svjedok KU potvrdio da je prometni znak postavljen tek nekih 100 metar dalje od naleta vozila na divljač. Slijedom toga, nema tuženikove odgovornosti za štetni događaj. Žalitelj je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

5. Tuženikova žalba je osnovana.

6. Drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presuda na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. ZPP-a) te je utvrdio da je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava, pa je presuda nezakonita i nepravilna.

7. Prije svega, u predmetnom sporu riječ je o sporu male vrijednosti iz odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP -a. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti zbog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a.

8. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za imovinsku štetu koju je naknadio trećoj osobi – oštećeniku KU na temelju police osiguranja od odgovornosti broj 804271894 koju su sklopili tužitelj (osiguravatelj) i ugovaratelj osiguranja Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022. Predmet osiguranja je izvanugovorna odgovornost osiguranika (davatelji prava lova i lovoovlaštenici u Republici Hrvatskoj) za štetu od divljači koja nastane uslijed naleta motornog vozila na divljač ili uslijed naleta divljači na motorno vozilo.

9. U tijeku postupka sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- 11. kolovoza 2021. dogodila se prometna nezgoda na 25 km državne ceste D525 u kojoj je sudjelovalo vozilo marke Volkswagen Golf registarskih oznaka [registarska oznaka] vlasništvo KU koji je i upravljao vozilom

- Na vozilo je s desne strane u pravcu njegovog kretanja natrčala srna

- Ograničenje brzine na tom dijelu ceste je 90 km/h

- Vozilo se kretalo brzinom od 60 km/h

- Vještak je utvrdio da vozač nije mogao izbjeći udar u srnu

- Mjesto nezgode nalazi se unutar lovišta kojim gospodari LD MIG 95

- Na mjestu nezgode nema prometnog znaka „divljač na cesti“

- Na vozilu je nastala imovinska šteta udarom divljači (srne)

- Policija je provela očevid na licu mjesta i sastavila zapisnik

- Visina štete utvrđena je na temelju ponude za popravak ovlaštenog servisa AUTO kuća Čirić d.o.o. od 27. kolovoza 2021., izvida štete od 13. kolovoza 2021. i nalaza vještaka.

10. Tužitelj je, kao osiguratelj, na temelju police osiguranja od odgovornosti broj 804271894 koju su sklopili tužitelj (osiguravatelj) i ugovaratelj osiguranja Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede oštećeniku (trećoj osobi) naknadio štetu 14. rujna 2021. u iznosu od 10.000,00 KN / 1.325,23 EUR u skladu sa sklopljenom nagodbom tužitelja i KU od 6. rujna 2021. Slijedom toga, osnovano je tuženik tijekom postupka i u žalbi istaknuo prigovor da tužitelj nema materijalno-pravnu aktivnu legitimaciju budući da tužitelj nije naknadio štetu svom osiguraniku. Tužitelj je isplatio štetu trećoj osobi na temelju police od odgovornosti za osiguranika lovoovlaštenika LD MIG 95, pa u skladu s odredbom članka 963. stavka 1. ZOO-a prava osiguranika prema odgovornoj osobi nisu prešla na osiguratelja (tužitelja).

11. Prava osiguranika (oštećenika) prešla bi na osiguratelja da je osiguratelj svom osiguranika na temelju police kasko osiguranja isplatio štetu na motornom vozilu koja je nastala od naleta divljači, a što u konkretnom slučaju nije riječ.

12. Predmetnom policom osiguranja od odgovornosti pokrivena je odgovornost osiguranika (lovoovlaštenika). Tužitelj je bio u obvezi isplatiti štetu trećoj osobi (KU) samo ako je osiguranik odgovoran za nastalu štetu. Tužitelj je naknadio štetu jer je vjerojatno smatrao da su štetni događaj i nastala šteta pokriveni policom osiguranja. U tom slučaju tužitelj nema pravo od tuženika zahtijevati naknadu štete u skladu s odredbom članka 963. stavka 1. ZOO-a.

13. S druge strane, ako je tužitelj naknadio štetu trećoj osobi, a da nije utvrdio odgovornost lovoovlaštenika, tada je naknadio štetu koju nije trebao naknaditi na temelju predmetne police, ali u tom slučaju također nema pravo zahtijevati od tuženika naknadu plaćenog iznosa koji je platio protivno polici osiguranja.

14. I na kraju, valja primijeniti i odredbu članka 50. stavka 1. ZC-a prema kojoj se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara tuženik po osnovi krivnje. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz članka 50. stavka 1. ZC-a nastalu na javnoj cesti ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. U konkretnom slučaju svjedok FU naveo je da je prometni znak „divljač na cesti“ postavljen cca 100 m dalje od mjesta prometne nezgode. Isto tako, svjedok LU (predsjednik LD MIG ) također je naveo da je postavljen prometni znak „divljač na cesti“ koji je oko 500 m udaljen od mjesta nezgode. Sve to upućuje da ne postoji odgovornost tuženika za nastali događaj, odnosno da ne postoji uzročna veza između štetnog događaj i navodnog tuženikovog propuštanja da postavi prometni znak. Logično je da se prometni znakovi ne mogu postavljati na svakih 200 do 300 metara na državnim cestama.

15. Zbog svih navedenih razloga, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a te je pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava i to članak 963. ZOO-a i članak 50. ZC-a. Zbog navedenih razloga valjalo je uvažiti tuženikovu žalbu, pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan primjenom odredbe članka 373. točaka 2. i 3. te članka 373.a ZPP-a.

16. Iako nije odlučno za ishod ovoga spora, valja istaknuti da nije osnovan tuženikov žalbeni navod da je sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a jer sud nije posebnim rješenjem odlučio o svim tuženikovim prigovorima. Naime, odredba članka 288. stavaka 2. i 3. ZPP -a daje sudu mogućnost da odluku o određenim prigovorima donese u obliku posebnog rješenja. Međutim, ako sud ne prihvati takve prigovore osnovanim, što je u konkretnom slučaju riječ, sud će nastaviti s raspravljanjem, a odluku o prigovorima donijeti zajedno s odlukom o glavnoj stvari. Upravo je sud odluku o svim tuženikovim prigovorima donio s glavnom stvari te je obrazložio zašto prigovore nije utvrdio osnovanim.

17. Polazeći od činjenice da tužitelj nije uspio u sporu valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka. Budući da tuženik nije zahtijevao naknadu troškova postupka sud je odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Zagreb, 24. lipnja 2026.

Sudac

Željko Šimić