Poslovni broj: Us I-37/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Nataši Brajević, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja AT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Zoranu Mimici, odvjetniku u Splitu, Lička 6b, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, zastupano po opunomoćenici ŠT, zaposlenici tuženika, radi razvrstavanja priznatog statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 26. svibnja 2026. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, 24. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Klasa: UP/II 560-01/24-01/67, Urbroj: 511-01-149-24-2 od 6. prosinca 2024.

II. Poništava se rješenje Policijske uprave šibensko-kninske, Klasa: UP/I-560- 01/24-01/78, Urbroj: 511-13-05-24-10 od 12. rujna 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplatiti tužitelju iznos od 1.250,00 EUR na ime naknade troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II 560-01/24- 01/67, Urbroj: 511-01-149-24-2 od 6. prosinca 2024. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Policijske uprave šibensko-kninske, Klasa: UP/I-560-01/24-01/78, Urbroj: 511-13-05-24-10 od 12. rujna 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje pok. MT status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnici borbenog sektora.

3. Tužitelj u tužbi kojom pobija zakonitost osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja u bitnom navodi da među strankama nije prijeporno kako je sada pok. MT rođ. A priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnici pričuvnog sastava Policijske uprave šibensko- kninske u razdoblju od 10. prosinca 1990. do 30. srpnja 1991., ali u neborbenom sektoru. Kao prijeporno između stranka je da li je pok. MT u tom razdoblju sudjelovala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom ili neborbenom sektoru. Citira i poziva se na članak 3. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, 98/19, 84/21), te ističe da prema iskazu svjedoka CT, ratnog pomoćnika načelnika Policijske uprave šibensko-kninske za javnu sigurnost dan za potrebe upravnog postupka, tadašnja Policijska uprava Šibenik u to vrijeme nije imala skladišta za oružje, streljivo i sanitetski materijal već je bilo razmješteno po raznim punktovima osoba od povjerenja. Na takvim punktovima se organizirala mobilizacija, organiziran je nadzor nad prometnicama i objektima javnog značaja te podjela oružja i obuka mobiliziranih osoba. Upravo se jedan takav punkt nalazio u kući DT u [adresa] te je zajedno sa sinovima i pok. MT bio uključen obrambene zadaće. Dakle, prema iskazu svjedoka CT pok. MT bila u tom razdoblju jedna od četiri osobe koja je bila ovlaštena raspolagati s oružjem raspoređenim na punktu u [adresa] u kući DT te je obavljala poslove vezane za mobilizaciju, obuku i pripremu odlaska na borbeni položaj upravo kako to propisuje članak 3. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Nadalje, naglašava kako je područje čitave Šibensko-kninske županije i posebno grada Šibenika u čitavom navedenom razdoblju bilo pod stalnom ratnom opasnosti i da su borbena djelovanja trajala čitavo vrijeme. U čitavom razdoblju dogodilo se nekoliko terorističkih napada na policijske punktove i policijske ophodnje pa i terorističkih napada na naseljena mjesta tako da se „priprema odlaska na borbeni položaj" kako to Š definira, odvijala na samom borbenom položaju jer je i punkt u kući DT u [adresa] na kojem je bila raspoređena pok. MT bio na samom borbenom položaju. Dakle, čitavo područje PU Šibensko-kninske je bilo prva crta bojišnice zbog čega u praksi nije bilo upućivanja i vraćanja s prve crte. Stoga je kriterij zbrajanja pojedinačnog zbrajanja ispaljenih metaka omalovažavanje svakog policijskog službenika pojedinačno i policije kao službe općenito kao temeljne snage koja je na sebe primila prvi udar jugoslavensko-srbijanske agresije a kasnije bila oslonac javne sigurnosti. Posebno se ističe kako je pok. MT roď. A majka četvero djece te kako je zahtjev tužitelja za razvrstavanje priznatog statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata Policijskoj upravi šibensko-kninskoj podnesen radi reguliranja socijalnog i materijalnog statusa njezine dvoje djece koja su redoviti student. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom se poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo da tužba nije osnovana, citira i poziva se na odredbu članka 3. stavka 1. točke a) i stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19, 84/21 i 156/2023), te navodi da je uvidom u relevantnu dokumentaciju utvrđeno je da je pok. MT priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnici pričuvnog sastava Policijske uprave šibensko- kninske, u vremenu od 10. prosinca 1990. do 30. srpnja 1991. razvrstano u neborbeni sektor. Nadalje, kako ne postoje činjenice i dokazi, te izjave svjedoka koje bi ukazivale na to da je pokojna MT sudjelovala u izravnom oružanom otporu agresoru ili da je djelovala u izravnoj svezi s tim otporom, ne može se priznati status hrvatskog razdoblja za navedeno razdoblje razvrstati u borbeni sector. Slijedom svega iznesenog, tuženik smatra da je postupak donošenja pobijanog rješenja pravilno proveden te da je rješenje na zakonu osnovano. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U sporu je održana rasprava 26. svibnja 2026., a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5.1. Opunomoćenik tužitelja je na ročištu za raspravu naveo da izlaže i predlaže kao u tužbi. U odnosu na odgovor na tužbu ističe kako se na vrijeme navedeno u tužbi od 10. prosinca 1990. do 30. srpnja 1991. grad Šibenik nalazio na prvoj crti bojišnice, a prostor na kojem je djelovala pok. MT bio je pod stalnim udarima neprijateljske vojske i terorista. Nije se radilo o upućivanja na druga bojišta već neposrednoj obrani grada Šibenika posebno na području Ražanca. Nedvojbeno je da je tužiteljica tada bila zapravo na položaju koji se može ciljnim tumačenjem zakona tretirati kao borbeni položaj, pa se na te okolnosti, kao specifične, za područje Šibenika predlaže saslušati svjedoke predložene pod točkom IX. Tužbe.

5.2. Opunomoćenica tuženika ističe da u cijelosti ustaje pri obrazloženju osporenog rješenja i odgovora na tužbu. Ističe da je svjedok IT saslušan tijekom provedenog upravnog postupka i dodatno ističe da je tijekom upravnog postupka pozvani tužitelj radi izjašnjavanja tijekom upravnog postupka te je isti prilikom davanja izjave kao svjedoka predložio samo svjedoka CT dok druge svjedoke nije navodio. Nadalje, ističe da je pok. MT bila pripadnik pričuvnog sastava MUP-a dakle da nije bila aktivni djelatnik, te da se osobama koje su bile pripadnici pričuvnog sastava priznat samo onaj dio za koji su bili upućeni odnosno angažirani izravno u oružni obrambeni odnosno koji su bili na prvoj crti bojišnice izloženi neprijateljskom djelovanju, dok pok. MT nije sudjelovala u izravnom oružanom otporu te je istoj priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za taj period kao pripadnici pričuvnog sastava.

6. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem svjedoka CT i DT kao suvišno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta.

8. Stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.

9. Tužitelj je po opunomoćeniku na raspravi zatražio i popisao troškove upravnog spora, dok tuženik nije popisao trošak.

10. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a po ocijeni ovog Suda tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

12. Među strankama nije sporno da je da je pok. MT, supruzi tužitelja, priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnici pričuvnog sastava Policijske uprave šibensko-kninske, u razdoblju od 10. prosinca 1990. do 30. srpnja 1991. razvrstano u neborbeni sektor.

13. Među strankama je sporno je li pok. MT u navedenom periodu sudjelovala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom ili neborbenom sektoru.

14. Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23, dalje: ZHBDR) ne definira pojam borbenog/neborbenog sektora, niti utvrđuje pretpostavke ili propisuje postupak za priznavanje sudjelovanja u borbenom/neborbenom sektoru.

15. Do potrebe definiranja načina sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, dolazi u postupku priznavanja statusa branitelja iz Domovinskog rata, obzirom na odredbe članka 3. stavka 1. i 2. ZHBDR-a kojim je propisano tko je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata te što se smatra sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske).

16. Stoga se, prema pravnom stavu ovog Suda, pripadnost borbenom ili neborbenom sektoru utvrđuje prema bitnim obilježjima konkretnog angažmana u okviru razdoblja priznatog braniteljskog statusa. Pri tome za istaći je da razvrstavanje u borbeni sektor može i biti provedeno za dio ili dijelove toga razdoblja.

17. U izloženom, a polazeći od podatka spisa predmeta, ovaj Sud osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, ne može ocijeniti pravilnim i zakonitim, niti otkloniti prigovore tužitelja iznesene u tužbi i tijekom spora, poglavito u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

18. Naime, odredbom članka 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21; dalje: ZUP) propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

19. Člankom 9. stavkom 1. ZUP-a propisano je da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a stavkom 2. istog članka propisano je da koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

20. Odredbom članka 47. stavka 1. ZUP-a propisano je da službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari, dok je odredbom članka 58. stavka 1. ZUP-a propisano da službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid.

21. Naime, javnopravna tijela su u obvezi provesti ispitni postupak te utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, svim sredstvima prikladnim za dokazivanje, a što po ocjeni ovog Suda, ovdje nije slučaj.

22. Konkretno, javnopravna tijela su u ovoj upravnoj stvari trebala utvrditi sve činjenice i okolnosti o sudjelovanju pok. MT u Domovinskom ratu u predmetnom razdoblju, odnosno je li kao pripadnik pričuvnog sastava Policijske uprave šibensko-kninske pružala oružani otpor agresoru i djelovala u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj, povratak te obuka i priprema za odlazak na bojišnicu) te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, odlučiti o predmetnom zahtjevu tužitelja.

23. U provedenom upravnom postupku uzeta je izjava od tužitelja koji je naveo kako nema saznanja o sudjelovanju i aktivnostima njegove pok. supruge u Domovinskom ratu, ali da njezin status može posvjedočiti IT koji je u to vrijeme bio šef Kriznog stožera i načelnik Policijske uprave šibensko-kninske, te je kao svjedok saslušan IT.

24. Iz iskaza svjedoka CT proizlazi da je od 05.08.1990. obavljao poslove pomoćnika načelnika za operativne poslove javne sigurnosti, a od 24.10.1990. do 31. 12.1994., kada je otišao u mirovinu, poslove načelnika Policijske uprave šibensko-kninske. U odnosu na angažiranost i sudjelovanje sada pok. MT, dj. A, u Domovinskom ratu u razdoblju od 10.12.1990. do 30.07.1991. navodi da je policijska uprava Šibenik po zapovjedi ministara M i C osnovala 07 12.1990.g. Krizni štab za područje te Policijske uprave. Shodno toj zapovjedi organizirali su se i niže rangirani Krizni štabovi u Općini Drniš, te po nekim mjesnim zajednicama kao što su bili [adresa] i [adresa]. Napominje da tada policijska uprava nije imala nikakva skladišta za naoružanje, za municiju i druge potrebne materijale, pa se policija snalazila na način da je naoružanje koja je osobno uz odobrenje tadašnjeg sekretara Sekretarijata unutarnjih poslova Šibenik gospodina PT uspio iz skladišta na Jamnjaku na prevaran način iznijeti iz skladišta JNA na Jamnjaku, razmjesti po terenu kod ljudi od povjerenja. Jedan takav punkt bio je i u kući DT u [adresa]. DT je tada bio uključen u te naše obrambene ciljeve, kao i njegovi sinovi D i I, a onda su oni uključili i gospođu MT. Preko tih Kriznih štabova mjesnih zajednica Policijska uprava Šibenik je organizirala mobilizacije, a po potrebi u više navrata blokade na raskrsnicama na cestama, čuvanja raznih objekata i sve drugo što je tada trebalo jer u to vrijeme policija nije imala nikakve logistike. Od 07.12.1990.g. taj Krizni štab stavio je pod nadzor sve naoružanje koje je na teren došlo preko HDZ-a 16.10.1990.g., te je policija od tog dana započela stvarati vojne formacije. U kući od DT bio je jedan od tih punktova gdje se dio tih osoba koje je naoružao HDZ obučavao, a kasnije i raspoređivao na određene zadatke. Može se reći da je to na neki način bila policijska ispostava. Na poseban upit da se izjasni je li po njegovim saznanjima MT u razdoblju od 24.10.1990.g. do 30.07.1991. sudjelovala u oružanom otporu, odlazila u postrojbu, na borbeni položaj ili na obuku za odlazak na bojište, svjedok navodi da je u to vrijeme cijelo područje Šibenske županije bio borbeni položaj, a da je ista obavljala u Kriznom štabu u Ražinama naprijed navedene logističke poslove koji su se obavljali u tim Kriznim štabovima. Navodi da posebno želi naglasiti da treba razlikovati ovaj Krizni štab od Kriznih štabova koji su se osnovali u srpnju 1991. po uredbi predsjednika ŽT jer su ti štabovi bili osnivani po svim općinama, a kasnije i po mjesnim zajednicama i njihova je uloga bila sasvim drugačija od uloge Kriznog štaba kojeg je imala Policijska uprava šibenska po zapovjedi ministara C i M, jer su ti Krizni štabovi osnovani u srpnju 1991.g. imali ulogu da osiguraju funkcioniranje vlasti budući da se u to vrijeme formirao Zbor narodne garde, te su bila osnovana vojna zapovjedništva i ustrojena logistika, na koji način da se rasteretio dio policije od tih zadaća.

25. Iz spisu priležeće žalbe tužitelja izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja razvidno je da tužitelj osporavajući utvrđenja sadržana u prvostupanjskom rješenju na okolnosti konkretnog angažmana pok. supruge tužitelja MT odnosno zadaća i poslova koje je njegova pok. supruga obavljala u predmetnom vremenskom periodu predložio da se sasluša svjedok DT koji je bio glavni organizator u mjesnoj zajednici [adresa], te da je njemu najbolje poznato koje je poslove i zadaće obavljala pok. MT.

26. Tuženik se u osporenom rješenju nije uopće očitovao u odnosu na navedeni dokazni prijedlog, dakle, nije naveo razloge zbog čega saslušanje navedenog svjedoka ne prihvaća odnosno zbog kojih razloga isti nije saslušan na sporne činjenice u upravnom postupku, a čime je povrijeđena odredba članka 120. stavka 2. u svezi članka 98. stavka 5. ZUP-a.

27. Nadalje, polazeći od podataka spisa predmeta, te gore izloženog shvaćanja ovog Suda kako se pripadnost borbenom ili neborbenom sektoru utvrđuje prema bitnim obilježjima konkretnog angažmana u okviru razdoblja priznatog braniteljskog statusa, te da razvrstavanje u borbeni sektor može biti provedeno i za dio ili dijelove toga razdoblja, a imajući u vidu da je saslušanje svjedoka DT predloženo upravo na sporne okolnosti, da je iz iskaza saslušanog svjedoka CT razvidno da je jedan od organiziranih punktova bio i u kući DT u [adresa], te da je on tada bio uključen u njihove obrambene ciljeve, kao i njegovi sinovi D i I, a onda da su oni uključili i sada pok. MT, to Sud drži da je radi pravilnog i potpunog utvrđenja među strankama spornih, a odlučnih činjenica, bilo potrebno izvesti dokaz saslušanjem predloženog svjedoka.

28. U skladu s odredbom članka 115. stavka 3. ZUP-a nije bilo zapreke da tuženik upotpuni upravni postupak izvođenjem dokaza saslušanjem predloženog svjedoka sam ili putem prvostupanjskog tijela a sve u svrhu pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, a što je tuženik propustio učiniti.

29. Slijedom navedenog, osporavana rješenja ne mogu se ocijeniti zakonitima s gledišta potpunosti i pravilnosti utvrđivanja činjeničnog stanja, sukladno članku 8. ZUP-a.

30. Stoga, je na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, a postupajući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, valjalo poništiti osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te uvažavajući pravnu prirodu predmetne upravne stvar i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U izvršenju ove presude tijelo je dužno donijeti odluku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (članak 151. stavak 2. ZUS-a) pri čemu je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda (članak 119. stavak 4. ZUS -a), odnosno presuditi kao pod točkom I. i II. izreke.

31. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje svim raspoloživim dokaznim sredstvima, osobito pri tome je dužno saslušati predloženog svjedoka DT, a po potrebi saslušati i druge svjedoke, te nakon tako provedenog dokaznog postupka, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odluči o zahtjevu tužitelja pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda.

32. S obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu, valjalo je tužitelju u skladu s odredbom članka 144. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a kao opravdan trošak priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak zastupanja na ročištu od 26. svibnja 2026. u iznosu od 1.000,00 eura uvećano za pripadajući PDV (25%), a što ukupno iznosi 1.250,00 eura. (Tbr. 27. toč. 1. u svezi Tbr. 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23). Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Splitu 24. lipnja 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz povrat spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.